U subotu, 11. svibnja, na prostoru starog terminala Zračne luke Zagreb održan je tzv. Zrakoplovni dan, odnosno AIRVG 2024. Riječ je o trećem izdanju ove zrakoplovne priredbe i prvom nakon duge pauze od čak 6 godina – posljednji je održan 2018., sljedeći je trebao biti tempiran kao obilježavanje proslave kupovine izraelskih borbenih aviona F-16 Barak, nakon toga su došle pandemijske godine, i sve je ukazivalo da će AIRVG iz 2017. i 2018. biti prvi i zadnji ikad. Zato je održavanje ovogodišnjeg AIRVG-a s najavljenim prvim javnim prikazivanjem hrvatske verzije borbenih aviona Rafale izazvalo veliki interes – kako domaće i strane stručne javnosti, tako i građana ne samo Zagreba i Velike Gorice nego, slobodno bi se moglo reći, i drugih dijelova Hrvatske. Bilo je tu i Slavonaca i Dalmatinaca, i Slovenaca i  Mađara. To je dokaz i da je hrvatska publika željna ovakvih manifestacija za koje obično mora potegnuti do austrijskog Zeltwega ili barem do Varaždina u onim godinama kada se uspije organizirati tamošnji CIAV (Croatian International Airshow Varaždin). Pogleda li se CIAV iz 2018. i tadašnje sudjelovanje RAF-ovog Eurotyphoona ili sjajnog španjolskog F-18 Hornet, jasno je da će to biti teško nadmašiti u neko skorije vrijeme. Zato je pogrešno subotnji AIRVG nazvati air-showom jer je on prvenstveno i isključivo bio prezentacija dijela opreme i sposobnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva s Rafaleom kao glavnom zvijezdom. Nema tu ništa loše, dapače – publika je dobila ono što je tražila zadnjih tjedana, sve od dolaska Rafalea 25. travnja, čemu u prilog govori i gužva za selfije oko samog aviona na „static displayu“, kao i opći razlaz nakon letačkog programa MiG-a 21 i C3R-EC Rafale. Organizatori i planeri programa taj moment očito nisu uzeli u obzir, zbog čega je pažnju neopravdano izgubio Bell 206B Jet Ranger, te u konačnici završni pozdravni let „Krila Oluje“ za zatvaranje AIRVG-a.

Bojnik Darko Belančić, vođa “Krila Oluje”, pozdravlja publiku

“Krila Oluje” – ponos HRZ-a

„Krila Oluje“ su na svojim PC-9 u letačkom programu dokazali svoj status miljenika publika. Prezentaciju novog programa za 2024. pratili su uzdasi i uzvici „Bravo“, te aplauz pri izvođenju atraktivnih figura. S druge strane, bojnik Ivan Krizman u solo demo nastupu na Zlinu 242-L pokazao je vještine koje se na ovom tipu aviona ne vide često, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Mali Zlin koji je u bazi u Zemuniku zakopan u obučnim aktivnostima imao je zaista atraktivan nastup, čak bolji od združene vježbe HRZ-a i ZSS-a spašavanja pilota iz neprijateljskog okruženja „Pilot RESCUE“. Iako je bio najavljen, u toj vježbi nije sudjelovao helikopter UH-60 M Black Hawk, koji iz nepoznatih razloga nije uopće sudjelovao u letačkom programu, nego isključivo na „static displayu“. Umjesto „Black Hawka“, glavninu vježbe iznio je dobri stari Mi-171Sh uz pratnju 2 OH-58D, koje se također u Zagrebu nije moglo vidjeti još od prošlogodišnje proslave Dana OS RH na Jarunu. Vježba nije pretjerano zanimala publiku, možda i zato što je izostao inače vrlo atraktivan – iako taktički upitan i zastario – prikaz izvlačenja pilota pomoću tzv. „grozda“, koji redovito na Jarunu bude popraćen velikim aplauzom publike. Možda je utjecala i činjenica da se u dijelovima prostora s publikom uopče nije čulo ništa od službenog objašnjavanja što se to u programu trenutno događa. I tu dolazimo da glavnih zvijezda programa – letačkog programa MiG-a 21, koji je još uvijek čuvar hrvatskog neba, te C3R-EC Rafale, koji to tek treba poslati. Razlike u ova dva lovca vidljive su već na prvi pogled – od njihove veličine, preko zvuka motora (pri čemu su se mnogi složili da zvuk „Tumanskog“ i dalje izaziva „leptiriće u želucu“), pa do veličine piste potrebne za polijetanje. MiG-21 već sad izaziva nostalgiju, a da još uvijek ima aduta za zasjeniti moćnog nasljednika dokazao je slijetanjem i zaustavljanjem pomoću padobrana, čime je publiku bližu pisti zainteresirao dovoljno da svrne poglede s Rafalea.

