Po mnogima jedna od najjačih vojski NATO saveza, Poljska, dodatno je osnažila svoje zračne snage kada su, 22. svibnja prva tri zrakoplova tipa F-35 Lightning II, kupljena za Poljsko ratno zrakoplovstvo, sletjela su u njihovu novu matičnu bazu kod mjesta Łask u središnjoj Poljskoj. Riječ je bila o dovršetku leta koji je započeo u pogonima poduzeća Lockheed Martin u Fort Worthu (savezna država Texas), da bi se preko Atlantika stalo na Azorima, u zrakoplovnoj bazi Lajes. No, treba napomenuti da to nisu ujedno i prvi poljski F-35, budući je početkom prosinca 2024. godine prvih 8 takvih poljskih zrakoplova bilo isporučeno za obuku pilota u američkoj bazi „Ebbing Air National Guard Base“, savezna država Arkansas.

Poljska je u sječnju 2020. kupila 32 zrakoplova F-35A zajedno s logističkim i obučnim paketom za oko 6,5 milijardi USD. Logistički paket uključuje zalihu rezervnih i potrošnih dijelova, IT sustav za upravljanje operacijama i opremu za zemaljsku podršku za zrakoplove. Sporazum će osigurati punu logističku podršku za zrakoplove i ostalu opremu do 2030. Paket obuke uključuje sveobuhvatnu obuku pilota i osoblja za održavanje, kao i sustav zemaljske obuke, uključujući Integrirani centar za obuku i osam simulatora leta.

Na prigodnoj svečanosti u poljskoj zračnoj bazi prisustvovali su, među ostalima, državni tajnik i načelnik ureda predsjednika Republike Poljske Paweł Szefernaker, zamjenici ministara Paweł Bejda i Cezary Tomczyk, kao i visoki zapovjedni dužnosnici Poljske vojske i predstavnici Ureda za nacionalnu sigurnost, objavljeno je na stranicama poljske Vlade.

Pooljski F-16 dočekao nove F-35A

„Ovo je značajan događaj koji će duboko promijeniti operativne sposobnosti cijele Poljske vojske. Godinama su stručnjaci, vojnici i cijela administracija radili kako bi ovaj dan bio moguć. (…) Ovo je proces koji je trajao mnogo godina. Također bih želio zahvaliti svima koji su tome doprinijeli: mojim prethodnicima, svima koji su donijeli odluku i onima s kojima imam čast danas raditi“,

rekao je Władysław Kosiniak-Kamysz, čelnik Ministarstva nacionalne obrane i potpredsjednik vlade Republike Poljske tijekom svog govora, napominjući još da proces implementacije zrakoplova F-35 u poljske zračne snage uključuje i obuku pilota, zemaljskog osoblja, pripremu infrastrukture te kupnju oružja.

„Proširujemo našu infrastrukturu za upravljanje i zaštitu poljskog neba. Obuka je u tijeku i u Sjedinjenim Državama i u Poljskoj. Želio bih zahvaliti zapovjedniku baze, pukovniku Dudi, na pripremi baze, zemaljske posade i pilota. Svi su važni u osiguravanju sigurnosti Poljske. Svatko na poziciji – počevši od najvažnijeg, pilota koji danas slijeće, polijeće i štiti poljsko nebo. Ali ne može funkcionirati bez zemaljske posade, posada za održavanje, kontrolora leta, cijelog navigacijskog sustava, sustava pripreme i svih onih koji obavljaju bilo koju funkciju u bazi ili u poljskom ratnom zrakoplovstvu“,

naglasio je ministar Kosiniak-Kamysz.

Jedan od poljskih F-35 pri polijetanju iz SAD

Inače, Poljska je dio svojih borbenih aviona MIG-29 (koje je „naslijedila nakon Hladnog rata“) 2023. donirala Ukrajini, a svoje zadnje Su-22 je umirovila sredinom rujna 2025. godine. Danas okosnicu Poljskog ratnog zrakoplovstva čine američki F-16, koji su i dočekali nove F-35 na doletu u državu. Općenito, nakon ruske invazije na Ukrajinu Poljska se ubrzano naoružava, a suočena je s brojnim hibridnim i drugim prijetnjama ruske strane. Već smo više puta naglasili da je na prostoru Baltika sve napetija situacija s ruskom „flotom u sjeni“, upadima dronova, te provokacijama i presretanjima ruskih borbenih i izviđačkih zrakoplova.

Nakon što je jutros u sklopu svojih redovitih aktivnosti posjetio Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju (VSOA) i razgovarao s ravnateljem VSOA-e general-bojnikom Ivanom Turkaljem o postignućima i planovima za daljnji razvoj sposobnosti i transformacije VSOA-e, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović obišao je Središte za bespilotne zrakoplovne sustave OS RH u vojarni „Josip Jović“ u Udbini.
Zajedno s načelnikom Glavnog stožera OSRH general-pukovnikom Tihomirom Kundidom, Milanović je posjetio pripadnike OSRH koji prolaze obuku za uporabu besposadnih zrakoplovnih sustava (dronova) – to su pripadnici Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva specijalnih snaga i Obavještajne pukovnije koji će biti budući obučavatelji za uporabu besposadnih zrakoplovnih sustava.

Načelnik Glavnog stožera OSRH-a general-pukovnik Tihomir Kundid informirao je predsjednika Milanovića o sposobnostima besposadnih zrakoplovnih sustava u OSRH, o sadašnjim aktivnostima obuke i opremanja te o viziji i planovima razvoja tih sposobnosti u duljem razdoblju. Naglasio je da se, uz nabavu opreme i uvođenje novih tipova dronova, istovremeno prilagođava i doktrina koja prati nove sustave i načine njihove uporabe. Na sastanku se razgovaralo i o sposobnostima zaštite od djelovanja dronova, što je u jednom od svojih nedavnih medijskih istupa načelnik Kundid naveo kao opremu koju bi nabavljao istoga trena. Sposobnosti besposadnih zrakoplovnih sustava razvijaju se u sve tri grane OSRH te u Zapovjedništvu specijalnih snaga i Obavještajnoj pukovniji, istaknuto je na sastanku.

Uz načelnika GS OSRH, na sastanku s predsjednikom Milanovićem bili su načelnik Obavještajne uprave GS OSRH brigadni general Mijo Validžić, pročelnik Kabineta načelnika GS OSRH brigadir Zoran Lipošćak, zapovjednik Obavještajne pukovnije pukovnik Željko Perić, zapovjednik Središta za razvoj vođa „Marko Babić“ pukovnik Ivan Vukelić te načelnica Odjela za potporu i STRATCOM KNGS pukovnica Renata Koković Novosel.

