Tri i pol godine nije se sastalo Vijeće za obranu, već gotovo 6 mjeseci nema Dugoročnog plana razvoja OS RH,  a danas je u samo sat i pol dogovoreno ono što je bilo točka prijepora između predsjednika i premijera zadnjih godina. Premijer Plenković godinama je odbijao sjesti za isti stol s predsjednikom Milanovićem, međusobno su se častili brojnim uvredama, na posljednjoj sjednici Vijeća za obranu – održanoj u studenom 2021. godine – dvije zaraćene strane nisu se mogle dogovoriti niti o zapisniku niti o zajedničkom priopćenju, da bi sada sve misteriozno bilo pometeno pod tepih.

Vijeće za obranu počelo je danas točno u podne, a o ishodu sjednice prvo se priopćenjem oglasio Ured predsjednika. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Sjednica Vijeća za obranu održana je u petak 23. svibnja u Uredu predsjednika Republike Hrvatske. Na sjednici Vijeća za obranu razmotreni su strateški dokumenti iz područja obrane te su doneseni zaključci i preporuke iz područja obrane:

• Prihvaćen je nacrt Strategije obrane Republike Hrvatske i preporuka da se nacrt uputi u zakonom propisanu proceduru donošenja.
• Prihvaćen je nacrt Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje od 2025. do 2036. i preporuka da se nacrt uputi u zakonom propisanu proceduru donošenja.

U skladu sa Zakonom o obrani, sjednicu Vijeća za obranu zajednički su sazvali predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković. Na sjednici su bili svi članovi Vijeća za obranu: predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac, načelnik Glavnog stožera OSRH general-pukovnik Tihomir Kundid, predsjednik Odbora za obranu Hrvatskog sabora Arsen Bauk i savjetnik Predsjednika Republike za obranu Ivica Olujić.

Vijeće za obranu je koordinacija tijela državne vlasti za usklađivanje stavova i donošenje zaključaka i preporuka iz područja obrane.”

Istovjetnim priopćenjem potom se oglasila i Vlada RH.

Bauk: “ne mogu se sjetiti da je bilo značajnijih razmimoilaženja”

O današnjoj sjednici Vijeća za obranu nešto više rekao je tek predsjednik saborskog Odbora za obranu Arsen Bauk, koji je po završetku Vijeća u Hrvatskom sboru održao mini press-konferenciju. Bauk je prvo ustvrdio da atmosfera na sjednici Vijeća za obranu nije bila onakva kakva je bila prije 3,5 godine, kao i da je načelno dogovoren tekst dvaju strataeških dokumenata o kojima se danas raspravljalo – preostaje još konačno usuglašavanje prijedloga Strategije obrane i Dugoročnog plaana razvoja OS RH i javno savjetovanje, nakon čega će ta dva dokumenta biti upućena  u saborsku proceduru.

“U Dugoročnom planu razvoja predviđeno je također da Vlada u roku od 90 dana donese i odluku o provedbi tog Dugoročnog plana, koja će biti nešto detaljnija i  za javnost nešto interesantnija jer će tamo biti, pretpostavljam, navedeni i odeđeni tipovi vojne opreme i ono što će biti nabavljano za Oružane snage Republike Hrvatske. A također je u Planu razvoja predviđeno i da će se u sklopu Godišnjeg izvješća o obrani – koje je za 2024. primjerice već stiglo u Hrvatski sabor – kojeg Sabor redovno raspravlja, posebna točka biti i provedba Dugoročnog plana razvoja, jer zadnja dva koja su donesena nisu imala neki veliki utjecaj na to što se događalo u Oružanim snagama,”

rekao je Bauk. Pod točkom razno dotaknute su još neke teme, primjerice održavanje mimohoda i temeljno vojno osposobljavanje, no ni po tom pitanju nije bilo nekih značajnih razlika u pristupu između Vlade i Predsjednika RH. Daatum mimohoda povodom 30-obljetnice VRO Oluje je načelno dogovoren (spominje se 31. srpanj), ali prije službene objave još mora biti iskomuniciran i s Gradom Zagrebom. Bauk pretpostavlja da će se o temeljnom vojnom osposobljvanju ozbiljno razgovarati na sljedećoj sjednici Vijeća za obranu, nakon što Vlada obznani tekst izmjena Zakona o obrani:

“Čini mi se da – što se tiče samog trajanja i ostaloga – da je tu više-manje postignuta suglasnost. A što se tiče ciljeva, vjerujem da se radi o tome – i ono što sam javno komunicirao dosad – da želimo da i brojčani sastav Oružanih snaga, a i pričuve, dođu na razinu koja bi bila prihvatljiva jer trenutno – obzirom na manji broj građana ili mladih muškaraca i žena koji bi pristupili dragovoljnom služenju vojnog roka – taj broj trenutno nije na onoj razini na kojoj bi trebao biti.”

Na dokumentima o kojima se danas razgovaralo na sjednici Vijeća za obranu ranije su radili predstavnici i Vlade i Ureda predsjednika, pa je Vijeće sazvano tek kada su ti dokumenti u najvećoj mjeri usuglašeni. Bauk očekuje da će u velikoj mjeri takvo suglasje vladati i u Saboru,bez obzira kada do rasprava dođe – bilo u naredna 2 mjeseca, koliko je preostalo do saborske ljetne pauze, bilo na jesen, što je vjerojatnije.

*Photo: Ured predsjednika Republike Hrvatske/Filip Glas

Da su odnosi na relaciji Markov trg-Pantovčak ipak zatoplili, pokazuje i današnji odgovor Ureda predsjednika RH na jučerašnje priopćenje Vlade. Jučer je, naime, Vlada RH prema Uredu predsjednika uputila prijedloge Strategije obrane i DPR OS  RH uz  prijedlog da se o tome razgovara na sjednici Vijeća za obranu. Danas je iz Ureda predsjednika stigao odgovor kojeg prenosimo u cijelosti:

Zadnje Vijeće za obranu održano je u studenom 2021.

“Predsjednik Republike Zoran Milanović pozdravlja činjenicu što je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković prihvatio njegov prijedlog da se sazove sjednica Vijeća za obranu na kojoj će se raspravljati o nacrtu Strategije obrane Republike Hrvatske i nacrtu Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske. Ured Predsjednika Republike Hrvatske zaprimio je nacrte spomenutih dokumenata koji će narednih tjedana biti analizirani kako bi se na sjednici Vijeća za obranu o istima mogla provesti temeljita rasprava.

Predsjednik Republike suglasan je s prijedlogom predsjednika Vlade RH da se sjednica Vijeća za obranu održi tijekom mjeseca svibnja. Točan termin održavanja sjednice te dodatne teme o kojima bi Vijeće za obranu trebalo raspravljati, kao što je prijedlog uvođenja obveznog vojnog roka, usuglasit će Ured Predsjednika Republike i Ured predsjednika Vlade RH.”

Vijeće za obranu zadnji put je održano 09. studenog 2021. godine. Tada se “zaraćene” strane nisu mogle dogovoriti o zajedničkom priopćenju, a kako su se odnosi dodatno zaoštravali (a Ured predsjednika i Vlada RH sporili djelomično i o formalnim sitnicama) Vijeće za obranu nakon toga više nikada nije održano. Jedna od posljedica ovakvog odnosa je i nepostojanje Dugoročnog plana razvoja OS RH, budući je dosadašnji DPR istekao sa zadnjim danom prošle godine.

Nakon višegodišnjeg mudrovanjaa, čekanja i pregovaranja, nacrti Strategije obrane i Dugoročnog plana razvoja OS RH konačno su dospjeli u fazu da mogu biti poslani iz Vladine radionice u Ured predsjednika  RH. O tome je  danas poslijepodne stiglo kratko priopćenje iz Vlade RH, u kojem se navodi:

“Predsjednik Vlade Andrej Plenković danas je uputio predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću nacrt Strategije obrane Republike Hrvatske i nacrt Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske, uz prijedlog da se o tim dokumentima raspravi na sjednici Vijeća za obranu.

Nakon toga, ovi dokumenti bit će upućeni u formalnu proceduru donošenja, u skladu sa Zakonom o obrani.

Predsjednik Vlade u dopisu je predložio da predstojnici ureda u izravnoj komunikaciji dogovore precizan termin sjednice, kao i druge teme koje se mogu raspraviti na sjednici Vijeća za obranu.”

Time su usvojena dva od tri prijedloga Zorana Milanovića nakon što je u siječnju ponovno pobijedio na predsjedničkim izborima. On je, naime, tada zatražio sazivanje 16. sjednice Vijeća za obranu na kojoj bi prva tema bila”priprema i usvaajanje Strategije obrane RH, druga – priprema i usvajanje DPR OS RH, a treća – razmatranje potrebe i provedbe uvođenja obveznog vojnog roka u RH.

