Taktičko-tehničkim zborom i združenim prikazom sposobnosti na zagrebačkom Jarunu Oružane snage RH jučer (petak, 30.5.) su proslavile svoj dan i obilježile Dan državnosti. Ove godine posjetitelja je bilo više nego ikad – čak i oko 19 sati, pred samo zatvaranje manifestacije, jedva se moglo kretati između izložene tehnike, gužve je bilo čak i oko onih – uvjetno rečeno – manje atraktivnih dijelova, poput vezista ili snaga NBKO. Ponovno se pokazalo koliko su na ovakvim priredbama važni ljudi – vojnici koji su neumorno cijeli dan odgovarali na brojna pitanja i nebrojeno puta podizali djecu i njihove roditelje ne bi li ovi imali što bolju fotografiju. Tijekom cijeloga dana ogromni redovi su se formirali ne samo zbog kušanja vojničkog graha, već i zbog ulaska i slikanja u i ispred Bradleya, tenka i druge izložene tehnike, s hrvatskim vojnicima u tzv. HV FAN zoni (uključujući i maskirni „napuhanac“), a pred kraj dana i premijer Plenković je izdržao više od pola sata „selfija“ s građanima.

Gužva kod BVP Bradley i tenka M-84 (lijevo)

RGW 90 HH Matador

Ove godine u TT-zboru nije bilo ni MUP-a ni vatrogasaca, odnosno službe 112, a ponovno je izostao i postav Vojnog muzeja koji jedva da više i postoji u javnom prostoru. Od tehnike moglo se zapravo vidjeti malo toga novoga – osim BVP M2A2 Bradley, koji je svoju zagrebačku premijeru imao početkom travnja na vojnoj izložbi ASDA, da bi sada na Jarunu bio izložen za širu publiku. Osim Bradleya, novo izloženi je bio i protuoklopni prijenosni raketni sustav RGW 90 HH Matador s kojim su početkom ovog mjeseca pripadnici 1. mehanizirane bojne Tigrovi Gardijske mehanizirane brigade (GMBR) proveli dio ciklusa obuke. Nažalost, ništa novo se nije vidjelo ni u segmentu bespilotnih letjelica, osim što je s besposadnog sustava Orbiter, koji je letio na oko 1.000 m visine, na ekran pred glavnom binom bila projicirana slika s poprišta glavnih događanja na Jarunu.

Ipak, glavna atrakcija jučer je bio prikaz združenih sposobnosti na kopnu, u vodi i zraku, koji su izveli Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, Zapovjedništvo specijalnih snaga i Hrvatska kopnena vojska. Specijalci su na RIB brodicama izveli vježbu u neposrednoj suradnji s HRZ-om i letjelicama OH-58D Kiowa Warrior i UH-60M Black Hawk, koja je završila izvlačenjem pripadnika specijalnih snaga u atraktivnom „grozdu“, što je bilo popraćeno aplauzom publike.

“Grozd” – beskorisno, ali atraktivno

Hrvatska kopnena vojska je sudjelovala s borbenim oklopnim vozilima Patria, gdje su dvije demonstrirale amfibijske sposobnosti, dok su treću prevezli inženjerci na splavi. Voda na jarunskom jezeru je ključala, dima je bilo posvuda, a publika je s oduševljenjem pratila akcije hrvatskih vojnika.

BOV Patria među jarunskim lopočima

Do otoka se može i na splavi

Vrhunac dana bio je prelet višenamjenskih borbenih aviona Rafale, koji su pristigli vizulno vrlo atraktivno – publika je najaprije vidjela prva dva, pa postupno i ostatak, dok svih 6 nije u konačnici nadletjelo Jarun. Potom su se razdvojili – dva Rafalea nastavila su prelet iznad kopnenog dijela Hrvatske, a druga dva preletjela su jadransku rutu, a Zagrepčani su ih ponovno mogli vidjeti kada su se malo prije 20 sati vratili u bazu na Plesu. Na oduševljenje publike, preostala dva Rafalea izvela su na nebu iznad Jaruna atraktivnu vježbu, skraćenu varijantu one koja se početkom mjeseca moglaa vidjeti na AIRVG-u. Naravno, ne treba zaboraviti na „Krila Oluje“, koja su svojim skraćenim programom ponovno potrvdila status miljenika publike. Sve u svemu, vrlo atraktivno, intenzivno i bučno.

Dolazak Rafalea

General-pukovnik Tihomir Kundid, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, rekao je za HTV da su jučer na Jarunu željeli pokazati dio operativnih sposobnosti s kojima raspolažu Oružane snage, razinu obučenosti i uvježbanosti.

„Duboke sigurnosne promjene koje se događaju imaju negativnu implikaciju na mir i stabilnost. I u takvom okruženju samo snažne Oružane snage su jamac nacionalne sigurnosti, ali i sredstvo odvraćanja i obrane. Glavna poruka koju smo željeli poslati hrvatskoj javnosti je da su oružane snage spremne za provedbu svih svojih primarnih zadaća“.

Kundid je ujedno objasnio i nedostatak izložene nove opreme:

„Što se tiče mimohoda, naravno da smo u fazi opremanja s novim naoružanjem, novim oružanim platformama, ali i drugim borbenim sustavima i sredstvima. Od toga gotovo pa ništa danas nije prikazano, to će tek biti prikazano na mimohodu“.

Oduševljenje viđenim izrazio je i ministar obrane Ivan Anušić,  pomalo žaleći što takvu opremu hrvatske Oužane snage nisu imale i puno,puno ranije:

Vježba Vojne policije

„Da smo tada imali opremu kakvu imamo danas, uvjeren sam da do 1991. godine i svega onoga što su neprijatelji Hrvatske tada zamislili ne bi ni došlo. Ne bi im palo na pamet pokušati slomiti hrvatski narod i uništiti njegovu težnju za slobodom. Napali su jer su mislili da smo slabi, da nećemo uspjeti. No uspjeli smo, iako nenaoružani, odlučno i hrabro izborili smo svoju slobodu i stvorili vlastitu hrvatsku državu. (…) Danas, upravo zato, Hrvatska vojska ulaže u svoje sposobnosti, u opremu i usavršavanje. To nije samo ulaganje u sigurnost već i u vjerodostojnu doktrinu odvraćanja jer želimo biti sigurni da nikome više nikada neće pasti na pamet učiniti Hrvatskoj ono što joj je bilo učinjeno 1991. godine“.

Za sljedeći prikaz sposobnosti treba, dakle, pričekati još dva mjeseca, odnosno do 31. srpnja, kada bi Oružane snage RH ponovno trebale iznenaditi i oduševiti građane.

Naša sjeverna susjeda i saveznica u NATO-u, Slovenija, odlučila je nabaviti 106 borbenih oklopnih vozila tipa Patria, konfiguracije 8 x 8 vrijednosti oko 700 milijuna eura, izvijestili su slovenski mediji krajem siječnja. Prema dostupnim podacima, Slovenska vojska posjeduje već oko 130 Patria uz čiju nabavu su bile vezane kontraverze i afere. Iako su imali ambicije nabaviti borbena vozila tipa Boxer, u ožujku 2022. godine Ministarstvo obrane Slovenije izvijestilo je da će do kraja te godine pripremiti novo rješenje za razvoj sposobnosti borbene skupine veličine bojne (SrBBSK) i srednje borbeno-izviđačke bojne (SrBIB), što se smatra esencijalnom potrebom Slovenske vojske. Odluka o poništenju ugovora o kupnji njemačko-nizozemskih Boxera temelji se na nalazima interne revizije koju je u lipnju te godine naručio slovenski ministar obrane i nekadašnji premijer Marjan Šarec.

Slovenski ministar obrane Borut Sajovic pokreće nabavu novih oklopnih vozila

Vlada Republike Slovenije zadužila je krajem siječnja  ove godine Ministarstvo obrane da pripremi sklapanje okvirnog sporazuma za nabavu 106 vozila 8 x 8. Tako je u prvoj fazi provedbe projekta od 2025. do 2028. planirana nabava 53 BKV 8 x 8, a u drugoj fazi provedbe projekta od 2027. do 2030. nabava još 53 8 x 8 za opremanje Srednje borbene bojne borbene skupine (SrBBSk) . Potpisivanjem okvirnog sporazuma Ministarstvo obrane preuzima obvezu nabave 53 BKV 8 x 8 za opremanje SrBIB-a. Potvrđivanje narudžbenice za 53 BKV 8 x 8 za opremanje SrBBSk-a izvršit će se temeljem odredbi okvirnog sporazuma i uz prethodnu suglasnost Vlade Republike Slovenije, a očekuje se 2026. godine.

“Želimo kupiti i opremiti dvije bojne borbene skupine, jednu borbenu, jednu izvidničku. Riječ je o dva puta po 53 vozila. Razdoblje nabave za prvu izvidničku je od 2025. do 2027. godine, za drugu od 2026. do 2030. godine, okvirni financijski iznos nije tajna. Naravno, tek treba biti utvrđen i prihvaća se i sa sadašnjim proračunom, radi se o približno sedamsto milijuna eura “,

rekao je slovenski ministar obrane Borut Sajovic. “Znam što znači riječ ‘patria’ u slovenskom prostoru i to je sinonim za nešto loše. Zajedno s kolegama i Vladom dat ćemo sve od sebe da postupci budu što transparentniji, javni i transparentni “, dodao je Sajovic. Najavio je da će se uštedjeti na kupnji jeftinijih oklopnih vozila, a troškovi njihovog održavanja veći su od 400 milijuna eura, koliko je najavljeno kada je otkazan ugovor za oklopna vozila Boxer. ” Vozila Patria već su dosta godina u Slovenskoj vojsci, naša iskustva su dobra. Troškovi servisiranja i održavanja su među najnižima u svijetu “, rekao je Sajovic.