*Photo: Ured predsjednika Republike Hrvatske/Ana Marija Katić, Dario Andrišek

Ministar obrane BiH Zukan Helez prošloga je tjedna boravio u Turskoj gdje je, među ostalim, dogovorio nova ulaganja u modernizaciju Oružanih snaga BiH. Prvog dana posjeta, u srijedu 20. svibnja, Zukan se sastao s turskim kolegom, ministrom obrane Yaşarom Gülerоm kako bi razgovarao o jačanju suradnje između Turske i BiH, s posebnim naglaskom na jačanje sposobnosti OS BiH. Pritom je ministar Helez posebno istaknuo:

“Drago mi je što mogu najaviti da smo dogovorili novo ulaganje u modernizaciju Oružanih snaga BiH, ovoga puta u području  razvoja kapaciteta dronova i antidron zaštite, kao i sustava nadzora i ranog upozoravanja na oklopna borbena vozila. Ova sredstva omogućit će Oružanim snagama BiH efikasnije praćenje i zaštitu teritorija, brže otkrivanje potencijalnih prijetnji, unapređenje sigurnosti pripadnika OS BiH na terenu, kao i jačanje sposobnosti odgovora u suvremenim sigurnosnim izazovima. Republika Turska je dokazani prijatelj Bosne i Hercegovine i partner na kojeg uvijek možemo računati, posebno kada je riječ o jačanju naših obrambenih kapaciteta i modernizaciji Oružanih snaga BiH”.

U srpnju prošle godine, prilikom još jednog boravka ministra Heleza Turskoj, s tvrtkom ROKETSAN je ugovorena nabava protuzračnih sustava SUNGUR i HISAR, te protuoklopnih sustava UMTAS i OMTAS. Predstavnicima tvrtke BMC Helez je tom prilikom zahvalio na uspješnoj isporuci 4 oklopna vozila KIRPI II MRAP, uz najavu kako BiH planira nabavu još 48 vozila KIRPI. Prošloga tjedna suradnja s BMC otišla je korak dalje.

Naime, Helez je u petak, 22. svibnja, potpisao ugovor o nabavi sanitetske verzije novog vozila KIRPI. „Danas smo napravili još jedan važan i ponosan korak u nastavku modernizacije Oružanih snaga Bosne i Hercegovine,“ rekao je pri tom ministar Helez, dodavši:

„Potpisivanjem ugovora s kompanijom BMC nastavljamo realizaciju Plana modernizacije i proces opremanja Lake  borbene skupine razine bojne (LBBG) kroz nabavu najsuvremenijeg ambulantnog MRAP KIRPI vozila. (…) Ova nabava predstavlja mnogo više od novog vozila u sastavu OS BiH, ona predstavlja ulaganje u sigurnost, sposobnost i spremnost naših pripadnika da odgovore na najsloženije zadatke, kako u Bosni i Hercegovini tako i u međunarodnim misijama podrške miru, kakva je i predstojeća misija podrške miru u Gazi“.

To je ujedno i dokaz nastavka suradnje BiH i BMC:

„Ugovor s kompanijom BMC potvrđuje našu jasnu opredijeljenost da nastavimo nabavku MRAP KIRPI II vozila i dalje jačanje kapaciteta LBBG. Naš cilj je moderna, profesionalna i interoperabilna vojska koja može odgovoriti svim suvremenim sigurnosnim izazovima i biti pouzdan partner međunarodnim saveznicima,“

zaključio je ministar Helez.

Također je ministar Helez upoznao predstavnike kompanije BMC s organizacijom prve vojne izložbe i konferencije “First Balkan Shield – Industrial Expo & Summit 2026”, koja će se održati od 1. do 4. rujna u Sarajevu.

*Photo: MO BiH

U sjeni opće svjetske nestabilnosti i unutarnjih proturječja, u četvrtak i petak, 21. i 22. svibnja  u Helsingborgu u Švedskoj održava se sastanak šefova diplomacije zemalja članica NATO kako bi osmislili predstojeći samit ovog dugovječnog vojnog saveza u Turskoj 7 i 8. srpnja.

Rubio uputio kritike NATO-u

Sam sastanak je još u četvrtak započeo kritikama američkog državnog tajnika Marca Rubia jer države saveznice ne pomažu Americi u ratu s Iranom. Predsjednik Donald Trump “ne traži od njih da na raspolaganje stave trupe ili pošalju borbene zrakoplove, ali one odbijaju poduzeti bilo što“, rekao je Rubio novinarima neposredno prije odlaska u Švedsku. “To nas je jako uznemirilo“, dodao je. “Mnoge zemlje članice NATO-a dijele naše uvjerenje da Iran ne smije doći u posjed nuklearnog oružja i da predstavlja prijetnju svijetu“, rekao je američki državni tajnik, naglašavajući da je predsjednik Trump stoga odlučio “djelovati”. “Znam zašto je NATO dobar za Europu, ali zašto je NATO dobar za Ameriku?“, upitao je Rubio, nazvavši to “sasvim legitimnim pitanjem“. Nakon prve najave o povlačenju američkih vojnika iz Europe te potom stopiranja redovite rotacije njih 4000 u Poljsku ( o čemu smo nedavno pisali na ovom portalu), američki predsjednik Trump opet je sve iznenadio najavivši slanje dodatnih 5.000 vojnika ​u Poljsku. “Na temelju izbora sadašnjeg predsjednika Poljske, Karola Nawrockog, kojeg sam s ponosom podržao, i našeg odnosa s njim, sa zadovoljstvom objavljujem da će Sjedinjene Države poslati dodatnih 5.000 vojnika u Poljsku“, napisao je Trump na svojoj društvenoj mreži  TruthSocial nakon što je, prema tvrdnjama upućenih, očitao bukvicu ministru obrane Peteu Hegsethu zbog iznenadne odluke o zaustavljanju rotacije.

NATO 3.0

Cilj ministarskog sastanka NATO-a u Helsingborgu – gradu na jugu Švedske, na Øresundu, kraj kojeg svakodnevno prolaze brodovi ruske „flote iz sjene” – jest poslati poruku što većeg jedinstva i potisnuti razlike koje su izbile na vidjelo kod napada na Iran. Prijetnja iz Rusije i rat protiv Ukrajine ostaju ključne teme Saveza. Kako bi NATO ostao djelotvoran, glavni tajnik Mark Rutte  nakon povećanja financijskih sredstava prošle godine sada želi Savezu dati i novi poticaj. „NATO 3.0″ naziv je te nove faze za koju bi ministri vanjskih poslova u južnoj Švedskoj trebali postaviti temelje – prije nego što se u srpnju šefovi država i vlada sastanu na summitu NATO-a u Ankari, ocjena je promatrača. Naglašavajući da nema NATO-a bez SAD-a , Rutte tvrdi kako  ideja „NATO 3.0“ podrazumijeva snažniji savez uz veće europsko preuzimanje odgovornosti.

Rutte je pojasnio da „NATO 3.0“ znači snažniji NATO u suradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama, kako u nuklearnom tako i u konvencionalnom smislu, uz veći doprinos europskih saveznika. To znači i veće nabave američke vojne opreme i oružja, što dio članica saveza ne gleda s odobravanjem pa se polako okreću europskoj vojnoj industriji, kao što je to upravo napravila Italija. Uostalom već smo na stranicama portala Obris.org pisali da su europske države nezadovoljne američkim kašnjenjima isporuke oružja i streljiva, a sve zbog rata u Perzijskom zaljevu.