Do sada je predsjednik Milanović isticao da se nema namjeru očitovati o dokumentima koji su pripremljeni jednostrano, bez sudjelovanja Ureda predsjednika. Hoće li i u ovom slučaju biti tako, saznat ćemo možda već i večeras ako Ured predsjednika na Vladino priopćenje dogovori vlastitim priopćenjem. Ili su “zbog mira u kući” radili tajni pregovarački kanali koji su usuglasili ova dva neophodno potrebna dokumenta, i ujedno odustali od zadiranja u predsjedničke ovlasti kroz izmjene Zakona o obrani koje su još nisu našle na dnevnom redu.

Iako se Zoran Milanović još uvijek ne pojavljuje odjavnosti nakon premoćne pobjede na predsjedničkim izborima, danas je iz Ureda predsjednika stiglo priopćenje o novoj Milanovićevoj pruženoj ruci premijeru Andreju Plenkoviću. Naime, Predsjednik RH predložio je premijeru sazivanje 16. sjednice Vijeća za obranu, uz prijedlog da se ona održi sljedeća dva tjedna. Osim toga,predložene su i teme o kojima bi se raspravljalo na toj sjednici:

“(1) priprema i usvajanje Strategije obrane Republike Hrvatske,

(2) priprema i usvajanje Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske i

(3) razmatranje potrebe i provedbe uvođenja obveznog vojnog roka u Republici Hrvatskoj.

U prijedlogu za sazivanje sjednice Vijeća za obranu predsjednik Milanović je istaknuo kako je otvoren za dogovor o proširenju dnevnog reda predložene sjednice ukoliko predsjednik Vlade smatra potrebnim raspraviti i druge teme vezane uz obranu,”

stoji u priopćenju koje potpisuje glasnogovornik Nikola Jelić.

Posljednja sjednica Vijeća za obranu održana je prije više od 3 godine

Portal Obris.org već je nakon rezultata predsjedničkih izbora naveo probleme koji ostaju za raspravu i rješavanje odmah po okončanju izborne kampanje, a kao dva goruća pitanja naveli smo upravo (ne)sazivanje sjednice Vijeća za obranu, kao i činjenicu da već 17 dana ove nove 2025. godine ne postoji Dugoročni plan razvoja OS RH. Posljednja sjednica Vijeća za obranu održana je 09. studenog 2021., na kojoj se premijer i predsjednik nisu uspjeli dogovoriti o zajedničkoj izjavi. Glavna točka razdora bilo je razmimoilaženje pogleda na glavnu točku dnevnog reda – materijalno stanje OS RH. Kako Vlada uvijek tvrdi da je sve u najboljem redu, dok Predsjednik RH nabraja i određene probleme poput nedostatka streljiva, zajedničkog priopćenja nije bilo, kao ni novih sjednica Vijeća za obranu od tada pa sve do danas.

“Neću najavljivati nikakve dopise, nikakve javne pritiske prema predsjedniku Vlade, ali morat ćemo razgovarati,” poručio je Milanović netom nakon završenih izbora. Pet dana kasnije, ipak je iz Ureda predsjednika u javnost odaslan prijedlog o nužnosti sazivanja Vijeća za obranu. Na potezu je premijer Plenković na kojem je trenutno odluka hoće li se držati one svoje stare izjave “prvo – sorry, stari”, ili će okrenuti novi list u neophodnoj suradnji s novim/starim predsjednikom RH.

Brzi Plenkovićev odgovor

Premijer Plenković je na Milanovićev prijedlog odgovorio iz Berlina, gdje se nalazi na neformalnom sastanku lidera Europske pučke stranke, čiji je HDZ član.

“Upravo sam sada dobio tu informaciju. Što se tiče tri teme koje su sadržane u tom pismu, prvo metodološki, bilo bi dobro najprije da se umjesto u medije komunicira s Uredom u Zagrebu. To što smo mi u Berlinu ne znači da u Zagrebu nema kolega koji vode Ured,”

poručio je Plenković, dodavši da Vlada i Ministarstvo obrane aktivno rade na temama koje Milanović predlaže za raspravu:

“Druga stvar je da postoje tri dokumenta, jedan je Strategija obrane, drugi je Dugoročni plan razvoja obrane, a treći je izmjena Zakona o obrani koji se odnosi na temeljnu vojno osposobljavanje. Vlada i Ministarstvo obrane su radili proteklih nekoliko mjeseci i na ovoj Strategiji obrane, nacrt je spreman, i na novom Dugoročnom planu razvoja obrane, nacrt je spreman, i na Zakonu o obrani koji se tiče temeljnog vojnog osposobljavanja”.

Plenković je pritom prešutio da je riječ o jednostranom radu, bez razgovora s Vrhovnim zapovjednikom. No svejedno će  mu, kaže premijer, odgovoriti na današnji prijedlog:

“Uputit ćemo neformalnim putem predsjedniku, njegovom Uredu da pogledaju te dokumente. Kad ih pogledaju, kad vide imaju li nekih dodatnih elemenata koji žele uvrstiti u te dokumente, onda ćemo razgovarati o nekakvim susretima formalne prirode.”

Premijer ima još tema o kojima bi želio razgovarati iako one, kak ose čini na prvi pogled, ne spadaju u ingerenciju Vijeća za obranu:

Plenković sa čelnikom CDU-a Merzom

“Ono što bih želio reći sada jest da to nije jedina tema, postoji čitav niz drugih tema kojih želimo otvoriti. Mi ćemo uputiti predsjedniku RH dopis s vrlo jasno definiranim planom otvaranja novih hrvatskih veleposlanstava, novih generalnih konzulata jer i ta tema čeka, blokirani su, neki su individualno poslani dopisi, ostali na čekanju u Uredu predsjednika proteklih godina, kao što je lista veleposlanika ostala na čekanju još od rujna 2020. MVEP je spreman napraviti ažuriranu novu listu sugestija, dakle ne definitivnih prijedloga nego prijedlog ljudi koji su kompetentni da rade taj posao tako da se i ta priča pokrene”.

I na kraju, omiljena premijerova tema – rat u Ukrajini.

“Jednako tako moramo u jednom trenutku zaista izvesti stvari na čistac, da otvorimo pitanje ruske agresije na Ukrajinu, da pokušamo zauzeti i čuti koji je to stvarni stav predsjednika o tome vodi li Rusija agresiju na Ukrajinu ili ne, koja je uloga Hrvatske.”

Kako se odnosi Predsjednikov stav o ratu u Ukrajini prema planu razvoja OS RH u narednom razdoblju, nije baš sasvim jasno. Puno je jasnije da premijer potencira tzv. ne-teme kako bi izbjegavao otvaranje pravih tema. Ukratko, ping-pong se nastavlja bez konkretnih mjera rješavanja problema.

Posljednjeg dana sada već stare 2024. godine, Ministarstvo obrane objavilo je plan rada u 2025., koji se odnosi na sve ustrojstvene jedinice i za sva područja koja one pokrivaju. No prije nego što pažljivije pogledamo MORH-ove planove u novoj godini, bacit ćemo pogled još jednom unatrag. Nju je, prije svega, obilježio novi ministar Ivan Anušić, koji je nakon notornog Marija Banožića unio novu dinamiku u obrambeni sektor, što se uvelike vidjelo i u javnosti. To je vjerojatno jedan od razloga zašto se počeo popravljati i broj mladih koji se prijavljuju za dobrovoljno služenje vojnog roka, no daleko je to od rekordnih brojki iz mandata ministra Damira Krstičevića. S druge strane, ponovni rast interesa za dobrovoljno služenje vojnog roka dobra je vijest budući da je malo vjerojatno da će MORH uspjeti – barem ove godine – uspostaviti temeljno vojno osposobljavanje. Za to su nužne izmjene dva temeljna obrambena zakona – Zakon o obrani i Zakon o službi u OS  RH, koji bi trebali ući u javno savjetovanje krajem siječnja, ali i za koje je potrebna suglasnost Predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika OS RH, ili barem dvotrećinska većina saborskih glasova. U ovom trenutku, ni jedno ni drugo nije realno.

Jučerašnja pobjeda Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima s premoćnih 74,68%, kao  i njegov pobjednički govor, pokazuju da ne misli odustati ni milimetra od do sada zacrtanih linija.