SKOV 8×8 Svarun trenutno u službi Slovenske vojske

Kako tvrde slovenski mediji, Ministarstvo obrane provelo je i istraživanje tržišta vezano uz nabavu vozila s osam kotača. Prema ministrovim riječima, to “jasno pokazuje da su, uzimajući u obzir cijenu i sigurnosne standarde koji štite naše članove, finska vozila s osam kotača optimalan izbor“. Kako je podsjetio , “sigurnost ne smije biti domena ni ljevice ni desnice, niti pozicije ili opozicije“. Stoga će nastojati tražiti širi politički konsenzus pri nastavku kupnje.

Mediiji sjevernih susjeda navode i kako unatoč očekivanoj nižoj cijeni po vozilu, ministrova matematika baš i ne uvjerava koalicijske partnere s ljevice. “Idemo s dobrih 300 milijuna na skoro 700, tako da je to teško objasniti, nije to ušteda”, kaže Matej T. Vatovec, zastupnik Ljevice u slovenskom parlamentu . Svoju računicu nudi i bivši ministar obrane Matej Tonin. “Prema podacima Vlade, Patria će biti više od milijun eura skuplja nego što su bili Boxeri. Cijena gole Patrije je navodno 6,6 milijuna eura, dok je cijena Boxera s naoružanjem bila 5,2 milijuna eura“. Kupnju oprezno podržavaju socijaldemokrati. “Prošla Vlada je potpisala kupnju Boksera, nažalost mi to nismo realizirali, a sada ova priča s Patrijom opet budi određene osjećaje, ali dajmo si vremena da stvarno realiziramo jednu dobru kupnju”, kaže Damjan Zrim, zastupnik u slovenskom Državnom zboru iz redova Socijaldemokrata .

Inače, finska tvrtka, proizvođač istoimenih, oklopnjaka bila je u središtu “afere Patria” koja se odvijala u Sloveniji od 2006. do 2015., a dijelom se preklopila i s kupovinom Patria u Hrvatskoj. U slovenskom ogranku afere, tadašnji premijer i sadašnji vođa desne oporbe, Janez Janša, 2013. osuđen je na dvije godine zatvora jer je 2005. prihvatio obećanje nagrade za sklapanje posla između Slovenije i finske tvrtke Patria Group. Ustavni sud je, međutim, 2015. ukinuo tu presudu u cijelosti, a iste je godine slučaj i službeno otišao u zastaru. Janša je zato ovu novu nabavu prokomentirao dvjema riječima – povijesna ironija.

U petak, 12. srpnja, državni tajnik u Ministarstvu obrane Republike Slovenije Damir Črnčec i nacionalni direktor naoružanja u Ministarstvu obrane Republike Francuske general Gaël Diaz de Tuesta potpisali su Pismo namjere vezano za europsku zajedničku nabavu topničkih oružnih sustava CAESAR i protuzračnih obrambenih sustava Mistral. Naime, potpisivanjem tog Pisma namjere slovensko Ministarstvo obrane započinje sve potrebne postupke za moguću nabavu i uvođenje potpuno novih oružnih sustava u Slovensku vojsku. Time će se ujedno ispuniti uvjet za podnošenje zahtjeva za dobivanje europskih sredstava za izgradnju zajedničkih vojnih sposobnosti. Slovenija je po pitanju postupka tu bliža Hrvatskoj, koja je također najprije potpisala okvirni sporazum, nego primjerice Estoniji koja je odmah potpisala ugovor o kupovini haubica CAESAR, kako bi njih barem dio dobila već ove godine.

Kako je priopćilo slovensko Ministarstvo obrane, u svjetlu poticaja država članica Europske unije za sudjelovanje u javnoj nabavi u području obrane te potrebe jačanja tehnološke i industrijske baze europske obrane, potpisivanje Pisma namjere omogućit će daljnje razgovore o potencijalnoj nabavi topničkih oružnih sustava CAESAR i PZO sustava Mistral. Eventualna nabava ovih oružanih sustava provodit će se potpisivanjem pisma namjere pod potpuno istim uvjetima kao i za sve ostale zemlje koje su već pristupile ili će se pridružiti ovoj inicijativi.

Tako je u samo mjesec dana francuska potpisala ugovore o prodaji haubica CAESAR Armeniji i Estoniji, te za sada još uvijek neobvezujuća pisma namjere (odnosno okvirne sporazume) sa Slovenijom i Hrvatskom. Ovi su poslovi dio francuske šire strategije za izvoz sustava CAESAR i njegovu popularizaciju prvenstveno u europskim zemljama, nakon što su se pokazali učinkovitima u različitim sukobima, uključujući Ukrajinu, Afganistan, Irak i Mali.

Premijer Golob i ministar Šarec

Samo 2 dana ranije, u srijedu 10. srpnja, usred održavanja NATO-summita u Washingtonu, slovenski premijer Robert Golob objavio je i odluku o kupovini novih vozila Patria AMV XP za potrebe Slovenske vojske. Ugovor o kupovini dodatnih Patria trebao bi biti finaliziran do kraja ove godine, a prema lokalnim medijima Slovenija namjerava nabaviti 106 vozila u procijenjenoj vrijednosti oko 695 milijuna eura. Time je definitivno otpala kupovina oklopnih vozila Boxer, koju je ranije desna Vlada potencirala i gotovo finalizirala. Dolaskom Roberta Goloba na vlast, kupovina Boxera je otkazana jer je navodno interna revizija u slovenskom Ministarstvu obrane pokazala da odabrana opcija nije uključivala svu opremu koju je ranije tražilo Ministarstvo unutar dogovorene cijene za ukupno 45 Boxera. Premijer Golob je potvrdio da su u tijeku izravni pregovori između ministarstava obrane Slovenije i Finske o kupovini Patria: „To dokazuje da se radi o izravnoj transakciji između dviju država, a ugovorom će biti predviđeno i izravno plaćanje između Republike Slovenije te Republike Finske, čime će se osigurati najveća moguća transparentnost transakcije. Time bi se skinula mrlja u odnosima Slovenije i Finske zbog prošlih nabava od istog proizvođača“, rekao je Golob.

Inače, od kraja prošloga tjedna premijer Golob privremeno obnaša i dužnost ministra obrane, jer je dojučerašnji ministar obrane Marjan Šarec odlučio ministarsko mjesto zamijeniti zastupničkim u Europskom parlamentu. Dok se ne pronađe novi ministar obrane, Robert Golob bit će i premijer i ministar, baš kao svojedobno i izraelski premijer Benjamin Netanyahu.

Prilikom svog jučerašnjeg boravka u Slavonskom Bordu, premijer Andrej Plenković posjetio je tvrtku „Đuro Đaković“. U Vladinom izaslanstvu bili su potpredsjednici Tomo Medved i Oleg Butković, te ministar obrane Mario Banožić, dok su slavonskobrodsku kompaniju predstavljali vlasnik tvrtke CE Industries (ujedno i novi vlasnik Đakovića), te sam predsjednik ĐĐ Grupe Marko Ćosić i drugi članovi Uprave. Glavna tema razgovora bila je dugogodišnja suradnja Ministarstva obrane RH i „Đure Đakovića“, kao i njeno buduće unapređenje, priopćio je MORH.

Ministar obrane Mario Banožić naglasio je da ova tvrtka ima potrebne kapacitete i sposobnosti za proizvodnju i najvišu razinu održavanja tenkova M-84 i BOV Patria te njihovih povezanih oružanih sustava, sustava za obuku i pričuvnih dijelova, a da će proširenje buduće suradnje ovisiti o iskazanim potrebama od strane Oružanih snaga.

„Đuro Đaković je ugovorni dobavljač MORH-a u segmentu održavanja tenkova M-84 i BOV Patria. Obzirom na potrebe koje su iskazale Oružane snage, u narednom razdoblju nabavit će se i dodatnih 30 vozila BOV Patria“,

rekao je Banožić.

Vezano za nabavu Bradley vozila, koje ministar obrane očekuje u Hrvatskoj do kraja godine, na temelju sklopljenih ugovora s Vladom SAD-a, MORH je od od tvrtke Đuro Đaković zatražio ulogu poddobavljača koji bi trebao ta vozila pripremiti za prihvat u OS RH: „Na ovaj način, Bradley vozila će nakon dolaska i uvođenja u operativnu uporabu u Hrvatskoj vojsci imati odgovarajuću industrijsku potporu upravo u Hrvatskoj“, istaknuo je ministar Banožić.

No prema objavi HINA-e iz travnja ove godine, čini se da je projekt opremanja OS RH vozilima Bradley u priličnom kašnjenju te da je malo izgledno da će ona stići u „Đuru Đakovića“ do kraja ove godine, Naime, kako je objavila HINA, američka vojska i BAE Systems kao proizvođač Bradleya do kraja travnja nisu postigli dogovor o cijeni opreme i zanavljanja ovih oklopnih vozila. Prema Jutarnjem listu, postignut je dogovor s proizvođačima naoružanja, komunikacijske i druge opreme, ali ne i sa samim BAE Systems koji želi postići cijenu dogovorenu za ukrajinsko tržište, a ne nižu cijenu predviđenu za Hrvatsku. Od tada nije bilo naznaka je li dogovor ipak postignut, osim što je ministar obrane RH Mario Banožić u nekoliko navrata ponovio kako očekuje da prvi Bradleyi stignu u RH u drugoj polovici godine. Dok se to ne dogodi, „Đuri Đakoviću“ preostaje rad na tenkovima, a očekuje ih i projekt MORH-ove nabave dodatnih BOV Patria.