Gordan Grlić Radman: “Na putu smo izdvajanja 5% BDP za obranu”

Kao ministar vanjskih poslova članice NATO-a ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman sudjelovao je na sastanku u Švedskoj. Ministri su se složili kako daljnje snaženje kolektivne obrane ostaje prioritet i temelj Saveza, a u tom je kontekstu ministar Grlić Radman istaknuo da je Hrvatska već prošle godine dostigla cilj izdvajanja od 2 % BDP-a te je na dobrom putu ispunjenja zavjeta o izdvajanju od 5 % BDP-a do 2035. godine, priopćilo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP). U sklopu rasprave o globalnim ugrozama, ministar Grlić Radman ukazao je na sigurnosne izazove na susjednom Zapadnom Balkanu, području od strateškog interesa za NATO. Posebna pozornost posvećena je dugoročnoj podršci Ukrajini, a ministrima se pridružio i ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha‎ koji ih je izvijestio o aktualnoj situaciji. Ministar Grlić Radman naglasio je kako Hrvatska, polazeći od vlastitog iskustva agresije, pomaže Ukrajini na razne načine, od vojne pomoći do razminiranja, psihosocijalne pomoći, energetike i druge razvojne pomoći.  S obzirom na posljednje sukobe na Bliskom istoku i nestabilnosti u južnom susjedstvu, potvrđena je važnost savezničkog pristupa od 360 stupnjeva koji jamči praćenje i reakciju na ugroze bez obzira na to odakle dolaze. Sukladno tome, istaknuta je važnost suradnje s partnerima u Perzijskom zaljevu u svjetlu iranskih napada, a Hrvatska je kao srednjoeuropska i mediteranska saveznica podržala inicijativu sudjelovanja zaljevskih partnera na nadolazećem summitu u Ankari.
Na sastanku je naglašena i važnost suradnje NATO-a i EU-a radi postizanja cilja „jače Europe u jačem NATO-u“. Hrvatska se zalaže za jedinstvo Saveza, snažnu transatlantsku vezu i jaču Europu u jačem NATO-u, priopćilo je MVEP.

Sve uzbudljivije na Baltiku

Inače, ovaj sastanak održan je u sjeni sve većih napetosti na području Balitika koji je ovih dana bio poprište nekoliko uzbuna, posebice u Latviji u kojoj je tri dana zaredom zabilježena aktivnost dronova i podignuti su zrakoplovi Saveza. Nakon što se ukrajinski dron srušio na latvijsko naftno postrojenje, nakon elektroničkog ometanja ruske strane 7. svibnja, ovaj put aktivirani su NATO-ovi borbeni zrakoplovi zaduženi za misije zračnog nadzora na Baltiku. Stanovnici pogođenih područja pozvani su da ostanu u zatvorenim prostorima i potraže zaklon unutar zgrada.

U zajedničkoj izjavi objavljenoj u četvrtak, litavski predsjednik Gitanas Nausėda, latvijski predsjednik Edgars Rinkēvičs i estonski predsjednik Alar Karis rekli su da su potrebna jača saveznička razmještanja kako bi se poboljšale “sposobnosti suzbijanja dronova” na istočnom krilu NATO-a. Također su odbacili optužbe Moskve da su baltičke države podržavale napade dronovima na Rusiju. „Kao odgovorni saveznici NATO-a, baltičke države nikada nisu dopustile da se njihovi teritoriji i zračni prostor koriste za napade dronovima na ciljeve u Rusiji“, napominje se u izjavi. Baltički čelnici također su pozvali saveznike NATO-a da ojačaju postojeće misije, uključujući “Eastern Sentry” i “Baltic Sentry”, te su pozvali na bržu provedbu regionalnih obrambenih projekata, uključujući Baltičku obrambenu liniju i inicijativu Europske unije “Eastern Flank Watch”.

Prema prošlotjednoj objavi na portalu Europske unije za nabave – Tenders Electronic Daily (TED), talijansko Ministarstvo obrane potpisalo je ugovor s kompanijom Airbus za nabavu 6 zrakoplova A330 MRTT (Multi-Role Tanker Transport). Ugovor, potpisan 16. travnja 2026., vrijedan je 1,39 milijarde eura, i označava završnu fazu u kontroverznom talijanskom izboru za zamjenu postojeće flote od 4 KC-767.

Unatoč potpisivanju ugovora, neki tehnički i industrijski aspekti ostaju otvoreni. Još nije razjašnjeno hoće li odabrana konfiguracija biti standardna verzija A330 MRTT ili novija evolucija MRTT+, temeljena na A330neo i koja nudi veću učinkovitost goriva. Paralelno s tim, razina uključenosti talijanske industrije u program još uvijek se mora definirati, što nije nevažno u ugovoru koji garantira višegodišnju logističku podršku.

Mukotrpan proces zamjene KC-767

Talijansko Ministarstvo obrane je još 2022. planiralo kupiti dva nova tankera KC-46, a postojeća 4 tankera KC-767A nadograditi na isti standard. Namjensko povjerenstvo je ustvrdilo da ovaj plan nije provediv, zbog čega je pala odluka o nabavi 6 novih tankera KC-46 Pegasus američke kompanije Boeing. Međutim, u lipnju 2024. Odluka je stornirana zbog, kako su priopćile talijanske Zračne snage, „promijenjenih i nepredviđenih potreba“. Službeno nije bilo daljnjih objašnjenja, dok se neslužbeno spominjao rast cijene ovog projekta, kašnjenja u isporuci, kao i određene tehničke manjkavosti koje prate ovaj tip zrakoplova, među ostalim i pitanje kompatibilnosti s talijanskim borbenim avionima Eurofighter. U ljeto 2024. Ponovno je pokrenut postupak nabave zamjene za tankere KC-767A, s vrijednosti programa više od 1,41 milijardu eura umjesto dotadašnjih 1,2 milijarde eura. Natječaj je završio u travnju 2025. Bez ponuđača, što je rezultiralo pokretanjem novog natječaja ograničenog na europski gospodarski prostor. Na to se javio samo jedan ponuđač – tvrtka Airbus koja je, evo, u konačnici i dobila posao.

Odabirom A330 MRTT, Italija se priključila drugim europskim korisnicima ovog zrakoplova dvostruke namjene (dopunjavanje gorivom u zraku i transport), dok bi odabirom KC-46 bila jedini europski korisnik. Ovaj odabir, procjenjuju stručnjaci, označava i pomicanje težišta talijanske  protuzračne obrane, koja se unutar NATO-a sve više okreće Europi nauštrb SAD-a. Osim toga, dok bi s Boeingom logističko i potporno težište ostalo više „usredotočeno na SAD“, s Airbusom je ojačan europski eko-sustav održavanja, obuke i lanaca opskrbe.

Vlada je danas na svojoj 171. sjednici prihvatila „Prijedlog zaključka o potpori suradnje na provedbi projekta u vezi s uspostavom proizvodnje streljiva.“  Prijedlog je šturo obrazložio potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, nakon čega su ministri jednoglasno izglasali ovu točku dnevnoga reda.

„Imajući na umu promjene sigurnosne okolnosti Vlada RH podržava izgradnju tvornice streljiva u Republici Hrvatskoj. U tom kontekstu Vlada podupire suradnje u provedbi projekata u vezi s uspostavom proizvodnje streljiva malog kalibra u Republici Hrvatskoj u partnerstvu s Beretta Holdingom i sklapanje Memoranduma o razumijevanju kako bi se načelno uredila daljnja suradnja na tom projektu. Pozdravljajući dosadašnje razgovore, ovim Zaključkom zadužuje se Ministarstvo obrane da u suradnji s Ministarstvom financija, Ministarstvom vanjskih i europskih poslova, Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom pravosuđa i uprave i digitalne transformacije, Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije, Ministarstvom gospodarstva i ostalim nadležnim tijelima u što kraćem roku poduzmu sve potrebne radnje za potpisivanje memoranduma o razumijevanju,“

rekao je Anušić u obrazloženju, ne iznoseći nikakve detalje.

