Otvarajući novi/stari front oko nabave i sposobnosti borbenih aviona Rafale, MORH, Vlada i Predsjednik RH već se danima šamaraju izjavama o sposobnostima i srpskoj kupovini ovih borbenih aviona. Kako tu nema ništa novoga o čemu portal Obris.org nije pisao posljednjih godina, ovu polemiku za sada ćemo preskočiti i pozabaviti se lažnim informacijama koje su se pojavile u ovoj najnovijoj svađi u nizu.

Naime, u jučerašnjem priopćenju, pokušavajući dokazati kako su vlade premijera Plenkovića bolje od Milanovića i njegove vlade od prije 10 i više godina, MORH nabraja:

„Osim Rafalea, ova je Vlada nabavila borbene helikoptere Kiowa Warrior, višenamjenske helikoptere Black Hawk, borbena vozila pješaštva Bradley, sustave protuzračne obrane Mistral-3 te bespilotne letjelice Bayraktar“.

Kako je portal Obris.org učestalo pisao, ministar obrane u drugoj Plenkovićevoj Vladi Mario Banožić aktivno je sabotirao nabavu Bradleya za koju se, pak, javno zalagao predsjednik Milanović. Isti taj Banožić uvjeravao je javnost u to da je PZO sustav Mistral sustav kratkog dometa, umjesto „jako kratkog dometa“ kako navodi i sam proizvođač. No najveća i očigledna laž u ovoj MORH-ovoj rečenici tiče se nabave helikoptera Kiowa Warrior koje je, tvrdi Ministarstvo obrane, nabavila „ova Vlada“.

„Ova“ Vlada, odnosno Plenkovićeva Vlada, niti jedna od njih dosadašnjih 3, nije nabavila NITI JEDAN helikopter OH-58D Kiowa Warrior! Pregovore i samu nabavu provela je Vlada Zorana Milanovića – 2014, i 2015. godine, dok su helikopteri stizali 2016. i 2017. godine.

Sam projekt započeo je u rujnu 2014. tijekom godišnjih bilateralnih obrambenih konzultacija s američkim partnerom, nakon čega je Vlada SAD-a ponudila Hrvatskoj određeni višak lakih izvidničko-borbenih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior putem „Excess Defense Articles“ – EDA programa. Pregovori vođeni tijekom 2015. i početkom 2016. godine rezultirali su potpisivanjem dva „Pisma ponude i prihvaćanja“ (LOA – „Letter of Offer and Acceptance“). Osnovna „LOA HR-B-IAB EDA Grant Transfer of OH-58D“ potpisana je 25. veljače 2016. godine, kojim je uz nabavu 16 helikoptera i 3 trenažera za obuku obuhvaćena i isporuka pripadajućih roba i usluga, dok je druga „LOA HR-B-DAA Training for OH-58D“ potpisana 8. travnja 2016. godine i njome je dogovorena obuka letačkog i zrakoplovno-tehničkog osoblja. Prve Kiowe stigle su u Hrvatsku 29. srpnja 2016., a ostalih 11 – 3. prosinca 2016. godine.

Ministri koji su u to vrijeme bili na čelu obrambenog sektora bili su Ante Kotromanović i Josip Buljević, a premijeri Zoran Milanović i Tihomir Orešković. Andrej Plenković je cijeli ovaj proces – ako ga je zanimao – mogao pratiti iz Bruxellesa, a Ivan Anušić iz Antunovca. Plenković je tek u listopadu 2016. postao premijer pa mu MORH može pripisati tek da je „ova Vlada“ dočekala završetak isporuke helikoptera Kiowa Warrior. Štoviše, „ova Vlada“ je krajem siječnja 2020. ostala bez jednog helikoptera nakon što se u tragičnoj nesreći kod Zablaća jedan OH-58D srušio u more, pri čemu su poginuli bojnik Marin Klarin i natporučnik Tomislav Baturina. „Ova“ Plenkovićeva Vlada do danas nije dokupila još jedan helikopter Kiowa Warrior kako bi eskadrila opet brojila 16 letjelica.

Teza o tome kako je „ova Vlada kupila helikoptere Kiowa Warrior“ učestalo se počela pojavljivati posljednjih mjeseci. Iako istina ne odgovara činjenicama, koje smo ukratko iznijeli u ovom osvrtu, Ministarstvo obrane svojim priopćenjem ponovno širi tzv. lažne vijesti, baš kao svojedobno i o avionu MiG koji stoji na ulazu u vojarnu “Pukovnik Marko Živković”. Ozbiljne institucije stvarno ne bi trebale biti izvor dezinformacija, a pogotovo ne u političke svrhe!

Vjerovali ili ne, Hrvatska još uvijek ima aktivan sporazum o obrambenoj suradnji sa Srbijom. To je na upit portala Obris.org potvrdilo i Ministarstvo obrane RH: „predmetni sporazum i dalje je na snazi“. To i ne bi bilo ništa čudno da odnosi Hrvatske i Srbije nisu posljednjih godina sve lošiji, a u zadnje vrijeme su kulminirali do toga da aktualni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić optužuje Hrvatsku za pokušaj rušenja njega osobno i njegove stranke s vlasti, dok se pojedinim hrvatskim građanima zabranjuje ulazak ili boravak u Srbiji.

Bilateralni spor o obrambenoj suradnji potpisali su 8. lipnja 2010. u Zagrebu hrvatski i srpski ministri obrane Branko Vukelić i Dragan Šutanovac, ocijenivši pritom kako je to „korak naprijed u normalizaciji odnosa između Hrvatske i Srbije, i stabilizaciji cijele regije“. Da bi potpisao sporazum, Šutanovac (kojeg je nedavno predsjednik Vučić imenovao za veleposlanika Srbije u SAD) potegnuo je do Zagreba na čak 2 dana, a nakon potpisivanja je rekao: „Hrvatska i Srbija imaju otvorenih pitanja, ali ovaj i slični sporazumi pomoći će da se ona riješe”. S druge strane, ministar Vukelić je istaknuo da se radi o uobičajenom sporazumu kakve je Hrvatska potpisala sa svim susjednim zemljama: „Ne očekujem nikakve kritike, jer je to korak više u normalizaciji odnosa i stabilizaciji regije“. U MORH-ovom priopćenju, koje se i danas može naći na MORH-ovoj web-stranici, piše da je „potpisanim Sporazumom definirana zajednička suradnja na području sigurnosne politike i planiranja obrane, vojno-znanstvenom području, području vojne izobrazbe, vojne medicine, vojne policije, operacije u potpori miru, atomsko-biološko-kemijske zaštite, te na području vojno-tehničke suradnje. (…) Osobito bitnima označene su mogućnosti suradnje koje se odnose na sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama, vojno školovanje, te obrambene industrije dviju zemalja“. Hrvatska je tu trebala biti potpora Srbiji u europskim integracijama na području obrane. Hrvatski sabor je 5. studenog iste te 2010. izglasao Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srbije o suradnji na području obrane.

Temeljem ovog Sporazuma je u početku zaista i ojačala obrambena suradnja ove dvije zemlje – kako navodi Ministarstvo obrane RH, „tijekom godina provodile su se aktivnosti na razini ministara obrane i načelnika Glavnih stožera u vidu sastanaka te na razini pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i Oružanih snaga Republike Srbije“. Na ovom temelju zabilježeni su i prvi službeni posjet načelnika Generalštaba Vojske Srbije generala Ljubiše Dikovića Zagrebu 2012. godine, kao i službeni posjet hrvatskog  ministra obrane Ante Kotromanovića Beogradu 2013. godine, te uzvratni posjet tadašnjeg srbijanskog ministra obrane Nebojše Rodića Zagrebu 2014. godine. Na razini Oružanih snaga, došlo je do razmjene polaznika na najvišoj razini školovanja časnika, ali i do zajedničke vojne vježbe „Zajednički odgovor 14“. U MORH-ovim priopćenjima iz tog razdoblja spominju se i razgovori o određenim modalitetima suradnje specijalnih snaga (do čega ipak nije došlo), ali i o vojnim nekretninama na području RH koje su nekad spadale pod nadležnost JNA. Dogovoren je tada i način predaje dokumentacije koja se prije svega  odnosi na objekte ratnog zrakoplovstva i mornarice bivše JNA (zračna i pomorske luke). I upravo to je, prema odgovoru koji je MORH poslao na upit portala Obris.org, postao jedan od problema koji su počeli kočiti spomenuti Sporazum o obrambenoj suradnji. „Hrvatska strana vjerovala je da će se otvoriti put za dogovor oko povrata imovinsko-pravne i tehničke dokumentacije vojnih nekretnina bivše JNA na teritoriju RH, što bi bio napredak u općim odnosima dviju država. S obzirom da je izostala ozbiljna namjera srbijanske strane za implementaciju navedenog dogovora, problematika povrata imovinsko-pravne i tehničke dokumentacije nekretnina bivše JNA i dalje je otvoreno pitanje u odnosima s Republikom Srbijom“, naglašava Ministarstvo obrane RH.

Aleksandar Vulin u nekim mlađim danima

Doduše, tu još treba pribrojiti i izjave koje se gotovo svakodnevno mogu čuti od najviših srbijanskih dužnosnika o karakteru VRO „Oluja“ te Domovinskog rata u cjelini, posebno uoči svečnog mimohod povodom 30. obljetnice „Oluje“. Tako je ministar obrane Ante Kotromanović oštro reagirao na izjave tadašnjeg premijera Srbije Aleksandra Vučića da je „hrvatska proslava Oluje uvreda za Srbiju“. Incidenti su se nizali prilično redovito, da bi došlo do nove kulminacije 2018. s Aleksandrom Vulinom kao ministrom obrane Srbije. Naime, Vulin je imao niz nepriličnih komentara o hrvatskim dužnosnicima, a onda je početkom travnja 2018.  najavio dolazak na molitveni skup i posvećenje hrama Svetog Ilije u Mlaki nedaleko Jasenovca. Hrvatska mu je suptilno poručila da njegov dolazak ne  bi bio najbolje primljen, no kako je Vulin nastavio s neprimjerenim i uvredljivim izjavama, Ministarstvo vanjskih poslova RH proglasilo je da „Aleksandar Vulin do daljnjega nije dobrodošao u Republiku Hrvatsku“. Srbija je odgovorila reciprocitetom prema tadašnjem ministru obrane Damiru Krstičeviću, što je praktički zapečatilo provedbu bilo kakve obrambene suradnje između Hrvatske i Srbije. „Modalitet i razina suradnje dodatno su se promijenili i u kontekstu proglašavanja bivšeg potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane Damira Krstičevića personom non grata u Srbiji u travnju 2018. godine“, potvrdilo je Ministarstvo obrane RH za portal Obris.org, dodajući:

„U skladu sa svim navedenim, ističemo kako je do stagnacije u provedbi aktivnosti iz područja navedenih u Sporazumu došlo zbog toga što nijedna strana nije pokazala interes za njihovu daljnju organizaciju i provođenje“.