Na jučerašnjem sastanku u slavonskobrodskoj tvrtki premijer Plenković je istaknuo da je uspjeh „Đure Đakovića“ spoj reputacije novoga investitora i kvalitete i tradicije proizvodnje te ulaganja u mehanizaciju i nove strojeve. Tu je i ambicija te tvrtke da poveća broj zaposlenih s 1.200 na 2.000 ljudi, čemu će pridonijeti i mladi koji se za tržište rada spremaju kroz obrazovni ciklus na novoosnovanom Sveučilištu u Slavonskom Brodu, osobito inženjeri.

Danas je u sklopu NATO ministarskog sastankakoji se održava u Bruxellesu, a na inicijativu i poziv glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga – održan prvi neformalni susret ministara obrane s predstavnicima 25 tvrtki transatlantske obrambene industrije. Osim ministra obrane Marija Banožića, sastanku su prisustvovali i predstavnici hrvatske kompanije “Đuro Đaković”, te BAE Systems. Baanožić je nakon sastanka rekao da očekuje potpisivanje ugovora vrlo brzo: “Američka tvrtka je spremna dati priliku Đuri Đakoviću i očekujem da će ugovor biti potpisan sljedeći mjesec“.

*Photo: Vlada RH, NATO

Bez uobičajenih gužvi na TT-zboru

„Pa nisu baš nešto izložili“, nezadovoljno je komentirao jedan tata razgovarajući sa svojim sinom jučer na Jarunu, dok je druga gospođa u prolazu dodala: „Idemo tražiti avione“. I ona je vjerojatno jednako nezadovoljna okončala svoju potragu, jer za razliku od dosadašnjih  taktičko-tehničkih zborova na Jarunu, na ovogodišnjem – u povodu 32. obljetnice formiranja Oružanih snaga – na terenu je bio izložen tek jedan helikopter iz sastava HRZ-a, Bell-206, dok je ostatak nekadašnjeg izložbenog terena ovoga puta pretvoren u VIP-parkiralište. Ni ostatak izložbenog programa, nažalost, nije bio naročito bogat, a bio bi još siromašniji da proslavu Dana OS RH nisu potpomogli MUP RH, Ravnateljstvo civilne zaštite i Vatrogasci Zagreb. Ovoga puta nije bilo ni tzv. Vojnog muzeja, ali je zato taj zastarjeli dio vojne opreme (koji je još uvijek u službi umjesto u muzeju) bio prilično zastupljen – od vozila BVP M80A pa do samohodnog protuzračnog sustava S-10 i vozila BOV-3, odnosno samovoznog protuzračnog topa 20/3 M55.

Uzdanice hrvatske protuzračne obrane

Pa ipak, jučerašnji TT-zbor imao je nekoliko svijetlih točaka. Prva je, svakako, nevjerojatna ljubaznost i strpljenje vojnikinja i vojnika koji su dežurali uz izložene eksponate. Milijun puta su dizali djecu, slikali se s njima, objašnjavali čemu što služi i što oni rade svaki dan. U njihovom profesionalnom ponašanju vidi se vrijednost one već pomalo izlizane poštapalice kako su ljudi najveća vrijednost naših Oružanih snaga.

Mini-poligon za najmlađe

Protuoklopni projektili Spike LR

Druga svjetla točka su, po našem skromnom mišljenju, dva eksponata koja se do sada nisu često viđala. To su vozila BOV  Patria Cro s DOUS 30L, te policijsko vozilo Terraasyne Gurkha MVP. Prve tri Patrie s izraelskim (Elbitovim) daljinski upravljanim stanicama i topom od 30 mm pojavile su se u OS RH u ranu jesen 2020., a za njihovu premijeru u javnosti izabrana je vježba „Spremnost 20“. Za ove Patrije MORH je kupio i određenu količinu protuoklopnih projektila Spike LR, s kojima je prvi puta izvedeno bojno gađanje početkom listopada prošle godine. Jedan takav inertni projektil Spike bio je izložen i na TT-zboru na Jarunu, no tek sa strane, bez nekog posebnog objašnjenja.

Za razliku od ove Patrije, policija je kanadsko navalno vozilo skraćenog imena Gurkha dobila tek prošle godine, i trenutno ga pod normalno koristi Anti-teroristička jedinica iz Lučkog. MUP RH je nabavio dva primjerka ovog vozila, i to su ujedno za sada jedina dva takva specijalizirana vozila u Europi. Gurkha je, nažalost, na Jarunu dobila mjesto pri samome kraju, uz civilnu zaštitu i vatrogasce, koji tradicionalno imaju najmanje posjetitelja, Zato je najveći red bio za podjelu vojničkog graha, kojeg su samo najuporniji uspjeli probati.

Navalno vozila Gurkha za ATJ Lučko

Od ostale izložene opreme spomenimo još i „bespilotnu sekciju“ – uz Orbiter i Skylark, bili su izloženi i dronovi DJ Mavick, jeftine male letjelice koje su se vrlo dobro pokazale na bojištu u Ukrajini. Osim njih, tu je bio i domaći M-99 „Bojnik“ u „maloj“ i „većoj“ verziji.

“Krila Oluje” zadimila su u punom sastavu

Treća svjetla točka je letački program. Uz izvrsna „Krila Oluje“, koja su izvela dodatno skraćeni program od samo 6 minuta i prelet 2 neuništiva borbena aviona MiG-21, treba svakako izdvojiti još i kratku vježbu pripadnika Zapovjedništva specijalnih snaga i HRZ-a s novim helikopterom UH-60M Black Hawk, koji je završno prikazao izvlačenje ljudi u popularnom „grozdu“. Do sada je u takvoj vježbi redovito sudjelovao helikopter Mi-171 Sh, koji je ovoga puta na samome početku prigodnog programa izbacio padobrance (3 iz sastava ZSS-a i 2 iz MUP RH) s hrvatskom zastavom. Njegovu ulogu u vježbi sada je i simbolično i stvarno preuzeo UH-60M Black Hawk (u kontekstu zamjene sovjetske tehnike onom zapadne proizvodnje), i bilo je zaista lijepo gledati ga u toj ulozi.

UH-60M Black Hawk iznad Jarunskog jezera

Ako se pita posjetitelje, njih je ponajviše oduševio prikaz Počasno-zaštitne bojne, koji je u nekoliko navrata pokupio buran pljesak, te prelet MiG-ova, koji su s nestrpljenjem očekivali od prve do zadnje minute prilično kratkog programa za visoke uzvanike. Nažalost, ove je godine bilo manje posjetitelja nego prijašnjih godina, a naročito su izostali oni koji su u dobi u kojoj bi ih vojnički poziv mogao ozbiljno zanimati. Zato su prevladavale mlade obitelji s malom djecom, te umirovljeni branitelji kojima je ovo prilika za još jedan susret sa suborcima.

Padobranci koji su se spustili s hrvatskom zastavom

Dizalica Kalmar RT 250 iz sastava Zapovjedništva za potporu

Jučer ujutro ministar obrane Mario Banožić gostovao je u emisiji Hrvatskog radija „A sada Vlada“. Još pod dojmom dan ranije održanog obilaska poplavljenih područja i ondje angažiranih pripadnika OS RH, Banožić je izjavio kako je donio odluku kojom će se naknada za ovu vrstu terenskog rada povećati za 100% za sve vojnike i vojnikinje angažirane na poplavljenim dijelovima RH. No tema se brzo s poplavnih voda prebacila na more, odnosno na izgradnju obalnih  ophodnih brodova i probleme s Brodosplitom. Budući su ti brodovi već odavno trebali biti gotovi, logično je bilo pitanje voditelja – u čemu je problem? Banožić je krenuo objašnjavati iz početka:

„Riječ je o ugovoru koji je potpisan 2014. godine, kada se projektirao obalni ophodni brod. Dakle, to je jedna tema – projektna dokumentacija. Druga tema je sama izgradnja obalnih ophodnih brodova, koji su trebali biti isporučeni Hrvatskoj vojsci još 2018. godine. Međutim, sam izgraditelj – u ovom slučaju to je BSO, tvrtka koja je u biti dio Brodosplita, u vlasništvu Tomislava Debeljaka, koji je što zbog svojih mogućnosti kao izvođač radova, što zbog nekakvih drugih svojih problema, koji meni u ovom trenutku nisu baš do kraja svi jasni i poznati… nije isporučio brodove 2018. godine, nakon čega se je tražilo da se kroz anekse ugovora ostane kao izvođač… odnosno, da se ti brodovi završe, u dobroj vjeri išlo se ka tome… Međutim, evo, unatoč tome što su potpisani aneksi ugovora, produžavali se rokovi… pa čak u zadnjem aneksu ugovora je zatražio, temeljem tadašnjega Zakona o javnoj nabavi, onu maksimalnu mogućnost do deset posto povećanja… uslijed promjene cijene energenata, odnosno materijala, rada i tako dalje – dano mu je maksimalno tih deset posto, koliko je moglo bit uvećanje cijena. Te, od postojećega ugovora, koji je iznosio 396 milijuna kuna, sa PDV-om… dakle, ugovor je otišao na 400 i 30 i nešto milijuna. I na taj način smo pokazali volju, kao Ministarstvo, kao Vlada, da se uistinu ti brodovi napokon završe, odnosno, da ova priča, koja traje već vidimo sada 9 godina, da se privede kraju“.

