Nevjerojatnu dozu omalovažavanja hrvatskih građana i hrvatskih poreznih obveznika pokazali su prošli tjedan premijer RH Andrej Plenković i njegov šef kabineta Zvonimir Frka Petešić. Ovaj posljednji je u svojstvu supredsjedatelja Međuresornog povjerenstva za nabavu višenamjenskih borbenih aviona za RH u četvrtak, 4. studenog, nakon sjednice Vlade RH stao pred novinare koje je među ostalim zanimala i istinitost francuskih službenih navoda o slabije opremljenim avionima Rafale za Hrvatsku. Naime, na pitanje novinara N1 televizije da li se odustalo od nabave novije generacije Rafalea F3-R, koji bi uključivali i modernije radare te rakete Meteor, Frka Petešić je odgovorio:
„Ono što vam mogu reći to je da sigurno premijer nije govorio o naoružanju, niti će se ikada govoriti o naoružanju, jer… jednostavno, o tome se ne govori. To je, jednostavno, vojna tajna, koji tip naoružanja će se nabaviti uz Rafale. Tako da vam ne mogu odgovoriti na to. Ono što mogu reći, to je – da će biti najnoviji model Rafale-a, F3-R, koji je u operativnom sastavu francuskog ratnog zrakoplovstva od 2018. tek. I da ćemo imati sve ono što smo zatražili”.
Naravno, što je to Hrvatska točno zatražila i što bi onda trebala platiti nemalim javnim novcima – vojna je tajna: „Apsolutno…”, odgovorio je Frka Petešić na pitanje kako generalni podaci kao što je tip radara i tip osnovnog naoružanja uopće mogu biti tajni. Štoviše, dodao je kako „nije točno” da su takvi podaci poznati za brojna zrakoplovstva koja kupuju skupe moderne avione, te da će jedino „vojska” znati što smo naručili i što imamo „jer vojska treba znati što je na Rafaleima”.
Već sljedećeg dana, u petak 5. studenog, ista su pitanja bila postavljena i premijeru Andreju Plenkoviću. On je u petak boravio u Rijeci i cijelu je ovu tematiku prebacio natrag na Zvonimira Frku Petešića i njegovu raniju izjavu koju smo ovdje citirali:
„Nećemo dva puta o istom. Zvonko vam je to jučer odgovorio. Pustite ga. Imate snimku. Imate tolko pitanja duplih, stalno, svaki dan, da nećemo trošiti vrijeme”.
Po ovom pitanju, rekao je premijer, potpuno je isto što kažu Frka Petešić i Andrej Plenković. Na pitanje ima li hrvatska javnost pravo znati što se zapravo kupuje, premijer Plenković lakonski je odgovorio:
„Ima. Ima. Jako smo transparentni oko toga”.
Čudo zvano transparentnost
Čudno je to premijerovo poimanje transparentnosti. Nešto slično već smo gledali u veljači 2019. godini, kada je u Saboru na dnevnom redu bila Interpelacija o radu Vlade radi postupanja Vlade RH vezane uz nabavku eskadrile borbenih aviona. Rasprava o SDP-ovoj Interpelaciji trajala je punih 8 sati (od 15:00 pa do 23:15), a unutar Vladinog dijela – točnije Plenkovićevog i Krstičevićevog, mimo uvodnih te zaključnih obraćanja – sami odgovori na niz pitanja postavljenih tijekom rasprave trajali su tek nešto više od 4 minute. Koji dan kasnije, premijer Plenković je zadovoljno konstatirao kako je Vlada transparentno odgovorila na sva pitanja i prigovore.
Još je čudesnije poimanje transparentnosti aktualnog ministra obrane Marija Banožića, koji je u studenom prošle godine – govoreći o zaprimanju tzv. BAFO ponuda i narednim koracima u ponudbenom procesu – rekao:
„Da bi ovo sve bilo transparentno i u redu, podaci su klasificirani. Mi ne možemo izlaziti s detaljima ponude niti nećemo, u konačnici to mislim da čini ovaj postupak snažnima i korektnima, jer i one zemlje koje ne uđu u uži izbor odluke davit će svoje ponude i nekakvim drugim državama, i mislim da je to korektno s naše strane”.