Treba napomenuti i da je Sporazum o obrambenoj suradnji iz 2010. godine sklopljen na „neodređeno vrijeme“, ali i da se može otkazati. „Svaka od stranaka može otkazati ovaj Sporazum pisanom obaviješću drugoj stranci diplomatskim putem. Otkaz Sporazuma stupa na snagu šest mjeseci od datuma primitka takve obavijesti“, piše u završnim odredbama ovog Sporazuma. No otkazivanje Sporazuma do sada niti jednoj strani nije palo na pamet, iako se on već godinama ne provodi.

Izvlačenje ovog hrvatsko-srpskog Sporazuma o obrambenoj suradnji na vidjelo bitno je u kontekstu nedavno potpisane trilateralne Deklaracije o suradnji na području obrane i sigurnosti između Hrvatske, Albanije i Kosova. Srbija je na ovaj dokument reagirala vrlo burno tvrdeći da šteti ravnoteži u regiji (posebno onoj utemeljenoj na Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanja) i time potiče utrku u naoružanju, te u svakom smislu šteti Srbiji. Pa ipak, predsjednik Aleksandar Vučić je (više retorički) pitao zašto Srbiju nitko nije zvao da potpiše ovu Deklaraciju?! Teško je zamisliti da ova regionalna suradnja (ako se ona zaista i materijalizira  u nekom od predviđenih oblika) Srbiju uopće zanima van njenog odnosa s Kosovom, ali je itekako zamisliva sabotaža bilo kakvih zajedničkih aktivnosti. Najbolji primjer za to je upravo hrvatsko-srpski „Sporazum o obrambenoj suradnji“, koji je nakon početnog uzleta stagnirao, da bi danas bio tek mrtvo slovo na papiru.

Baš kako je u jučerašnjem HTV-ovom Dnevniku najavio, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić, u ime Ministarstva obrane (MORH), i Tomislav Debeljak, u ime graditelja – Brodogradilišta specijalnih objekata d.o.o., potpisali su danas Ugovor o izmjeni i dopuni ugovora o gradnji obalnih ophodnih brodova kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok od devet mjeseci za isporuku prvog od ukupno četiri preostala Obalna ophodna broda (OOB). Radi se o brodu (NOV 541) koji je 80 posto izgrađen i zato se prvo pristupa dovršetku njegove gradnje, ističe MORH u svom priopćenju.

Ugovorne strane usuglasile su se da se ukupna vrijednost osnovnog ugovora ne mijenja ovim dodatkom. Troškovi za završetak prvog broda serije (NOV 541), uključujući i troškove za vezanu opremu, iznose 5.675.614,59 eura s PDV-om. Također, usuglašeno je i da će se novim aneksom o izmjeni i dopuni ugovora o gradnji obalnih ophodnih brodova naknadno regulirati uvjeti gradnje i isporuke preostala tri broda (NOV 542, NOV 543 i NOV 544).

„Jedan od mojih prvih poteza kada sam postao ministar obrane bio je odlazak u Brodosplit i ponovno pokretanje dogovora o dovršetku i isporuci obalnih ophodnih brodova. Zadovoljan sam što smo danas potpisali ovaj ugovor i što ćemo za devet mjeseci imati prvi brod. Tijekom dovršetka tog prvog broda, dogovorit ćemo završetak gradnje i dinamiku isporuke preostala tri broda“,

rekao je ministar Anušić. Tomislav Debeljak, u ime Brodogradilišta specijalnih objekata d.o.o., poručio je kako se nada da će se ovako kvalitetno rješenje dogovoriti i za drugi, treći te četvrti brod:

„Ponosan sam na Ministarstvo obrane, nas i hrvatsku državu što smo postigli kvalitetan dogovor za prvi brod“.

Danas potpisanim Ugovorom trebale bi biti riješene sve kontroverze koje su potaknule i razne pravosudne sporove oko gradnje obalnih ophodnih brodova koji su naručeni još za mandata ministra Kotromanovića 2014. godine. Prema tom planu, izgradnja u fazama, kao i fazno  plaćanje naručenih brodova, trebalo je biti završeno 2018. godine isporukom ukupno 5 brodova. No projektiranje, izgradnja, opremanje i testiranje prototipa trajalo je godinama, da bi tek u prosincu 2018. prvi u nizu od 5 brodova bio zaprimljen u HRM. Potom je stvar pokušao ubrzati tadašnji ministar obrane Damir Krstičević, potpisavši u veljači 2020. aneks originalnog ugovora kojim se definirala ubrzana izgradnja naredna 4 broda s isporukom izmađu rujna 2021. i rujna 2023. godine. Problemi koji su tijekom pandemije COVID-a 19 doveli Brodosplit do samog ruba opstanka, poskupljenje materijala za brodove i nesuglasice na relaciji Brodosplit – MORH, odnosno Debeljak-Banožić, doveli su u pitanje samu gradnju tih brodova. Banožićev nasljednik, Ivan Anušić, u samo par mjeseci pronašao je, čini se, rješenje za probleme koji su se Banožiću činili nerješivim.

Još uvijek nisu poznati detalji danas sklopljenog aneksa za izgradnju drugog u nizu od 5 obalnih ophodnih brodova, krajem siječnja ove godine ministar Anušić je izjavio kako se naveliko dogovaraju ključne smjernice za finaliziranje ugovora, koje uključuju i to da će se razlika u cijeni financirati putem Hrvatske banke za obnovu i razvitak. HBOR je tom prilikom za Slobodnu Dalmaciju potvrdio da su u tijeku intenzivni razgovori o mogućem dodatnom financiranju dovršetka izgradnje ophodnih brodova, ali da trenutno „nisu poznati detalji financijske konstrukcije“.

*Photo: MORH/J.Kopi

Paramount Land Systems, podružnica Paramount Groupe, globalne zrakoplovne i tehnološke tvrtke, sa zadovoljstvom najavljuje potpisivanje strateškog ugovora o suradnji s estonsko-hrvatskom obrambenom tvrtkom, Defensphere OU, što označava početak razvoja, integracije i globalne komercijalizacije Vegvisir Mixed Reality Situational Awareness Sustava (XRSAS).

Vegvisir sustav bit će uklopljen u Paramountovu flotu revolucionarnih oklopnih transportera otpornih na minsko-eksplozivne naprave.

Sustav za situacijsku svijest, Vegvisir, omogućuje posadi oklopnih vozila vidljivost od 360 stupnjeva kroz balističke stijenke vozila. Pomoću misijskog računala, smještenog u samom vozilu, upravlja se brojnim procesima za obradu, rezanje i spajanje slike, uključujući inovativne videografske sustave, slojeve redundantnih senzora, te algoritme koji sintetiziranju slike kamere spajajući ih s informacijama iz okruženja. Glavno sučelje za prikaz informacija i slike okoline jesu posebne video naočale, razvijene i proizvedene u Hrvatskoj. Naočale se koriste za prikaz miješane stvarnosti kombinirajući zapise s video kamera i podatke prikupljene sa senzora ili drugih izvora.

“U konfliktnim okruženjima iz 2022., koji su danas mogući izvan granica neke zemlje i unutar njih, postoji sve veća potražnja za izvanrednom razinom situacijske svijesti o okruženju na bojnom polju. Od ključne je to važnosti za članove posade koji obavljaju bezbroj zadaća – kao što su izviđanje, granična patrola i održavanje mira, sposobnost promatranja, orijentacije, odlučivanja i uključivanja u vremenski osjetljive scenarije s većom učinkovitošću i šansom za preživljavanjem misije nego ikada prije”, izjavio je Deon Grobler, glavni izvršni direktor Paramount Land Systemsa.

„Naša misija je osigurati  da Paramountova kopnena vozila pokažu svjetsku tehnološku snagu koja ne poznaje ograničenja ni granice. Naše partnerstvo s Defensphere OU unaprjeđuje naše 27-godišnje nasljeđe i predanost ponudi vrhunskih inovacija i visoko prilagođenih rješenja za naše partnere širom svijeta”, dodao je Grobler.

Paramount Group je od nule razvila široku lepezu moćnih oklopnih vozila, kao i vozila otpornih na minsko-eksplozivne naprave svjetske klase, opremljenih najnaprednijom tehnologijom kako bi osigurala da svaka platforma krajnjem korisniku pruža primjerenu izvedbu u zaštiti, mobilnosti i vatrenoj moći. Tvrtka nudi sveobuhvatna, specifična rješenja za kopnene snage diljem svijeta, uključujući osobnu zaštitnu opremu, integrirane komunikacijske sustave, sustave balističke zaštite, te potpuna rješenja za vojne kampove i logistiku.

Razvoj Vegvisira – o kojem smo već pisali na portalu Obris.org – odvija se u skladu s vojnim standardima NATO-a i integrira se u druge platforme koje se koriste na bojnom polju, uključujući kopnena besposadna vozila, samostalne senzore, te sustave upravljanja bojnim poljem. U Vegvisiru također leži potencijal za korištenje u svrhe obuke i različitih simulacija za mehanizirano pješaštvo. Kao rezultat, Vegvisir pruža odlučujuću prednost u odnosu na protivnike, a istovremeno olakšava stvaranje zajedničke operativne slike.

Uz ponudu Vegvisira, Defensphere OU također nudi i studije izvedivosti za različite nadogradnje i instalacijske usluge za oklopna vozila, zajedno s prilagođenim API-ma za integracijom softvera drugih tvrtki.

Ingvar Pärnamäe, glavni izvršni direktor Defensphere OU, izjavio je da „Vegvisir i slična rješenja danas nude kritične sustave za donošenje intelegentnih odluka, na i izvan borbenih okruženja, tako da imaju sve informacije i razumijevanje koje će im trebati da dođu do zdravih zaključaka, onih koji se često izvršavaju u hodu. Zadovoljstvo nam je surađivati s Paramount Groupom na implementaciji naše tehnologije situacije svijesti i promatranja, unutar njezine flote naprednih oklopnih vozila. i veselimo se zajedničkom rastu te globalnoj primjenjivosti spomenutih rješenja na Paramountove postojeće partnere na tržištima obrane i domovinske sigurnosti”.

Kako je također danas bilo objavljeno, u ovim nastojanjima će poduzeću Defensphere OU ubuduće biti od koristi i njihov novi „viši savjetnik za obrambena pitanja” Ante Kotromanović, koji je od 23. prosinca 2011. do 22. siječnja 2016. godine obnašao dužnost ministra obrane u Vladi Republike Hrvatske.

Kao i kod nabave borbenih aviona, tako se lome koplja i prilikom odluke o odgodi kupovine. Iz jutrošnjih izjava premijera Plenkovića i ministra obrane Krstičevića vidljive su dvije tvrdnje – dok Plenković kaže da će države kojima je poslan RfP dobiti pisanu obavijest s novim, promijenjenim datumima, ministar Krstičević govori o odgodi dok gospodarska situacija ne bude bolja. Također, ministar tvrdi kako je do odgode došlo, među ostalim, i na traženje partnera, dok premijer to ne spominje. Bit će zanimljivo saznati koji su to partneri tražili odgodu, a već sada se neslužbeno može čuti da barem dio partnera, i to onih ozbiljnijih, nije iznio takav zahtjev pred Vladu RH i Ministarstvo obrane.

