Slovački ministar obrane Robert Kaliňák (Smer-SD) potvrdio je tijekom aktualnog sata u slovačkom parlamentu da je prva bitnica izraelskog sustava protuzračne obrane Barak MX stigla na teritorij Slovačke Republike. Neslužbeno se saznaje da je nakon višemjesečnog kašnjenja – što se pripisuje globalnoj nestabilnosti i posebno ratu u Iranu – prva bitnica izraelskog protuzračnog sustava Barak MX isporučena Slovačkoj prije otprilike 15 dana. 

Kaliňák je rekao da je prva bitnica već raspoređena i spremna za postupno uvođenje u punu operativnost. Iako točna lokacija ostaje tajna iz sigurnosnih razloga, ministar obrane naznačio je ključnu ulogu ovog sustava. Bitnica se trenutno nalazi na “raskrižju naših nuklearnih elektrana”, što potvrđuje primarni fokus na zaštiti kritične infrastrukture slovačke države. Proces integracije sustava u strukture slovačkih Oružanih snaga trajat će nekoliko tjedana i odvijat će se pod nadzorom izraelskih stručnjaka. Slovački vojnici već su završili početni dio obuke i nastavit će proces obuke izravno na novoj opremi u Slovačkoj.

Isporuka PZO sustava Barak MX prema ugovoru su očekivala krajem 2025./početkom 2026., isto kao što se očekuje isporuka svih 6 kupljenih bitnica do kraja 2030. godine. Iako niti jedna NATO članica do sada nije kupila ovaj izraelski PZO sustav, Slovaci su mu 2024. dali prednost pred ostalim ponuđačima – na temelju zadovoljenih kriterija slovačkih Oružanih snaga, sustav Barak MX osvojio je 95% bodova i time se istaknuo u konkurenciji sa sustavima Spyder, IRIS-T i VL MICA. Za Slovačku, riječ je o povijesnoj prekretnici koja ima za cilj zamijeniti starije PZO sustave iz sovjetskog doba i povećati obrambene sposobnosti Slovačke unutar NATO-saveza. U kontekstu aktualnih geopolitičkih sukoba 2026. godine, jačanje protuzračne obrane postalo je prioritet za slovačku vladu, prije svega radi zaštite strateških objekata od modernih raketnih prijetnji.

Pripadnici slovačkih Zračnih snaga u Tucsonu, Arizona (Photo: Ministarstvo obrane Slovačke Republike)

Tome treba pridodati i vijest s kraja prošloga tjedna da je Slovačka zaprimila posljednji od svojih 14 borbenih aviona Lockheed Martin F-16V Block 70. Avion je preuzeo pukovnik František Pytlík, časnik za vezu u zračnoj bazi Morris ANG američke Nacionalne garde u Tucsonu u Arizoni. Dio slovačkih F-16 još uvijek se nalazi u SAD-u, gdje piloti stječu iskustvo i uče kako u potpunosti iskoristiti mogućnosti zrakoplova. Nakon završetka obuke, lovci će se postupno prebacivati ​​u Slovačku. Kako smo ranije pisali na portalu Obris.org, Slovačka je ugovor o kupovini borbenih aviona F-16 Blok 70/72 potpisala u prosincu 2018. godine, prema kojem su SAD trebale obučiti 22 pilota i 160 pripadnika tehničkog osoblja. Prema ugovoru, isporuke letjelica trebala je biti okončana do kraja 2023., no cijeli se posao odužio do prošloga tjedna.

Jedna od najvrućih tema u nabavi obrambene opreme tijekom siječnja, a i veljače, je kontinuirano natezanje između Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, odnosno kanadskog oklijevanja oko kupnje borbenog zrakoplova F-35 A Lightning II američkog proizvođača Lockheed Martina.

Ono što je započelo kao jednostavna vojna akvizicija nakon pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima doživjelo je prekretnicu u bilateralnim odnosima, preoblikujući kanadske obrambene prioritete, testirajući granice suradnje s NORAD-om i uključujući međunarodne konkurente poput švedskog Saab Gripena, navode mediji koji prate sve napetije odnose Kanade i SAD-a. U sve se uključila geopolitika, vojne sposobnosti i industrijska strategija, posebice u kontekstu carinske, ekonomske politike Donalda Trumpa i njegove MAGA političke agende . Promatrači ocjenjuju kako se to također može promatrati kao simboličan trenutak u kojem velika zapadna demokracija preispituje svoju ovisnost o američkoj obrambenoj opremi. Ovo je priča o tome kako se nabava borbenog zrakoplova pretvorila u geopolitičku prekretnicu i zašto Washington s mješavinom nestrpljenja i zabrinutosti prati sljedeći potez Ottawe.