„Držat ću se Ustava, to je moj program. Što god o tome mislio, 75 posto hrvatskih birača koji su danas izašli i iskazali svoju volju slažu se s time. Ja ponovno pozivam – čujte to! Tražim – ne ovlasti, jer ovo nije radi ovlasti, ovo je radi dužnosti – moja dužnost je da budem ravnopravan jer tako kaže hrvatski Ustav. U pitanjima vanjske politike – ravnopravan, a to nalaže suradnju, nalaže sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost, koje se već tri godine ne sastaje. U pitanjima obrane i nacionalne sigurnosti, kako Ustav kaže – ja ću biti Vrhovni zapovjednik, dakle – ne ravnopravan nego najodgovorniji i najviši po rangu, jer tako kaže Ustav”,

rekao je Milanović pred prepunom Tvornicom u kojoj su njegovi pristaše čekali izborne rezultate. Kao i u govoru nakon prvog kruga izbora, tako je i sinoć Milanović ponovio da pruža ruku koja će, sudeći prema prvim izjavama premijera Plenkovića nakon objave neslužbenih rezultata, ali i danas nakon sjednice Predsjendištva HDZ-a, ostati neprihvaćena.

Time se može i nadalje očekivati blokada procesa u obrani, nacionalnoj sigurnosti i vanjskim poslovima. Resor obrane je u 2025. ušao bez temeljnog dokumenta – Dugoročnog plana razvoja OS RH. Postojeći DPR vrijedio je za razdoblje od 2015. do 2024., iako je u proteklom razdoblju  u mnogočemu od njega odstupano. Na “novom” DPR-u počelo se  raditi još u vrijeme predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i ministra obrane Damira Krstičevića, Mario Banožić je gotovo u svakom drugom istupu najavljivao da novi DPR samo što nije, dok ga njegov nasljednik Anušić više ni ne spominje. Jedan od razloga je svakako raskorak između planova i ostvarenja, no drugi je – izostanak suradnje između Ministarstva obrane i Predsjednika RH.

Nepostojanje suradnje do sada je rezultiralo i neimovanjem ključnih zapovjednika u Oružanim snagama. Kako se ne bi u potpunosti zaustavili procesi u OS RH, posljednja serija imenovanja nakon poduže pauze objavljena je u kolovozu 2023., potom je početkom 2024. ipak postignut dogovor o novom načelniku GS OS RH, no do danas je ostalo upražnjeno mjesto njegovog zamjenika. Naime, nakon što je generalu Siniši Jurkoviću istekao mandat sredinom ožujka prošle godine, nikako da se imenuje njegov zamjenik – u Uredu predsjednika tvrde da je ime kandidata za zamjenika načelnika GS na stolu, iz MORH-a poručuju da je “postupak u tijeku”, no bliži se godinu dana otkako to mjesto zjapi prazno. Slično je i sa Sigurnosno-obavještajnom agencijom – otkako je SOA u rujnu prošle godine dobila zamjenika, o imenovanju novog ravnatelja više se ni ne govori. Jednako je i s veleposlanicima – zbog izostanka dogovora na relaciji Markov trg – Pantovčak, Hrvatska u ovom trenutku više nema niti jednog imenovanog veleposlanika. No Vlada je tome uspjela doskočiti imenujući otpravnike poslova za koje nije potrebno usuglašavanje s Predsjednikom RH. Predsjednik Milanović je sinoć istaknuo i nesazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost, zbog čega obavještajne službe – kako civilna, tako i vojna – rade bez godišnjih smjernica koje na Vijeću za nacionalnu sigurnost dogovaraju predsjednik i premijer, no ni Vijeće za obranu se također nije godinama sastalo. Predsjednik Milanović blokirao je pristupanje Hrvatske u NATO misiju NSATU za pomoć Ukrajini, no tako će očigledno biti i s izmjenama zakona o obrani i službi u OS RH. Već je ranije najavio da će surađivati s Ministarstvom obrane oko organizacije vojnog mimohoda povodom 30. obljetnice VRO Oluja, dok na planove materijalnog opremanja OS RH nema utjecaja.

Kada su obrana i nacionalna sigurnost u pitanju, ispružena ruka suradnje ne smije se ignorirati, kao što se može naslutiti iz premijerovih izjava. Plenkovićeva samovolja ujedno je i ruganje biračima koji su, nebitno iz kojih razloga, povjerenje poklonili upravo njegovom zakletom neprijatelju Zoranu Milanoviću. Obrana i nacionalna sigurnost ne smiju biti talac njihovih svađa i neprijateljskih odnosa, i krajnje je vrijeme da se otvorena pitanja iz obrambenog i sigurnosnog resora pomaknu s mrtve točke. Ako nema mogućnosti da se dvojac Plenković-Milanović nađu u istoj prostoriji za istim stolom po istim pitanjima, rješenje se moguće krije u radnim povjerenstvima s obje strane, što je model koji je već primijenjen u par navrata, i koji je uspio postići određeni napredak.

Nabava novog borbenog aviona za HRZ obilježila je dva mandata premijera Andreja Plenkovića. Prvi mandat (2016.-2020.) prošao je u neuspjelom pokušaju kupovine F-16 Barak od Izraela, dok je drugi mandat (2020.-2024.) obilježila kupovina francuskih borbenih aviona Dassault Rafale. Premijer ima plan i za treći mandat koji će, bude li sve teklo po planu, završiti 2028. – sada je, kaže premijer, došao red i na Hrvatsku ratnu mornaricu. U programu rada Vlade za razdoblje 2024.-2028. jasno je obećano „opremanje HRM-a višenamjenskim brodom povećane autonomije i sposobnosti“. A da misli ozbiljno, Plenković je najavio i na samoj ceremoniji dolaska Rafalea u Hrvatsku 25. travnja:

„Ja bih rekao da je sada ključni veliki projekt za ovaj mandat – a to smo u konačnici rekli u našem izbornom programu – da Hrvatska ratna mornarica sada dolazi na red. Moj veliki prijatelj koji je nedavno otišao u mirovinu Ivo Raffanelli je na neki način poticao na jednak način kao što je Damir Krstičević, a i pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, kako su zagovarali jačanje i kupnju novih aviona – tako smo u brojnim razgovorima s njim i njegovim suradnicima svjesni da je vrijeme da uz višenamjenski avion imamo i višenamjenski brod. I to će biti sljedeći veliki projekt naše treće vlade za jačanje Hrvatske vojske“.

Ministar obrane Ivan Anušić toga je dana bio još uvijek samo tehnički ministar, no i on je – uz dozu opreza – išao istim tragom kada je u pitanju nabava novog broda za HRM:

„Jedan od projekata svakako je i taj brod koji se već dugo spominje… mi smo pred finaliziranjem razgovora na koji i kakav način će se naručiti, i od koga će se naručiti, šta će taj brod sadržavati i kakav će biti. To je nešto što nas čeka sada, u budućem vremenu. To će biti jedan od velikih ili većih projekata kad govorimo o Oružanim snagama RH. Niz drugih velikih projekata je još pred nama“.

Tako je na određeni način Anušić napravio zaokret u odnosu na izjavu koju je dao nepunih 6 mjeseci ranije. Naime, sredinom prosinca prošle godine, prilikom obilaska izgradnje novih hangara na Plesu, na pitanje novinara portala Obris.org o planovima za nabavu višenamjenskog broda, Anušić je odgovorio:

„U nekakvim planovima je, ali u ovom trenutku dok ne riješimo obalne ophodne brodove ne možemo ići na nešto drugo. Ali je svakako u planu… dugoročnim planovima“.

Pogleda li se Dugoročni plan razvoja OS RH za razdoblje 2015.-2024., dio o projektima opremanja i modernizacije HRM-a, vidi se da je to tek mrtvo slovo na papiru. Naime, planirano je do kraja 2017. provesti opremanje Obalne straže s 5 obalnih ophodnih brodova, te do kraja 2020. završiti s opremanjem i uvođenjem u operativnu uporabu OOB-ova. Također, do kraja planskog razdoblja, znači do kraja 2024., u DPR-u je uplanirano opremanje polovnim izvanobalnim ophodnim brodom. Do kraja 2020. planiran je i završetak opremanja te uvođenja u operativnu uporabu 2 lovca mina, što je još jedan projekt sličan Jetiju – svi o njemu govore, ali ga nitko nije vidio. Kada je od premijera Plenkovića spomenuti Ivo Raffanelli postao zapovjednik HRM-a 2017. godine, u svom je nastupnom govoru najavio projekte koje si stavlja u posebnu zadaću:

„Nadam se da će uskoro biti završena gradnja obalnog ophodnog broda, a nakon toga će se krenuti u gradnju serije od 4 takva broda. Međutim, nama trebaju kvalitetniji brodovi puno većih sposobnosti i puno veće autonomije kako bi mogli odgovoriti zadaćama poglavito u gospodarskom pojasu, a to su izvanobalni ophodni brodovi“.