Prva reakcija na odgodu nabave borbenih aviona stigla je od Franka Vidovića, SDP-ovog saborskog zastupnika i člana Odbora za objavu. On je na svom profilu na Facebooku napisao:

“Sad svi možemo vidjeti koliko nas je koštao avanturizam, nasilno guranje u pravcu koji nije mogao rezultirati uspjehom i gubitak vremena tijekom prvog natječaja za višenamjenske borbene zrakoplove. Usprkos upozorenjima partnera da tadašnji odabir nije dobar te da nije optimalan za OS RH, Vlada je uporno išla u kontrasmjeru. Usprkos dobronamjernim upozorenjima cijele oporbe da se natječaj ne vodi u skladu s najboljim poslovnim i inim običajima, a u želji da dobijemo optimalan izbor cijene i kvalitete, te usprkos podršci koju je SDP kao vodeća stranka oporbe dala nabavi višenamjenskog borbenog zrakoplova, ipak je konačan rezultat krah ovog projekta i krah ministra obrane! Sad se vidi koliko je to (tad izgubljeno) vrijeme bilo dragocjeno. I nije kriva sadašnja pandemija COVID-19, već je kriva nesposobnost da se iskoriste vrijeme i novac koji su nam bili na raspolaganju. Bojim se da će HRZ ovaj gubitak vremena dugoročno platiti gubljenjem sposobnosti. Nažalost!“

Svoje ogorčenje ne krije ni umirovljeni pilot Ivan Selak koji je na društvenim mrežama, među ostalim, napisao i ovo:

“Istina je da coronu nećeš pobiti borbenim avionom (još manje Black Hawkom o kojem šutiš ko p…) , ali postoji način, ako postoji volja, a ne interes kao u slučaju barakuda, može to i puno, puno skromnije, jer su takve okolnosti. Sad trebaš preživjeti i biraj rješenje za preživljavanje, sad nećeš ići na dugotrajno rješenje nego na rješenje za narednih 10-12 godina, ali tko da ti to sprovede kad si nepismen i ne znaš što ti je prioritet (nije to od danas niti od jučer, to je od rata na ovamo).”

Selak je podsjetio da je sam svojedobno bio predmetom politikantskih napada:

“Nisam ja očekivao ovaj najgluplji scenarij (ili možda…). Svojevremeno me je gospođa sa brda povrh Zagreba, a naziva Pantovčak, prozvala veleizdajnikom jer sam svoje jebeno dupe trpao ko zadnja budala u kabinu MiG-a tijekom probnih letova i u Ukrajini i u Lijepoj našoj, a sve sa ciljem opstanka onog što mora opstati, sa ciljem da ono što ti je najpotrebnije u vremenu jedne od pošasti-rat preživi. Kako da nazovem ovu odluku ????”

Bivši ministar obrane Ante Kotromanović smatra da je još uvijek nezahvalno davati prognoze, pa za Obris.org kaže:

“Za mene je to u ovoj situaciji bila očekivana odluka. Mi smo kroz zadnjih 5 godina imali priliku riješiti pitanje borbene eskadrile, a sada vidimo da trenutna HDZ ova vlast nije imala jasnu viziju ni strategiju obrambene politike. Sve se svelo na PR i promociju čelne osobe Ministarstva, a suštinski u Ministarstvu obrane nismo vidjeli ni jedan ozbiljan nastavak reforme niti novi osmišljeni projekt modernizacije. Znamo da će se urušavanje gospodarstva zbog korona virusa odraziti na obrambeni proračun, ali ne znamo još koliko, kao ni što ne znamo ni koliko će koronavirus utjecati na dugoročan gospodarski rast u RH. Zato je teško govoriti o budućnosti borbenog zrakoplovstva – jer je potpuno nejasna gospodarska situacija, koja je glavni ključ i za sami obrambeni proračun Ministarstva obrane.”

Sada je sasvim sigurno da će Hrvatska morati pribjeći scenariju koji su prije par mjeseci najavljivali današnji načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj i zapovjednik HRZ-a, brigadni general Michael Križanec, a to je pomoć u kontroli hrvatskog zračnog prostora od strane NATO saveznika. No s današnjim razvojem događaja, izgledno je da se neće raditi samo o kratkoročnoj pomoći.

Na jučerašnjem, ujedno i jedinom sučeljavanju svih 11 predsjedničkih kandidata u prvom krugu aktualnih predsjednički izbora, voditelji HRT-a su na samom početku, kao prvo nakon uvodnih obraćanja kandidata, postavili i pitanje: „Korupcija u društvu visoko je na listi kritika građana. U okvirima ovlasti predsjednika – kako biste se borili protiv korupcije?“. Na ovo je pitanje kao treći kandidat po redu krenula unutar jedne minute odgovarati i aktualna Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, čijih je prvih 45 sekundi ispalo neprijeporno:

„Dakle, kad govorimo o ustavnim ovlastima predsjednika, odnosno predsjednice – one su propisane Ustavom. I, one su u okviru tajnih službi, odnosno obavještajnih službi, kojima se može djelovati. Ono što sam do sada radila, i što ću raditi, je poticanje suradnje različitih tajnih službi na ovom prostoru, kako bi se spriječio međunarodni kriminal i korupcija. Posebno ću inzistirati na tome, isto tako, da se mijenja zakonodavstvo u budućnosti, kako bismo omogućili da službe rade i… odnosno, koordinaciju između svih službi, i tri poluga vlasti, u koje se ne možemo miješati… naša izvršna vlast u pravosudnu“.

Na to je uslijedio nastavak, tijekom posljednjih 15 sekundi, koji je tijekom srijede, 18. prosinca izazvao pravu buru u javnosti:

„Međutim, ono što je meni problem… Ja se već godinama borim s korupcijom u samim službama, i u SOA-i, i VSOA-i, i drugim službama. Mislim da je došlo vrijeme da se pomladi, da se zaposli mlade ljude, koji nisu korumpirani, i koji će raditi profesionalno“.

No, iako je ova jučerašnja javna tvrdnja državne poglavarice Republike Hrvatske odjeknula trenutno, i bila je zapažena već i u prvim analizama sadržaja debate, nikakve reakcije na nju nisu bile dio nastavka sučeljavanja – već se o tome na veliko krenulo pričati tek idućeg dana.

Prva objašnjenja i reakcije

Nakon prvih reakcija, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović danas ujutro posebnim je očitovanjem krenula objašnjavati svoju jučerašnju izjavu na temu sigurnosno-obavještajnih službi, koje prema čl 103. Ustava u suradnji s predsjednikom Vlade usmjerava, te čije čelnike u supotpisu s premijerom imenuje. Fokus teme završio je sužen prvenstveno na Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju (VSOA), čija je afera, otkrivena 2012. godine, stavljena u ponešto aktualniji politički kontekst:

„Naravno da se borim s korupcijom u sigurnosno-obavještajnom sustavu. Pa taj sam sustav naslijedila od Ive Josipovića i Zorana Milanovića, opterećen jednim od najvećih korupcijskih skandala od samostalnosti Hrvatske. I danas je u tijeku drugostupanjski postupak protiv Darka Grdića i Ognjena Preosta, zbog nezapamćene korupcije i pronevjere milijunskih iznosa u Vojnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji. Ne očekujete valjda da je korupcijska hobotnica u kojoj je takav kriminal bio moguć istrijebljena preko noći. Do kuda je ta hobotnica dosezala pokazuje najbolje činjenica kako je Preost umirovljen samo tri dana nakon što je razriješen dužnosti zbog pokretanja istrage, a Darko Grdić je umirovljen jedan dan prije podizanja optužnice. Time je Milanovićev ministar obrane Kotromanović zaštitio Grdića i Preosta od zasluženog nečasnog otpusta i omogućio im da uživaju visoku generalsku mirovinu. To je korupcija najvišeg reda. I protiv takvog sustava se borim i borit ću se“.

Naravno, ovo je samo dolilo ulje na vatru, što se vidjelo prvo u više teorijski nastrojenoj objavi kandidata Miroslava Škore na društvenoj mreži Facebook, koji se s tezom i pitanjima za Vladu RH oglasio oko 10:20 ujutro:

„(…) Ona koja sukladno postojećim ovlastima PRH usmjerava rad sigurnosnih službi priznala je sustavnu korupciju u SOA-i i drugim službama i ustvrdila da u njima treba zaposliti mlade nekorumpirane ljude. Ova izjava Kolinde Grabar-Kitarović traži hitnu reakciju nadležnih državnih tijela i otvara niz vrlo ozbiljnih pitanja. 1. Kad je Kolinda Grabar-Kitarović kao aktualna predsjednica saznala za korupciju u sigurnosnim službama i zašto je dosad o tome šutjela? 2. Što je konkretno poduzela nakon saznanja o korupciji u SOA-i i drugim službama? 3. Jesu li ljudi koje se sumnjiči za koruptivne i druge protuzakonite radnje i dalje u sustavu? 4. Ima li premijer Plenković takvih saznanja? Ako ima, što je on poduzeo na tu temu? (…)“.

Za razliku od aktualnih političkih protukandidata na izborima čiji prvi krug očekujemo 22. prosinca, bitno je oštriji za Tportal oko podneva bio negdašnji SDP-ov ministar obrane Ante Kotromanović, kojeg se tu i direktno prozvalo:

„Ne zna što govori, nepripremljena je, ne provjerava činjenice i lupeta gluposti. Što se tiče VSOA-e, uzela je za primjer nešto što se dogodilo puno prije nego što smo Zoran Milanović i ja ušli u Vladu. Mi smo posumnjali da frajeri uzimaju novac i pokazalo se da smo u pravu, prijavili smo sumnje i pokrenut je postupak. Krađa novca dogodila se u mandatu HDZ-a“.

Kotromanović je to sve i dodatno pojasnio: „Nitko ne može biti nečasno otpušten samo na temelju sumnje i eventualno kaznene prijave, tako to ne ide jer uvijek postoji šansa da prijava bude odbačena. Upravo zbog toga osobe koje su pod sumnjom ne čekaju kraj postupka, nego na vrijeme podnose zahtjeve i same odlaze iz sustava, tu je kvaka“ – dodavši još i: „Tek ako je dovršen postupak pred civilnim sudom i tek ako je osoba pravomoćno osuđena na više od tri godine zatvora, sastaje se Vojnostegovni sud i odlučuje o nečasnom otpustu. Naprosto je komično to da ni nakon pet godina Kolinda Grabar Kitarović ne poznaje ni osnovna pravila i propise o vojnim snagama“.