S F-18 na F-35

Već smo i ranije na stranicama ovog portala pisali kako je F-35 kao skup, moderan i visoko sofisticirani ratni stroj zapravo u raljama politike američkog predsjendika. Naime, Kanada ponovno procjenjuje kupovinu  F-35A Lightning II, nevidljivog borbenog zrakoplova pete generacije koji je postao okosnica američkih i savezničkih zračnih snaga diljem svijeta. Ottawa je izvorno odlučila kupiti 88 zrakoplova kako bi zamijenila svoje zastarjele avione CF-18 Hornet, a od početka 2026. obvezala se financirati 16 zrakoplova koji su već u proizvodnji. Međutim, kombinacija rastućih troškova, odgođenih isporuka, domaćeg političkog pritiska i zategnutih odnosa sa SAD-om pod administracijom predsjednika Donalda Trumpa potaknula je vladu premijera Marka Carneyja da preispita ugovor i istraži alternative.

U međuvremenu, Washington je odgovorio neuobičajeno javnim upozorenjima da bi ponovno razmatranje Kanade moglo utjecati na Sjevernoameričko zapovjedništvo za zračnu obranu (NORAD) – zajednički sustav protuzračne obrane koji podupire kontinentalnu sigurnosnu suradnju. Za saveznike koji su desetljećima letjeli rame uz rame, podtekst tog upozorenja je intenzivniji nego inače: budućnost kanadske flote borbenih zrakoplova sada se presijeca s diplomacijom, savezničkim obvezama i nacionalnim ponosom.

Kanadska težnja za modernizacijom ratnog zrakoplovstva novim zrakoplovima započela je prije nekoliko desetljeća, potaknuta potrebom za modernizacijom zračnih snaga koje su se oslanjale na zastarjeli CF-18 Hornet, uveden 1980-ih. Iako pouzdani, oni više nisu odgovarali naprednim mogućnostima suvremenih prijetnji u osporavanom zračnom prostoru, posebno iznad arktičkih prilaza, gdje velike udaljenosti i ekstremni vremenski uvjeti postavljaju dodatne zahtjeve pred presretače. Nakon evaluacije svih ponuda, F-35A Lightning II pokazao se kao preferirani izbor. Njegove značajke prikrivenosti, napredna fuzija senzora i interoperabilnost sa susjednim američkim snagama učinili su ga privlačnim kanadskim obrambenim planerima.

Do 2022. godine, Ottawa je najavila planove za kupnju 88 zrakoplova F-35A od američkog dobavljača obrambene opreme Lockheed Martin. Prema The Independentu, ovaj je posao u početku procijenjen na 19 milijardi kanadskih dolara . No, odnos između kapaciteta i troškova bio je kompliciran od samog početka: glavni kanadski revizor kasnije je utvrdio da bi ukupni rashodi, uključujući nadogradnju infrastrukture, održavanje životnog ciklusa i ostale prateće troškove, mogli doseći 27,7 milijardi kanadskih dolara, s rokovima isporuke koji se produžuju, a avioni kasne. Jednostavno rečeno, Kanada je odabrala avion posvetivši se transformacijskom programu koji se sada čini daleko skupljim, kompliciranijim i osporavanijim nego što se u početku predviđalo, što je potaknulo reviziju cijelog programa.