Raffanelli je tom prilikom najavio izradu taktičke studije koja će pokazati kako taj brod treba izgledati i na temelju koje će se napraviti studija izvodljivosti.

To je bilo prije punih 7 godina. Danas i nadalje imamo izgrađen i u operativnoj uporabi u HRM-u samo jedan OOB s najavom izgradnje drugog do kraja ove godine, lovaca mina nema, a po pitanju izgradnje ili nabave novog izvanobalnog ili višenamjenskog broda više smo čuli od potencijalnih ponuditelja (Brodosplit, Kongsberg) nego od domaćih planera. Zapovjednik Raffanelli  nedavno je otišao u mirovinu, javno priznavši svoje nezadovoljstvo jer nije uspio postići sve što je planirao. Iskreno se treba nadati da najave premijera o opremanju i modernizaciji HRM-a kao top-prioriteta Vlade u novom mandatu neće ostati mrtvo slovo na papiru. Naravno, takav bi posao tražio i ozbiljan međunarodni natječaj, koji bi bio transparentan i (za razliku od kupovine borbenih aviona) ne bi kompletno zaobišao domaće industrijske kapacitete, koliko god oni ograničeni bili.

Kraj prošloga tjedna ministar obrane Mario Banožić proveo je u obilascima. Najprije je u četvrtak, 23. lipnja, bio u radnom posjetu HRM-u u Splitu, da bi dan poslije, u petak, 24. lipnja, radno posjetio Gardijsku mehaniziranu brigadu u Kninu. Na oba mjesta Banožić je hvalio aktualnu Vladu koja je „prepoznala važnost ulaganja u vojsku“ i „poboljšala materijalna prava i uvjete života i rada vojnika, dočasnika i časnika“. No i u Splitu i u Kninu Banožić je objavio i neke planove.

Banožić u radnom posjetu HRM (Photo: MORH/F. Klen)

U Splitu je, kao prvo, Banožić najavio „skoro upućivanje u proceduru“ dva strateška dokumenta – (1) Strategiju obrane RH i (2) Dugoročni plan razvoja OS RH. Trenutno je na snazi Strategija obrane iz 2002. godine, koja je po svim mogućim parametrima više nego zastarjeli dokument. Za početak spomenimo samo činjenicu da je Hrvatska u međuvremenu ušla u NATO savez, a o tome da se tijekom posljednjih dvadeset godina više puta suštinski promijenila geopolitička slika regije i svijeta da ni ne govorimo. Aktualni DPR donesen u Saboru 12. prosinca 2014. još je na snazi – formalno traje do 2024. godine, no realno – zastario je skoro pa u trenutku donošenja, jer je donesen za razdoblje od 2015. godine, kada je tadašnja Vlada već uvelike razgovarala o nabavi primjerice helikoptere OH-58D Kiowa Warrior, kojima u DPR-u nema ni spomena. Na novom DPR-u radilo se aktivno i u vrijeme mandata ministra Damira Krstičevića i tadašnje predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, a s dolaskom novog ministra u ljeto 2020. započet je rad i na još „novijem“ DPR-u, s novom metodom koja bi trebala garantirati da se pretpostavljeni projekti vežu uz obrambeni proračun kao jamstvo da će zaista i zaživjeti. U nepune 2 godine Banožić je puno puta spominjao „rad na novom DPR-u“, prošle je godine čak najavljivao kako će u novi DPR ući nabava novog višenamjenskog aviona, kao i vozila Bradley, zajedno s izvorima financiranja – međutim, i jedno i drugo nabavljeno je puno prije negoli je Banožić uspio poroditi bilo kakav novi Dugoročni plan razvoja OS RH.

00B-31 “Omiš” – za sada prvi i jedini OOB koji je Brodosplit isporučio HRM-u

Nakon spomena osnovnih strateških dokumenata, Banožić se u Splitu dotaknuo i opremanja te modernizacije HRM-a. Tu su glavni aduti već viđene uzdanice – novi obalni ophodni brodovi i nabava minolovca. „Opremanjem obalnim ophodnim brodovima poboljšat će se sposobnost nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru te će se osigurati operativnost Hrvatske ratne mornarice, odnosno Obalne straže, što je definirano u strateškim dokumentima“, naglasio je Banožić, dodavši: „Hrvatska ratna mornarica održavat će i unaprjeđivati postojeće sposobnosti uvođenjem u operativnu uporabu četiri obalna ophodna broda. Razvoj novih sposobnosti osigurat će se opremanjem protuminskim brodom s opremom, te će se modernizirati raketne topovnjače“.

Iako je DPR za razdoblje od 2015. do 2024. godine kao prvog među Prvom kategorijom prioriteta HRM-a navodio dovršetak uvođenja u operativnu uporabu svih OOB-ova do kraja 2020. godine, malo se tu stvarno napravilo. Nije to ni čudo ako se u obzir uzmu postojeći problemi Brodosplita, te otvaranje predstečajnih postupaka nad pojedinim tvrtkama u sklopu grupe – čime je i kompletno opremanje HRM dodatnim obalnim ophodnim brodovima došlo u pitanje.  U lipnju 2021. sam Banožić je najavio da će drugi OOB biti isporučen u rujnu iste te godine, dok bi cijeli proces isporuke ukupno  5 obalnih brodova trebao završiti u rujnu 2023. Drugog broda u seriji nema, a do roka za okončanje čitavoga posla je svega još godinu i 3 mjeseca. Za svo proteklo vrijeme Brodosplit je isporučio samo prvi brod, prototip, i niti jedan nakon njega. Umjesto da iz hala splitskog brodograditelja izlaze već odavno ugovoreni i plaćeni brodovi za HRM, od tamo izlaze samo skandali, problemi u poslovanju te zahtjevi za dodanom financijskom pomoći. No, budući da je Vlada na samom kraju 2021. godine još jednom ulila i dodatne novce u Brodosplit, upravo za OOB-ove, tek malu utjehu pruža činjenica da je na njima navodno ostalo angažirano nekih 200 radnika – dok je većina preostalog ljudstva tog poduzeća stavljena na prisilni „odmor“. Naravno, sve to ipak nipošto ne garantira ugovorenu isporuku brodova za HRM, odnosno Obalnu stražu.

Najava nabave minolovca za potrebe HRM jednako se otegnula kao i izgradnja OOB-ova – nabavu minolovca najavljivao je još general Drago Lovrić u vrijeme svog mandata na čelu GS OS RH, u DPR-u za 2015. do 2024. se lijepo među prvim prioritetima HRM navodilo kako će opremanje s dva lovca mina započeti do kraja 2017. i dovršiti do kraja 2020. godine. U proteklih 8 godina puno su se puta razgledavali razni minolovci – od njemačkih, preko norveških, pa do talijanskih. Do sada nije bilo stvarno ozbiljnih naznaka o nabavi minolovca, osim šuškanja da je u izboru ostala još jedino Italija. Iz Ministarstva obrane kažu tek da je „nabava protuminskih brodova potrebna kako bi se dostigla sposobnost zaštite plovnih ruta i ključne infrastrukture te osigurala potpora i zaštita vlastitih i savezničkih pomorskih snaga“.

Postojeći hrvatski PZO na vježbi “Štit 22”

Samo dan kasnije, prilikom radnog posjeta Gardijskoj mehaniziranoj brigade u vojarni „4. Gbr. Pauci“ u Kninu, ministar obrane Mario Banožić podsjetio je da je aktualna Vlada prihvatila ponudu za donaciju 89 vozila Bradley, s kojima će se „u prvom razdoblju DPR-a opremiti teška pješačka bojna“. Također, Banožić je najavio „nabavu i opremanje borbenih oklopnih vozila Patria“, kao i nabavu PZO-a, ali i novih samohodnih haubica PzH-2000: „Za Hrvatsku kopnenu vojsku provest će se nabava sustava protuzračne obrane kratkog dometa, a nakon toga i srednjeg dometa za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Pokrenut će se opremanje prijenosnim sustavima za protuoklopnu borbu, modernizacija postojećih te nabava novih samohodnih haubica PzH2000“. Nabavu dodatnih BOV Patria najavljivao je i Damir Krstičević, no to se do sada nije dogodilo – jedine novosti što se Patria tiče jesu nabava simulatora za DUOS, kao i jedne dodatne oružne stanice 30L. Tu treba pozdraviti i nastavak ideje prezentirane u jesen 2020. godine, a to je daljnja nadogradnja pojedinih BOV Patria automatskim bacačem granata ABG 40. O nabavi PZO sustava „kratkoročnog“ i „srednjeročnog“ dometa počelo se govoriti tek nakon pada bespilotne letjelice Tu-141 „Striž“ kao o apsolutnom prioritetu. Zanimljivo je kako nabava bitnice tih sustava srednjega dometa postoji i u postojećem DPR-u – jasno je naznačena kao prioritet 3. razine za HRZ, kojeg bi trebalo odraditi do 2024. godine, no tijekom 7 godina važenja aktualnog DPR-a po tom pitanju nije bilo poduzeto baš ništa.