„Slučaj Grdić i Preost“

Slučaj o kojem smo već pisali i na portalu Obris.org, svoju je službenu formu dobio krajem rujna 2013. godine, objavom optužnice DORH-a. U vezanom priopćenju za javnost tada je stajalo:

„USKOK je, nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao optužnicu protiv petorice hrvatskih državljana D. G. (1961.), O. P. (1969.), Z. I. (1972.), D. L. (1970.), T. M. K. (1976.) zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti. (26. 9. 2013.) Optužnicom se petorici okrivljenika, djelatnicima Vojno sigurnosno-obavještajne agencije, stavlja na teret da su, od 2009. do 2012. godine, u Zagrebu, iz proračunskih sredstava Agencije za posebne namjene otuđili najmanje pet milijuna kuna, a za koji iznos je oštećen proračun Republike Hrvatske. U namjeri prikrivanja protuzakonitog prisvajanja novca i izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, dvojica okrivljenika su naložili uništavanje službene dokumentacije“.

Pred Županijskim sudom u Zagrebu je optužnica bila potvrđena 28. studenog 2013. godine, da bi 6. veljače 2014. bilo održano i pripremno ročište. Na njemu je bilo odlučeno da će se predstojeće suđenje održavati zatvoreno za javnost (u skladu s traženjem USKOK-a) – što je onda nakon promjene sastava sudskog vijeća bilo i primijenjeno od prvog ročišta održanog 12. svibnja 2014. godine. Gotovo 4 godine nakon početka ovog suđenja, 24. siječnja 2018. godine je bila donesena i prvostupanjska presuda – kojom su od ukupno 5 optuženika njih četiri proglašena krivima, a jedan je oslobođen. Ujedno su izrečene i kazne zatvora, te obveza vraćanja ukupno 4,7 milijuna kuna – na što su se sve osuđenici i žalili. Kako stvari stoje, postupak je još i danas u fazi drugostupanjskog postupanja po tim žalbama. Kotromanović je sve to za N1 televiziju komentirao riječima:

„Manje od dva mjeseca nakon što sam postao ministar obrane dobio sam anonimnu predstavku gdje sam čitao određene stvari. Temeljem te anonimne predstavke sam komunicirao ured Vijeća za nacionalnu sigurnost i uputili smo nadzor u obavještajne agencije. Nadzor je utvrdio da su se nekakve stvari događale, i prije mene, za vrijeme HDZ-a 2009. godine. Temeljem nadzora sjeli smo zajedno s Odvjetništvom i krim policijom i napravili smo sve po proceduri“.

Tim je temeljem Kotromanović odbio i predsjedničke insinuacije o odgovornosti tadašnjeg vrha MORH-a i Vlade RH – „Nije mi jasno zašto sam ona proziva moju Vladu kad smo mi ti koji smo otkrili i napravili sve što treba po zakonu. Nakon toga to više nije bilo u nadležnosti Ministarstva obrane“.

A vrh agencija SOA i VSOA?

Treba napomenuti kako posljednjih godina zapravo nije bilo otkrivanja usporedive razine problema bilo u civilnoj ili vojnoj sigurnosno-obavještajnoj službi u RH. Dapače, od tog vremena na čelu obje agencije izmijenio se niz osoba – kako u civilnoj službi SOA, tako i u vojnoj VSOA. Konkretno, u doba svih problematičnih događanja u vojnoj VSOA, njenim je civilnim parnjakom upravljao Josip Buljević (od 10. listopada 2008. do 10. listopada 2012. godine) – osoba koju je baš Kolinda Grabar Kitarović prvo uzela za svoga savjetnika loše osmišljenog spoja dotadašnjih savjetničkih resora nacionalne sigurnosti i obrane, da bi tijekom prve polovice 2016. on nakratko postao i ministar obrane Republike Hrvatske, u koalicijskoj vladi HDZ-a i Mosta nezavisnih lista koja se pokazala poraznom za resor obrane u RH. Njega je sredinom listopada 2012. godine na čelu SOA-e zamijenio Dragan Lozančić – široj javnosti prvenstveno poznat kao osoba koja je pod još uvijek spornim okolnostima u veljači 2016. godine „izgubila povjerenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović“. Politička i sigurnosna kriza koja je uslijedila tijekom idućih mjeseci uvelike je narušila sliku o predsjednici RH, te se kasnijih godina pretvorila u ustrajno spominjanu aferu nejasnog punog dosega. No, dok je Lozančić bio rehabilitiran manje od godinu dana kasnije, na čelo službe SOA je u svibnju 2016. postavljen Daniel Markić – osoba koja dužnost ravnatelja SOA-e obnaša i danas.

Ponešto manje politički burno bilo je posljednjih godina i u službi VSOA. Nakon spominjanog skandala sa sudskim nastavkom, ondje je osramoćenog generala Grdića (koji je na čelu VSOA bio od 16. srpnja 2008. do 16. srpnja 2012. godine) naslijedio general Zdravko Klanac. Početkom srpnja 2015. godine, Klanac je bio smijenjen (među nizom razloga spominjao se i neočekivani odlazak „Krila Oluje“ iz Hrvatske), što nije ujedno značilo i njegov kraj aktivne vojne karijere. Tada na čelo VSOA dolazi general Ivica Kinder, čiji mandat traje od 10. srpnja 2015. do 10. srpnja 2019. godine – da bi ljetos dobio i novi četverogodišnji mandat na ovoj bitnoj poziciji obrambenog i sigurnosnog sektora RH. Dakle, današnji spomen afera od prije više od sedam godina u obje sigurnosno-obavještajne službe zapravo uvelike predstavlja iskopavanje „predprošlih osoba“ i ozbiljnu sadržajnu arheologiju. Sve to je još i čudnije kad se pogleda ukupno mali učinak, te uz najbolju volju tek mizernu dobrobit koju se s funkcije Predsjednika RH tijekom zadnjih skoro 5 godina prosulo na polje hrvatskih sigurnosno-obavještajnih organizacija.

U ovakvim okolnostima onda ne čudi ni činjenica kako nije potrajalo pola dana, prije nego je u mikrofone i kamere hrvatskih medija došla i ponešto sadržajno korigirana verzija tematskih gledanja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. U izjavama danim 18. prosinca, na margini stranačkog skupa u istarskoj općini Sveti Petar u Šumi, te objavljenim oko 14 sati, Kolinda Grabar Kitarović je zaključila:

„Što se tiče korupcije… Nažalost, ona je sveprisutna u društvu. Dakle, ona nije samo u politici. Ali, meni je najviše zabrinjavajuće kad je ona prisutna u onim agencijama koje bi se trebale baviti borbom protiv korupcije. I, imate vrlo ozbiljan slučaj, koji je sada u… čini mi se, u drugostupanjskom postupku, gdje su u VSOA-i pronevjereni veliki, veliki novci. A, dakle, sudski postupak se vodi. Da li će to ići još dublje i dalje, vidjet ćemo. Ha, bili smo i svjedoci toga da su curili podaci. Mislim da je u SOA-i sada stanje malo bolje, ali, moje je mišljenje da treba krenuti u zapošljavanje mladih ljudi, obrazovanih ljudi – posebno onih koji su stručni u kibernetici. I, da na taj način, jednom posebnom etikom prema poslu, pa i potpisivanjem one obveze čuvanja tajne… da će se riješiti velikim dijelom korupcija – jer ona se, nažalost, ne može iskorijeniti ni u jednom društvu. Ali, moramo razgovarati o njoj, ona se mora sankcionirati“.

Upitana koliko je dugo znala za ove probleme u Službama, predsjednica Grabar Kitarović je krenula još i dodatno spuštati priču o spomenutom sudskom postupanju koje je već godinama kompletno zatvoreno za javnost:

„Da, da… Svi znamo za… u VSOA-i… za cijeli taj slučaj. Pa, to vam je javno poznato – vodi se postupak javno. Više puta sam razgovarala, isto tako, o tijeku postupka, s onima koji su vodili istrage, da vidimo koliko to duboko ide. Međutim, ja sam, isto tako svjesna svojih ovlasti, da se ne mogu umiješati u rad samih Službi – već postoje nadzorna tijela, među kojim je i Savjet za koordinaciju rada Službi… i tu će se sigurno poboljšati cijela ta koordinacija“.

Još replika i reakcija

Niti sličnom blagošću nije reagirao predsjednički kandidat SDP-a Zoran Milanović, koji se tijekom popodnevnog skupa u Zadru s govornice osvrnuo i na državnu poglavaricu, a trenutno i predizbornu kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović. On se tom prilikom prvo oštro osvrnuo na „slučaj Lozančić“ iz 2016. godine, da bi tek na kraju prešao i na još uvijek aktualni „slučaj Grdić i Preost“:

„Obavještajne službe i sigurnosne službe ne možeš pomladiti niti postariti, tamo rade najbolji, najsvjesniji, dobro obrazovani, lojalni ljudi, čvrstog karaktera, nepotkupljivi. Oni koji mogu svakog tjedna završit na poligrafu – inače dobijaju otkaz. O ovome nešto kasnije, u drugom krugu. Tu isto ima vrlo neugodnih stvari, iz predsjedničine okoline. Međutim, da se vratimo na ovu korupciju u SOA-i, jer to su predsjedničke ovlasti… Dakle, 2016. godine, ona je na jedan divlji način smijenila tadašnjeg ravnatelja Dragana Lozančića… doktora Dragana Lozančića, inženjera, doktora matematike i strojarstva sa Columbie, to je sveučilište u New Yorku, jedno od najboljih na svijetu… čovjeka koji ima kruha, koji nije član ni jedne stranke, ni SDP-a ni HDZ-a, ni jedne stranke. Smijenila ga je zato što ju je navodno špijunirao, što je naravno notorna neistina. Međutim, pola godine kasnije je taj isti čovjek, postaje ravnatelj Agencije… Središnje agencije za… Državne uprave za zaštitu i spašavanje – jednog vrlo delikatnog tijela. Dakle, Državna uprava za zaštitu i spašavanje. Znate šta je to? Spašavanje kada bude požar, poplava… koordiniraju sve te napore. To je vrlo, vrlo integriran i zahtjevan sustav. Zahtijeva inženjerska, matematička, humanitarna i humanistička znanja, društvena znanja. Dakle, Plenković, predsjednik HDZ-a ga… nakon što ga je njegova kandidatkinja smijenila, potjerala s tog mjesta – postavlja na jedno od odgovornijih mjesta u sigurnosnom sustavu. Vi znate šta ja mislim o HDZ-u, i vi vrlo dobro znate i bez mene što HDZ je. Ali, ovaj slučaj vam od početka pokazuje nekoordiniranost, neprofesionalnost, osvetoljubivost, sitnu zavist i sitan karakter u vođenju možda i najdelikatnijeg sustava.

