Danas su u Banskim dvorima održane sjednice dva državna savjetodavna tijela visoke razine – Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost. U jeku sukoba na relaciji Predsjednik RH/načelnik GS OS RH/ministar obrane/premijer, očekivalo se prije svega da bi današnja, za 11 sati zakazana sjednica Vijeća za obranu mogla barem malo smiriti tenzije, no to se nije dogodilo. Jedino priopćenje otposlano prema javnosti bilo je ono s Vijeća za nacionalnu sigurnost koje je započelo u 13 sati,, gdje se u svega par rečenica kaže:

„Dana 9. studenoga 2021. održana je sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost koju su zajednički sazvali Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković.

Vijeće je raspravilo o sigurnosnom stanju u jugoistočnoj Europi, kako i problemu nezakonitih migracija. Na sjednici su usvojene Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2022. godinu, sukladno Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu“.

Za razliku od toga, priopćenja sa sjednice Vijeća za obranu nije bilo. No, umjesto priopćenja, kasnije poslijepodne, na nabrzinu sazvanim press-konferencijama, svoje viđenja ovog događanja iznijeli su prvo predsjednik RH Zoran Milanović, a onda i premijer Andrej Plenković.

Milanovićeva verzija

Predsjednik Milanović je svoje obraćanje javnosti započeo priznanjem kako se obje strane nisu uspjele dogovoriti oko zajedničke izjave, zbog čega je on osjećao potrebu da se obrati javnosti i kaže što se događalo na Markovom trgu:

„Smisao i funkcija Vijeća je da o najozbiljnijim stvarima koji se tiču pitanja državne sigurnosti i obrane razgovara ne nužno transparentno i pred javnošću, ne da kaže sve, ali da se bavi bitnim. Dakle, upozoravao sam u danima pred sastanak zašto sam predložio sastanak – zbog niza problema koji se ne mogu niti prikriti, niti zatamniti odlukom o kupovini višenamjenskih borbenih aviona. Što je dobra stvar, ali ne može cijela vojska i obrambeni sustav biti talac te odluke“.

Problem je bio, tvrdi Milanović, tek u usuglašavanju dvije riječi:

„Molio sam, tražio i predlagao da zajedničko priopćenje bude da je Vijeće zaključilo da trenutno materijalno stanje u Oružanim snagama – materijalno, ne duhovno – Republike Hrvatske nije zadovoljavajuće te da je potrebno ulagati ozbiljne napore u cilju ravnomjernog razvoja svih grana i sastavnica Oružanih snaga. To nije bilo prihvatljivo. Meni nije bila prihvatljiva ‘lakirovka’, dakle mazanje očiju javnosti, tako da se tu nismo ništa dogovorili. A na drugoj sjednici, sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost, jesmo“.

Točna konstrukcija – „Trenutno materijalno stanje u Oružanim snagama Republike Hrvatske nije zadovoljavajuće (čak ne nezadovoljavajuće, nego nije zadovoljavajuće) i da je potrebno ulagati ozbiljne napore u cilju ravnomjernog razvoja svih grana i sastavnica Oružanih snaga“ – nekima je bila ‘too much’“, rekao je Milanović objašnjavajući točnu točku prijepora.

Na sjednici Vijeća za obranu nije se razgovaralo o slučaju Burčul, ali se zato razgovaralo – ili je barem Milanović pokušao razgovarati – o nekim drugim nabavama opreme i naoružanja za OS RH. Na primjer, o nabavi borbenih oklopnih vozila Bradley:

„Cijelu proteklu godinu, dakle na krilima ljubavi i kolosalnih odluka o kupovini aviona, najavljivale su se neke druge stvari, stvari koje su za naš obrambeni sustav užasno važne. I ja ovdje neću ulaziti u detalje jer ih kao Vrhovni zapovjednik smatram tajnom, ja određujem šta je tajna, i nikada neću biti potpuno transparentan, ali ni ova mala razina transparentnosti nažalost Plenkoviću nije bila dovoljna. To mu je previše. Dakle, najavljivana je kupovina borbenih oklopnih vozila, određene marke – da je sad ne spominjem – američke, to je jedna vrlo velikodušna američka ponuda koja je na stolu još kratko vrijeme, koja je višestruko jeftinija… višestruko, deseterostruko… od toga da kupujemo novo… koja je politički bitna za mene zbog suradnje s Amerikancima jer polako ih, dakle, škartiramo, a dobili smo od njih čuda. To je naprosto nestalo iz proračuna za ovu i sljedeće tri godine – nema – bez da je to najavljeno, a prije toga su mjesecima na političkim skupovima i obraćanjima (prije svega Plenković i ministar, ali i Andrej Plenković) govorili o tome – da će to biti sljedeći, dakle, sljedeći korak dovođenja Hrvatske vojske, posebno Kopnene vojske, na jednu pristojnu razinu. Ništa od toga. Apsolutno ništa od toga, naprosto ispalo je. E s obzirom da prema hrvatskom Ustavu ja odgovaram za cjelovitost, neovisnost i integritet obrane Republike Hrvatske, ja naravno ne mogu preko takvih stvari prijeći kao da se ne događaju. One se događaju, odnosno ništa se suštinski ne događa“.