U Banožićevim najavama opremanja Kopnene vojske najzanimljivija je ipak ideja o nabavi novih samohodnih haubica PzH2000. Iako je riječ o sustavu koji nepobitno iznimno jača hrvatsku vatrenu moć, on je do sada imao ozbiljnih problema pri kompletnoj implementaciji u postrojbe OS RH – štoviše, pratili su ga veliki problemi vezani uz sustav upravljanja paljbom, ali u posljednje vrijeme i problemi elementarnog održavanja te opskrbe rezervnim dijelovim. Kako izgleda, Vlada je ipak odlučila uložiti nešto više novaca u održavanje PzH, budući bi sljedeće godine te haubice trebale osvanuti u Poljskoj, unutar tamošnje borbene skupine u okviru NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti (eFP). Budući se u dosadašnjim dokumentima Ministarstva obrane, prvenstveno u Godišnjim izvješćima, tvrdilo da je 12 komada Panzerhaubitze 2000 sasvim dovoljno za potrebe OS RH, prošlotjedna Banožićeva najava o „nabavi novih samohodnih haubica PzH-2000“ možda je i najveće iznenađenje nedavnih službenih objava o planovima opremanja.

Naravno, s obzirom na dosadašnje najave, koje se redovito više ili manje raziđu sa stvarnošću, sve ovo što je Banožić izgovorio krajem prošloga tjedna treba uzeti s rezervom. Tim više što se barem dio ovih planova teško može realizirati mimo pozicije Predsjednika Republike, što baš i ne ulijeva velike nade za jednostrani uspjeh i brzu provedbu.

Nakon jednomjesečnog zimskog odmora, saborski zastupnici danas su se vratili u saborske klupe. Nova, 10. sjednica Sabora počela je Aktualnim prijepodnevom, političkim igrokazom u kojem opozicija kao postavlja provokativna pitanja, a pozicija naručena pitanja kako bi se ministri mogli pohvaliti svojim postignućima. Danas je od ukupno 39 pitanja jedno bilo postavljeno i ministru obrane Mariju Banožiću. Postavio ga je njegov stranački kolega Josip Begonja, HDZ-ov zastupnik iz 9. izborne jedinice, kojeg je zanimalo kakvi su planovi za obrambeni resor u 2022. godini, nakon navodno vrlo uspješne 2021. „Mene zanima kakvi su planovi, koji su programi, koje aktivnosti i ciljevi koje ste si zacrtali za ovu tekuću godinu koje bi trebalo ostvariti glede daljnje modernizacije OS i inače poboljšanja materijalno-financijskog stanja pripadnika Oružanih snaga“, upitao je Begonja ministra Banožića.

Banožić se, naravno, zahvalio na pitanju, te potom krenuo odgovarati:

„Godina, unatoč tome što je bila izazovna, pokazala je izvrsne gospodarske pokazatelje, ali isto tako i jedan daljnji proces u kojem bi se razvijala Hrvatska vojska. Taj proces… S njim ćete biti upoznati na vrijeme ovdje u Hrvatskom saboru, prije svega kroz dva dokumenta koji će se ovdje donijeti na glasanje. Prvi je Dugoročan plan razvoja OS RH, strateški dokument koji u sebi će sadržavati sve one smjernice koje su u odnosu na pozitivne zakonske i strateške smjernice koje u ovom trenutku imamo u Republici Hrvatskoj, ali isto tako jedan alat projekata koji će prije svega biti prioritizirani u suradnji sa Glavnim stožerom o svim onim potrebnim budućim ulaganjima za iduće 10-godišnje razdoblje sa određenim financijskim projekcijama. Dakle, on će dobit svoju težinu prije svega u jasnim nositeljima, jasnim izvorima financiranja i jasnoj dinamici upravo kako bi se izbjegla situacija kao što je bila prethodnih 20 godina da puno puta se mijenjaju pravci po pitanju modernizacije, ulaganja, određenih vojnih lokacija, što se definitivno danas odražava na sustav da imamo znatno veća ulaganja, ali isto tako i propušteno vrijeme za realizaciju određenih NATO specifičnih ciljeva. Pored njega definitivno je strategija obrane, koja je donešena 2002. godine – Strategija je u sebi, osim ovoga pozitivnih propisa, sadrži i analizu raspoloživosti Oružanih snaga sukladno sadašnjim izazovima, ali i svim onim izazovima koji prije svega proizlaze iz geopolitičkih situacija, sigurnosnih situacija u kojima se nalazi Republika Hrvatska u njenom okruženju“.

Osim ova dva dokumenta, u ovogodišnjem planu je i nastavak projekata opremanja i modernizacije, tvrdi Banožić:

„Nastavno na to, idemo dalje u ulaganje projekata koji su započeli – vi ste spomenuli višenamjenske borbene avione gdje ćemo isto tako izvršiti daljnja ulaganja sukladno ugovoru koji je potpisan sa Republikom Francuskom, odnosno francuskim Ministarstvom obrane, izvršavanje obveza – to je ove godine prije svega odlazak naših zrakoplovnih tehničara i inženjera na daljnju obuku u Francusku i pripremu isto tako infrastrukture u koju će biti smješteni budući avioni“.

Tu su i neizostavni planovi vezani uz skori dolazak prvih helikoptera UH-60M Black Hawk, najavio je Banožić, cijelo to vrijeme pokušavajući popraviti remen sata na lijevoj ruci:

„Idući mjesec bi trebali doći i prvi helikopteri s kojima prelazimo s istočne na zapadnu tehnologiju – riječ je o 2 Black Hawka za koje smo u ovom trenutku u potpisivanju ugovora za prvi parkirni hangar, isto tako će… provodimo proceduru vezano za radioničko-servisni hangar koji bi trebao biti pred kraj ove godine realiziran ili eventualno u 2023. godini, početkom. Na taj način se ulaže u infrastrukturu za projekte koji su već započeti u Ministarstvu obrane, ali isto tako stvaramo prioritizaciju projekata koji se odnose i na smještajne objekte Hrvatske vojske i na sve one smještajne objekte koji su vezani prije svega za daljnji razvoj i modernizaciju i opremanje Hrvatske vojske, ali isto tako i na one NATO specifične ciljeve koji nam stoje kao Republici Hrvatskoj – među njima tu su i borbeno vozilo pješaštva, ali isto tako razgovaram dalje o sustavu protuzračne obrane, isto tako radarskim sustavima, isto tako sustavima bespilotnih letjelica i sve ono što je potrebno za jačanje Kopnene vojske“.

Da ne bi bilo da Banožić razmišlja samo o HKoV-u, najavio je ponešto i za Mornaricu:

Uobičajena praznina u sabornici

„Završetak obalnih ophodnih brodova, ali isto tako planova u međuresornom dijelu, prije svega sa drugim ministarstvima gdje vidimo da se može isfinancirati još toga za Hrvatsku ratnu mornaricu, odnosno Obalnu stražu, i na taj način bi podržali i HRM. Ovakav jedan pristup, rekao sam, bit će jasan i kroz strateški dokumenat, ali isto tako kroz upoznavanje svih vas saborskih zastupnika na koji način će se dalje ulagati u Hrvatsku vojsku za idućih 10 godina“.

Dio nabrojenog – prije svega donošenje novog DPR-a i Strategije obrane – Banožić neće moći donijeti bez suglasnosti predsjednika Zorana Milanovića. Više je nego izvjesno da te suglasnosti neće biti sve dok je Banožić ministar, pa ne čude sve glasnija šuškanja kako premijer Plenković očajnički traži novog ministra obrane.

Nakon što je još u srijedu, 28. travnja, hrvatski ministar obrane Mario Banožić tek na navaljivanje novinara procijedio da bi do neke odluke o nabavi borbenih aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo moglo doći „u narednih nekoliko tjedana“ ili „otprilike“ do nekog ljetnog vremena – nije o tome trebalo dugo čekati komentar Predsjednika Republike. Samo dan kasnije, u četvrtak ujutro u Vinkovcima, Zoran Milanović se unutar višednevnog natezanja po pitanju prava na mirnodopsku uporabu ili ipak samo ministarsko korištenje Oružanih snaga RH osvrnuo i na ministra Banožića i njegovog šefa Vlade Plenkovića po pitanju nabave borbenih aviona. Tom je prilikom on zaključio:

„(…) A ministar neka razmisli o tome što mu radi njegov premijer, kako ga u stvari maltretira. Kako ga devalvira iz dana u dan. Dakle, već mjesecima ne donosi odluku o avionima. Pa reci – ide ili ne ide… Dakle, očito ministar na to nema nikakav utjecaj. Moj ministar, Ante Kotromanović, bi već dao ostavku. Ali to je u HDZ-u nemoguće“.