O pregovorima s talijanskom Berettom u ožujku ove godine pisao je Jutarnji list, što je tada potvrdio i premijer Plenković:

„Nisu to pregovori koji se sada vode baš pred kamerama, ali mogu potvrditi da se vode razgovori, ako je riječ o Beretti, i s njima. Razmatralo se više lokacija, među kojima je lokacija kod Obrovca.“

Potencijalna lokacija buduće tvornice streljiva

Priču o tvornici streljiva pokrenula je vijećnica Mosta Silvija Mutić koja je od gradonačelnika Obrovca Ante Župana zatražila da potvrdi ili demantira informacije o mogućoj izgradnji takve tvornice u Kruševu kod Obrovca, pisao je Jutarnji list. Tada se kao moguća moguća lokacija spominjalo državno zemljište uz županijsku cestu 6025, koja povezuje Obrovac i Kaštel Žegarski, površine 24,5 hektara, za koje je prema prošlogodišnjim izmjenama i dopunama Prostornog plana grada Obrovca predviđena uspostava nove gospodarsko-proizvodne zone. Beretta je navodno u ozbiljnije razgovore s Ministarstvom obrane RH ušla prošle godine, a projekt bi se trebao realizirati u roku od najviše 2 godine. Do sada se govorilo da bi u slučaju pokretanja izgradnje tvornice streljiva država osigurala zemljište i infrastrukturu, dok bi investitor financirao izgradnju, opremanje i pokretanje proizvodnje. Vrijednost projekta iznosi oko 100 milijuna eura.

U posljednjih 10-ak godina, otkako se ozbiljnije počela razmatrati potreba za tvornicom streljiva, ovo je do sada najkonkretniji potez u tom smjeru.

Talijanska premijerka Giorgia Meloni pozvala je Europsku komisiju da ublaži fiskalna pravila za kućanstva i industrije koje se bore s rastućim troškovima energije, tvrdeći da bi energetsku sigurnost trebalo tretirati s istom hitnošću kao i obrambene izdatke. U pismu poslanom u ponedjeljak, 18. svibnja, predsjednici Komisije Ursuli von der Leyen, Meloni poručuje da bi EU trebala pokazati istu „političku hrabrost“ u pogledu energetike kao što je pokazala u pogledu obrane. Ovaj apel dolazi nakon što najave da se Giorgia Meloni u iznenadnom posjetu državama Perzijskog zaljeva želi uvjeriti u sigurnost opskrbe energentima unatoč ratu u Iranu i blokadi Hormuza.

Europski energetski strahovi

„Ako s pravom smatramo da je obrana takav strateški prioritet da opravdava aktiviranje klauzule o nacionalnom izuzeću, onda moramo imati političke hrabrosti prepoznati da je danas energetska sigurnost također europski strateški prioritet“, navodi se u tom pismu.

Naime, u Europi nacionalne vlade i dalje su oprezne zbog mogućnosti ponavljanja energetske krize koja je uslijedila nakon ruske invazije na Ukrajinu, a koja je izazvala zatvaranje tvornica, vrtoglavu inflaciju i izvanredne državne subvencije. Također, cijene goriva su porasle diljem Europe, pa i kod nas u Hrvatskoj. Meloni je stava da EU ne može tražiti od građana da podrže povećane obrambene izdatke, a istovremeno se činiti ravnodušnim prema financijskom pritisku s kojim se suočavaju kućanstva i poduzeća. Prema talijanskoj premijerki, sigurnost se ne bi trebala mjeriti isključivo u vojnom smislu, već i prema tome mogu li tvornice nastaviti s radom, mogu li obitelji priuštiti račune za energiju i mogu li vlade održati ekonomsku stabilnost.

Italija traži veću fiskalnu fleksibilnost

U središtu talijanskog zahtjeva jest Nacionalna klauzula o izuzeću EU, usvojena 8. srpnja prošle godine, koja državama članicama omogućuje privremenu fiskalnu fleksibilnost za povećanje obrambenih izdataka u iznimnim okolnostima. Meloni tvrdi da je Bruxelles već pokazao spremnost ublažiti proračunska pravila kao odgovor na ruski rat u Ukrajini i rastuću zabrinutost zbog vojne spremnosti Europe. Italija sada traži sličnu fleksibilnost za izvanredne energetske mjere. Njena  stranka „Braća Italije“ predvodi vladajuću koaliciju, i također se suočava s neravnomjernom javnom podrškom za veće obrambene izdatke u vrijeme kada mnogi birači ostaju usredotočeni na troškove života. „Ne možemo opravdati u očima naših građana da EU dopušta financijsku fleksibilnost za sigurnost i obranu strogo shvaćenu, a ne za obranu obitelji, radnika i poduzeća od nove energetske krize koja riskira teško pogoditi realno gospodarstvo“, navodi se u pismu. Ona također sugerira da bi nedostatak veće fleksibilnosti u pogledu troškova energije mogao zakomplicirati talijansku podršku programu EU-a Sigurnosna akcija za Europu (SAFE), zajedničkom europskom mehanizmu zaduživanja vrijednom 150 milijardi eura usmjerenom na jačanje obrambenih sposobnosti.

Inače, Italija ima drugi najveći omjer duga i BDP-a u EU nakon Grčke, što ograničava prostor Rima za velike subvencije prema postojećim fiskalnim pravilima, ocjenjuju stručnjaci.

Razvodnik Tino Ćuković, razvodnik Lovre Kovačević i vojnik Leon Zubović – pripadnici 6. HRVCON-a u NATO aktivnosti eFP u Litvi – vraćali su se iz Kaunasa prema vojarni u Rukli kada su u blizini sela Marinauka svjedočili nesreći u kojoj je osobni automobil izgubio nadzor, sletio s ceste i više se puta prevrnuo. Hrvatski vojnici odmah su se zaustavili i priskočili u pomoć unesrećenom vozaču čiji je automobil nakon slijetanja s ceste počeo gorjeti. Hrvatski vojnici izvukli su mlađeg muškarca iz gorućeg vozila na sigurnu udaljenost te mu pružili prvu pomoć do dolaska hitnih službi.

Pripadnik hrvatskog kontingenta, razvodnik Tino Ćuković, osposobljen je i certificiran za pružanje prve pomoći te je zajedno s razvodnikom Kovačevićem i vojnikom Zubovićem unesrećenom vozaču pružio adekvatnu i pravodobnu pomoć.

Unatoč zahtjevnim okolnostima, hrvatski vojnici tijekom intervencije iskazali su visoku razinu profesionalnosti, prisebnosti i spremnosti na djelovanje u kriznim situacijama u kojima su ugroženi ljudski životi, priopćilo je danas Ministarstvo obrane RH.

Inače, šesti hrvatski kontingent u litavskoj Rukli sastavljen je od 91 vojnika i devet vojnikinja, zapovjednik mu je pukovnik Marijan Žukina, a ministar obrane Ivan Anušić posjetio ga je uoči uskrsnih praznika 30. ožujka ove godine.