U cijelu igru ubacuju se i Šveđani

Saab je već pozicionirao Kanadu na svoju kartu korisnika Gripena

Izvori otvoreno ocjenjuju kako kanadska odluka o F-35 sada nema nikakve veze sa “stealth” lovcima. Zamjena kanadskih borbenih aviona više nije samo priča o nabavi – to je pitanje političkog povjerenja. F-35 obećava neusporedivu prikrivenost, fuziju senzora i besprijekornu integraciju NORAD-a/NATO-a, čvrsto usklađujući kanadske zračne snage s američkim mrežama zapovijedanja i kontrole. No, retorika iz Trumpovog najbližeg kruga oživjela je strahove da bi ovisnost o ekosustavu održavanja i softvera kojim upravljaju SAD mogla dovesti do strateške ranjivosti ako se bilateralni odnosi SAD-a i Kanade pogoršaju. Švedski Gripen nudi niže troškove, veću nacionalnu kontrolu i jače industrijsko sudjelovanje, ali manju prednost koalicije visoke klase. Odluka Ottawe sada ovisi o kompromisu: integracija i sposobnosti nasuprot autonomiji i političkoj izolaciji. Kritičari F-35 ističu i kako je F-35  strogo kontroliran od strane SAD-a. Ažuriranja softvera, datoteke s podacima misije, linije održavanja, sve ide preko SAD-a. A da ne govorimo o famoznom „Kill Swich“ mehanizmu prema kojem bi Amerikanci mogli daljinski isključiti „nepoželjne zrakoplove“. Kanada tako ne bi imala potpunu kontrolu nad nadogradnjama ili određenim operativnim parametrima. Kritičari tvrde da bi taj odnos stvorio dugoročnu stratešku ovisnost. Stoga Švedska agresivno nudi Saab JAS 39 Gripen Kanadi, naglašavajući niže operativne troškove, veću nacionalnu kontrolu i industrijsko sudjelovanje.

Saab je Kanadi predstavio ponudu za 72 Gripen E borbena zrakoplova plus šest GlobalEye zrakoplova za rano upozoravanje, pozicionirajući paket kao potpunu alternativu plan za F-35. Saab je mudro pozicionirao Gripen kao dovoljno dobar za skromnije potrebe Kanade, sve bez američkih uvjeta. Gripen , međutim, nije lovac pete generacije. F-35 nudi jasne prednosti, uključujući prikrivenost, dominaciju senzora i prednost u koalicijskom ratu. Ali treba li Kanadi sve to, pitaju se stručnjaci. Gripen je sposoban zrakoplov, učinkovit u scenarijima raspršenog stacioniranja, sa suverenim pristupom softveru i platformom prilagođenom teritorijalnoj obrani. Izbor doista odražava kanadski prioritet: integracija ili neovisnost.

Otkazivanje narudžbe- politički problem?

Trump aktivno radi na kanadskom odustajanju od F-35

Otkazivanje ili smanjenje kupnje F-35 dodatno bi zakompliciralo ionako teške odnose s službenim Washingtonom, uključujući i interoperabilnost NORAD-a, i vratilo Kanadu u poziciju neizvjesnosti oko nabave. SAD bi doveo u pitanje dugoročni obrambeni stav Kanade, a financijske uštede odustajanja od kupnje F-35 vjerojatno bi uzrokovale jaz u sposobnostima. Ostanak uz postojeći sporazum ojačao bi kanadsku predanost obrambenim arhitekturama predvođenim SAD-om, NATO-ovoj interoperabilnosti i visokokvalitetnom odvraćanju. No kupnja F-35 također bi podrazumijevala strukturnu ovisnost i političku izloženost promjenama u SAD-u, zaključuju analitičari.

Na jučerašnjoj svečanosti u teksaškom proizvodnom pogonu Lockheed Martina za F-35,  vladini i vojni čelnici iz Sjedinjenih Država i Finske proslavili su predstavljanje prvog F-35A Lightning II za finsko Ratno zrakoplovstvo. Događaj označava novu generaciju finske zračne moći i jača strateške transatlantske odnose, objavio je Lockheed Martin na svojim stranicama. Prvi zrakoplov bit će isporučen finskim zračnim snagama početkom 2026. i bit će prevezen do zračne baze Ebbing u Arkansasu, gdje se održava obuka pilota F-35A. Finski program predviđa 64 F-35A, što će biti najveća flota F-35 u sjevernoj Europi. .

„Finska je članica NATO-a i predana je djelovanju kao pouzdan pružatelj obrambenih snaga na sjevernom krilu“, rekao je tom prilikom na sveečanosti u Fort Worthu finski ministar obrane Antti Häkkänen, dodavši: „Finska ulaže velika sredstva u nacionalne industrijske kapacitete kroz industrijsko sudjelovanje, vjerujemo da naša ulaganja i vrlo sposobna obrambena industrija mogu koristiti programu F-35 ne samo lokalno već i na globalnoj razini.“ „U finskom operativnom okruženju, preživljavanje, smrtonosnost i suradnja su imperativ“, naglasio je general-bojnik Timo Herranen, zapovjednik finskog Ratnog zrakoplovstva. „F-35 će pružiti neusporedive sposobnosti u svim tim područjima i donijet će potpuno novu razinu sposobnosti za našu obranu. Veselimo se početku operacija F-35 sljedeće godine,“ istaknuo je Herranen.