Razmirice i razlike

No ni to povećanje, tvrdi Banožić, Debeljaku nije bilo dovoljno pa je počeo postavljati nove uvjete koji, prema ministru, nemaju nikakvo utemeljenje:

„Čak štoviše, doveo je u pitanje… počeo je dovodit u pitanje vlasništvo brodova, koje uopće nije upitno. Naime, mi smo upravo s ciljem pozitivnog rješavanja ovu priči… ove priče, za Republiku Hrvatsku, za Ministarstvo obrane, uključili i Državno odvjetništvo, koje je jasno dalo do znanja da upis brodova, kojeg Debeljak spominje, nije imao apsolutno nikakav… nikakvu zakonitu podlogu. Odnosno, Pomorski zakonik jasno kaže kad su brodovi u izgradnji, u… koji se grade za vojsku, u… ne mogu biti ničije drugo vlasništvo, nego vlasništvo Republike Hrvatske. Isto tako, ja sam rekao… te odgovore… na koji način je to se dogodilo, mora ponuditi odgovore, prije svega Državnom odvjetništvu, a onda i nama samima… Ali, evo, da, uz to još i Ministarstvo obrane, naravno, u dogovoru sa Državnim odvjetništvom, išlo je i na upis brodova kroz teret, tako da tu nema nikakvog govora o prodaji brodova nekakim trećim osobama… ili nešto što je već do sada govorio, u ovim silnim napisima. Dakle, na ovaj način oštro odbacujem ovo što je Debeljak sve rekao u javnosti. Dakle, Ministarstvo obrane ima interes završit te brodove. Ministarstvo ima interes to radit, sve ove godine, što jasno pokazujemo i kroz anekse ugovora… odnosno, i kroz ovu volju da se razgovara. I ono sve što tražimo od Debeljaka, i to sam tražio i pismeno, i tražim… i javno sam tražio nekoliko puta- to je da se on, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, odnosno, sukladno ugovoru koji je sada na snazi i aneksima, jasno očituje da li je u stanju završiti te brodove, bez onoga „ali“… odnosno, ucjenjivanja i traženja još novaca… Jel, očito je da je ovaj projekat jako koštao Republiku Hrvatsku, i mi ga imamo namjeru završiti“.

U međuvremenu, Debeljak je u javnim nastupima, uključujući i priopćenje Brodosplita, tvrdio da  se brodovi nisu mogli početi graditi prije nego je MORH platio sve zaostatke, što se dogodilo tek 17. veljače 2020. Banožić tvrdi  da je takvo nešto nemoguće, te da se radi isključivo o nekakvim Debeljakovim procjenama:

„Dakle, ono što je sigurno – da, sukladno ugovoru, postoji tim ljudi koji nakon svakog obavljenog posla napravi uredno izvješće… Kada je izvješće usvojeno, radi se fakturiranje temeljem određenih aktivnosti, koje su uspostavljene. I, na taj način je do sada isplaćeno… isplaćivano, sve ove godine. Dakle, nema šanse da je ostalo nešto neplaćeno. Mi nemamo ni jednu fakturu neplaćenu, dakle, u Ministarstvu obrane. I to sam, ja sam naglašavao… dakle, Ministarstvo obrane nema apsolutno nikakvog duga prema Brodosplitu. Dakle, mi imamo ono što je – to su 4 broda. Brod, koji je… prvi brod je u određenoj fazi… nešto većoj fazi, ovaj završenosti, u odnosu na ova tri. Ono što očekujemo, a to je da Debeljak jasno kaže dal on ima financijske, tehničke, administrativne mogućnosti da završi ovu izgradnju ovih brodova za Republiku Hrvatsku, za Ministarstvo obrane – sukladno postojećim zakonima i propisima, bez nekakvih tih svojih izračuna, o kojima uistinu ne znam što je stavio unutra“.

Jedna od opcija o kojoj se razmišlja u MORH-u je  da se ostali brodovi završe u nekom drugom škveru, što bi iziskivalo dodatno vrijeme i dodatne troškove. No svakako, prioritet je da se ti brodovi završe, i da se Tomislav Debeljak ponaša kao odgovoran gospodarstvenik, zaključio je Banožić.

Rafale – Talijani i Mađari

Sljedeća velika tema je nabava borbenih aviona Rafale. Hrvatski pilot (ili piloti) započeli su s prvim samostalnim letovima. Kupovina i implementacija francuskih borbenih aviona Rafale u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je vrlo složeni projekt, rekao je ministar obrane Mario Banožić:

„Riječ je o projektu koji je uistinu složen za implementaciju. Na njemu rade najodgovorniji ljudi u Ministarstvu obrane. Ono se sastoji ne samo od nabavke aviona, ne samo od nabavke naoružanja, opreme… Ovdje je riječ i o paketima infrastrukture, koja je potrebna da bi Rafalei, kad dođu u Hrvatsku, imaju svoj prostor gdje će biti smješteni… a taj prostor bude siguran i sa sigurnosnog aspekta. Isto tako, postoje paketi, do 90 ljudi, pilota i tehničara, koje treba obučiti, i u ovom trenutku, i koji se obučavaju u Francuskoj, u zrakoplovnoj… u zrakoplovnim bazama, na način da smo poslali prvo tehničare još u prosincu prošle godine… a, znamo, evo, i da su piloti imali svoj prvi samostalni let prije nekoliko dana. Ali ono što nas slijedi dalje… to je, isto tako, paketi naoružanja, odnosno oprema koja je nabavljena uz Rafale, i na taj način, uvezivanja još ostalih projekata koji su, kako sam rekao, s ovog sigurnosnog aspekta… Riječ je o sustavu i kratkoga dometa, i radarsko-komunikacijskom sustavu, i srednjega dometa… I na taj način da uistinu dobijemo onaj pravi implementacijski paket – odnosno, povezanost Rafalea, naoružanja koje će imati – zrak-zrak, zrak-zemlja – i s druge strane, ovaj sustav koji dolazi sa zemlje… odnosno, protuzračne obrane, i radarsko-komunikacijski sustav. I na taj način pokažemo uistinu ozbiljnost i širinu implementacije ovoga projekta“.

Prvi avioni Rafale bit će u Hrvatskoj sljedeće godine, naglasio je Banožić, te će do tada imati izgrađenu i odgovarajuću infrastrukturu:

„Infrastruktura će biti gotova do kraja prvoga kvartala, odnosno, iza toga dolaze prvi Rafalei i oni će imat svoju dinamiku isporuke. Posljednji mislim da dolaze u prvom kvartalu 2025. godine. Ono što je bitno da naši piloti su obučeni, daprvenstveno zahvaljujući svojim znanjem, iskustvu koje su imali na dosadašnjim MiG-ovima, uistinu – ja bih rekao – dominiraju u ovoj cijeloj vježbi, odnosno razvoju pilota koji će… koji se pripremaju za Rafale… jer pokazali su tu zavidne razine znanja. To je jedno ogromno iskustvo koje mi imamo i ono što je potrebno dalje razvijati. Tome ide u prilog ne samo Rafalei jer, kako sam rekao, da je ovdje nekoliko projekata, koji su vezani za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Tu su i Black Hawk, koji… odnosno, zamjena sovjetskih helikoptera sa američkim helikopterima. Odnosno, zapadnoga podrijetla. I, na taj način… porijekla… I, na taj način stvaramo upravo tu jednu sinergiju između pojedinih zadaća Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. Naravno, tu su i prijašnje Kiowe, koje su nabavljene, i ovaj dio, naravno, i civilne zaštite – koju ćemo još uvijek, jedno vrijeme, raditi uz pomoć helikoptera koji su sovjetskoga podrijetla, koji su u sastavu Hrvatske vojske“.

Ipak, sudeći prema Banožićevim izjavama koje su uslijedile, do uvođenja Rafalea u punu operativnu službu u HRZ, morat će se potražiti pomoć NATO-a u nadzoru zračnog prostora RH. Naime, Banožić je rekao:

„Kad je riječ o implementaciji višenamjenskog borbenog aviona Rafale, naravno da se u jednom trenutku pojavljuje… kada su vam piloti, tehničari, na obuci, s druge strane imate i ovaj prijelaz… upravo kako smo rekli, sa MiG-ova, koji su dosta starije generacije, koji su dugo u sustavu… Ne bih rekao da su muzejski primjerci. Oni su služili Hrvatskoj vojsci, služe i danas, i naravno da imaju svoj rok trajanja i zato smo krenuli upravo u nabavku Rafalea… Na ovaj način, u ovom periodu, taj će se period preklopit. S obzirom da je Hrvatska NATO saveznica, odgovorna NATO saveznica, i da ima svoje partnerske odnose unutar NATO saveza… ono što je, temeljem planskih aktivnosti, temeljem zaključaka i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Glavnoga stožera – da, jednostavno, u tom periodu moramo biti pokriveni. Odnosno, ići će se u suradnju s našim partnerskim zemljama… U ovom slučaju, to je Italija i Mađarska, koje su nam ovdje najbliže. I, naravno da se to događa sve u suradnji sa zapovjednikom na NATO razini… I, na taj način, upoznati smo svi, šta radimo kao NATO članica. Odnosno, hrvatsko nebo bit će pokriveno, i na taj način ne samo da razvijamo nove sposobnosti, nego i ujedno pokazujemo da smo odgovorna NATO članica“.