Naravno, u maniri prošlotjednog dnevnog verbalnog mačevanja Vlade i Predsjednika, ni na prvi odgovor ministra Banožića nije trebalo dugo čekati. Nedugo nakon izjava predsjednika Milanovića, i ministra Banožića su novinari pitali da prokomentira Predsjednika – što je dovelo do jedne rijetko smušene javne izjave. Naime, Banožić je tog četvrtka, 29. travnja, o radu pod pritiscima premijera i otezanju odluke o avionima rekao:

„To nije istina da ja trgujem ikakav pritisak. Što se tiče nabavke aviona, ja mislim da je i predsjednik Vlade imao priliku sudjelovati u radu višeresornog povjerenstva, pa je to odbio. Tako da – toliko o… koliko su njega zanimali višenamjenski borbeni avioni. Više… međuresorna skupina je donijela podlogu za donošenje političke odluke, koja je trebala bit donešena u trenutku kad smo imali uistinu veliki angažman Hrvatske vojske po pitanju i potresa… I pitanje uopće, na koji način, i kolika je šteta bila za sanaciju potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji i okolnim mjestima. Sada, kada se situacija normalizira – ta odluka će ići. Tako da, što se tiče višenamjenskih borbenih aviona, tu nema apsolutno ništa što bi trebalo smatrat’ se kao jedna neodlučnost… Nego, ja bih rekao, samo biranje pravog trenutka“.

Podnošenje ili trgovanje, predsjednik Vlade ili Predsjednik Republike, višeresorna skupina ili međuresorno povjerenstvo – sve je to završilo izmiješano na početku višeminutnog suočavanja ministra obrane s tiradom kojom je Milanović zapravo častio Plenkovića, a tek onda i sve oko njega, pa tako i samog nesretnog Banožića. No, tu smo već mogli uočiti određeni pomak. Nastavljajući se na objašnjenje od srijede, 28. travnja, kako „imamo još nekakvih detalja koje bi željeli završiti“, dan kasnije korijen problema spustio se na pleća lanjskih velikih potresa – ujedno uz zaključak kako se sada ta situacija „normalizira“. Doduše, činjenica da taj detalj vjerojatno mnogima promiče u svjetlu izostanka ikakve ozbiljnije obnove bilo Zagreba ili Sisačko-moslavačke županije – izgleda da ministru i nije bila bitna.

Prilika za ispravak i pojašnjenje navoda

Imajući u vidu ovakav smušeni javni nastup, nije uopće čudilo da se tema borbenih aviona i vremenskog rasporeda donošenja odluke o njihovoj kupovini pojavila odmah pri početku nastupa ministra Maria Banožića na RTL televiziji, kasno popodne u petak, 30. travnja ove godine. Ovaj PR nastup nastojao je uoči za 1. svibnja zakazanog obilježavanja godišnjice VRO „Bljesak“ donekle izgladiti javnu sliku hrvatskog ministra obrane – u čemu se opet tek donekle uspjelo.

Tako se moglo čuti da nema pritiska od premijera, a uz sve što se radi – Vrhovni zapovjednik OS RH za ministra obrane i nije neka tema – „Ja, znači, sa premijerom uistinu… imamo toliko tema koje su vezane i za proračun, i za daljnji razvoj, modernizaciju i opremanje Hrvatske vojske… da niti ne dotičem se teme Predsjednika“. Dapače, ministar bi se s Predsjednikom RH mogao i razonoditi na strelištu – „(…) što se tiče strelišta, odnosno odlaska na strelište, da… Pa meni nije problem. Ja sam iš’o na strelište sam s mnogim ljudima, zašto ne bi iš’o i sa Predsjednikom. To je najmanji problem“. A kako to do sad nisu stigli, Banožić ga je pozvao i javno.

No, odluka o avionima sada više nije nimalo sporna, i pri tome je osvanuo i vremenski okvir ponešto solidniji od „idućih nekoliko tjedana“, koje se spominjalo već mjesecima. Ovoga puta bez čudnih grešaka i petljanja, Banožić je o toj odluci u petak 30. travnja za „RTL Danas” zaključio:

„Dakle, nije odluka pomaknuta, odluka je ta koja se čeka. Ona je, u pravilu, bila planirana da bude donešena poslije Nove godine, međutim, sami znate da je… Petrinji, potres koji nas je dočekao, bilo nešto razumljivo. Iza toga imali smo pojačane brojke po pitanju Covid-a, još nekakve elemente smo promišljali. Ja sam siguran da ćemo donijeti u prvoj polovici godine – a, što ste rekli – to je u idućih mjesec dana“.

Dakle, uz potrese, sad je i nesretni Covid-19 doprinio odgodi – uz ponovnu pojavu famoznih „nekakvih elemenata koje se promišljalo“, da bi onda na sve to još sjelo i inzistiranje novinara RTL-a – da li „u idućih mjesec dana“ možda znači i „Kroz tjedan, dva?“ – na što je ministar uspio tek kriptično zaključiti „To je to“.

Time je onda i pitanje roka zapravo ostalo otvoreno, pa tko hoće može gledati za tjedan ili dva (nakon lokalnih izbora), ili možda ipak „u idućih mjesec dana“ (valjda oko Dana Oružanih snaga, ili možda ponovo uspostavljene proslave Dana državnosti, 30. svibnja), dok ne treba potpuno isključiti ni „u prvoj polovici godine“ – što znači do kraja još i čitavoga lipnja. Naravno, sve to vrijedi ako se vrijeme ne shvati malo manje strogo, gdje onda i 5. kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja – najednom postaje zgodan za velike objave.

A što dalje?

Slična fleksibilnost u odgovaranju na novinarska pitanja mogla se čuti i u ostaku gostovanja ministra obrane Banožića u programu RTL-a tog petka, 30. travnja. Naime, uslijedilo je pitanje: „Što će biti vaš prvi potez u smislu modernizacije vojske?“, koje je bilo potpuno pogodno za lanjski kolovoz, ali malo čudno za dužnosnika koji lagano puni godinu mandata. No, odgovor je tu bio jednako prigodan: „Prvi moj potez će biti, prije svega, izrada Dugoročnog plana razvoja“ – dokumenta čiju je izradu bivši ministar Krstičević najavio u travnju 2017. godine, čiji je dovršetak do prosinca 2018. bio najavljen u svibnju 2017. godine, da bi ga se tijekom proteklih 8 mjeseci ponekad najavama dotaknuo i aktualni ministar Mario Banožić.

Ovog je petka taj spomen modernizacijskih projekata i Dugoročnog plana razvoja OS RH bio rubno konkretiziran izjavom Banožića da:

„U njemu će… Ono u čemu se razlikuje ovaj Dugoročni plan Oružanih snaga u odnosu na prošle… I zašto će… Kažem da će projekti bit završeni u jednom mandatu… Naime… Ovi projekti koje ste spomenuli, su projekti koje su započeli prije 4, 5, 6,7 godina. Recimo, Obalni ophodni brodovi – i dan danas ja imam sastanke sa izvođačem radova, i pokušavam zatvoriti temu. Kada govorimo o Bradley vozilima, i dan danas pokušavamo zatvorit temu, odnosno, zatvaram temu. Kada govorimo i o Panzerhaubitzama, također, ista stvar. Kada govorimo o Black Hawk helikopterima i infrastrukturi koja bi trebala bit’ uvedena 2022. godine, također imamo svakodnevno organizirane sastanke. Dakle, riječ je o projektima koji su prošli određeno razdoblje da oni nisu završeni. Ja ću ih završiti u svom mandatu, ali isto tako želim kroz Dugoročan plan razvoja napraviti jedan model u kojem će se znat’ jasan nositelj aktivnosti i jasan izvor financiranja – kako se ne bi odluke prolongirale iz godine u godinu. Taj Dugoročan plan razvoja će imati u sebi… koji će bit’ donesen od 2022. do 2032. godine, za deset godina – jasnu dinamiku, kada će se vršiti opremanje i na koji način… I kao takvu odluku bi trebao potvrdit Sabor… Odnosno, da za sve one iduće godine, kad se budu donosili proračuni Oružanih snaga, i kad se bude usvajalo onaj dio koji se odnosi na postotak izdvajanja bruto domaćeg proizvoda… odnosno, od dijela sredstava koja moraju ić za modernizaciju i opremanje… budemo odgovorni svi mi, a ne samo ministar obrane koji predlaže… a onda se, na kraju, u proračunu kaže – nema sredstava. Tako da, u tom momentu, mi na taj način… i završit ćemo i postojeće projekte modernizacije, ali isto tako i najaviti nove“.