Zlin u nesvakidašnjoj ulozi

Tri generacije čuvara hrvatskog neba

MiG-ovi su dominirali i na tlu. Na „static displayu“ publiku su dočekali ZLIN i Pilatus, te potom tri lovca simbolično predstavljajući razvoj nadzvučne komponente HRZ-a: tzv. Perešinov MiG registarskog broja 26112 s jugoslavenskim oznakama, potom tzv. „Kockica“, te novi CRO Rafale koji je očekivano izazvao najveći interes publike. U ovom triju svaki je imao poneku posebnost – Perešinovom MiG-u ovih je dana bilo punih 5 godina otkako se zauvijek vratio u Hrvatsku, a na subotnji datum – 11. svibnja 2019. – postavljen je kao privremeni eksponat pred Ministarstvo obrane RH. „Kockica“, nažalost, već dugo ne leti iako je zapovjednik HRZ-a Michael Križanec obećao da će ga osposobiti do održavanja prvog hrvatskog međunarodnog vojnog zrakoplovnog mitinga „CROIMAS 2020“ – „CROIMAS“ je otkazan zbog pandemije virusa COVID-19, a „Kockica“ je ostala prizemljena. Posljednju fazu razvoja HRZ-a označava, naravno, Rafale, kojem su u subotu od sunca bila zaštićena sva potencijalno osjetljiva mjesta ili pak ona o kojoj se u javnosti vode rasprave o (ne)instalaciji određene opreme. Svi izloženi avioni, baš kao i helikopteri na suprotnoj strani, bili su ograđeni jedinstvenom metalnom ogradom, koja je sprečavala publiku da ih razgleda i sprijeda i straga. Ako se već išlo na ovakve mjere ograničavanja pristupa, onda je velika šteta da zrakoplovi nisu ograđivani pojedinačno kako bi ih građani ipak mogli obići u cijelosti. No to je, nažalost, isti pristup kao i prilikom dolaska Rafalea u RH 25. travnja, kada je medijima trakom bio onemogućen prilazak samim avionima, ali političarima nije – oni su mogli doći do samih Rafalea, razgledavati ih i pipkati, a neki su se i penjali na njih i slikali u kokpitu. Tada nisu svi bili jednaki, što se pak u subotu primjenjivalo za sve. Jedini avion koji je u subotu imao poseban status je bio MiG-21 oznake 133 ispred kojeg se razvio dugi red ne bi li se građani, ponajprije djeca, popeli na njega i slikali u kabini. Pripadnik HRZ-a strpljivo je u MiG podizao stotine zainteresiranih, s osmijehom glumeći fotografa, dokazujući onu već izlizanu MORH-ovu frazu kako je „čovjek središte sustava“.

Prethodnik i nasljednik (Photo: Dag Kirin)

UH-60M Black Hawk samo na “statici”

Nedaleko od ovog MiG-a smjestili su se helikopteri – Bell 206B Jet Ranger, OH-58D Kiowa Warrior, UH-60M Black Hawk, te Mi-171Sh. Interes za njih nije bio ni približan kao za nadzvučne avione preko puta, ali dežurni pripadnici HRZ-a odgovorili  su na svako postavljeno pitanje. HRZ-ovi helikopteri imali su i jednog gosta – helikopter AS532 Cougar iz sastava 151. Helikopterske eskadrila 15. Puka vojnog zrakoplovstva Slovenske vojske. Ovaj se helikopter u Hrvatskoj ne vidi često pa je samim time bio zanimljiv. U blizini se nalazio i bespilotni sustav Orbiter 3, zajedno s lansirnom rampom i na prikolici, kojeg Oružane snage RH koriste zajedno s Ministarstvom poljoprivrede. Šteta je da se ovom postavu nije pridružio i CL-415, koji je publici uvijek zanimljiv. U subotu su u obližnjem ZTC-u bila barem 2 ova protužarna zrakoplova, ali niti jedan nije uspio prijeći cestu do aerodroma.

Vještica na slovenskom helikopteru AS532 Cougar – oznaka 151. helikopterske eskadirile

Orbiter 3 na katapultu

Sve u svemu, unatoč nekim manjkavostima i zamjerkama, subotnji AIRVG bio  je uspješan. U tome ga nije omeo ni redovni civilni zračni promet koji se odvijao u pauzama HRZ-ovog letačkog programa, štoviše publika se zabavljala brojeći uzlijetanja brojnih aviona austrijskog prijevoznika Lauda Air. Najveća pogreška organizatora bilo je ograničavanje ulaska svoj zainteresiranoj publici – izdavanje svega 5.000 ulaznica za građanstvo (od ukupno 12.000 ulaznica) bilo je potpuno promašeno jer mjesta je bilo dovoljno. Dokazuje to i podatak organizatora kako  je ukupno u subotu kroz  prostor starog terminala prošlo oko 20.000 ljudi, računajući i djecu i građane koji su puštani bez ulaznice pred sam kraj air-showa. Kao i obično, izostala je tu i određena „poslovna žica“ budući da osim ića i pića, trgovina zrakoplovnim suvenirima i oznakama je u potpuno nepoznati pojam kako na AIRVG, tako i na Danu OS RH, te svim sličnim događanjima. Organizatoru treba dati priliku da to popravi do sljedećeg AIRVG-a na kojeg, nadamo se, neće trebati čekati narednih 5-6 godina. Jer interesa za ovakva događanja uvelike ima, ima se i štošta za pokazati (i  to ne samo iz HRZ-ove perspektive) – a gdje ima publike i interesa, i volje za organizaciju trebalo  bi biti!