Kada smo na portalu Obris.org još 2019. prognozirali da bi se to moglo dogoditi temeljem tada friško usvojenog sporazuma između Hrvatske i Mađarske o suradnji u području vojnog zrakoplovstva i protuzračnih aktivnosti (kojeg su Mađari jednostavno nazvali „Sporazumom između Vlada o nadzoru zračnog prostora“), tadašnji ministar obrane Damir Krstičević i neki visoki časnici HRZ-a tvrdili su da izmišljamo i da je to jednostavno nemoguće. Nepune 4 godine kasnije, vrag je došao po svoje, a Hrvatska će „kao odgovorna NATO članica“ nadzor svog neba prepustiti susjedima čiji pojedini politički predstavnici ne taje svoje teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj. Jedina utjeha je Banožićevo uvjeravanje da će se talijansko-mađarski nadzor provoditi „jedan kratki period“ i da će valjda biti besplatan:

„Dakle, ono što imate, to je reakcija susjednih zemalja u slučaju nekakve ugroze. Dakle, ovdje je riječ o stanju pripravnosti koje Republiku Hrvatsku u ovom trenutku ne košta ništa, ali ono što nas… je primarni cilj, je da taj period, unatoč tome što je kratak… da Hrvatska vojska upravo, u onome kako i ulaže… a to je, da ima jednostavno svoje sposobnosti, sa svojim pilotima, tehničarima i avionima“.

Ipak, kad su novinari točno pitali o planiranom trajanju tog „kratkog perioda“ – odgovor je bio jednostavno: „Taj period ćemo propustiti dokumentima“. Dakle – opet klasificirano.

I nakon tajne – tajna

Nakon izbjegavanja točnog odgovora na pitanje trajanja tuđeg nadzora hrvatskoga neba, ni o samoj hrvatskoj donaciji helikoptera Mi-8 Ukrajini  ministar Banožić nije želio reći ništa konkretno za domaću javnost, osim da „podržavamo Ukrajinu“. I dok se o donaciji za Ukrajinu od istog državnog dužnosnika po prvi put službeno čulo u inozemstvu, Banožić je tuzemno priznao da se aktivno radi na pripremi protu-paketa, koji će Hrvatska dobiti u zamjenu za svoje „osmice“:

„U dogovoru smo sa našim partnerima, Amerikancima, išli u pripremu jednoga prijedloga donacije, koja je vrlo izdašna. Do sada najizdašnija, koju smo imali u ovako jednom paketu. To je 140 milijuna dolara, koji će jedan dobar dio biti utrošen upravo na nabavku, odnosno donaciju 4 Black Hawka… a 4 bi kupila Republika Hrvatska i na taj način došli do onog željenog broja 12. Jel, u ovom trenutku mi imamo 4 Black Hawka koji su posljednji došli u prosincu 2022. godine… Gdje smo, također, kroz 2020., 2021. i 2022. godinu – u suradnji sa našim saveznicima, partnerima, isto tako obučavali i pilote i tehničare… i, na taj način, uistinu, ušli ozbiljno u implementaciju projekta Black Hawk u Hrvatsku vojsku, i sa ovom nabavkom 8 dodatnih, osam komada mislimo da ćemo ne samo pokrivati zadaće koje su ispred nas, nego isto tako doprinijeti drugim zadaćama koje se odnose na civilni dio, koje su humanitarnog karaktera. Pa, evo, samo evo posljednji ovaj slučaj – kada je Black Hawk odradio jedan brzi transport organa za transplantaciju u vrlo kratkom periodu, i tako doprinio i načinu da se spasi ljudski život. Dakle, i dalje ostaje, bez obzira što je riječ uistinu o ozbiljnim vojnim helikopterima… Mi ćemo i dalje nastojati ispunjavati svoje civilne zadaće. Naravno da ovdje ne dovodim u pitanje i drugi dio, gdi sada Hrvatska vojska sudjeluje… Dajemo podršku i Ministarstvu zdravstva u rješavanju hitnog medicinskog prijevoza. Isto tako, u suradnji sa Ministarstvom unutarnjih poslova sudjelovat ćemo i u razvoju ljudi koji će se odnositi, odnosno koji se bave helikopterima, a odnose se na Hrvatsku gorsku službu spašavanja, i na drugo pružanje civilnih zadaća koje ja… koje MUP to čini. I, u konačnici, oni nabavljaju još dodatno, dodatno helikopter. Na ovaj način, ova je jedna nova dimenzija i Ratnog zrakoplovstva, i zadaća i ciljeva koje imaju“.

I ti će Black Hawkovi, tvrdi Banožić, biti adekvatno smješteni u pripadajuće nove hangare:

Budući hangar na Lučkom za UH-60M

„Naravno. to je projekt, evo, koji me je dočekao, ali uspio sam ga… završili smo ga. Dao sam urednu informaciju javnosti. Interesantno je da sam tad dobio podatak da je ovo, u biti, prvi hangar koji je napravljen od Domovinskoga rata. Tako da, evo… jedna nova infrastruktura, ali paralelno s tim – kako sam rekao – gradimo hangare i za višenamjenske borbene avione, i to je samo jedan od infrastruktura koje se u ovom trenutku gradi“.

Spominjući „prvi hangar napravljen od Domovinskog rata“, Banožić je zaboravio na hangar za dežurni borbeni dvojac kojeg su izgradili Francuzi na Plesu, kao i na hangar-radionicu u Zemuniku iz vremena ministra Krstičevića.

A HKoV?

Kako ne bi ni Kopnena vojska ostala zanemarena, Banožić je spomenuo „projekt Bradley“ i „projekt Patria“, te još par „sitnica“:

„Isto tako 30 novih Patria, koji će u ovom trenutku… su na… razrađujemo na tehničko-taktičkoj razini unutar Ministarstva obrane, i očekujem potpisivanje ugovora. Ali, isto tako, to su i radarski sustavi koje sam spomenuo već. Modernizacija, opremanje FPS-117, daljnja nabavka sustava srednjega dometa… uvođenje, odnosno, implementacija sustava kratkoga dometa. Tu su ROLE-1, odnosno ROLE-2. Nova bolnica u… koja bi uskoro trebala… mobilna bolnica koja bi uskoro trebala doć u sustav Hrvatske vojske. Tu su daljnja jačanja sa našim partnerima, po pitanju misija, operacija… Ali, i ono što sam rekao – čovjek u središtu uspjeha – gdje smo jasno, kroz nove pravilnike, kroz izmjene postojećih pravilnika i definirali, prije svega povećanje naknade za dragovoljno služenje vojnoga roka… gdje je sada dragovoljno služenje… vojni, ovaj, ročnik dobija 1400 eura, praktički, za služenje vojnoga roka. Povećanje, odnosno, ulazak kadeta… i na koji način oni… financiraju se njihove stipendije, i tako dalje. Puno je toga“.

Otprilike 11 milijuna eura za protuoklopne rakete Spike, 158 milijuna eura za 30 oklopnih vozila Patria, 45 i pol milijuna eura za modernizaciju radara FPS-117 i nadogradnju borbenog komunikacijskog sustava HRZ-a, te PDV na američku donaciju RIB plovila za pomorske operacije specijalnih snaga. Više od  215 milijuna eura „potrošio“ je jučer ministar obrane Mario Banožić, i za to jednoglasno dobio zeleno svjetlo saborskog Odbora za obranu. Radi se o projektima s višegodišnjim financiranjem, pri čemu će se najviše otegnuti plaćanje dodatnih Patria – čak do 2028. godine.

Kako smo već najavljivali na portalu Obris.org, dodatnih 30 BOV Patria (uz već postojećih 126) potrebno je za dostizanje NATO Ciljeva sposobnosti i opremanje dijela buduće srednje pješačke brigade što će se, ustvrdio je ministara Banožić, uglavnom postići kombinacijom gusjeničara i točkaša, odnosno oklopnjaka tipa Bradley i Patrija do 2026. godine. Ministar obrane na jučerašnjem Odboru za obranu naglasio je da će nove Patrije biti u različitim inačicama, od čega će 7 biti opremljene težim DUOS-stanicama (topom od 30 mm i lanser za rakete SPIKE), dok će dio njih biti sanitetske i logističke verzije sa značajkama jednakim onima koje su već postojeće u sastavu OS RH.

„Ono što je bitno za njih je da će biti opremljene s DUOS Protector, dakle strojnicom 12,7 mm, gdje smo predmetnom nabavom zadovoljili određeni broj Patria koje su već, uvedeni u uporabu, ali isto tako s potrebnim sposobnostima na samo njih jedan dio“,

rekao je Banožić, dodavši:

„Oružje koje će one imat gore, uz oružje koje će biti u Bradleyu, bi trebalo bit ono što je prvenstveno zacrtano u NATO Cilju, ali isto tako u borbenim sposobnostima koje očekujemo od Hrvatske vojske“.

MORH je kupovinu dodatnih 30 BOV Patria procijenio na vrijednost od oko 158 milijuna eura, dok Banožić početak ugovaranja očekuje u ovoj godini:

„Pristup koji očekujemo je ‘total package’ ili da pojasnim lakše – ‘ključ u ruke’. Poučeni iskustvom iz prijašnjih nabava Patria, izazovima koji se pojavljuju na tržištu u ovom trenutku, izazovima koji su se pojavljivali s nekim od dobavljača, s obzirom da imamo stanje na tržištu koje imamo, ugovaranje će biti upravo prema ovom pristupu, dakle da se isporuči cjeloviti sustav“.