*Photo: MORH/J.Šeri

Nedjelja, 10. svibnja, ujedno je 72. dan intervencije SAD-a i Izraela u Iranu, pri čemu je deseti tjedan operacije prošao (1) u pokušajima otvaranja Hormuškog tjesnaca, (2) u iščekivanju ozbiljnijih pregovora i (3) u nizu većih ili manjih okršaja u tjesnacu i oko njega (koje obje strane uporno i namjerno nisu karakterizirale kao prekid sada već više od mjesec dana načelnog primirja). Naravno, Donald Trump je vrijeme pred otvaranje međunarodnih tržišta u rano jutro ponedjeljka, 4. svibnja, proveo pripremajući dobre vijesti za nervozne trgovce – no, budući da su njegovo otvaranje Hormuza uskoro obilježili oružani incidenti u tjesnacu, cijena nafte baš i nije pala po planu (cijene WTI nafte ostale su iznad 104 USD po barelu do srijede, 6. svibnja, a cijene Brent nafte isto su vrijeme provele između 114 i 110 USD po barelu).

Napomenimo da se u ponedjeljak, 4. svibnja, bilježio i dolazak u Long Beach, savezna država Kalifornija, zadnjeg tankera koji je naftu u Iraku utovario prije izbijanja rata i zatvaranja Hormuza – čime je sad čitav svijet ušao u fazu izostanka isporuke energenata iz glavnine Perzijskog zaljeva. Ipak, budući da do srijede, 6. svibnja, ipak nije došlo do vojne eskalacije oko Hormuza, Trumpu je ipak uspjelo rušenje terminskih cijena nafte (od 100 na 89 USD za barel WTI nafte, uz brzi povratak na oko 96 USD, odnosno od 108 do 98 USD, s brzim povratom na oko 101 USD za barel Brent nafte) najavama novih ozbiljnih pregovora, do kojih ipak do kraja ovotjednog trgovanja naftom nije došlo, baš kao ni do sklapanja ikakvog mirovnog sporazuma. Ipak, u očekivanju iranskih odgovora na kratki i navodno jako općeniti američki „Memorandum o razumijevanju“ samo 15 minuta prije kraja trgovanja za ovaj tjedan, u medijima su opet osvanule najave mogućih pregovora SAD-a i Irana, negdje tijekom idućeg tjedna, valjda opet u Islamabadu.

Pri svemu tome treba napomenuti i da je Hormuz ne samo zatvoren sve ove dane ostao  (što jako ide na korist Irana i štetu svih korisnika bliskoistočnih energenata), nego su se od sredine pa do kraja tjedna bilježili i dani bez ijednog vidljivog prolaza brodova, sve uz ponovne jake mjere lokalnog ometanja navigacijskih signala te sve učestaliju praksu kompletnog gašenja civilnih identifikacijskih sustava AIS (Automatic Identification System) na brojnim tamošnjim brodovima. Naravno, te mjere nisu bitnije omele u radu eskadre od po više desetaka iranskih lakih plovila, koje se sve češće vidjelo u Hormuzu i na prilazima ovom strateški bitnom plovnom putu. Osim napada na pojedine brodove (civilne, ali i američke vojne koji su se približavali Hormuzu), ponovno se počelo nagađati i o iranskom brodskom polaganju dodatnih mina u područje tjesnaca – no sve učestaliji incidenti zapravo su poslužili kao svojevrsni ukras oko navodnog pregovaračkog procesa za koji posebno Sjedinjene Države iz dana u dan tvrde da intenzivno traje, dok Iran o tome zapravo šuti. Ipak, dok se 6. svibnja čulo kako se u neko doba prije toga kroz Hormuz uspio provući LNG-tanker „Mraweh“ i krenuti prema Japanu, u subotu, 9. svibnja, slično se čulo i za katarski LNG-tanker „AL KHARAITIYAT“, koji je kroz Hormuz prošao s upaljenim AIS-sustavom preko iranske plovne rute, i to iz katarske izvozne luke Ras Laffan prema kupcima u Pakistanu.

No, dok su to suštinski pozitivne vijesti, treba spomenuti i jednu ekološki te strateški lošu vijest. Naime, od srijede, 6. svibnja, na prostoru Perzijskog zaljeva moglo se primijetiti veliku naftnu mrlju koja je krenula od jednog od oštećenih ili starih tankera na zapadnoj obali iranskog naftnog terminala na otoku Harg. Ta mrlja je do subote, 9. svibnja, narasla na oko 45 četvornih kilometara, vidljiva je i sa satelita, a u plutanju Zaljevom navodno se podijelila na dva veća dijela. Sve to posebno napominjemo jer bi u dogledno vrijeme mogla doći do niza desalinizacijskih postrojenja u državama na zapadnoj obali Perzijskog zaljeva, što bi u izostanku mjera obuzdavanja i čišćenja ondje lako moglo izazvati velike probleme s tamošnjom proizvodnjom pitke vode.

Brzi kraj „Projekta sloboda“

Prvi preokret stanja nastupio je u nedjelju, 3. svibnja, poslijepodne, kada se od američkog predsjednika Donalda Trumpa moglo čitati o skorom početku „Projekta sloboda“ – nekakvog „humanitarnog“ oslobađanja brojnih plovila međunarodnih brodovlasnika, za što su Sjedinjene Države navodno molile brojne svjetske države. Naravno, riječ je opet bila o objavi na Trumpovoj društvenoj mreži Truth Social, gdje se on obvezao „voditi njihove brodove sigurno iz tog ograničenog plovnog puta, tako da oni mogu slobodno i vješto nastaviti sa svojim poslom“ – sve to od jutra u ponedjeljak, 4. svibnja, po tamošnjem lokalnom vremenu, uz prijetnju grubom silom onima koji bi se tome mogli protiviti. Kako izgleda, nakon što je do 2. svibnja formalno objavljen kraj operacije „Epic Fury“ (iako je nastavljena blokada Irana kao klasično pomorsko ratno djelovanje) – sada je ideja bila da jednu „terminiranu“ ratnu operaciju zamijeni nešto novo, navodno humanitarno i u biti gotovo jednako agresivno (svojevrsno otvaranje prometa kroz Hormuz, mimo volje Irana i uz konstantna borbena djelovanja u tjesnacu).

Počinje američki “Project Freedom”

Odmah idućeg dana Sjedinjene Države su kroz Hormuz prošle s dva razarača (USS Mason (DDG-87) i USS Truxtun (DDG-103), uz pratnju više helikoptera tipa AH-64 Apache i SH-60 Seahawk), odbile brojne iranske napade i odande ispratile dva američka trgovačka broda („ALLIANCE FAIRFAX“ i CS „Anthem“), navodno kroz uski koridor u iranskim minskim poljima koji su prethodnih dana manje vidljivim robotiziranim sredstvima prokrčili američki specijalizirani ratni brodovi. Zauzvrat, s iranske je strane došlo do oštrog odgovora širih razmjera – prvo je u samom Hormuzu proglašena nova „sigurnosna zona“ koja sa zapadne strane počinje na obali Ujedinjenih Emirata i ide od početka otoka Qeshm, dok s istočne/vanjske strane počinje na iranskoj obali kod rta Kuh Moborak i ide preko Omanskog zaljeva sve do južno od emiratske luke Fujairah (koja tu kao da upada u iransku zonu, zajedno s izlaznom točkom njihova naftovoda koji zaobilazi Hormuz). Ta je mjera odmah izazvala i gomilanje civilnih brodova izvan granica te zone, ujedno pokazavši kako nema interesa za slušanje američkih poziva za samostalne izlaske iz Hormuza kroz omanske teritorijalne vode na južnoj strani tjesnaca. Ujedno, tijekom ponedjeljka, 4. svibnja, Ujedinjeni Arapski Emirati objavili su i sklapanje sigurnosnog saveza s Izraelom (koji je u tu zemlju navodno poslao i vojnike te protuzračne sustave Iron Dome, što je dodatno svratilo pozornost regije na UAE, baš kao i sličan potez koji su UAE s Egiptom objavili 7. svibnja). Zato u večernjim satima nisu začudili ni novi iranski zračni napadi na Ujedinjene Arapske Emirate, prvi od američkog proglašenja primirja 7. travnja – kada je ispaljeno 12 balističkih raketa, 3 krstareće rakete i 4 drona. Od toga su sve rakete bile uspješno presretnute, ali dronovi su ipak uspjeli pogoditi skladišta nafte u velikoj luci Fujairah na obalama Omanskoga zaljeva (gdje je požar trajao preko 48 sati).