Dakle, prvo ga predsjednica najuri, nogom u donji dio leđa, onda ga premijer iz te iste stranke, koja se sad zaklinje u tu predsjednicu, ne da rehabilitira, nego mu da ozbiljnu dužnost, i tko je tu lud? I mi godinama kasnije slušamo o korupciji. Na dan izbora praktički. Izbori su za tri dana. Pa, to je tvoja kuća, tvoja kuhinja. Žohari su u njoj. Mora ih netko počistiti. Žohari su vrlo otporna bića, evolucijski još iz kambrija ili predkambrija… prastari su, ako sam se dobro… Dakle, neuništivo je to. Međutim, što se događalo 5 godina? Tko je nadzirao taj sustav? Govori o korupciji u Vojnoj agenciji, Vojno-sigurnosnoj agenciji, u kojoj su dva čelna čovjeka, čija imena sad ovdje nisu bitna, uhvaćeni u kriminalu, jer su uništavali račune… Dakle, račune koje su diskrecijski trošili… kad je bilo jasno da se mijenja vlast i da dolazi novi ravnatelj, kojeg smo postavili mi. Ti ljudi su trenutno i dalje u postupku, međutim, predsjednica kaže da su oni umirovljeni zato da ih se ne bi moglo nečasno otpustiti. Pa, upravo ona je to napravila prije tjedan dana ili prije dva tjedna, umirovivši ove časnike iz zrakoplovne baze… Koji ono grad? Zadar? … Koji su ulovljeni u švercu i u transportu civila. Dakle, pet minuta ljudi neki nisu u stanju, držati konzistentnu liniju misli i argumenata. Pet minuta. A bili bi vrhovni zapovjednici, vodili vanjsku politiku i koordinirali sigurnosno-obavještajne službe“.

No, nakon političkih takmaca, na izjave predsjednice Grabar Kitarović su tijekom kasnog popodneva reagirala su i prozvana dvojica optuženika u drugostupanjskom postupku – generali Darko Grdić i Ognjen Preost. Grdić je preko odvjetnice Višnje Drenški Lasan priopćenjem poručio:

„Potpuna je neistina da je general pukovnik mr. sc. Darko Grdić umirovljen dan prije podizanja optužnice, nego je protiv svoje volje umirovljen temeljem brzinski donesenih duboko dvojbenih izmjena Zakona o službi u oružanim snagama, nakon podizanja optužnice, u dobi od 52 godine i s navršenih više od 39 godina mirovinskog staža. Riječ je o generalu koji je završio najviše vojno obrazovanje u RH i SAD-u, bio ratni zapovjednik obrane Zagreba i obnašao niz najviših vojnih dužnosti u Hrvatskoj i inozemstvu, a koji je po ondašnjim propisima mogao raditi još sedam godina, ali je silom izguran iz sustava s mjesta glavnog inspektora obrane, jer je sve dužnosti, uključujući i onu ravnatelja VSOA obnašao bez selektivnog pristupa i jednako prema svima.

Začuđuje i duboko zabrinjava da jedna predsjednička kandidatkinja u svrhu prikupljanja jeftinih političkih poena pribjegava javnom blaćenju ljudi iznoseći neprovjerene podatke iz tajnog sudskog postupka te na nečuven način vrši pritisak na pravosudna tijela, poglavito na Vrhovni sud RH, dok istodobno izjavljuje kako je ‘svatko nedužan dok mu se pravomoćnom drugostupanjskom presudom ne dokaže krivnja’. Ta izjava očito se odnosi samo na njezine prijatelje i stranačke kolege, a za sve ostale po njezinu mišljenju vrijede neki drugi kriteriji. Istodobno, u svojem uredu zapošljava ljude koji su iz VSOA pravomoćno otpušteni zbog nezakonitosti u postupanju i radu, i u tome ne vidi nikakav problem.

Ovakvim izjavama kandidatkinja je povrijedila ustavno i konvencijsko načelo jednakosti ljudi pred zakonom jer je postupila diskriminatorno u odnosu na osobe u istoj pravnoj poziciji, a da za to nije postojao legitiman cilj niti razumno opravdanje. Osim toga, kandidatkinja, koja je još uvijek aktualna predsjednica RH, zaboravila je ili naprosto nije znala da je Republika Hrvatska već jednom zbog izrečenih sličnih javnih izjava osuđena pred Europskim sudom za ljudska prava zbog povrede prava na presumpciju nedužnosti, u predmetu Peša protiv Hrvatske“.

Nakon Grdića, priopćenjem preko svog odvjetnika Nenada Strukana oglasio se i drugi optuženik, Ognjen Preost. I on tvrdi da je Predsjednica RH povrijedila presumpciju nevinosti i time namjerno vrši utjecaj na Vrhovni sud.

„Iz sadržaja predsjedničine izjave jasno proizlazi da aktualna predsjednica ili ne zna ili ne poštuje pravni sustav Republike Hrvatske, jer je ovakvom izjavom predsjednica povrijedila presumpciju nevinosti te u javnost iznijela činjenice protivno zabrani Županijskog suda u Zagrebu.

Štoviše, ovakvom izjavom očigledno je namjerno izvršila izravan utjecaj na rad Vrhovnog suda RH, koji tek mora odlučiti o tome je li Ognjen Preost kriv zbog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Naime, predsjednica je jasno navela da je gospodin Preost ‘dio korupcijske hobotnice’ čime je najizravnije prejudicirala sudsku odluku. Bez obzira na trodiobu vlasti, koja izvršnoj vlasti zabranjuje utjecanje na odluke sudbene vlasti, treba naglasiti da nitko u ovoj državi ne smije sudovima sugerirati kakvu će odluku donijeti.

Gospođa Grabar-Kitarović je u dosadašnjim javnim nastupima jasno naglašavala kako treba poštivati presumpciju nevinosti, kad se radilo o postupcima koji se vode protiv njoj bliskih osoba. Ova činjenica pokazuje da je gospođa Grabar-Kitarović namjerno prekršila ustavnu presumpciju nevinosti na štetu gospodina Preosta. Motivi su njezini i u njih gospodin Preost ne ulazi. Međutim, sugeriranje Vrhovnom sudu RH kakvu odluku treba donijeti, kao i iznošenje činjenica koje je sud proglasio tajnim, predstavljaju kaznena djela koja su opisana u čl. 307. i 312. Kaznenog zakona“,

stoji u priopćenju Preostovog 0dvjetnika. koje završava podsjećanjem na prošle predsjedničke izbore:

„Naročito je zanimljivo da je i prije početka ovog kaznenog postupka, također u vrijeme zadnjih predsjedničkih izbora, tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović, u jeku kampanje, nastupajući na HTV, najavio podizanje optužnice odnosno početak upravo gore spomenutog kaznenog postupka, a danas aktualna predsjednica i kandidat na izborima ponovno u jeku kampanje kao borac protiv korupcije najavljuje drugostupanjski postupak, a između redaka i njegov rezultat. Premda je u predizborne svrhe, ipak je previše“.

Jutros je u emisiji „Novi dan“ televizije N1 gostovao ruski veleposlanik u RH Anvar Azimov, poznat po tome da se ne libi jasno kritizirati pojedine hrvatske poteze, ali i hvaliti ili nuditi rusku robu ili usluge. U posljednje se vrijeme, osim na uobičajene teme poput Agrokora ili LNG terminala, često osvrće na hrvatsko određenje prema NATO savezu, kao i na propalu nabavu borbenih aviona.

Tako se i u jutrošnjem intervjuu osvrnuo na hrvatske pokušaje kupovine borbenih aviona. Na pitanje novinara Ivana Skorina što misli o propalom pokušaju nabave F-16 Barak, Azimov je odgovorio:

„Prije svega želim reći da imam vrlo visoko mišljenje o vašim Oružanim snagama i upoznat sam sa stanjem vaših Oružanih snaga. Na nekim područjima, unatoč tome što je Hrvatska članica NATO-a, Rusija surađuje s vašim Ministarstvom obrane. Držimo da vaše Oružane snage trebaju biti snažne i Hrvatska treba dobre avione. Mi u tom pogledu ne sudjelujemo u ovom poslu jer je Hrvatska članica NATO-a. No smatram da Rusija ima puno bolje i dvostruko jeftinije nadzvučne borbene avione i druge vrste zrakoplova, kakve i Hrvatska treba, nego što su američki ili izraelski. Ali mi poštujemo pravila igre. Hrvatska je članica NATO-a i pridržava se njegovih pravila“.

No sasvim je izvjesno da hrvatska Vlada nimalo ne razmišlja o kupovini borbenih aviona od Rusije. Ne samo zbog članstva u NATO-u, nego i zbog aktualnih EU sankcija prema vojnoj robi iz te zemlje. Upravo je zato državni vrh Republike Hrvatske izjavio namjere pribavljanja baš borbenih aviona zapadne tehnologije.

Ruska Federacija nije se javila (a nije bila ni pozvana) na hrvatski RfP iz 2017. godine. Zadnji puta je službenu ponudu dala na hrvatski RfI iz travnja 2008. godine kada je, ako se oslonimo na navode iz časopisa Aviation Week, Rusija Hrvatskoj nudila avione MiG-29(M), odnosno MiG-35. No, kako tada Hrvatska tada nije raspisivala RfP ili išla u ikakve daljnje korake nabave, i ta je ruska ponuda ostala samo u sferi potencijalnog.

Posljednje što se moglo čuti o ruskoj ponudi borbenih aviona bila je izjava tadašnjeg ministra obrane Ante Kotromanovića, iz 2012. godine, o ruskoj nemoralnoj ponudi.

„Rusi su nam poslali jednu ‘nemoralnu ponudu’ – do 800 milijuna eura – to piše na papiru o offsetu. Vidjet ćemo što kaže naše gospodarstvo“,

rekao je Kotromanović u intervjuu za portal Obris.org.

Iako Kotromanović nije ulazio u detalje, neslužbeno se moglo čuti da je riječ o ruskoj ponudi MiG-ova 29 iz Mađarske, koji stoje konzervirani u mađarskoj bazi u Kecskemetu nakon mađarske leasing-nabave novih Gripena. Ta je ponuda već duže vrijeme bila na stolu u MORH-u, a za nju se ozbiljno zainteresirao tadašnji ministar gospodarstva Radimir Čačić, nakon svog posjeta Moskvi početkom 2012. godine. Čačića je, naime, manje zanimala eskadrila ruskih MiG-ova, koliko ga je intrigirao veliki offset-program kojeg su Rusi nudili u tom paketu. Koliko je ponuda bila nemoralna, pokazao je i intervju Ante Kotromanovića za Jutarnji list u proljeće iste godine, u kojem potvrđuje rusku ponudu MiG-29, i to za cijenu eskadrile od oko 90 milijuna eura. Na tadašnju opasku novinara Krešimira Žabeca da se, bez obzira na bogatu paletu uzvratnih poslova, tih 90 milijuna mora platiti, Kotromanović je odgovorio:

„Točno, ali mi to možemo razvući na više godina. Nas najviše zanima što će dobiti Hrvatska kroz offset, jer na taj način mislimo jačati naše posrnulo gospodarstvo“.