Ovakvo Vladino i MORH-ovo izvrdavanje posla s Bradleyima Milanović naziva „strahom od akcije“, te upozorava da avioni nisu dovoljni ako ih ne prati ravnomjeran razvoj ostalih dijelova Oružanih snaga:

„Ja želim da Hrvatska vojska, bez obzira na prijetnju koja možda nije trenutna, ili nije trenutna, ne budu glineni golubovi, nego ljudi kojima smo dali maksimum koji možemo, a ne minimum. Dolaskom aviona u Hrvatsku ne mijenja se ništa bitno, ako sve drugo ne bude pratilo taj složeni sustav. I što je najbolje – Hrvatska si to itekako može priuštiti! Dakle, taj jedan potpuno ignorantski pristup opremanju i strateškim planovima Hrvatske vojske je meni neprihvatljiv.“

Milanović se prisjetio kako je zadnja realizacija proračuna u njegovoj posljednjoj godini premijerskog mandata 2015. bila 4,3 milijarde kuna, dok je prošle godine bila 4,6 milijardi (što, kad se uračuna višegodišnja inflacija, gotovo da i nije razlika). A u njegovo je vrijeme – unatoč otežanim ekonomskim prilikama – nabavljen niz opreme, od kamiona, preko 200 komada američkih vozila, pa do helikoptera Kiowa Warrior, potpisan je ugovor za izgradnju OOB-ova, a obnavljala se i vojarna u Petrinji te Vojno učilište na Črnomercu.

„Dakle, mi kupujemo avione – u redu – i sve drugo stoji. I onda ćemo reći da nam je proračun narastao na milijardu eura. Kupujemo Ferari, a na klocnama. Iz Zagreba ste, znate kaj su klocne. Dakle bez kotača, bez goriva. Peljamo ga u avliju za svadbu. To je besmisleno. Kupili smo i najmodernije haubice 2015. godine, svjetski vrh, malo rabljene, njemačke, 15 komada. Kako one funkcioniraju, kako se održavaju?“,

upitao je Milanović.

Razgovora s Banožićem više nema, napomenuo je Milanović ponovivši kako postojeće probleme treba riješiti sam premijer Plenković. „Kad ja krenem koristiti svoje ovlasti, što je napravio ministar bez obrazloženja, i ponizio i devastirao jednog uzornog časnika, neće biti dobro“, rekao je Milanović, napomenuvši da jedno od pitanja oko kojeg se moraju složiti on i ministar je imenovanje vojnih izaslanika, a ministar se vara ako računa da će mu (Milanoviću, op.a.) baciti neke mrvice preko plota. Predsjednik je još izrazio sumnju da ministra netko „fekta“, odnosno huška: „Imamo krivca u vidu – to nije Plenković. Plenković je neodgovoran, ali tu ima ljudi kojima taj konflikt odgovara. U tome ministar je samo ministar, ništa više…“. Predsjednik je najavio neka nova „otkrića o osobi ministra obrane“, kao i o „odlukama gdje se državni resursi HV-a i Mornarice koriste u privatne svrhe i ne naplaćuju“. Show must go on!

Plenkovićeva verzija

A show se nastavio i nakon press-konferencije Zorana Milanovića, kada se oko 18 sati javnosti obratio i premijer Plenković, iznijevši javnosti i svoje viđenje današnje sjednice Vijeća za obranu.