Inače, sukladno ugovoru koji je MORH potpisao s hrvatskom Vladom, Banožić očekuje da će prvi Bradleyji doći u Hrvatsku u drugoj polovici ove godine i to odmah na tzv. „refurbishment“ u tvornicu Đuro Đaković, što je dogovoreno između BAE Systems i slavonsko-brodske kompanije. No kupovinom dodatnih Patria i osposobljavanjem Bradleya nije okončano opremanje srednje pješačke brigade:

Točkaš+gusjeničar=NATO Cilj spobonosti

„Bit će tu još nabavki koje se odnose na neborbena vozila, i nabavke koje su manje od 5 milijuna eura… recimo tu vam je nabavka puškostrojnica, tu vam je nabavka druge opreme i izgradnja infrastrukture… bit će tu još ulaganja. Ono što je bitno da pokušamo uhvatit, i uhvatili smo korak s obzirom na zadani cilj 2026. godine. Da su neke nabavke bile odrađene puno, puno prije mislim da bi to mogli još brže realizirati“,

napominje Mario Banožić.

Neizostavno vezano uz nabavu Patria, na jučerašnjem saborskom Odboru za obranu raspravljalo se i o nabavi dodatnih protuoklopnih vođenih raketa SPIKE LR (dugog dometa). MORH je za ovu svrhu izdvojio 11,22 milijuna eura, što misli platiti kroz 2 godine. I tu je opet riječ o NATO Cilju sposobnosti. No, dok se iz MORH-a spominjalo kako su postojeći protuoklopni vođeni raketni sustavi u većem dijelu OS RH stari više od 30 godina i ne zadovoljavaju zahtjeve i izazove suvremenog ratovanja – ipak se ova kupovina prvo i osnovno odnosi na dodatna protuoklopna sredstva na postojećim i budućim vozilima Patria, koja nisu brojna, a nisu ni posebno stara. Zastupnik Matko Kuzmanić primijetio je da su najavljivane nabave još nekih protuoklopnih sustava (Javelin i TOW), pa postoji opasnost da raznolikost sustava oteža posao logističarima.

„Slažem se da bi trebalo težiti da imamo jedan protivoklopni sustav… Ono što je bilo težište u dosadašnjim nabavama to je bio sustav Spike i, prije svega, i sama ova nabava govori o pravcu u kojem se želi ići. Naravno, spomenuti TOW je sustav koji je došao s Bradleyima, za koji znate da je bila i donacija, ali isto tako jednim dijelom kupovina na osnovi doniranih vozila, i tu nismo imali previše izbora. Također, što se tiče Javelina ili bilo kojeg drugog sustava koji se razmatra – razmatra se prvenstveno ako ga možemo dobiti kroz doniran način – i naravno da ćemo ga kao sustav vrlo, vrlo rado prihvatiti“,

odgovorio je ministar Banožić. Tu je u objašnjenje uskočio i načelnik GS OS RH, admiral Robert Hranj:

Prvo gađanje rakaetama Spike LR u listopadu 2022. (Photo: MORH/T.Brandt)

„Treba unificirati u što većoj mogućoj mjeri sustave, da ih nemamo previše, međutim to je apsolutno nemoguće postići. Imate različite platforme, različite domete i, kao što ste rekli, od velikih do kratkih dometa. Jedan od kratkih dometa koji želimo nabavljati već je u procesu – to su ovi, kako ih zovemo, RPG, to su oni koji se ispaljuju sa ramena za vrlo kratke domete. Naravno, ovisi o tome kako bude cijela priča se razvijala dalje – cilj nam je i dalje imati prijenosne sustave, znači sustave koji mogu nositi jedan ili dva vojnika kao što je Javelin ili kao što je sutra možda Spike prijenosni… Ovo je za  sad u, kako kažu, ‘in the pipeline’, ovo je za sad u planu, međutim razmišljamo i o ovim drugim sustavima kratkog dometa“.

Nabavu protuoklopnih Spike-ova, kao i dodatnih BOV Patria, saborski je Odbor za obranu izglasao jednoglasno, što omogućuje Ministarstvo obrane da formalno započne proces ugovaranja.

Već je gotovo dva mjeseca prošlo otkako je u petrinjskoj vojarni „Pukovnik Predrag Matanović“ došlo do nezgode u kojoj je stradalo jedno borbeno vozilo Patria i pripadajući hangar, ali srećom nije bilo ozlijeđenih. Kako je sredinom siječnja izvijestila Nova TV, iako je MORH prešutio cijeli incident, neslužbeno se doznalo da je došlo do ljudske pogreške jer je vojnik prilikom uparkiravanja u hangar zapeo za konstrukciju objekta. Dva dana kasnije, 26. siječnja, Ministarstvo obrane je ipak potvrdilo daa je došlo do oštećenja jedne Patrije tijekom obučnih aktivnosti, te da je „Povjerenstvo iz sastava Oružanih snaga započelo s utvrđivanjem svih okolnosti“ koje su dovele do ovog nemilog događaja. Naravno, „sukladno zaključcima Povjerenstva, bit će poduzete daljnje mjere i radnje“.

Prvog ožujka MORH je objavio i kraj te istrage: „Povjerenstvo u čijem sastavu su pripadnici Hrvatske kopnene vojske utvrdilo je kako je do oštećenja došlo uslijed nepažnje prilikom redovnih obučnih aktivnosti. U tijeku je postupak procjene materijalne štete te će sukladno procjeni štete biti pokrenut odgovarajući postupak za utvrđivanje materijalne odgovornosti pred Vojnostegovnim sudom“. Stegovni je postupak pokrenut protiv 3 pripadnika OS RH, među kojima je i zapovjednik satnije. Neslužbeno, riječ je o sinu visoko pozicioniranog generala.

Iako se na početku cijele priče nagađalo da je najviše stradao hangar, sudeći prema izjavama ministra obrane Marija Banožića koji je prošlog ponedjeljka, 6. ožujka posjetio petrinjsku vojarnu radi demonstracije domaćeg taktičkog radio-uređaja TAKRAD, čini se da je ipak u pitanju prilična šteta na oružnoj stanici vozila. Naime, kako je rekao Banožić: “Dakle, utvrđeno je prije svega način na koji se to događalo… Jedna osoba vam je pod stegovnom mjerom, udaljena je iz službe, odnosno … a ostali su pod određenim postupcima koji će se dalje pokazati… Sama šteta procjenjuje se do 300.000 eura, koliko košta novi… nova stanica, ali u ovome što želimo iskoristiti, ovu suradnju sa također domaćom tvrtkom Đuro Đaković, da se vidi kroz defektažu što se od postojećeg sustava da iskoristiti, odnosno šta je to oštećeno. Tako da ja vjerujem da će taj trošak biti puno manje“. Nakon postupka na vojno-stegovnom sudu, napomenuo je ministar obrane, vidjet će se i tko će nadoknaditi trošak.

No kako se čini, tu se prije svega crno piše vozaču Patrije. Samo koji dan nakon ove Banožićeve izjave, Ministarstvo obrane je za Dnevnik Nove TV potvrdilo da je vozač bio alkoholiziran: „Počinitelj je testiran na alkohol i droge, te mu je utvrđena prisutnost alkohol u organizmu (0,46 g/kg), a testiranje na droge pokazalo je negativan rezultat“. Prisustvujući na obilježavanju Dana hrvatskih branitelja grada Vukovara u petak, 10. ožujka, Mario Banožić ustvrdio je da se nije radilo o konzumiranju alkohola na radnom mjestu: „Bitno je da se to nije dogodilo u vrijeme službe, ali on je morao računati da je u službi svih 24 sata kao hrvatski vojnik“. Ponovno je istaknuo da je u Oružanim snagama za alkohol i za drogue, ili bilo kakav oblik opijata, nulta stopa tolerancije: „Sukladno tome on je, koliko znam, već udaljen iz službe i protiv njega pokrenut stegovni postupak, a naravno da će po lancu zapovijedanja tu bili još nekoliko ljudi“. Kao i svaki puta do sada, sve službeno zabilježene nemile radnje dogodile su se „izvan vremena službe“, iako su posljedice ovdje itekako bile tijekom službe.

Uz sam stegovni postupak, kojim se utvrđuje individualna stegovna i materijalna odgovornost, provodi se i kriminalističko istraživanje radi utvrđivanja eventualne kaznene odgovornosti. Istodobno se čeka i prebacivanje oštećenog vozila Patria u Slavonski Brod, kako bi stručnjaci tvornice „Đuro Đaković“ krenuli utvrđivati prave razmjere štete.

U „Đakoviću“, međutim, zadovoljno trljaju ruke – osim ekspertize na oštećenoj Patriji, slavonsko-brodska tvornica uskoro bi od MORH-a trebala dobiti nalog za isporuku dodatnih BOV Patria CRO. Kako je već ranije najavljivao ministar obrane, Ministarstvo planira ove godine pokrenuti nabavu dodatnih vozila Patrija. Riječ je o projektu koji je još prije par godina najavljivao ministar Damir Krstičević, uz obrazloženje kako je kupovina dodatnih Patrija – uz već postojećih 126 vozila – uvjet za postizanje jednog od NATO Ciljeva sposobnosti. Mario Banožić je na Aktualnom satu 17. siječnja saborskim zastupnicima najavio ugovaranje nabave dodatnih BOV Patria, o čemu će zeleno svjetlo od nadležnog saborskog Odbora za obranu zatražiti u četvrtak, 16. ožujka.