No dok se još i može objasniti razloge čuvanja podataka iza zatvorenih vrata tijekom samog selekcijskog postupka, potpuno je nedemokratski i netransparentno vlastitim građanima tajiti za što hrvatska država u konačnici plaća dobrano preko 1 milijardu eura. I to sve u maniri starijeg odraslog koji umiruje nedoraslo dijete – „nemoj ti opterećivati svoju lijepu glavicu”. Razni državni činovnici pritom se pozivaju kako „nitko u svijetu ne objavljuje takve podatke”, kao da nikada u životu nisu koristili Google ili razmjenjivali iskustva sa svojim inozemnim kolegama tijekom provođenja postupaka nabave. Uopće ne ulazeći u primjere visoko razvijenih država, poput Finske ili SAD-a, dotaknut ćemo se tri bliska primjera koji jednako dobro demantiraju tvrdnje hrvatskih državnih dužnosnika o neobjavljivanju podataka oko vojnih nabava.
Primjeri prakse koja kao ne postoji
Uzmimo npr. Grčku, zemlju koja se malo prije Hrvatske također odlučila za kupovinu francuskih Rafalea, kako novih, tako i rabljenih. U siječnju ove godine Grčka je sklopila ugovor o kupovini 18 aviona Rafale – standard F3-R, krstarećih projektila SCALP EG, Meteor projektila zrak-zrak dugog dometa, MICA projektila zrak-zrak srednjeg dometa, te AM39 Exocet protubrodskih projektila zrak-more/površina. Prije potpisivanja ugovora ova je tema raspravljana u grčkom Parlamentu – na JAVNOJ sjednici – gdje su zastupnici raspravljali o „Odobrenju nacrta obrambenog ugovora” kroz 5 njegovih dijelova, koji su uključivali nacrte ugovora za kupovinu samih aviona, kao i za pripadajuće naoružanje i naknadnu podršku. U raspravi je, među ostalim, jasno bilo rečeno da će prvih 6 grčkih Rafalea stići naoružano projektilima Meteor i Exocet. Grčki primjer pokazuje i kako se nabava borbenih aviona prikazuje u nestabilnom okruženju, što je često u pojedinim hrvatskim krugovima razlog tajnosti objave ikakvih podataka vezanih uz neku kupovinu vojne opreme. Grci su, naime, objavom tipa aviona i naoružanja Turcima jasno poručili da: (1) ih se ne boje, (2) je njihova vojna oprema bolja od turske, te (3) da, ako zatreba, jedva čekaju sraz svojih super kvalitetnih aviona Rafale s turskim F-16.
Bugarska se u srpnju 2019. odlučila za kupovinu 8 američkih aviona F-16 Blok 70. O kupovini aviona i pripadajuće vojne opreme raspravljalo se i na bugarskom parlamentarnom Odboru za obranu, kao i na otvorenoj, dakle javnoj, plenarnoj sjednici Narodne skupštine. Bugarski ministar obrane Krasimir Karakachanov uredno je izvještavao javnost o pregovorima za snižavanje cijene paketa, dok su o paketima nabavljenog naoružanja izdavana priopćenja, pa i od strane američkih proizvođača. Tako je primjerice u rujnu 2020. američka tvrtka Raytheon Missiles&Defense objavila priopćenje o tome kako je Bugarska postala 40. zemlja korisnica projektila zrak-zrak AMM20 AMRAAM, dok je američki otpravnik poslova u Bugarskoj, Justin Friedman, na press-konferenciji u kolovozu 2019. jasno rekao da će prvih 6 aviona F-16 za Bugarsku biti spremno 2023. godine, te će biti opremljeni s dva glavna oružna sustava: projektilima AMRAAM i AIM-9 Sidewinder.