Na zahtjev Pakistana i drugih Trump je obustavio “Project Freedom” na neko vrijeme

Među ostalim, navečer 4. svibnja pred obalama Ujedinjenih Emirata nastradao je i brod HMM „Namu“ pod panamskom zastavom, ali u južnokorejskom vlasništvu, što je Trump posebno iskoristio da Južnu Koreju pozove na pridruživanje SAD-u u „otvaranju“ Hormuškog tjesnaca. Slični iranski napadi na UAE (barem 2 krstareće rakete) nastavili su se i tijekom utorka, 5. svibnja, ali s ponešto manjim intenzitetom i uspjehom – jednako kao i odgovori Emirata po obalnim ciljevima u Iranu. Uz sve to ostala je stajati činjenica da se, usprkos dizanju u zrak brojnih američkih vojnih aviona iz SAD-a, ipak sve ove napade nije karakteriziralo ozbiljnim kršenjima primirja (o čemu se nisu htjeli izjasniti ni američki ministar obrane Pete Hegseth niti načelnik Združenog stožera Caine na jutarnjoj konferenciji za medije 5. svibnja). To je izazvalo ogorčenje u krugu američkih saveznika na zapadnim obalama Perzijskog zaljeva, koje se ionako tek naknadno obavijestilo o američkom započinjanju čitave operacije/projekta. No, budući da su oni ipak očekivali da napade na njih SAD doživljava ozbiljno (te da pomogne u obrani), ovakvo američko suzdržavanje od povratka u „ratne vode“ dovelo je do brzih lokalnih reakcija – Saudijska Arabija i Kuvajt povukli su svoje dozvole za američko korištenje svojih zračnih prostora u ratne svrhe. Iako se tu radilo o sporu koji je uskoro bio diplomatski zaglađen, oko 6 sati takvog iskakanja iz režima suradnje bilo je dovoljno da SAD već oko 19 sati u utorak, 5. svibnja, budu primorane obustaviti svoj „Projekt sloboda“ (nakon samo 36 sati njegove primjene). Iako se uskoro saznalo za prave razloge obustave, Trump je taj preokret opet izveo objavom na mreži Truth Social, tvrdeći da se radi „na zahtjev Pakistana i drugih država“, zbog nevjerojatnog uspjeha u vojnoj kampanji i u svrhu poticanja „kompletnog i konačnog sporazuma s predstavnicima Irana“, uz istodobno zadržavanje američke blokade Irana (što je ionako nelogično, budući da se tu radi o klasičnom sredstvu mornaričkog ratovanja kojem teško da ima mjesta tijekom primirja). Iako se tom prilikom nije specificiralo na koliko dugo Trump zapravo suspendira svoj „Projekt sloboda“ (navodeći kako će „biti pauziran na kratko vrijeme“) – već do kraja tjedna počelo se spominjati nešto pod nazivom „Projekt sloboda plus“, opet nejasnog sadržaja ili trajanja.

Pregovora ima i nema

Katarski LNG-tanker „AL KHARAITIYAT“ na putu kroz blokade

Što se spomenutih pregovora SAD-a i Irana tiče, stanje je tu bilo i ostalo prilično nejasno. Naime, na američke zahtjeve s kraja travnja Iran je navodno odgovorio 3. svibnja, gdje su se spominjale tri osnovne faze postupka: pretvaranje primirja u pravi prestanak neprijateljstava (uz rješavanje blokada), zatim rješavanje nuklearnih pitanja, i onda širenje suglasja na širu regiju. U tom smislu u medije je dospjelo i ponešto navodnih detalja iranske ponude – od ponovnog otvaranja Hormuza uz postupno zajedničko razminiranje, također postupno ukidanje i američke blokade tjesnaca te iranske obale, uz promišljanje nekih oblika kompenzacije Irana za velike ratne štete (koje se postupno i iz Teherana procjenjivalo tako velikima da će trebati barem nekoliko godina za bazičnu obnovu), zatim pristajanje na 15-godišnje zamrzavanje obogaćivanja uranija (nakon čega bi to išlo samo do civilno dovoljnih 3,5 posto) i, konačno, uspostavu međunarodnog tijela koje bi nadgledalo mir između SAD-a, Izraela, Irana i Hezbollaha.

Do srijede, 6. svibnja, ova se priča premetnula u formiranje svojevrsnog Memoranduma o razumijevanju koji bi na jednoj strani teksta trebao sadržavati (1) odluku o deblokiranju Hormuza i okončanju američke blokade Irana, (2) pregovore o iranskom zamrzavanju obogaćivanja uranija (gdje SAD navodno traže zastoj od 20 godina, a Iran odgovara protuprijedlogom od 5 godina i još 5 mogućeg produženja), (3) odmrzavanje sankcijama zamrznute iranske imovine, (4) pregovore o iznošenju visoko obogaćenog uranija iz zemlje (navodno Iran pristaje na predaju u ruke Međunarodne agencije za atomsku energiju, dok bi SAD htjele da se to preda njima), a (5) ista ta međunarodna agencija (IAEA) preuzela bi i kontrolu iranskog nuklearnog programa i infrastrukture, (6) dok bi se Iran obvezao općenito ne koristiti podzemne nuklearne komplekse. Nasuprot tome, u praksi su pregovori završili dodatno zakomplicirani kada je u srijedu, 6. svibnja, objavljeno iransko osnivanje „Uprave za tjesnac Perzijskog zaljeva“ – od koje se očekivalo da (1) ubire putarinu u iranskim rijalima, (2) posluje s bankovnim garancijama samo iz iranskih banaka, (3) osigurava da zemlje koje su doprinijele štetama tijekom rata plate reparacije prije dobivanja dozvola za prolaz, da se prolaz kompletno brani onima koji su sankcionirali Iran ili u inozemstvu blokirali njegovu imovinu, (4) osigura da svi dokumenti moraju spominjati „Perzijski zaljev“, (5) provodi zapljene plovila i ubire kazne od 20 posto tereta za sva plovila koja bi kršila propise, (6) osigurava da sva plovila poštuju dodijeljene koridore i pridržavaju se uputa iranskih vojnih vlasti, (7) osigurava da budu zabranjena sva plovila pod izraelskom zastavom ili koja imaju veze s izraelskim lukama.