Dakle, kao veliki poslovi koje se zatvara osvanuli su PzH2000, helikopteri Back Hawk i vozila Bradley – sve tehnika kojoj nema spomena u tablicama prioriteta Dugoročnog plana razvoja OS RH iz 2014. godine. Doduše, ondje se u tekstu spominje „potrebno je započeti proces opremanja topničkim sustavima kalibra 155 mm“ – u što definitivno ulazi samohodni njemački sustav Panzerhaubitze 2000, o čijem se početku procesa opremanja 2014. još govorilo u futuru. Imajući u vidu riječi tadašnjeg DPR-a: „Opremanje i uvođenje sustava u operativnu uporabu izvršit će se do 2019. godine, a puna operativna sposobnost do 2022. godine“ – vidimo, dakle, da uz sve probleme tu možda još ni nema nekog bitnog kašnjenja. Uz to, ministar spominje i kupovinu helikoptera Black Hawk – još jedan projekt kojeg se tek načelno razmatralo 2014. godine, da bi onda RH naglavačke uletjela u kupovinu tijekom 2019. godine. Naime, DPR navodi tek: „Uvažavajući specifičnosti postojećih helikopterskih sposobnosti Oružanih snaga, tijekom planskog razdoblja razmatrat će se moguće opcije i modaliteti zamjene transportnih helikoptera koji su trenutačno u operativnoj uporabi te ovisno o mogućnostima započeti s procesom prelaska i uvođenjem u operativnu uporabu zamjenskih helikoptera kojima će se osigurati održivost helikopterskih transportnih sposobnosti Oružanih snaga“ – a sad je to najednom, i prije kraja planskog razdoblja, posao koji kasni.

Ujedno, kad se „zatvara tema“ pribavljanja rabljenih američkih borbenih vozila Bradley – nabava koja je u Hrvatskoj otvorena najavama bivšeg ministra Krstičevića i uz totalno ignoriranja zakonske nabavne procedure – treba zamijetiti kako njoj nema ni traga u važećem DPR-u iz 2014. godine. Naime, taj dokument spominje tek dovršetak opremanja vozilima Patria, koje masivno kasni („Opremanje suvremenim oklopnim vozilom na kotačima BOV Patria (u sedam različitih inačica) i uvođenje u operativnu uporabu 126 komada završit će 2016. godine. BOV će biti opremljen suvremenim komunikacijskim sustavom te daljinski upravljanom strojnicom u kalibru 12,7 mm. Do kraja 2016. godine, dio vozila opremit će se daljinski upravljanim topom u kalibru 30 mm i naprednim protuoklopnim sustavom“). Uz to, 2014. se navodilo još i „Mehanizirano pješaštvo HKoV-a opremljeno je borbenim vozilom BVP M80A za koje će se, pri kraju planskoga razdoblja, razmotriti modernizacija“ – a sad je tu osvanuo „projekt Bradley“ kojeg se kao naglavačke zatvara.

Naravno, zanimljivo je zamijetiti i kako se sve te razne velike projekte opremanja tretira aktivnostima koje mogu i moraju biti okončane u okvirima jednog ministarskog mandata – iako je već i površnim gledanjem jasno kako je riječ o masivnim poslovima temeljem modernizacijskih planova koji na stvari gledaju i preko desetljetnog razdoblja – dakle, možda i više od tri uzastopna politička perioda, u kojima ipak za stanje u resoru prvo i osnovno odgovara resorni ministar. Najednom se tu priznaje i činjenica zastoja u modernizaciji o kojoj je portal Obris.org pisao već duže – dok optimizam oko novog DPR-a kao da ignorira činjenicu da su i za dosadašnja dva takva dokumenta baš svi nadležni prvo dali svoj pristanak i blagoslov, ne bi li onda prvom prilikom gazili baš sve njegove zasade – kako neispunjavanjem zacrtanoga, tako i radom na brojnim projektima mimo prioriteta zacrtanih u  planskim osnovama. No, zanimljivo je tu bilo i čuti koji je to točan razlog dosadašnjeg izostanka modernizacije.

Rebalans proračuna kao prirodna nepogoda

Prema ministru Banožiću, riječ je o sljedećemu: „Dakle, ja sam zatekao mandat kada je rebalans proračuna bio u… smanjio proračun za 530 milijuna kuna, baš koji su bili za modernizaciju i opremanje“. Da podsjetimo – državni proračun RH za 2020. godinu Hrvatski sabor donio je na sjednici od 14. studenog 2019. godine, i onda je njegov obrambeni udio dva puta ozbiljno smanjivan – u preraspodjeli od 7. travnja i prvom rebalansu od 9. svibnja, što oboje formalno pada u mandat Damira Krstičevića, tadašnjeg ministra obrane, a sadašnjeg premijerovog savjetnika za obranu. Za razliku od toga, u drugoj polovici 2020, godine obrambeni proračun je stagnirao kroz drugi rebalans kojeg je Sabor usvojio 11. studenog 2020. godine. Nakon toga, Sabor je 25. studenog 2020. godine usvojio i Državni proračun RH za 2021. godinu, koji je imao preraspodjelu 22. travnja 2021. godine – u kojima je obrana ostala stagnantna, ali ne i dalje smanjivana. U cijelom tom razdoblju, vladajući su kao papagaji ponavljali tezu o „rastu obrambenog proračuna“, potpuno ignorirajući pravo stanje stvari, koje je sada najednom, vidi čuda, ipak temeljito izmijenjeno u dijelu predviđenom za modernizaciju i opremanje. Pritom je ostala u sjeni činjenica kako aktualni ministar obrane zapravo predbacuje svom prethodniku i stranačkom kolegi, oko kojeg se nadvila aureola „najboljeg ministra obrane“, nezavršene i loše odrađene projekte opremanja OS RH, te smanjivanje obrambenog proračuna – što su sve elementi koji su doveli do velikog kašnjenja u dovršetku novog DPR-a. te očigledno velikih prekrajanja u sadržaju tog bitnog budućeg dokumenta.

Kako je to definirao Banožić za RTL televiziju: „(…) nalazimo se u jednom vrlo teškom razdoblju, po pitanju financija – gdi je… proračun je 4,8 milijardi, od čega se 1,18… 1,1 odnosi na ulaganje u modernizaciju i opremanje“. Upitan da to usporedi sa Srbijom, čija vojna izdvajanja ozbiljno rastu – ministar je prvo i osnovno izrazio sumnju u ostvarivost planova susjeda („Pa, ja ću vidit’ što će oni odrealizirat do kraja godine od toga proračuna“), iako mu je bilo sasvim normalno nastaviti – „a ono što sam siguran – da Hrvatska vojska se ulaže… odnosno, modernizira i oprema s onim… u skladu s onim što sam rekao… postojećim dokumentima“, prelazeći preko stvarnosti labavog pridržavanja Republike Hrvatske svih strateških dokumenata. Naravno, posve je ispravna Banožićeva završna tvrdnja: „Ono što imamo je, znači… u dogovoru, odnosno razgovoru s našim saveznicima. Mi smo članica NATO-a, i o tome treba voditi, isto tako, brigu. I, ono što nas treba zanimat’ – to je razvoj hrvatskog vojnika“, iako je ponešto teže složiti se da sve to nema baš nikakve veze sa stanjem i događanjima u zemljopisnim krajevima susjedstva Lijepe naše.

Samo dan nakon posjeta Zemuniku i uvida u svekolika službena dostignuća Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, jutros se ministr Mario Banožić pri ulasku u zgradu Vlade Republike Hrvatske na sjednicu užeg kabineta našao „u hodu“ suočen s drugačijim pristupom istim temama. Naime, zaskočili su ga ondje djelatni novinari. Budući da redovito komuniciranje novog vrha Ministarstva obrane i medija praktično pa ne radi, takve novinarske zasjede ostaju jedini konkretan način za pribavljanje komentara na resorne aktualnosti, ali i za sve drugo što bi u javnost trebalo doći normalnim putem, a zapravo se ne komunicira iz samog sustava. Nažalost, to ni ne čudi, uzme li se u obzir činjenica da Ministarstvo obrane (ili barem ministar) već neko vrijeme ima novu glasnogovornicu – čije postavljenje nije bilo šire objavljeno. Riječ je o osobi koja je zajedno s ministrom donedavno bila u Ministarstvu državne imovine, a izgleda da je u tišini svog dolaska u MORH odmah krenula na godišnji.