F-35 ujedinjuje 20 savezničkih zemalja koje su odabrale taj zrakoplov, uključujući 13 u Europi, i u aktivnoj je službi sa 16 službi diljem svijeta. Svojom neusporedivom interoperabilnosti, finski F-35 ojačat će integraciju između različitih grana Finskih obrambenih snaga i povezati resurse u različitim domenama, povećavajući situacijsku svjesnost Finske i njezinih saveznika u NATO-u, piše u priopćenju Lockheed Martina. „F-35 i dalje pokazuje svoju sposobnost odvraćanja prijetnji i pobjede u borbi te će finskim zračnim snagama dati odlučujuću prednost u zaštiti nacije i jačanju savezničkog partnerstva u nordijskoj regiji i šire“, rekao je Greg Ulmer, predsjednik Lockheed Martin Aeronautics, dodavši: „Program F-35 podupire snažnu mrežu integriranog odvraćanja, unapređujući savezničku suradnju, industrijsku snagu i zajedničku sigurnost.“

Finska industrija dio je globalne mreže od više od 1900 dobavljača F-35. Lockheed Martin surađuje s više od 30 tvrtki i akademskih institucija diljem Finske, prenoseći najsuvremenije tehnologije i stručnost koje potiču inovacije i rast u finskom zrakoplovnom sektoru, navodi Lockheed Martin u priopćenju s jučerašnjeg događaja.

Inače, portal Obris.org više puta je pisao o tim letjelicama koje dio NATO zemalja želi su sastavu svojih zračnih snaga a dio odbija naručiti zbog politike američkog predsjednika Trumpa prema Europi. Za taj zrakoplov smo ocijenili da je „U mreži politike Donalda Trumpa“ i njegove političke agende MAGA. Svečanosti predstavljanja prvog finskog F-35 trebao je prisustvovati i predsjednik Finske Alexander Stubb, no u zadnji tren je otkazao putovanje u SAD zbog sudjelovanja u pregovorima o mirovnom planu za Ukrajinu koji su se proteklih dana vodili u Berlinu.

Prva tri borbena zrakoplova F-35 koje je naručila Belgija sletjela su u ponedjeljak 13. listopada u zračnu bazu Florennes, dok je četvrti zrakoplov – koji je također trebao stići u bazu – odgođen zbog “tehničke nesigurnosti u vezi s njegovom letnom ispravnošću“. Naime, kako prenose svjetski mediji, Belgija je od američkog proizvođača obrambene opreme Lockheed Martina naručila ukupno 45 ovih letjelica kako bi zamijenili svoje zastarjele F-16, koji su u upotrebi više od 40 godina. Riječ je o modernim, skupim i moćnim letjelicama, o kojima je portal Obris.org već pisao da je „u raljama politike Donada Trumpa“.

Prva tri F-35 su prvo preletjela zračnu bazu Florennes i sletjela su u ponedjeljak oko 15:15 sati, uz prisutnost vojnih i civilnih gledatelja te novinara, a belgijski kralj Philippe i ministar obrane Theo Francken također su prisustvovali događaju. U zračnoj bazi provedene su razne sigurnosne mjere kako bi se spriječili upadi dronova. Dolazak samo tri od četiri najavljena lovca izazvao je mali skandal, kako su prenijeli neki mediji.

‘Tehnička nesigurnost’

Četiri belgijska F-35 zrakoplova su prošli tjedan poletjela iz Fort Wortha u američkoj saveznoj državi Teksas, gdje Lockheed Martin proizvodi borbene zrakoplove. Nakon međuslijetanja na Azorima, tri od četiri zrakoplova ponovno su poletjela aa posljednju etapu do belgijskog Florennesa. Jedan zrakoplov ostao je na Azorima zbog “tehničke nesigurnosti u vezi s njegovom plovidbenošću“, prema Ministarstvu obrane. Prema riječima zapovjednika zračnih snaga general-bojnika Geerta De Deckera, odluka o zadržavanju zrakoplova na tlu naglašava “usmjerenost Ministarstva obrane na sigurnost”. Dok Belgija istražuje probleme na F-35, Ukrajina zadovoljno trlja ruke – naime, s dolaskom novih borbenih zrakoplova u Belgiju počinju se ispunjavati uvjeti za isporuku dotrajalih belgijskih F-16 Ukrajini. Iako je Belgija već odavno obećala donirati F-16 ovoj ratom obuhvaćenoj zemlji, isporuka se u nekoliko navrata odgađala zbog iščekivanja dolaska F-35 kao dostojne zamjene.