Za Trumpa su SAD u 10. tjednu rata samo 6. tjedana u sukobu (Truth Social, 7. svibnja 2026. godine)

U očekivanju iranskog popuštanja i prihvaćanja već spomenutog američkog Memoranduma o razumijevanju, Trump je 6. svibnja na svojoj društvenoj mreži Truth Social objavio: „Pretpostavivši da će Iran pristati dati što je već bilo dogovoreno, što je, možda, velika pretpostavka, već legendarni Epski bijes (Epic Fury) bit će okončan, a vrlo učinkovita blokada osigurat će da Hormuški tjesnac bude OTVOREN ZA SVE, uključujući Iran. A ako se ne slože, započinje bombardiranje, i ono će biti, nažalost, bitno više razine i intenziteta nego što je bilo ranije“. Time se nastavila Trumpova igra toplo-hladno – čas tvrdeći da su SAD pobijedile i sporazum samo što nije nametnut Iranu, da bi se onda ustanovilo kako od toga još nema ništa i krenulo s idućom serijom grubih prijetnji. Zato i ne čudi kako se u četvrtak, 7. svibnja, iz iranskih izvora moglo čuti da su u medijima objavljivane varijante sporazuma „više popisi američkih želja nego realnost“, gdje Iran navodno odbacuje čitav niz takvih točaka kao „neprihvatljive“. U tom je svjetlu trebalo gledati i izjave predsjednika iranskog parlamenta Mohammada Baghera Ghalibafa od 6. svibnja – kako „neprijatelji nastoje Iran prisiliti na PREDAJU kroz ekonomski pritisak i pomorsku blokadu“, čemu se ta država i društvo navodno planiraju oduprijeti. Da im neće nedostajati posla moglo se naslutiti i iz izjave Trumpa medijima u petak, 8. svibnja, kada je ustvrdio: „Oni su se poigravali s nama danas, i mi smo ih otpuhali… Poigravali su se. Ja to zovem poigravanje. Javit ću vam ako neće više biti primirja. Ako nema primirja, to nećete trebati posebno saznavati… samo ćete vidjeti veliko žarenje koje će dolaziti iz Irana. I bolje da brzo potpišu sporazum… Razgovori idu vrlo dobro, ali morate razumjeti – ako se to ne potpiše, trpjet će mnogo boli“.

O svemu tome je u Pekingu s kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem u srijedu, 6. svibnja, razgovarao i iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi, kojem je to svojevrsna priprema terena pred dolazak i samog Trumpa u Kinu te njegov susret s Xi Jinpingom – koji je prvotno bio zakazan od 31. ožujka do 2. travnja, da bi onda radi rata u Iranu put bio odgođen na 14. i 15. svibnja. U svjetlu tog bitnog susreta, do kojeg je Trumpu navodno jako stalo, ne bi čudilo da se Sjedinjene Države ipak potrude i ponešto ojačati svoju poziciju u Iranu, ujedno objašnjavajući domaćinima detalje ekonomskih sankcija prema trima kineskim poduzećima specijaliziranima za komercijalnu prodaju satelitskih resursa (MizarVision, The Earth Eye i Chang Guang Satellite Technology), koja je radi suradnje s Iranom u petak, 8. svibnja, sankcionirao američki ministar financija Scott Bessent.

Što se visoke međunarodne politike tiče, treba napomenuti i da su Sjedinjene Države te Bahrein (uz podršku Saudijske Arabije, Katara, UAE i Kuvajta) u utorak, 5. svibnja, ipak pokrenuli i postupak donošenja namjenske rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o slobodnoj plovidbi Hormuškim tjesnacem. Taj dokument osuđuje iranske napade na komercijalna plovila, kao i ograničavanje zakonitog prolaza kroz Hormuz (bilo polaganjem mina ili naplatom nekakve putarine). Takve se aktivnosti definiraju ugrozama za međunarodni mir i sigurnost (suprotno čl. 7. Povelje Ujedinjenih naroda), što otvara i put za usvajanje suprotnih međunarodnih mjera. Iran se poziva da objavi karte miniranja te pomogne akcije razminiranja, uz rad i na uspostavi humanitarnog koridora koji bi osigurao protok roba, hrane i umjetnih gnojiva. Ujedno se članice UN-a poziva da ne pomažu Iranu u zatvaranju tjesnaca i potvrđuje pravo na tamošnju samoobranu u skladu s međunarodnim pravom, uključujući i UN-ovu Konvenciju o pravu mora. Ova se inicijativa Iranu toliko temeljito ne sviđa da su tijekom subote, 9. svibnja, našli za shodno „mikroskopsku državu“ Bahrein upozoriti o ozbiljnim posljedicama podržavanja ovakve „američke rezolucije“ riječima – „Ne zatvarajte si vrata Hormuškog tjesnaca zauvijek!“.

Ipak, na svemu tome vjerojatno neće biti tajanstvenih profitera, kakve se na američkim tržištima vrijednosnica opet moglo vidjeti vezano uz općenite političke poteze po pitanju Irana u srijedu, 6. svibnja. Naime, samo oko sat prije nego što su mediji objavili tvrdnje Trumpa da bi sporazum mogao biti na vidiku, netko je navodno opet uložio 920 milijuna USD na pad krizom tjeranih cijena nafte (oko 12 posto) i time brzo zaradio oko 125 milijuna USD – da bi se onda trendovi preokrenuli nakon iranske objave oko osnivanja već spomenute „Uprave za tjesnac Perzijskog zaljeva“ – što je cijene nafte opet potjeralo na rast od oko 8 posto, ali ovoga puta bez ikakvih vezanih investicija podnesenih u zadnji trenutak.

Borbena djelovanja u Hormuzu

Dok se u utorak, 5. svibnja, na momente bilježilo i po 85 iranskih lakih brodica u području Hormuza, ondje je bio napadnut i francuski teretni brod „CMA CGM SAN ANTONIO“, koji je pokušao s ugašenim identifikacijskim sustavom samostalno probiti iransku blokadu, koristeći za prolaz rutu uz omansku obalu, koju je za takve svrhe preporučio Trump. U svjetlu svega toga ne čudi da su tog dana Ujedinjeni Arapski Emirati i samostalno krenuli u napade borbenim avionima i dronovima po obalnom području jugozapadnog Irana (Bandar Abbas, otok Qeshm), ne bi li se osvetili za iransko raketiranje UAE od prethodnoga dana. Uz to su i Sjedinjene Države u zraku držale više desetaka aviona-tankera, uz vjerojatno i jake snage borbenih aviona – što je bitno pojačalo i nagađanja o široj obnovi ratnih djelovanja nad Iranom. Dok do tako nečega ipak nije došlo, SAD su u srijedu, 6. svibnja, ipak onemogućile proboj blokade tankera pod iranskom zastavom „Hasna“ – kojem je borbeni avion F/A-18E/F s nosača USS Abraham Lincoln topom onesposobio kormilo. Ovo je bila novost – provođenje američke pomorske blokade borbenim avionima – koju se do kraja tjedna onda vidjelo u više odvojenih navrata, iako su pažljiviji promatrači uspjeli uočiti raspored više plovila Ratne mornarice SAD-a uzduž linije američke blokade u Omanskom zaljevu. Za to vrijeme, američki nosač zrakoplova USS Gerald Ford (CVN-78) početkom svibnja preselio se iz Crvenog mora opet u Mediteran – da bi onda 6. svibnja prošao i Gibraltar na putu prema svojoj matičnoj luci Norfolk (u kojoj nije bio već više od 320 dana i lako bi mogao potući rekord trajanja borbenog rasporeda od 332 dana, koji je 1972./1973. postavio nosač USS Midway (CV-41) tijekom Vijetnamskog rata).