U srpnju 2018. godine Vijeće sigurnosti i Vlada Republike Slovačke donijeli su odluku o kupovini 14 američkih aviona F-16 Blok 70/72 Viper. U usporedbi s drugim ponuđačem – švedskim SAAB-om – odluka je pala na Amerikance zbog „povoljnije ponude za Slovačku u svim parametrima”, ali i zbog toga što bi u slučaju prihvaćanja švedske ponude „dio robe bio nabavljen od treće strane, što bi također odgodilo isporuku”, priopćilo je slovačko Ministarstvo obrane, prilažući priopćenju i tablicu koja pokazuje parametre koji su dovedli do konačne odluke. Prvi borbeni avioni za Slovačku trebali bi biti spremni već sljedeće godine, a bit će opremljeni projektilima AMRAAM AIM-120C7 i pripadajućim lanserima, topovima M61A1 kal. 20 mm, inertnim te bojnim verzijama avionskih bombi MK82 od 250 kg, kao i sa preko 200 paketa opreme za pretvorbu spomenutih avionskih bombi u oružja za precizne zračne udare. Svi ti navodi dospjeli su u javnost zajedno s jediničnim te skupnim cijenama pojedinih kategorija opreme.
Jaroslav Nad’ i dio prvog slovačkog F-16 (Photo: Slovak MoD)
Slovačku odluku je zbog nestransaprentnosti učestalo kritizirao analitičar Jaroslav Nad’ iz Slovačkog instituta za sigurnosnu politiku, a nakon što je Nad’ u ožujku 2020. postao ministar obrane Slovačke javno je objavio 135 stranica dugi „Letter of Offer and Acceptance” (LO-D-SAA) koji pokazuje detalje slovačko-američkog zrakoplovnog posla, uključujući i 8-godišnji otplatni plan po kvartalima. Promjena vlasti u Slovačkoj dovela je do pojačanog rada državnih institucija, pa je tako u srpnju ove godine slovački Vrhovni revizijski ured (Najvyšší kontrolný úrad Slovenskej republiky – NKU) objavio izvješće o kupovini aviona F-16, uz tvrdnju da „najskuplja nabava vojne opreme u povijesti Slovačke Republike pati od pomanjkanja transparentnosti”, i to na tri područja – (1) strateškom planiranju, (2) prihvatljivosti kupnje i (3) financiranju. Među ostalim, bivšoj Vladi se stavlja na teret da (1) u vrijeme kada je odobrila kupnju F-16 nisu bili ažuriranu osnovni strateški dokumenti obrane (što je vrlo slično i u hrvatskom primjeru), (2) da posao nije dobio potvrdu u parlamentu (za razliku od Bugarske), (3) da je „postavljeni cilj za ukupan godišnji broj sati naleta na razini manjoj od 50% nabavljenih kapaciteta”, (4) da Ministarstvo obrane „nije pokazalo niže operativne troškove borbenih zrakoplova F-16 u odnosu na JAS-39 Gripen”, (5) da se „ukupna cijena korištenja borbenih zrakoplova F-16 za razdoblje od 3. do 10. godine projicira na 720 milijuna USD (bez PDV-a), pri čemu cijena nije konačna”, itd. S izviješćem NKU složio se i slovački Ured za javnu nabavu pa će, kako se čini, slovačka kupovine F-16 imati određene posljedice za sada već bivše državne dužnosnike.
Zna se – ne zna se
To su samo neki primjeri koji pokazuju da Zvonimir Frka Petešić i Andrej Plenković ne govore istinu kada tvrde da nema zemlje koja objavljuje što i kako kupuje. Kada je Hrvatska u pitanju, posljednja odluka o kupovini 12 francuskih Rafalea prošla je kroz nadležne državne institucije iza zatvorenih vrata i s oznakama klasifikacije, a službeno Vladino, tj. premijerovo objašnjenje dano na i nakon sjednice Vlade RH 28. svibnja ove godine nije bilo ništa detaljnije. Štoviše, nedavna projekcija državnog proračuna RH, kao i službeno izvješće Odbora za obranu francuske Narodne skupštine, već se demantirala dobar dio Plenkovićeva svibanjska objašnjenja.
Razlozi zbog kojih se ovakvi tipovi odluka proglašavaju tajnima obično su isti – strah od pitanja i strah od pronalaska suspektnih stvari. Mnogo toga je bilo suspektno i pri odluci o kupovini izraelskih F-16 Barak, koja je u konačnici propala upravo zbog niza propusta najviših državnih i vojnih dužnosnika. I zato je tragikomična poruka da nikada nećemo saznati detalje o Rafaleima. Saznat ćemo, sasvim sigurno, ako ne od hrvatskih dužnosnika, ono možda i iz francuskih javnih izvora.