Nova infrastruktura

Zrakoplovi koji su sletjeli u ponedjeljak nisu jedini koje je naručila Belgija. Osam F-35 s belgijskom zastavom već je stacionirano u zračnoj bazi Luke u SAD-u, gdje će ostati dok belgijski piloti borbenih zrakoplova ne prođu obuku.

Nabavom F-35, Belgija dobiva borbeni zrakoplov pete generacije sposoban za obavljanje nekoliko misija u jednom letu. U skladu s ugovorom, belgijsko Ministarstvo obrane očekivalo je prvu isporuku potpuno novih borbenih zrakoplova F-35A 2025. godine. Međutim, trenutna infrastruktura datirala je iz 50-ih i 60-ih godina i nije zadovoljavala potrebe za stacioniranje modernog borbenog zrakoplova. Ministarstvo obrane Belgije angažiralo je kompaniju Jan De Nul za projektiranje, izgradnju i održavanje nove infrastrukture za smještaj i održavanje zrakoplova. Ukupna vrijednost izrade studije, izgradnje i održavanja objekata iznosila je 650 milijuna eura.

Bugarski problemi s američkim borbenim zrakoplovima

Probleme s američkim borbenim letjelicama nisu imali samo Belgijanci nego i Bugarska. S njihovim novim F 16/ Block 70 od isporuke u travnju imaju same probleme. Tako se jedan od novih F-16 Block 70, isporučenih Bugarskoj, ponovno suočava s tehničkim problemima, objavilo je bugarsko Ministarstvo obrane. Prema izjavi bugarskog ministra Atanasa Zaprjanova, problem je povezan s curenjem goriva iz unutarnjeg odjeljka spremnika zrakoplova.

Iako je problem klasificiran kao tehnički kvar, koji zahtijeva korektivne mjere, pokrenute su konzultacije s američkom stranom i podneseni su zahtjevi za nabavu rezervnih dijelova. Bugarska je u travnju i lipnju primila dva borbena zrakoplova F-16 Block 70, koji se trenutno ne koriste za misije nadzora zračnog prostora iako je Ministarstvo obrane Bugarske tada  objavilo da će njegova operativna upotreba započeti nakon tehničkog i letnog zaprimanja koje će provesti bugarsko Ratno zrakoplovstvo. Predsjednik Bugarske Rumen Radev, njegovi savjetnici, kao i predstavnici oporbenih političkih stranaka, burno su reagirali na stanje novih F-16, izjavljujući da je zrakoplov isporučen s tehničkim nedostacima. Također je spomenuto da bugarski stručnjaci trenutno rade na utvrđivanju kvara koji je uzrokovao da zrakoplov još uvijek ne leti.

Bugarska vlada reagirala je vrlo brzo, ministar obrane Atanas Zaprjanov posjetio je potom zračnu bazu Graf Ignatievo u pratnji načelnika Glavnog stožera admirala Emila Eftimova i zapovjednika Ratnog zrakoplovstva general-bojnika Nikolaja Ruseva. Ministar Zaprjanov je tom prilikom rekao da nije bilo sabotaže, te da je “apsurdno tvrditi da je naša tehnička ili letačka posada napravila bilo kakvu grešku koja bi dovela do kršenja parametara funkcioniranja ovog sustava“, dodavši da proces prihvaćanja zrakoplova zajednički provode američki i bugarski stručnjaci.

Prema ugovoru iz 2019. godine, očekuje se da će zemlja do kraja 2025. godine primiti ukupno osam zrakoplova. Još dva F-16 Blok 70 pristigla su u Treću zrakoplovnu bazu u Bugarsku početkom ovog mjeseca, točnije 03. listopada, a premaa najavi admirla Efimova – do krajaa ove godine Bugaska bi trebala imati ukupno 8 ovih borbenih aviona. Očekuje se da će bugarsko Ratno zrakoplovstvo imati punu eskadrilu F-16 Block 70 do kraja 2027. godine, kada se očekuje isporuka još osam zrakoplova u okviru drugog ugovora.