„Taj sastanak – budući da ću nastojati da naša komunikacija sa strane Vlade radi dobrobiti hrvatskoga javnoga prostora ostane na civiliziranoj razini – u pojedinim segmentima bio je i nadrealan, ali ono što je važno je sljedeće: prvo, da smo se u biti složili sa stanjem Oružanih snaga. A ta konstatacija znači da smo uradili dosta, a da trebamo učiniti još kako bismo ojačali sposobnosti Hrvatske vojske. Dakle, to je prva poruka koja je izrazito važna. Druga je, da smo u godini u kojoj krećemo u sklapanje ugovora o nabavi višenamjenskih borbenih aviona – dakle, dajemo novu dodatnu vrijednost ne samo Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu nego snazi Hrvatske kao države, osobito u obrambenom segmentu, kupnjom 12 Rafalea i to na inteligentan način i sa ritmom financijskog otplaćivanja tog posla vrijednog milijardu eura. S te strane, Hrvatska će dobiti sposobnosti koje su tako snažnog odvraćajućeg karaktera da se snaga Hrvatske vojske u vremenu prije i poslije Rafalea nikako ne može mjeriti istim mjerilima. Dakle, to je ono što je vrlo bitno. Treće je, da kroz višegodišnji plan ulaganja u Oružane snage – to znači i naoružanje, to znači opremanje, to znači ulaganje u infrastrukturu, to znači ulaganje u hrvatskog vojnika – dakle u, možemo reći, onaj dio proračuna Ministarstva obrane koji se tiče baš prava hrvatskih vojnika – da ćemo napraviti važne i vrijedne iskorake. S te strane mi možemo biti izrazito ponosni, kao Vlada, i to sada u 6. godini mandata, koliko smo do sada učinili za povećanje izdvajanja za obranu i koliko se to osjetilo i na materijalnim pravima, dakle položaju hrvatskoga vojnika, u odnosu na vrijeme prije nas“,

započeo je Plenković svoje obraćanje novinarima, nastavljajući pokazivati grafove kretanja obrambenog proračuna od 2012. godine nadalje do 2024. godine.

„Stoga nijanse u formulacijama priopćenja gdje smo se mi praktički… gdje se nismo dogovorili oko jedne jedine formulacije, sve je ostalo manje-više bilo slično … razlikujemo se u tom smislu i u tim nijansama poruka i prema Hrvatskoj vojsci, prema hrvatskoj javnosti, a i prema  drugim akterima u našem susjedstvu o tome kako vidimo stanje u Oružanim snagama. Mi poštujemo stav Predsjednika da želi ukazati na financiranje obrane, na financiranje Oružanih snaga, na nabavu pojedinih elemenata koje želi naravno Hrvatska vojska, i to je u redu. Ali se ne slažemo o tome kako pristupiti toj temi, i kako realno sagledati gdje smo mi danas“,

napomenuo je premijer. Kao primjer ulaganja u vojsku i vojnika premijer Plenković je nabrojao podizanje raznih naknada:

„2014. naknade za dežurstvo bile su 0 (nula), one su sada 100 kuna radnim danom, vikendom 130. 2014. – naknade za stražarsku službu bile su 0, one su sada 130 kuna radnim danom i 150 kuna vikendom. Naknade za rad na terenu 2014. bile su 0, one su danas 130 kuna radnim danom i 150 kuna vikendom. Prehrana… možda će vam se to činiti malo apsurdnim, ali tako je… Prehrana… Uveli smo jedinstveni i cjelokupni objed za Hrvatsku vojsku… To prije naše prve Vlade nije bio slučaj“,

rekao je Plenković, uzastopno zaboravljajući da je između Milanovićeve i njegove bila još jedna Vlada – HDZ-ova na čelu s Karamarkom i čudnovatim biznismenom Oreškovićem. Pohvalio se Plenković i ulaganjem u vojarne, te povratkom vojske u gradove – što su sve redom projekti bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića, a ne aktualnog ministra Banožića koji se u ovih gotovo godinu i pol ne može pohvaliti niti jednim projektom, kako završenim, tako ni otpočetim.

Premijer Plenković osvrnuo se i na nabavu oklopnih vozila pješaštva:

„Dakle, to je jedan dio investicija koji se odnosi na Hrvatsku kopnenu vojsku i koji, prema ovome što sam ja uspio razabrati danas na sastanku, očito predstavlja neku točku prijepora koja je posebno važna… a riječ je o nabavi takvih vozila od strane Sjedinjenih Američkih Država. Ono što je važno – u trenutku kada se preuzme pravna, čvrsta obveza da se ta vozila nabavljaju u tom trenutku će Vlada RH bez nekih većih poteškoća iznaći sredstva i za ta vozila. Ono što želimo je vrlo jasna komparativna analiza usporedba troškova nabave i modernizacije tog vozila, odnosno druga vozila koja, slična, postoje od strane proizvođača drugih zemalja“.