MORH je u listopadu 2012. od Rusije zatražio i službenu ponudu, ali se potom vrlo brzo predomislio i odbacio je, na što su uslijedile optužbe Rosoboronexporta o tome da je MORH time samo trošio njihovo vrijeme i resurse.

Zanimljivo je pritom da je u to doba, prema tvrdnji tadašnjeg ministra, Hrvatska za nabavu borbenih aviona mogla izdvojiti oko 400 milijuna eura, ali i to da je paralelno s ruskom na stolu bila i izraelska ponuda, ali isključivo za remont i modernizaciju postojećih aviona tipa MiG-21.

Nema praktično nikakvih dvojbi oko činjenice da je vježba „Velebit 18 – združena snaga“ bila potrebna, da je riječ o djelatnosti u okviru redovitog rada Oružanih snaga RH i Ministarstva obrane, te da spomenuta aktivnost ni na koji način nije stvarno sporna – ni politički, ni javno, a ni troškovno. Ova je vojna vježba pripremana mjesecima, ljudstvo je na njenu terensku pripremu krenulo krajem rujna i početkom listopada, njen aktivni dio trajao je od ranog jutra 13. listopada do ranih jutarnjih sati 16. listopada, a još će se danima raditi na njenom zaključenju i analizi. I sve to opet nije sporno. Pa ipak, iz razloga koje je teško objasniti, oko ove kompletno nesporne, a vjerojato i uspješne vojne djelatnosti, posljednjih je dana nastao javni skandal. Ne zbog sadržaja vježbe, ne zbog angažiranog ljudstva ili korištenih sredstava, pa čak ne ni zbog količine novaca utrošenih u njenu provedbu – već zbog tajenja informacija koje nisu i ne trebaju biti sporne ili tajne. Skandal je nastao sa samoga vrha Ministarstva obrane RH, zbog razilaženja metoda javnog djelovanja sektora obrane i elementarnih pravila transparentnosti u radu državne uprave današnje Republike Hrvatske, pune članice EU i NATO u 21. stoljeću.

Prve naznake problema postale su vidljive 15. listopada, u zaključnim trenucima glavnog događanja vježbe „Velebit 18“, na samom vojnom poligonu  „Eugen Kvaternik“ kod Slunju. Ondje je nakon okončanja javnih vježbovnih događanja bio za medije priređen još jedan konačni segment – prilika za fotografiranje dijela sudionika, te snimanje zadnjih izjava s nadležnim dužnosnicima i ratnim generalima Gotovinom i Markačem, koji su do tada na vježbi bili među uvaženim gostima. Među rutinskim pitanjima koja su novinari uputili ministru obrane Damiru Krstičeviću bilo je i ono o načelnim troškovima čitave prikazane aktivnosti – ne zato što bi cijena bila sporna, već čisto u smjeru zaokruživanja slike ovog velikog i važnog vojnog događanja, navodno „najveće vojne vježbe od Domovinskog rata“. Tu je pitanje novinarke Nove TV: „Ministre, podvukli ste crtu pod najveće projekte, koji su zapravo… vidjeli smo sve ono što imamo, što je u sustavu, pokazalo se na ovoj vježbi. Jel možete podvući crtu i reći koliko su bili troškovi cijele ove vježbe?“, takoreći otvorilo pandorinu kutiju.

Nesporazum s medijima na poligonu

Ministar Krstičević je tada odgovorio: „Prije svega, ja bi želio se zahvaliti svim vojnicima, dočasnicima i časnicima, na uloženom naporu, i u fazi planiranja, pripreme i provedbe ove vježbe. Mislim da su dečki odradili sjajan posao, na ponos cijele Hrvatske. Ja, kao ministar, sam zadovoljan i sretan da Hrvatska ima ovakvu vojsku. I, vidjeli ste, da je Hrvatska vojska u potpunosti spremna izvršiti sve temeljne zadaće… a to je obrana zemlje, pomoć civilnim institucijama i doprinos kolektivnoj sigurnosti. Jačamo Hrvatsku vojsku u svim područjima, i kao što sam rekao, ne da bi nekome prijetili… nego, jačamo je radi mira i sigurnosti. Znamo da je hrvatski narod svoju slobodu teško platio, i nikada više hrvatski narod ne smije proživjeti stradanja i razaranja u Domovinskom ratu. I to nema cijene. To nema cijene. Prema tome, i što se tiče troškova – tu je načelnik Glavnog stožera. Vodimo računa o troškovima, i sigurno da će načelnik Glavnog stožera i cijela vojska hrvatskoj javnosti i dati i te troškove… i da hrvatska javnost zna i koliko je potrošeno u kontekstu vježbe“. Dakle, čulo se sve osim ikakve okvirne brojke, zanemarujući činjenicu da obrambenim proračunom i njegovnim trošenjem upravlja MORH, a ne OS RH ili njihov Glavni stožer.

Odmah u nastavku tu je stiglo pitanje N1 televizije, gotovo u istome tonu: „O redu veličine tih troškova? Koliko to može biti?“. Odgovor ministra Krstičevića bio je opet sličan onom prvom: „Načelnik Glavnog stožera, kad se zatvore… čuli ste, da ćemo izanalizirati, kroz sustav naučenih lekcija, sve aktivnosti, i sigurno da ćemo… i načelnik Glavnog stožera – i taj dio. Ali, sigurnost je vrlo bitna. I mislim da je vrlo bitna stvar… Vojska mora vježbati. Nema moderne vojske koja ne vježba. Mi nemamo drugog načina – ili da stojimo u vojarnama. Da stojimo u vojarnama. Međutim, kad stojiš u vojarni, onda ne možeš provjeriti. Vidite vi danas – koliko je tu pokazano različitih sposobnosti. Koliko je tu pokazano različitog manevra, zajedničkog djelovanja HRM, HRZ, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva za potporu, Zapovjedništva specijalnih snaga. Koliko je tu oružnih sustava – pa to treba integrirati. I, mi ne možemo to integrirati u vojarnama. Mi moramo biti na poligonima, i ovo sve što radimo – radimo da hrvatski narod zna, da ga čuva moćna i respektabilna i vojska. I to nam je zadaća. I to je moja odgovornost, kao ministra i kao načelnika, i na to sam fokusiran?“. Poprilično objašnjavanja, praćeno i praktičnim izjednačavanjem uloge ministra (čelnika upravne strukture MORH) i načelnika (prvog vojnika, na čelu Glavnog stožera OS RH), no bez spomena ikakvog novčanog iznosa o kojem se pitalo.

Večernja borba na RTL televiziji

Kraj vježbovnih aktivnosti predviđenih za javni uvid te je iste večeri 15. listopada ministar Krstičević uokvirio i turom po hrvatskim televizijama. U glavnom dnevniku HTV1 pitanja su bila općenita i nisu se dotakla troškova aktivnosti. No, sasvim je drugačija stvar bila nešto kasnije, kada je Krstičević stigao na RTL, u ruke Zorana Šprajca, urednika večernje informativne emisiji RTL Direkt. Ondje je razgovor odmah krenuo žestoko: „Evo, kad smo kod ovih novaca, izbjegli ste danas odgovor na poligonu, na pitanje koliko je koštala ova vojna vježba. Možete li makar otprilike reći… Dakle, čisto zbog poreznih obveznika koji to na kraju sve plaćaju, koliko to stoji?“. Odgovor je bio jednako lišen brojeva kao i oni od prije nekoliko sati, sa Slunja: „Pa moramo voditi računa o troškovima. Evo, i vi… mogu postaviti vama pitanje – koliko košta ova RTL emisija?“. No, to je bio tek početak dvoboja o cijeni vježbe.

„Mogu vam to vrlo brzo izračunati… Evo, sutra ćete dobiti taj podatak. Ali mi recite, imali ste vremena za ovaj podatak, pa recite koliko?“. Ministar Krstičević je nastavio „Što se tiče… Prvo, što se tiče vježbe ‘Velebit’… Ja bi se… prije svega želio čestitati našim vojnicima, dočasnicima i časnicima na vrhunskoj izvedbi. I vi ste vidjeli… Ova današnja vježba je pokazala da je Hrvatska vojska spremna, obučena izvršiti sve one zadaće koje se postavljaju pred nju. I ono što je naša sada zadaća, nakon završetka ove vježbe, napraviti kvalitetnu raščlambu vježbe, analizu vježbe. Jasno, u svemu tome moramo paziti za troškove. Sigurno da naši građani imaju imaju za pravo…“ – na što je upao Šprajc s ponovljenim pitanjem „Samo recite koliko je to otprilike stajalo!“. No, ministar Krstičević je nastavio: „Imaju za pravo znati, što se tiče troškova, tako da će Glavni stožer – kad završe tu analizu, izaći sa tom informacijom. S tim…“ – što je samo dovelo do ponavljanja pitanja „Pa možete nam reći otprilike? Deset, petnaest dvadeset, pedeset milijuna?“.

„Ne bih želio špekulirati“, nastavio se opirati Krstičević, da bi voditelj Šprajc izjavio „Ne, ne, ali… Pa ušli ste u neku vježbu s nekom projekcijom troškova. Pa niste valjda, tek tako, pa šta bude – bude?“. „Mi smo sa planiranjem, jednim pametnim planiranjem, mnoge vježbe koje su bile na razini grana… mi smo sada, upravo, napravili jednu cjelovitu vježbu, zajedničku vježbu – znači, cijele vojske – upravo s ciljem da se napravi bolja vježba, efikasnija, da nam da sliku…“ nastavio je objašnjavati Krstičević. „Ma, nije sporno, samo…“ pokušao je opet upasti Špajc, na što je Krstičević jednostavno produžio sa svojim objašnjenjem – „A, sa druge strane, i da na taj način i uštedimo, što se tiče troškova. Znači, javnost će znati koliko…“. Ipak, voditelj Šprajc se nije predavao: „Zašto ne možemo sada znati? Imate li neku, okvirno… ne pitam vas ja sada za deset tisuća kuna, gore ili dolje??“. I konačno, čulo se i nešto slično odgovoru ministra obrane: „Pa, ja vam mogu samo kazati, za cijelu godinu Hrvatska vojska, što se tiče cijelog uvježbavanja, troši otprilike tridesetak milijuna kuna“. Šprajc je pokušao to dodatno pojasniti: „Od proračuna koji je 4 milijarde i 800“ – „Za cijelu godinu!“ napomenuo je Krstičević. „Tridesetak milijuna kuna… Znači, ova vježba… možemo sad reći, je desetak milijuna kuna?“, pokušao je opet neuspješno dobiti službenu potvrdu troškova Zoran Šprajc – na što je Krstičević tek zaključio „Glavni stožer će vam kazati, kad završi cijelu analizu“.