Pet godina je trebalo da od prvog prototipa domaćeg vojnog radio-uređaja dođe do isporuke prvih takvih uređaja za Oružane snage RH. Još 2018. na vježbi „Velebit 18“ prezentiran je prvi prototip naprednog taktičkog radija pod nazivom TAKRAD, kojeg su zajedničkim snagama osmislili, projektirali i izradili RIZ Profesionalna elektronika i Impel Grupa. Nakon tih „prvih mačića“, u Ministarstvu obrane formiran je projektni tim koji zajedno sa spomenutim tvrtkama sudjeluje u razvojnom procesu, usporednim testiranjima TAKRAD-a s drugim sličnim ali renomiranim radio uređajima, kao i u provedbi više ciklusa testiranja u postrojbama Oružanih snaga RH. Rezultat tih 5 godina rada prezentiran je jučer u vojarni „Pukovnik Predrag Matanović“ u Petrinji pred visokim gostima – ministrom obrane Marijom Banožićem i načelnikom GS OS RH admiralom Robertom Hranjem, sa suradnicima. Zadovoljstvo RIZ-ovim uređajem rezultirat će i višegodišnjim okvirnim sporazumom za nabavu radio uređaja TAKRAD u vrijednosti od nešto više od 16 milijuna eura, kako bi se 2026. ispunio NATO Cilj sposobnosti – opremanje brigade srednjeg pješaštva komunikacijskom i informacijskom opremom i sustavima, odnosno opremanje vojnika radio uređajem koji će mu osim same kvalitetne komunikacije omogućiti i prijenos podataka o bojištu.

Stvaranje tzv. situacijske svijesti kod vojnika koji sudjeluju u određenoj zadaći – što je jučer u Petrinji i zorno demonstrirano na omanjoj vježbi – osnovna je prednost TAKRAD-a pred postojećim radio uređajima koji se koriste u OS RH i omogućuju tek glasovnu komunikaciju. Ili kako je to plastično pojasnio brigadir Vedran Vejić, voditelj Odjela za razvoj komunikacijskih i elektroničkih sustava u MORH-u,:

Brigadir Vedran Vejić

„Prijašnji uređaji koje smo mi do sada koristili nisu bili uređaji koji mogu prenijeti podatke do vojnika nego su uglavnom bili za glasovnu komunikaciju, što naravno nije dovoljno prema Ciljevima sposobnosti. Uređaj mora biti sposoban prenijeti informacije do vojnika i od vojnika. Vojnik uz to što vidi i može unijeti u sustav, također može imati senzore koji prate njegove… dakle rad srca i sve ostale elemente, tako da može automatski prenijeti tu informaciju dalje. To do sada nismo imali, to je zahtjev Cilja sposobnosti. Uređaj mora bit – da citiram Cilj sposobnosti – za vojnika fizički i psihički nezahtjevan. To znači lagan, mali, da ga vojnik ne osjeti, a da ga vrlo jednostavno koristi. Mislim da je to uređaj već sada postigao, a bit će i bolji u budućnosti“.

Za razliku od dosadašnjih radio uređaja, TAKRAD će nositi ne samo zapovjednik nego i svaki pojedinačni vojnik koji sudjeluje u nekoj zadaći ili operaciji. Budući je svaki uređaj može komunicirati i sa nizom integriranih te vanjskih senzora (GPS, akcelerometar, pulsmetar, dozimetar…), preko njega će se moći i pratiti lokacija svakog tako opremljenog vojnika ili vozila, kao i stanje njihova zdravlja, streljiva i goriva, a imat će ugrađen i tzv. „Man Down Mode“. Radi se o automatskoj dojavi o ugroženosti vojnika temeljem niza senzora koji prate rad srca i drugih vitalnih organa. Uz sve to, TAKRAD je jednostavan za korištenje – sam uređaj ne zahtijeva nikakve dodatne radnje, nego se komunikacija ostvaruje pomoću posebnom dugmeta ugrađenog na pušku, tako da vojnik ne mora skidati ruku s puške da bi ostvario komunikaciju. Kako navode iz Ministarstva obrane, cijena pojedinog uređaja trebala bi iznositi oko 6.300 EUR, dok bi taktički terminal za prikaz situacije, koji se ne takav uređaj spaja, trebao bi koštati još oko 1.300 EUR.

Zapovjednik satnije koja je sudjelovala u demonstracijskoj vježbi, poručnik Ante Validžić

„Radio uređaj TAKRAD je uistinu moderan uređaj i on je u potpunosti prilagođen svim NATO standardima. Ono što je ključno za reći je da on radi u NATO vojnom frekventnom području i da je prilagođen svim NATO standardima i ono što je već naglašeno – on je već tzv. „Software Defined Radio“, odnosno softverski definiran radio, što znači da se može bez problema, bez izmjene hardvera, prilagoditi svakoj situaciji, a to je ono što je najvažnije jer omogućava nam interoperabilnost sa savezničkim snagama ukoliko ova brigada, ili bilo koji njen dio, bude upotrijebljen u operacijama pod rukovodstvom NATO-a. Uređaj sam je jako… imali ste ga priliku vidjeti… malen, onako ne izgleda impresivno, nije ni predviđen da bude impresivan, nego da uistinu, evo, naše vojnike prati gdje god oni idu i da izdrži sve ono što oni mogu izdržati. To mora izdržati radio-uređaj, i da im bude pouzdan pratitelj. To smo za sada postigli, on je vrlo robustan, vrlo kvalitetan, i izvana, kažem, ne izgleda impresivno, ali iznutra je uistinu zvijer koja može uistinu puno toga odraditi“,

napominje brigadir Vejić.

Odnedavno je 40-ak ručnih TAKRAD-a na testiranju u Petrinji, gdje će vojnici isprobati sve tehničko-taktičke značajke kako bi se do svibnja u konačnici definirali svi taktički zahtjevi prije ikakve veće isporuke Oružanim snagama, dok su 4 mobilne inačice ugrađene u BOV Patria. Prva veća isporuka ovih radio uređaja očekuje se već do kraja ove godine – prvih 270 TAKRAD uređaja bit će isporučeno pripadnicima bojne iz sastava srednje pješačke brigade:

TAKRAD je za svakog vojnika, a ne samo zapovjednika

„Trenutno prema raspoloživim sredstvima koji su u Financijskom planu Ministarstva obrane, mi možemo otprilike jednu bojnu godišnje opremati tim tempom, tako da bi do kraja ’26. godine bez problema opremili brigadu i druge postrojbe – specijalne snage i Mornaricu, nešto manja količina koja im je potrebna za njihove Ciljeve sposobnosti. A nakon toga ne stajemo nego krećemo s opremanjem ostatka Oružanih snaga, što znači sve ono što je isporučeno brigadi možete pomnožiti puta tri da bi nam trebalo za ostatak. Ja sam rekao otprilike jedna bojna godišnje – ove godine ćemo malo manje od jedne bojne, dogodine ćemo morati opremit tu bojnu do kraja i drugu bojnu. Ali iako je brigada definitivno prioritetni Cilj sposobnosti, ne možemo čekati 4 godine da opremimo brigadu kako bi opremali ostatak Oružanih snaga. Ipak moramo jedan dio polako uvoditi i druge postrojbe, prvenstveno našu 2. Gardijsku brigadu, ali i ostalih postrojbi OS. Zbog toga je to povećanje – znači Cilj sposobnosti plus polako uvodimo i ostale“,

kaže brigadir Vejić. U planiranom financijskom dijelu to znači: za ovu godinu izdvojeno je 2,6 milijuna eura, sljedeće 2024. – 3,3 milijuna eura, 2025. godine – 4 milijuna eura, te 2026. – 6,3 milijuna eura. Ukupno će opremanje TAKRAD-om Ministarstvo obrane koštati 16,2 milijuna eura, no tu nije kraj. Naime, prema najavi brigadira Vejića,

„Radio-uređaj TAKRAD je samo jedan segment kompletnog komunikacijskog sustava.  On je radio-uređaj vojnika, no ako nemate kompletan komunikacijsko-informacijski sustav od zapovjednog mjesta brigade pa prema dolje informacija ne može doći do vojnika. Zato planiramo i sve ostale sustave. Naravno da ono što kupujemo i planiramo za opremanje brigade – određenu količinu uređaja – planiramo i za komunikaciju od brigade prema nadređenom, bilo to naše zapovjedništvo, hrvatsko, u Hrvatskoj u slučaju nekakve operacije, bilo nekakvo drugo, prvenstveno NATO zapovjedništvo. (…) Planiramo ove godine imati natječaj za potpisivanje okvirnog sporazuma za podatkovni radio uređaj i za sustav upravljanja bitkom ili BMS. To je ono što uistinu trebamo imati u brigadi ako je mislimo deklarirati i imati spremnu za operaciju. 16 milijuna eura—to je samo za TAKRAD… A ovo drugo… Pa ukupno kad se zbroji, oko 50 milijuna eura recimo u 4 godine da bi trebalo za to. Plus-minus…“.

Proizvođači TAKRAD-a zadovoljno trljaju ruke – posao s Ministarstvom obrane donijet će im nova radna mjesta, ali i mogućnost izlaska na nova tržišta. Zadovoljan je i ministar obrane Mario Banožić jer se nastavlja opremanje vojske novim sredstvima, a izbori su pred vratima.