Na kasnije izričito novinarsko pitanje u čemu je problem s Bradleyima, Plenković je dodao:

„Tu postoje dva elementa: jedan su naše obaveze koje imamo prema NATO-u. Dakle mi trebamo do 2026. imati tu sposobnost srednje pješačke brigade koja ima otprilike 3 do 4 tisuće ljudi i koja ima – uz ove Patrie koje već imamo, a njih ima podosta, više od 100… 126 čini mi se – želimo nabaviti dodatno slična vozila, samo na gusjenicama… ovi su na kotačima… kako bismo osnažili sposobnost Hrvatske kopnene vojske. Dakle, u momentu kada se u razgovorima sa predstavnicima SAD dođe u fazu konkretne pravne obveze koju možemo preuzeti, tada ćemo iznaći i financiranje uz, naravno, dio sredstava koje će i oni dati kao donaciju. Dakle, u okviru naše ukupne, ja bih rekao vrlo kvalitetne i partnerske suradnje sa SAD-om…“.

Drugi je sastanak, onaj Vijeća za nacionalnu sigurnost, protekao „skoro kao da je sve normalno“, naglasio je Plenković.

Hranj i sloboda govora

I tu bi sve bilo u revijalnom tonu da Plenković prije samog zaključenja press-konferencije nije dobacio zagonetku prisutnim novinarima:

„Ja se samo nadam da je načelnik Glavnog stožera dobro, da uživa slobodu govora kao i svi drugi građani Hrvatske“.

Naravno, ta je izjava izazvala dodatna novinarska pitanja, na koja je Plenković spremno odgovorio:

„Referiram se na to da je bilo situacija danas gdje na direktne upite mu se nije dalo da govori. (…) Mi smo za slobodu govora. Dakle, mi – kako nas On naziva nacistička stranka – mi smo za to da svaki ima pravo govora, pa makar i dobro… o nama. (…) Meni je inače Hranj cijelo ovo vrijeme bio – znam ga dugo, ne tako dobro kao što ga zna Milanović – jedna vrlo ozbiljan, normalan, simpatičan čovjek, i zato sam bez problema se dogovorio da on bude načelnik Glavnog stožera nakon Šundova. Meni je on drag, pa ja ovo govorim njemu u prilog, a ne kontra njega“.

Kao svjedoka ovoj situaciji, koja je izgleda činila osnovu ili barem dobar dio napete „nadrealnosti“ današnjega Vijeća za obranu, Plenković je apostrofirao Franka Vidovića, predsjednika saborskog Odbora za obranu, i ujedno ne-HDZ-ovog sudionika sjednice Vijeća za obranu. Vidović je, pak, u izjavi za Jutarnji list rekao:

„Ne mislim da je sastanak na momente bio nadrealan, ja to ne bih tako nazvao. Predsjednik Republike jest koristio svoje mogućnosti i nije dozvolio načelniku odgovore na neka pitanja, jer je predsjednik sam već odgovorio na ta pitanja. Ne vidim ništa nadrealno u tome“.

No samo sat vremena nakon premijerove konferencije za medije, iz Ureda predsjednika stiglo je i večernje priopćenje o nadrealnim situacijama na Vijeću za obranu.

„Andrej Plenković odlučio je lagati čak i o sadržaju današnjeg sastanka Vijeća za obranu i tako još jednom pokazati kakav je on tip čovjeka. Osim što si je dopustio, što je doista nevjerojatno, javno govoriti o sadržaju i karakteru sastanka Vijeća za obranu, Plenković je u izjavi novinarima odlučio javno poniziti načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH. Reći da admiralu Robertu Hranju nije bilo dopušteno govoriti na sastanku bezočna je laž. Upravo suprotno, nije bilo dopušteno da se beskrupulozno manipulira s načelnikom Glavnog stožera OSRH. Ne može višenamjenska Plenkovićeva ulizica omalovažavati jednog od najboljih hrvatskih časnika kojemu nije ni do koljena znanjem, a da ne govorimo ponašanjem. To mu dopustiti bilo bi nadrealno“,

stoji u priopćenju koji za Ured predsjednika potpisuje glasnogovornik Nikola Jelić.

 

*Photo: Ured predsjednika Republike Hrvatske/Tomislav Bušljeta; Vlada RH