„Dobro. Izbjegavate. Ne znam zašto. Ali, dobro…“, rezignirao je Šprajc, da bi Krstičević nastavio: „Ne izbjegavam ništa, nego radimo sustavno. Prema tome, troškovi će na kraju, kad se obračunaju…“. Za kraj je Šprajc konstatirao „Dobro, troškovi se obično znaju i prije nekog projekta, otprilike“, na što je ministar Krstičević zaključio: „Pa, ima se projekcije, ali… po prvi put mi radimo ovakvu vježbu, zato trebamo sustavno to postaviti“. Naravno, do kraja nije došlo do spomena ikakvih konkretnih financijskih brojki, usprkos činjenici da je pitanje o njima bilo postavljeno barem osam puta u osam prvih minuta ovoga mućnog razgovora.

Dan kasnije

U utorak, 16. listopada, ova je tema svoj odraz dobila i u Hrvatskom saboru, jer je oporbeni zastupnik Peđa Grbin o cijeni vojne vježbe „Velebit 18“ tog jutra postavio službeno zastupničko pitanje predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću. U svom pitanju Grbin je naveo: „Imajući u vidu da ministar obrane g. Damir Krstičević dana 15. listopada 2018. godine, gostujući u emisiji RTL Direkt, nije bio spreman odgovoriti na pitanje koliko je koštala vojna vježba ‘Velebit 18 – Združena snaga’, već je više bio koncentriran na to koliko košta spomenuta emisija, molim Vas da mi Vi odgovorite na sljedeće pitanje: koliko je koštala vojna vježba ‘Velebit 18 – združena snaga’?“. Time je ova priča iz medijske prešla i u političku sferu.

Uz to, ova je tema ostala aktualnom i u većini medija, od N1 televizije pa sve do RTL televizije, na kojoj je voditelj Zoran Šprajc skoro pa nastavio kanonadu od prethodne večeri. Naime, on je čitavoj toj priči od dan ranije posvetio posebnu pažnju – prvo popodnevnom najavom na mreži Twitter odgovora ministru Krstičeviću oko cijene koštanja emisije RTL Direkt, a onda i izborom prigodnoga gosta za svoju iduću večernju emisiju. Iako je riječ o komercijalnoj televiziji, koja ne prima pretplate ili državne potpore za emitiranje (pa samim tim nije ni dužna javno podnositi račune, za razliku od tijela na državnome proračunu), u kasnim večernjim satima tog utorka saznali smo cijenu pojedinog RTL Direkta, u slobodnome izričaju Zorana Šprajca:

„Dakle, bez obzira što mi nismo dobili odgovor na pitanje koliko je porezne obveznike stajala najveća vojna vježba ikad, ne bi bilo fer da ministar ostane bez odgovora na pitanje koliko vlasnike RTL-a košta ova emisija, pogotovo ako sam, eto, čovjeku obečao odgovor. Evo, dakle ministre jedna emisija RTL Direkta, s direktnim i indirektnim troškovima, dakle i plaćama nas koji za nju rade, prosječno košta oko 2.100 eura, ili oko 15.500 kn po emisiji. To je dakako okvirna brojka koja zbog direktnih troškova danas može biti veća, a sutra manja, ali daje eto, barem neku sliku naših troškova. Pa, ako će to sad nekako pomoći da i MORH konačno izračuna makar okvirne i direktne troškove vojne vježbe, dakle bez plaća vojnika koji su u njoj sudjelovali, znamo da je to fakat komplicirano – nama će isto tako biti drago dobiti i objaviti i taj odgovor“.

Uz to je u emisiju pozvan i Ante Kotromanović, bivši ministar obrane iz razdoblja 2011. do 2016. – kojem je bilo postavljeno pitanje o njegovoj procjeni troškova vojne vježbe kalibra „Velebit 18 – združena snaga“. Kotromanović je tu bio relativno jasan:

„Kao prvo, želim pohvaliti vojnike, dočasnike i časnike. Stvarno dobro rade i drago mi je da su shvatili ovi u MORH-u, napokon, da imaju u rukama izvrsne igrače, kao što su Modrić ili Messi. Prije tri godine su govorili da vojska baš i nije na toj razini. Svaka vojna vježba se planira, unaprijed, pravdaju se sredstva… Zašto ministar nije rekao samu cifru? On vjerojatno zna okvirnu cifru – ona je višemilijunska. Ali nije poanta u tome koliko košta vojna vježba. Vojska se mora trenirati i obučavati. To je poanta. Ona je odgovorna za obranu Republike Hrvatske i za obranu… za granicu. To je ustavna kategorija. I, to je dobra stvar da trenira. Sada, transparentni moraju biti – morali su, recimo, reći okvirno koliko to košta“.

Na to je voditelj Šprajc nastavio ispitivanje: „Dobro, ali vi znate… Imate projekciju… Znači, koliko je koštala vaša vojna vježba, prije tri godine? Sad, ova je veća – pa onda je to red, pet, deset, petnaest, pedeset milijuna kuna? Nebitno, mislim…“. Tu se i Kotromanović našao u neprilici: „Teško mi je odgovoriti, jer u moje vrijeme, mi nismo plaćali, recimo, vojniku straže. Danas imamo jednu zanimljivu situaciju, da profesionalcu plaćamo odlazak na stražu. Ja se duboko grozim takve situacije, ali što je – tu je. Nova politika, novi ministar. Pa, ja mislim da je to prošlo pet milijuna kuna. Ali, evo, čekat ćemo izvješće, i nadam se da će Ministarstvo obrane vrlo brzo… jasno reći koliko je potrošeno. To je normalno!“. Za Šprajca to nisu spektakularni novci – „U proračunu od 4 milijarde i 800, to stvarno nije neki veliki novac!“, na što se konačno dovezao i Kotromanović: „Pa nije. Ja ću samo reći da za vrijeme zadnje godine mog mandata, mi smo potrošili 200 tona streljiva. Vojnik se mora obučavati. Temeljna zadaća vojnika je da bude spreman, obučen, dobro motiviran – i to je  ključna stvar. I zato im čestitam na dobro odrađenoj zadaći jučer“.

Srijeda i obrat situacije

Nakon još jedne noći otvorenih pitanja, pitanje cijene vojne vježbe našlo se i u okviru uvoda u 119. sjednice Vlade RH, započete u podne 17. listopada 2018. godine. Tu je već bilo jasno kako je po pitanju transparentnosti i objave ovog obrambenog troška došlo do svojevrsne promjene gledanja. Kako smo već pisali na portalu Obris.org, premijer Andrej Plenković je tu najavio skoru objavu podataka riječima koje su očigledno bile usklađene s dotadašnjim tvrdnjama ministra obrane Damira Krstičevića:

„Nakon temeljite analize siguran sam da će i Glavni stožer i načelnik GS prezentirati javnosti naučene lekcije iz svega što ste poduzeli u ta 3 dana. A naravno da će i sutra načelnik GS hrvatskoj javnosti objaviti precizne troškove, koliko je ta vježba koštala“.

Iako je tu vidljivo da se pitanje kontrole trošenja obrambenog proračuna prividno spušta na razinu OS RH i Glavnog stožera, postalo je jasno da vrijeme ističe za dotadašnju politiku šutnje. I stvarno, samo kratko nakon toga (malo prije 14 sati) iz Ministarstva obrane stigao je poziv na neočekivanu konferenciju za medije – „Povodom uspješno provedene vojne vježbe ‘Velebit 18 – združena snaga’, u četvrtak 18. listopada 2018. u Ministarstvu obrane RH u Zagrebu u 13.00 sati održat će se konferencija za medije, na kojoj će biti predstavljeni rezultati preliminarne raščlambe vježbe, kao i troškovi vježbe“.

U očekivanju spomenutog službenog događanja i objave preliminarnih podataka o troškovima, zanimljivo je primijetiti da Večernji list – medija čiji je novinar Davor Ivanković na slunjskome poligonu bio jedan od visokih uzvanika – baš iz pera te iste osobe najednom ima i prigodni tekst, koji ujedno dominira naslovnicom novine za četvrtak, 18. listopada 2018. godine. U njemu se navodi kako je objava raščlambe i troškova zbog pritiska medija požurena, umjesto da se čekalo prethodno planiranih desetak dana. Cijenu vježbe se procjenjuje na manje od 10 milijuna kuna (glavnina gorivo i terenski dodaci za angažirano ljudstvo) – forsirajući tu usporedbu sa svečanim mimohodom iz kolovoza 2015. godine, čije se koštanje navodi na 12,75 milijuna kuna (za 3.000 vojnika i 300 vojnih vozila usred grada Zagreba).

Pritom, Večernji list tu, uz navodne procjene podatka o koštanju vježbe, citira i svježu izjavu ministra Krstičevića, koja kaže: „Nisam površan pa sam namjeravao u javnost izaći s detaljnom raščlambom, a HV, kao i svaka uređena vojska, kako je najavio ‘Velebit 18’, tako je planirao i odjaviti vježbu i prezentirati ono što je učinjeno i naučeno, uključujući i sve troškove“. Ujedno, ne propušta se napomenuti i da su ministru Kotromanoviću za objavu troškova svečanog mimohoda iz 2015. trebala tri tjedna – doduše, preskačući spomen činjenice da je to bilo pitanje objave detaljnijeg pregleda troškova, kojim se samo dopunilo i ispravilo grube procjene dane u doba održavanja priredbe. Dakle, riječ je tu bila o ponešto detaljnijoj razradi baš onih početnih procjena, o kojima su posljednjih dana hrvatski mediji tako žestoko ispitivali nadležnog ministra Damira Krstičevića, po pitanju aktualne vojne vježbe „Velebit 18 – združena snaga“.

Tri godine nakon što je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić obećao tadašnjem obrambeno-vojnom vrhu Kotromanoviću i Lovriću da će učiniti sve što treba za konačnu uspostavu Vojnog muzeja, eto opet lokalnome kabadahiji vilajeta zagrebačkoga poslanstva Ministarstva obrane, na čelu s pomoćnikom ministra Zoranom Piličićem, navodno na „ozbiljan sastanak“. Tema je, da čovjek ne povjeruje, „idejni plan Hrvatskog vojnog muzeja u Zagrebu, u kojem bi se povijest hrvatskih vojnika i njihova vojnog djelovanja kroz stoljeća, s osobitim naglaskom na Domovinski rat, prikazivala audiovizualno.“

Kako piše na službenoj web-stranici grada Zagreba: „Predsjednica Uprave Zagrebačkog holdinga Ana Stojić Deban je objasnila da je ovaj inicijalni susret s delegacijom Ministarstva poslužio za razmjenu ideja, razmatranje mogućih lokacija budućeg Muzeja te definiranje rokova.