Kraj prošloga tjedna ministar obrane Mario Banožić proveo je u obilascima. Najprije je u četvrtak, 23. lipnja, bio u radnom posjetu HRM-u u Splitu, da bi dan poslije, u petak, 24. lipnja, radno posjetio Gardijsku mehaniziranu brigadu u Kninu. Na oba mjesta Banožić je hvalio aktualnu Vladu koja je „prepoznala važnost ulaganja u vojsku“ i „poboljšala materijalna prava i uvjete života i rada vojnika, dočasnika i časnika“. No i u Splitu i u Kninu Banožić je objavio i neke planove.

Banožić u radnom posjetu HRM (Photo: MORH/F. Klen)

U Splitu je, kao prvo, Banožić najavio „skoro upućivanje u proceduru“ dva strateška dokumenta – (1) Strategiju obrane RH i (2) Dugoročni plan razvoja OS RH. Trenutno je na snazi Strategija obrane iz 2002. godine, koja je po svim mogućim parametrima više nego zastarjeli dokument. Za početak spomenimo samo činjenicu da je Hrvatska u međuvremenu ušla u NATO savez, a o tome da se tijekom posljednjih dvadeset godina više puta suštinski promijenila geopolitička slika regije i svijeta da ni ne govorimo. Aktualni DPR donesen u Saboru 12. prosinca 2014. još je na snazi – formalno traje do 2024. godine, no realno – zastario je skoro pa u trenutku donošenja, jer je donesen za razdoblje od 2015. godine, kada je tadašnja Vlada već uvelike razgovarala o nabavi primjerice helikoptere OH-58D Kiowa Warrior, kojima u DPR-u nema ni spomena. Na novom DPR-u radilo se aktivno i u vrijeme mandata ministra Damira Krstičevića i tadašnje predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, a s dolaskom novog ministra u ljeto 2020. započet je rad i na još „novijem“ DPR-u, s novom metodom koja bi trebala garantirati da se pretpostavljeni projekti vežu uz obrambeni proračun kao jamstvo da će zaista i zaživjeti. U nepune 2 godine Banožić je puno puta spominjao „rad na novom DPR-u“, prošle je godine čak najavljivao kako će u novi DPR ući nabava novog višenamjenskog aviona, kao i vozila Bradley, zajedno s izvorima financiranja – međutim, i jedno i drugo nabavljeno je puno prije negoli je Banožić uspio poroditi bilo kakav novi Dugoročni plan razvoja OS RH.

00B-31 “Omiš” – za sada prvi i jedini OOB koji je Brodosplit isporučio HRM-u

Nakon spomena osnovnih strateških dokumenata, Banožić se u Splitu dotaknuo i opremanja te modernizacije HRM-a. Tu su glavni aduti već viđene uzdanice – novi obalni ophodni brodovi i nabava minolovca. „Opremanjem obalnim ophodnim brodovima poboljšat će se sposobnost nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru te će se osigurati operativnost Hrvatske ratne mornarice, odnosno Obalne straže, što je definirano u strateškim dokumentima“, naglasio je Banožić, dodavši: „Hrvatska ratna mornarica održavat će i unaprjeđivati postojeće sposobnosti uvođenjem u operativnu uporabu četiri obalna ophodna broda. Razvoj novih sposobnosti osigurat će se opremanjem protuminskim brodom s opremom, te će se modernizirati raketne topovnjače“.

Iako je DPR za razdoblje od 2015. do 2024. godine kao prvog među Prvom kategorijom prioriteta HRM-a navodio dovršetak uvođenja u operativnu uporabu svih OOB-ova do kraja 2020. godine, malo se tu stvarno napravilo. Nije to ni čudo ako se u obzir uzmu postojeći problemi Brodosplita, te otvaranje predstečajnih postupaka nad pojedinim tvrtkama u sklopu grupe – čime je i kompletno opremanje HRM dodatnim obalnim ophodnim brodovima došlo u pitanje.  U lipnju 2021. sam Banožić je najavio da će drugi OOB biti isporučen u rujnu iste te godine, dok bi cijeli proces isporuke ukupno  5 obalnih brodova trebao završiti u rujnu 2023. Drugog broda u seriji nema, a do roka za okončanje čitavoga posla je svega još godinu i 3 mjeseca. Za svo proteklo vrijeme Brodosplit je isporučio samo prvi brod, prototip, i niti jedan nakon njega. Umjesto da iz hala splitskog brodograditelja izlaze već odavno ugovoreni i plaćeni brodovi za HRM, od tamo izlaze samo skandali, problemi u poslovanju te zahtjevi za dodanom financijskom pomoći. No, budući da je Vlada na samom kraju 2021. godine još jednom ulila i dodatne novce u Brodosplit, upravo za OOB-ove, tek malu utjehu pruža činjenica da je na njima navodno ostalo angažirano nekih 200 radnika – dok je većina preostalog ljudstva tog poduzeća stavljena na prisilni „odmor“. Naravno, sve to ipak nipošto ne garantira ugovorenu isporuku brodova za HRM, odnosno Obalnu stražu.

Najava nabave minolovca za potrebe HRM jednako se otegnula kao i izgradnja OOB-ova – nabavu minolovca najavljivao je još general Drago Lovrić u vrijeme svog mandata na čelu GS OS RH, u DPR-u za 2015. do 2024. se lijepo među prvim prioritetima HRM navodilo kako će opremanje s dva lovca mina započeti do kraja 2017. i dovršiti do kraja 2020. godine. U proteklih 8 godina puno su se puta razgledavali razni minolovci – od njemačkih, preko norveških, pa do talijanskih. Do sada nije bilo stvarno ozbiljnih naznaka o nabavi minolovca, osim šuškanja da je u izboru ostala još jedino Italija. Iz Ministarstva obrane kažu tek da je „nabava protuminskih brodova potrebna kako bi se dostigla sposobnost zaštite plovnih ruta i ključne infrastrukture te osigurala potpora i zaštita vlastitih i savezničkih pomorskih snaga“.

Postojeći hrvatski PZO na vježbi “Štit 22”

Samo dan kasnije, prilikom radnog posjeta Gardijskoj mehaniziranoj brigade u vojarni „4. Gbr. Pauci“ u Kninu, ministar obrane Mario Banožić podsjetio je da je aktualna Vlada prihvatila ponudu za donaciju 89 vozila Bradley, s kojima će se „u prvom razdoblju DPR-a opremiti teška pješačka bojna“. Također, Banožić je najavio „nabavu i opremanje borbenih oklopnih vozila Patria“, kao i nabavu PZO-a, ali i novih samohodnih haubica PzH-2000: „Za Hrvatsku kopnenu vojsku provest će se nabava sustava protuzračne obrane kratkog dometa, a nakon toga i srednjeg dometa za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Pokrenut će se opremanje prijenosnim sustavima za protuoklopnu borbu, modernizacija postojećih te nabava novih samohodnih haubica PzH2000“. Nabavu dodatnih BOV Patria najavljivao je i Damir Krstičević, no to se do sada nije dogodilo – jedine novosti što se Patria tiče jesu nabava simulatora za DUOS, kao i jedne dodatne oružne stanice 30L. Tu treba pozdraviti i nastavak ideje prezentirane u jesen 2020. godine, a to je daljnja nadogradnja pojedinih BOV Patria automatskim bacačem granata ABG 40. O nabavi PZO sustava „kratkoročnog“ i „srednjeročnog“ dometa počelo se govoriti tek nakon pada bespilotne letjelice Tu-141 „Striž“ kao o apsolutnom prioritetu. Zanimljivo je kako nabava bitnice tih sustava srednjega dometa postoji i u postojećem DPR-u – jasno je naznačena kao prioritet 3. razine za HRZ, kojeg bi trebalo odraditi do 2024. godine, no tijekom 7 godina važenja aktualnog DPR-a po tom pitanju nije bilo poduzeto baš ništa.

U Banožićevim najavama opremanja Kopnene vojske najzanimljivija je ipak ideja o nabavi novih samohodnih haubica PzH2000. Iako je riječ o sustavu koji nepobitno iznimno jača hrvatsku vatrenu moć, on je do sada imao ozbiljnih problema pri kompletnoj implementaciji u postrojbe OS RH – štoviše, pratili su ga veliki problemi vezani uz sustav upravljanja paljbom, ali u posljednje vrijeme i problemi elementarnog održavanja te opskrbe rezervnim dijelovim. Kako izgleda, Vlada je ipak odlučila uložiti nešto više novaca u održavanje PzH, budući bi sljedeće godine te haubice trebale osvanuti u Poljskoj, unutar tamošnje borbene skupine u okviru NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti (eFP). Budući se u dosadašnjim dokumentima Ministarstva obrane, prvenstveno u Godišnjim izvješćima, tvrdilo da je 12 komada Panzerhaubitze 2000 sasvim dovoljno za potrebe OS RH, prošlotjedna Banožićeva najava o „nabavi novih samohodnih haubica PzH-2000“ možda je i najveće iznenađenje nedavnih službenih objava o planovima opremanja.

Naravno, s obzirom na dosadašnje najave, koje se redovito više ili manje raziđu sa stvarnošću, sve ovo što je Banožić izgovorio krajem prošloga tjedna treba uzeti s rezervom. Tim više što se barem dio ovih planova teško može realizirati mimo pozicije Predsjednika Republike, što baš i ne ulijeva velike nade za jednostrani uspjeh i brzu provedbu.