Prvo novinarsko pitanje, naravno, išlo je na račun učestalih problema s nedavno remontiranim transportnim helikopterima Mi-171Sh, o čijim je novim zastojima izvijestila NovaTV 10. kolovoza, ističući kako su – osim na Kosovu – i tijekom prijevoza za potrebe Ureda predsjednika bile „manje nepravilnosti na jednom od helikoptera uočene 28. srpnja. Helikopter nije mogao poletjeti dok kvar nije bio otklonjen“. U MORH-u su tada objasnili:

„Možemo Vas izvijestiti da je bila riječ o letu u potpori programu Ureda Predsjednika RH. Kod helikoptera koji navodite, tijekom redovnog pregleda u sklopu pripreme za zadaću prevoženja uočene su manje nepravilnosti, manja odstupanja u parametrima rada motora, koje su zrakoplovni tehničari HRZ-a ubrzo riješili, te je helikopter vraćen u operativnu uporabu (…) O statusu ispravnosti vojne opreme i tehnike redovito, na propisani način, izvješćujemo sve nadležne institucije u zapovjednoj crti“,

da bi danas ministar Banožić ipak imao dodatni pojedinosti napominjući: „Zatražio sam izvješće, ali to su… je situacija dosta poznata. Riječ je o remontu koji je bio prošle godine, i postoje nekaka dva kvara… odnosno, dva helikoptera koja se zatraženo u jamstvenom roku, da se otkloni. I, to će biti… o trošku onih koji su radili remonta, jel…“.

Osim ministra obrane, izvješće će zatražiti i novi predsjednik saborskog Odbora za obranu, Franko Vidović. Kako su danas najavili iz SDP-a, Vidović će „zatražiti detaljno izvješće od MORH-a o cijelom tijeku nabave remonta i svim kvarovima na helikopterima nakon remonta“.

No, vratimo se na ministra Banožića. Po njemu, problem je koliko u helikopterima – toliko i u novinarima koji se o toj temi usude pitati ili izvještavati, Naime, na dodatno pitanje da li bi njega zabrinula perspektiva letenja zamjenskim helikopterom, nakon što se prvi poslani pokvario – Banožić odgovar: „Pa, gledajte. To je malo više… Ja bi rekao, tendenciozno bilo postavljeno pitanje, prije nekoliko tjedana, od strane vaše kolegice… Događa se. Zato što, mislim da je išlo u nekom drugom pravcu, od ovoga kojeg vam ja sada odgovaram…“.

Na inzistiranje prisutnih novinara da objasni, ministar je kazao: „Problemi su sa remontom. Pazite, riječ je o helikopterima koji imaju preko 1.000 godišnje leta, tako da… Riječ je o opremi… (…) Problem je… Problem je što se te stvari moraju otklanjati, ali ne treba ih tendencialno postavljati. Jel ovo, na ovaj način, ispada da je netko dao predsjedniku, namjerno, helikopter sa nekakvim teškim problemom. To nije istina“. Iako u televizijskom izvještavanju 10. kolovoza, a ni kasnije, nije bilo ni spomena namjernog podvaljivanja neispravne tehnike, nego se tek problematiziralo već duže problematičan remont – Banožić je konačno zaključio „Gledajte… Riječ je o opremi koja je nabavljana prije dugi niz godina. Isto tako, dugi niz godina nije bilo ulaganja. Remont je bio prošle godine. Imamo jamstveni rok. Tražit ćemo da se otkloni, i to je to! Hvala!“.

No, kao što to biva kada se čovjek nađe na čelu velikog i bitnog resora, gdje vrijeme ide i ljeti (u doba godišnjih odmora, kada zamre i ono malo preostale sustavne komunikacije s medjima) – to ujedno nije bio i kraj novinarskih pitanja s nogu, na ulazu u Vladu. Naime, uslijedila je promjena teme, s pogledom na nadolazeću jesen i planirane aktivnosti u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske – koje kao da će obuhvatiti sve ono što je prethodni ministar obrane osjećao neugodnim, nepopularnim i vrijednim prijevremenog odlaska s funkcije. Banožić je tu naznačio tri glavna posla kojima se bavi, od kojih je jedan u kašnjenju a dva su direktno bolna:

„Znači… Mi se, evo, pripremamo… Vezano za novu Uredbu. Znači, s obzirom na Pravilnik – smanjenja broja mjesta – i razgovarat ćemo o jednom dijelu ljudi koji može što prije otići u mirovinu. Također, imamo dio pripremanja za proračun. Isto tako, imamo pripremanje Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske“.

Dok je (1) novi Dugoročni plan razvoja OS RH u izradi već dugo, navodno je odavna dogotovljen – pa zapravo i kasni s objavom te upućivanjem u redovitu proceduru – bitno su problematičniji (2) spomenuti kadrovski rezovi. Naime, već grubi uvid u brojno stanje OS RH pokazuje kako se umjesto planiranih preko 15 tisuća djelatnih vojnih osoba u OS RH radi s tek 14.325 DVO i još 1.280 civila (stanje na 11. svibnja 2020. godine). Kako je posljednje javno dostupno Godišnje izvješće o stanju obrambenog sektora (ono za 2018. godinu, budući da MORH novo još ne šalje u proceduru) skupno stanje „Ministarstva obrane i Hrvatske vojske“ krajem prosinca 2018. definiralo na „14.640 djelatnih vojnih osoba i 2.241 državnih službenika i namještenika“ – vidi se da nova Uredba koju spominje Banožić (vjerojatno o unutarnjem ustroju MORH-a) zapravo kani smanjivati tih manje od 1.000 civila iz MORH-a. Iako je preustroj MORH-a itekako potreban – ako ništa drugo a ono da se prizna kako od prije nekoliko godina najavljivanih izdvajanja Vojnog muzeja i Odjela za nekretnine nije bilo ništa – upitno je daljnje brojno smanjivanje kadrovski sve slabijeg Ministarstva, posebice uz istodobno zadržavanje prenarasle civilne infrastrukture samih OS RH (koja je veličinom već davno prerasla MORH). Dodatni problem u svemu tome biti će (3) obrambeni proračun – u kojem očigledno slijede oštre i neugodne promjene, koje je sada i ministar Banožić tek okvirno najavio riječima: „Da… Jel, mislim, treba bit realni, da… s obzirom na sredstva, odnosno, proračun koji će se događati, treba… Rashodovna strana će bit takva da će igrati ulogu…“.

Kad na povratku s godišnjeg skočiš do baze u Zemuniku (Photo: MORH/F. Klen)

No, dok se u isto vrijeme od ministra jučer u Zemuniku službeno prenosilo tek gorde riječi o kupovini borbenih aviona – „Smatram kako je to od presudnog značaja za daljnji razvoj sposobnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i unaprjeđenja sigurnosti Republike Hrvatske, ali i stabilnosti ovog dijela Europe“ – danas je novinare zanimalo kako se taj jučerašnji pogled misli uskladiti s upravo iznesenim mračnim proračunskim vijestima. Po Banožiću, izgleda da ova odgođena kupovina i ne mora nužno pasti žrtvom krize i redukcija. Može, ali ne mora:

„Ne mora značit. Treba vidjet, jednostavno, kakve će ponude izgledati, kad one dođu u kompletu. Ono što je… Evo, upravo zbog ovakvih pitanja, kao što je sada bilo… Nažalost, kompletna spremnost… odnosno, sigurnost koju pruža Hrvatska vojska dovede se u pitanje, zato što nije odrađena jedna ponuda višenamjenskih borbenih aviona. Ja bi, iskreno… Evo, zbog svih… svega toga, i volio da to se i provede ove godine kraju, na način da odaberemo ponuđača. Odnosno da vidimo na koji će se način to zatvoriti, kroz određeno vrijeme“.

Pozdrav kakvog se nije dobivalo na prošlom ministarskom mjestu?

I opet, tu je taj nevjerojatni stav – da pitanja novinara nekako stvarno dovode u pitanje „kompletnu spremnost i sigurnost koju pruža Hrvatska vojska“, po ministru valjda motivirano žalom za neuspjelom nabavom borbenih aviona iz 2019. godine. Pa ipak, ponešto detaljniji uvid u tu bolnu temu nedvojbeno će dati nadolazeći mjeseci – kako spomenutim prikupljanjem međunarodnih ponuda, koje se valjda očekuje u skorije jesensko doba, tako još i više nadolazećim rebalansom državnoga proračuna – koji će u sebi uključiti sve posljedice proljetnog zaključavanja društva i privrede, kao i mršave rezultate turističke sezone koja se upravo ugasi u moru zaraženih koronavirusom…