Nismo odredili lokaciju, prijedlog Ministarstva je da se muzej smjesti na Zagrebačkome velesajmu, što ćemo u narednim tjednima razmotriti i ustanoviti jesu li uvjeti na Velesajmu adekvatni potrebama budućeg Muzeja. Nakon toga ćemo, bude li potrebno, sugerirati i alternativne lokacije,

rekla je Stojić Deban.“

I sve je tu baš kao nekad! Na sastanku je bio, baš kao i ljeta gospodnjega 2014., i Miodrag Demo, voditelj Odjela za branitelje, koji je „pozdravio ovu ideju i pohvalio inicijativu Ministarstva obrane“ da se krene u realizaciju ovog projekta. „Školarci i učenici, od osnovne škole pa nadalje, trenutno nemaju priliku više saznati o vojnoj povijesti, povijesti Domovinskog rata niti o putovima hrvatskih vojnika kroz stoljeća. Izgradnjom Vojnog muzeja će se to promijeniti“, rekao je Demo dodavši da su Grad, Gradski ured za branitelje i Zagrebački holding spremni surađivati u njegovu planiranju i realiziranju, te je izrazio nadu kako će se vrata budućeg Muzeja otvoriti prije isteka mandata aktualne Vlade.

Što je rekao Milan Bandić, iz priopćenja nije vidljivo, ali je sasvim sigurno da se nije prisjetio svih svojih obećanja bivšem ministru obrane Anti Kotromanoviću, nabacivanja lokacijama, te obećanja o udjelu Grada kao suosnivaču Vojnoga muzeja. A svašta je te 2014. obećao Ministarstvu obrane – lokaciju za Vojni muzej, središnji spomenik braniteljima, uređenje vojnog groblja, te uređenje parka i garaže na Krešimirovom trgu. Od svega toga, ispunjeno je tek obećanje o bazičnome uređenju parka ispred glavnog ulaza u MORH. Bandić danas sasvim sigurno nije ništa rekao ni o svom izbjegavanju javljanja na telefonske brojeve Ministarstva obrane, kao i bijesnim pismima tadašnjeg ministra obrane. Pa sada, tri mjeseca prije lokalnih izbora, novu postavu Ministarstva obrane zavarava istim pričama i obećanjima.

Ulaz u nekadašnje prostorije Ministarstva obrane u Vlaškoj 87

Pred Kotromanovićem, Lovrićem i Josipovićem Bandić se nabacivao raznim lokacijama – od Velesajma do bivše tvornice Gredelj i urušenog Paromlina. No lokacije su jedna po jedna otpadale, a onda je cijela priča, što se Bandića tiče, stavljena na „ignore“. Zanimljivo, isti  je model ponašanja zagrebački gradonačelnik bio primijenio i na jednu drugu, nekada vojnu lokaciju. Radi se o zgradi bivše vojne bolnice u Vlaškoj 87, iz koje je MORH iselio prije točno 10 godina, Vlada ju je potom predala Gradu Zagrebu, a da ona ni do dana danšnjega nije stavljena u funkciju. Štoviše, Bandić je prošle godine u planove utrpao i rekonstrukciju i popravak ulične zgrade, kako bi u nju za početak smjestio privatnu glazbenu školu. Radovi su trebali završiti upravo početkom ove godine, ali ne samo da nisu završili, nego nisu ni otpočeli. Jedina promjena na toj povijesnoj zgradi je pucanje uličnoga žlijeba, zbog čega se slijeva kiša niz fasadu, stvarajući ogromne crne vodene mrlje, nedaleko od ploče kojom se podsjeća da je svojevremeno u toj zgradi vojni rok služio mađarski pjesnik Sándor Petöfi.

S obzirom na dosadašnje iskustvo Ministarstva obrane sa zagrebačkim gradonačelnikom po pitanju Vojnog muzeja, pomalo tragikomično zvuče riječi pomoćnika ministra obrane Zorana Piličića izrečene pred gradskom delegacijom – kako od 1993. godine, kada je začeta ideja o vojnom muzeju, „nije bilo pomaka niti političke volje da se ona realizira“.

„U ovoj inicijalnoj fazi, naišli smo na potporu Grada i na profesionalce koji su spremni pomoći u realizaciji ovog projekta“,

rekao je ili neupućeni ili naivni Piličić.

U nedostatku prostora, Vojni muzej svoje eksponate izlaže tek prigodno

Jedino što se u međuvremenu promijenilo je status Vojnoga muzeja. Pri nedavnoj promjeni unutarnjeg ustroja MORH-a, Vojni je muzej izdvojen iz sastava Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo, čiji je dio bio dugi niz godina. To bi trebao biti još jedan korak do konačnog izdvajanja Muzeja iz sastava MORH-a, i njegovog oformljavanja kao nove samostalne muzejske institucije. No taj je postupak dug i spor – bivše čelništvo Ministarstva obrane nije željelo pristati na izdvajanje Vojnog muzeja sve dok mu se ne nađe lokacija i osigura proračun, a to se pokazalo gotovo kao nemoguća misija. Vrijedni djelatnici Vojnog muzeja cijelo ovo vrijeme prikupljaju građu za, kako se nadaju, uskoro formiranje i udomljavanje Muzeja, dok MORH i Oružane snage istovremeno svako malo sele tu istu građu s jedne lokacije na drugu, nanoseći budućim eksponatima postupno sve veće štete pri takvim seobama.

U svijetu zaista ima divnih vojnih muzeja, koji nisu tek novi čin glorifikacije i popularizacije militariziranog društva, već povijesni prikaz nacionalne baštine. Postojeći fundus Vojnoga muzeja MORH-a sasvim je sigurno upravo na tome tragu, no sa svim predizbornim obećanjima aktualnog zagrebačkog gradonačelnika – sasvim je sigurno da ga građani neće tako skoro moći vidjeti u punome sjaju. Zato bi Ministarstvu obrane bilo puno pametnije u dogovoru s Marićevim Ministarstvom za državnu imovinu pronaći odgovarajuću državnu lokaciju, za početak je urediti barem u osnovnim crtama i konačno otvoriti Vojni muzej. Jer kao što smo do sada već nebrojeno puta imali priliku vidjeti, od Bandićevih obećanja ostvare se jedino ona koja se odnose na gradske fontane.

Vlada je na jutrošnjoj 18. sjednici prihvatila i u Sabor otposlala dokument nazvan “Godišnje izvješće o obrani za 2015. godinu“. Radi se o pregledu zbivanja i stanja u obrambenom sektoru u posljednjoj godini mandata tadašnjeg ministra obrane Ante Kotromanovića. O tome što su Kotromanović i njegov tim radili tijekom prošle godine, na Vladi je poduže izlagao aktualni ministar obrane Josip Buljević:

„Sukladno Zakonu o obrani, Vlada RH podnosi Hrvatskom saboru Godišnje izvješće o obrani koje zastupnicima Hrvatskog sabora i javnosti daje uvid u stanje na području obrane u 2015. godini. U okviru trenutnih procjena sigurnosnog okružja ne uočavaju se pokazatelji izravne prijetnje oružanom agresijom državama-članicama NATO-a. Međutim, s obzirom na vojne postave i rastuće vojne sposobnosti pojedinih država, vjerojatnost potencijalnih vojnih prijetnji je u porastu, te se RH zajedno sa saveznicima okreće daljnjem razvoju savezničkih obrambenih sposobnosti, te jačanju kohezije i solidarnosti među državama.

Tijekom 2015. godine obrambena politika je bila usmjerena na nastavak izgradnje obrambenih sposobnosti definiranih Dugoročnim planom razvoja OS i NATO ciljevima i sposobnostima, kao i nastavak obrambenih reformi. Međunarodna obrambena suradnja i sigurnost provođene su kao sastavni dio vanjske i sigurnosno-obrambene politike RH, težišno usmjerene na razvijanje odnosa s glavnim strateškim partnerima i jačanje suradnje s državama Srednje Europe, te razvoj dobrosusjedskih odnosa i stabilizaciju jugoistočne Europe. Tijekom 2015. godine provođene su aktivnosti usmjerene na dostizanje i projiciranje personalne strukture OS, te unapređivanje kvalitete osoblja kroz uravnoteženje i usklađivanje prijema, razvoja, potpore i izdvajanja osoblja. Opremanje i modernizacija – u skladu s raspoloživim sredstvima provođene su s ciljem dostizanja sposobnosti za provedbu misija i zadaća OS, i NATO ciljeva i sposobnosti. Provedba programa opremanja i modernizacije za sve grane OS bila je usmjerena prema redefiniranim prioritetima. Zadržana je intencija uključivanja proizvođača vojne opreme iz RH i poticanja rasta hrvatskog gospodarstva uz uvažavanje tržišnog natjecanja.

Oružane snage su 2015. godine provodile aktivnosti u potpori provedbi misija i zadaća u mirnodopskim uvjetima. Aktivnosti u 2015. godini bile su usmjerene na nadzor zračnog i pomorskog prostora, te doprinos savezničkoj kolektivnoj obrani. Sudjelovanjem u operacijama nastavljen je naš doprinos izgradnji međunarodne sigurnosti. Provedbom zadaća potpore civilnim institucijama dokazana je spremnost naših Oružanih snaga kao neodvojivog dijela identiteta države i društva u zaštiti interesa i vrijednosti RH. Posebno je to bilo vidljivo tijekom pomoći poplavljenim područjima, gašenju požara, potporama u akciji spašavanja unesrećenih i hitnog medicinskog prijevoza, te tijekom izbjegličke krize – pružanjem potpore institucijama u zbrinjavanju izbjeglica i migranata“.

Na ovo izlaganje tipa „pomalo o svemu, ništa konkretno“ svi su ministri bezraspravno dignuli ruke, i time Godišnje izvješće o obrani za 2015. otposlali na drugu stranu Markovog trga, u Hrvatski sabor.

Pred kraj ovogodišnjeg Izvješća nalazi se i dio o „realizaciji Dugoročnog plana razvoja od 2015. do 2024. godine“, u kojem se tek sumiraju neki raniji dijelovi i ranije spomenuti dosezi, uglavnom u upravljanju osobljem i nastavku opremanja i modernizacije. U ovom dijelu ipak nedostaje zaključak, budući je već krajem prošle godine bilo primjetno da se u nekim stvarima lagano odstupa od ciljeva zadanih DPR-om.

Među kuriozitetima treba spomenuti još i da je poglavlje o dušobrižništvu duplo duže od poglavlja o naoružanju i vojnoj opremi HRM-a. U poglavlju o naoružanju i vojnoj opremi HRZ-a posebno je izdvojen dio pod nazivom „Studija razvoja sposobnosti zaštite zračnog prostora RH višenamjenskim borbenim avionom“, u kojem izričito stoji:

„U skladu s Dugoročnim planom razvoja potrebno je utvrditi mogućnost zadržavanja sposobnosti borbenog zrakoplovstva, uključujući i multinacionalni pristup njezinu održavanju. Ministar obrane donio je 8. kolovoza 2015. odluku o izradi „Studije razvoja sposobnosti zaštite zračnog prostora Republike Hrvatske višenamjenskim borbenim avionom“, na temelju koje je ustrojeno stručno Povjerenstvo te je Studija izrađena.“

To je ujedno i poruka svimaa koji bi ponovno radili studije i analize, i unedogled razglabali o budućnosti ratnog zrakoplovstva – sve je na stolu, ili u nečijoj ladici, i nema razloga da se odmah ne krene rješavati to goruće pitanje!