„MV Ocean Trader“ lociran na Diego Garcia

Nasuprot tome, te iste srijede, 6. svibnja, moglo se vidjeti kako kroz Suez prolazi i francuski nuklearni nosač zrakoplova Charles de Gaulle (R91) praćen francuskom, talijanskom i nizozemskom pratnjom – dok bi im se u potencijalnoj operaciji oko Hormuza mogao pridružiti i britanski razarač HMS Dragon, prema odluci Vlade Ujedinjenog Kraljevstva od subote, 9. svibnja. Svi bi ti europski brodovi mogli doći do izražaja samo u slučaju postizanja mirovnog sporazuma SAD-a, Izraela i Irana, kada bi mogli štititi međunarodni promet Hormuzom te pomoći u tamošnjem razminiranju. Zato sasvim drukčija očekivanja treba imati od specijaliziranog američkog broda „MV Ocean Trader“, koji je uz opskrbni brod USNS Pililaau (T-AKR 304) i pratnju bio uočen kod otočja Diego Garcia u Indijskom oceanu. Naime, riječ je tu o plovećoj bazi za američke specijalce, koja je početkom siječnja bila pred Venezuelom, da bi se sada, izgleda, približavala Iranu i Hormuzu. Općenito, sukobljavanja su bila nastavljena i u četvrtak, 7. svibnja, kada se bilježio prolazak kroz Hormuz američkih razarača USS Truxtun i USS Mason, dok im je USS Rafael Peralta (DDG-115) pružao podršku s istoka – da bi onda nakon žestokih iranskih djelovanja bili izvedeni i jači zračni protunapadi po izvorištima iranskih napada (luka Bahman na otoku Qeshm, Bandar Khamir i nedaleki Bandar Abbas, Minab i njemu nedaleka mornarička baza Bandar Kargan te Sirik na Hormuzu i ciljevi po regiji Jask).

Slična „ljubavna čarkanja“ („love tap“, po riječima samog Trumpa) nastavila su se i u petak, 8. svibnja – kada su u javnost stigle vijesti o onesposobljavanju u Omanskom zaljevu praznih iranskih tankera „Sea Star III“ i „Sevda“ (raketama iz borbenih aviona F/A-18 Super Hornet spriječen je njihov povratak u Iran i korištenje kao plovećih skladišta za naftu u vrijeme blokade). Zauzvrat, u Hormuzu se moglo pratiti djelovanja i do 150 iranskih brzih naoružanih brodica, čulo se o uspješnim iranskim napadima dronovima i krstarećim raketama na veliki aerodrom grada Dubaija u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, te o ponešto dvojbenom iranskom zauzimanju tankera „Ocean Koi“ u Omanskom zaljevu (koji je, prema SAD-u, barem od 2020. godine djelovao u okviru upravo iranske „flote u sjeni“).

50-60 IRGC brzih brodica u Hormuzu (satelitska snimka via Soar, 9. svibnja 2026. godine)

U subotu, 9. svibnja, nastavljena su iranska djelovanja barem 130 brzih brodica u Hormuzu, a uz moguća dodatna miniranja postavilo se i pitanje iranske kontrole nad podmorskim kabelima koji prolaze Hormuzom, iako namjerno postavljenima kroz omanske vode. Njih barem 10 bitnih globalno nosi 15 do 20 posto financijskog i internetskog prometa između Europe, Zaljeva i Azije, same zemlje Zaljeva time prebacuju oko 90 posto svog bankovnog i internetskog prometa, dok sam Iran tu sudjeluje s oko 40 posto svog prometa (ostalo im je kopnom). Prema iranskim medijima, namjera je tu ista kao i za brodove – uvođenje dozvola, naplata korištenja i primjena isključivo iranskog prava, valute i bankarskog sustava. Nasuprot tome, u subotu, 9. svibnja, čulo se i o američkim napadima na barem tri tankera oko nedaleke iranske luke Jask, s većim požarima te izlijevanjima nafte po Omanskom zaljevu, da bi nedjelja, 10. svibnja, počela vijestima o oštećenju teretnog broda nedaleko Dohe u Kataru.

IRGC dronovi nad Erbilom 7. svibnja 2026. godine

Dok se do kraja tjedna bilježilo i više rušenja američkih bespilotnih letjelica srednje kategorije MQ-9A Reaper (njih barem 25 do sada, tijekom čitave intervencije), pojedini američki mediji objavili su i širu analizu raznih šteta koje su tijekom aktivne faze intervencije pretrpjeli brojni američki vojni kompleksi u okolici Irana, koje je ta država iznenađujuće precizno gađala (navodno temeljem ruskih i kineskih podataka). Tom je analizom bilo obuhvaćeno preko 228 kompleksa širom regije, uz štete koje se komentiralo kao izuzetno precizne i s malo vidljivih promašaja, te preko 10 milijardi USD vrijednosti. Slično se čulo i u četvrtak, 7. svibnja, kada je Iran ponovno kamikaza-dronovima u okolici Erbila u Iraku napadao baze izbjeglih Kurda iz stranke PDKI (Demokratske partije iranskog Kurdistana) na koje su početkom intervencije posebno računali iz SAD-a i Izraela – pa zato ne čudi ni da su borbeni avioni SAD-a navodno sudjelovali i u ne baš sveobuhvatnoj zračnoj obrani ovih ciljeva. Zato se određeno zadovoljstvo američkim saveznicima moglo 7. svibnja čuti iz UAE-a, Bahreina i Kuvajta, kojima je interventno odobrena kupnja 17 milijardi USD vrijednih raketa sustava MIM-104 Patriot, slično kako je to prije tjedan dana već bilo odobreno i za Katar (u vrijednosti 4 milijarde USD).

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 10. svibnja 2026. pod nazivom “Loše vijesti iz Zaljeva. Problem je vidljiv čak i sa satelita. Prema Iranu kreće specijalni brod američkih komandosa” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/hormuz-pod-kljucem-trump-prijetnje-naftna-mrlja-cijene-rastu-pregovori-stoje-15706939

Samo 9 dana nakon što je prva generacija mladih završila temeljno vojno osposobljavanje, danas (18. svibnja) u 3 vojarne Oružanih snaga RH ušla je nova, druga po redu generacija ročnika.

Kapaciteti temeljnog vojnog osposobljavanja postupno se povećavaju. Od 18. svibnja 2026. kapacitet vojarne u Kninu podignut je za 100 ročnika, pa će se u toj vojarni obučavati 300 ročnika, u Požegi 400 te u Slunju 200, napominje MORH. Za treći uputni rok u kolovozu planira se dodatnih 100 mjesta u vojarni u Vinkovcima, pa će se po naraštaju obučavati ukupno 1000 ročnika. Ministarstvo obrane i Oružane snage RH tako će u samo nekoliko mjeseci od uvođenja TVO-a kapacitet obuke ročnika po naraštaju podignuti s 800 na 1000.

*Photo: MORH/T.Brandt