*Photo: Ministarstvo obrane Belgije, Ministarstvo obrane Bugarske

Iako je riječ o američkom modernom borbenom zrakoplovu pete generacije, Švicarska te Španjolska, a ranije i Portugal, odlučile su svoja ratna zrakoplovstva ipak neopremiti s F-35. Razlog – rastuće nezadovoljstvo politikom carina Donalda Trumpa prema Europi. Najnoviji odgovor uslijedio je nakon što je u četvrtak, 7. kolovoza, stupila na snagu Trumpova carina od 39% prema Švicarskoj, što je potaknulo tamošnje zakonodavce da zahtijevaju od vlade otkazivanje narudžbe zrakoplova Lockeed Martina vrijedne 9,1 milijardu dolara. „Zemlja koja nas kamenuje u trgovini ne bi trebala dobiti poklon“, rekao je jedan švicarski političar, prenosi Bloomberg.

Švicarska je 2022. godine finalizirala ugovor za 36 takvih zrakoplova koji će zamijeniti njezine flote F/A-18 Horneta i F-5 Tigera. U to vrijeme, cijena ugovora bila je 6,25 milijardi dolara, ali troškovi su od tada porasli, dijelom zbog inflacije. To je stvorilo određene trenja između SAD-a i Švicarske mnogo prije nedavnog carinskog spora. Inače, nedavno je američki predsjednik Trump baš Švicarskoj nametnuo rekordno visoke carine od 39 posto na uvoz švicarske robe, koje trenutno švicarski pregovarači na čelu spredsjednicom ne uspijevaju umanjiti.

Eskalacija oko sporazuma s F-35 između Švicarske i SAD-a, međutim, dolazi samo nekoliko dana nakon što je Španjolska isključila kupnju F-35, rekavši da će umjesto toga kupiti manje napredni Eurofighter ili Future Combat Air System, koji je još uvijek u razvoju kao zajednički program Francuske, Njemačke i Španjolske. U lipnju je Trump kritizirao Španjolsku zbog odbijanja da se obveže na cilj NATO-ove obrambene potrošnje od 5% BDP-a do 2035. godine.

Ranije ove godine Portugal i Kanada, također saveznici NATO-a, izrazili su premišljanje o kupnji F-35 usred sumnji u američku sigurnosnu predanost i nadolazećih carina koje su u međuvremenu stupile na snagu. „Nedavni stav SAD-a u kontekstu NATO-a i međunarodne geostrateške dimenzije navodi nas na razmišljanje: ‘Koje su najbolje opcije?’ jer je predvidljivost naših saveznika faktor s kojim se treba računati“, rekao je u ožujku Nuno Melo, portugalski ministar obrane.

Kanada je u ožujku također izjavila da razmatra i druge borbene zrakoplove jer se tamošnja politička klima okrenula u korist otkazivanja ugovora vrijednog 13 milijardi dolara za 88 F-35 koji je potpisan 2023. godine. Iako je Kanada obećala isplatiti novac za svojih prvih 16 zrakoplova, mogla bi se ipak okrenuti europskim zrakoplovima nakon što prihvati tu seriju F-35. No u četvrtak su neslužbeno mediji doznali da  kanadski obrambeni dužnosnici ipak snažno zagovaraju kupnju svih 88 F-35, iako nisu dali formalnu preporuku.

F-35 za Belgiju (Photo: Lockheed Martin)

Narudžbe iz Švicarske su male u usporedbi s ukupnim Lockheedovim poslovanjem s F-35. Stotine F-35 već se koriste u američkoj vojsci i među glavnim saveznicima diljem svijeta. Tijekom svog proizvodnog ciklusa, Pentagon planira kupiti oko 2.400 F-35 za Zrakoplovstvo, Mornaricu i Marinski korpus kako bi zamijenili zastarjele borbene zrakoplove koji nisu „stealth“. JP Morgan je procijenio da će F-35 činiti 25% prodaje Lockheeda ove godine. U drugom tromjesečju, prodaja tvrtke u zrakoplovstvu, koja uključuje borbene zrakoplove poput F-35, porasla je za 2% u odnosu na prethodnu godinu i predstavljala je 41% ukupne prodaje. U međuvremenu, druge zemlje su nedavno povećale svoje narudžbe, uključujući još 12 iz Ujedinjenog Kraljevstva, 11 iz Belgije i najmanje 10 iz Danske, poručeno je z Lockheeda. Moglo bi biti još i više narudžbi jer prošlomjesečni trgovinski sporazum SAD i EU,  poziva Europsku uniju na kupnju „ogromnih količina“ američkog oružja.

Njemačka je do sada naručila 35 američkih borbenih zrakoplova kako bi zamijenila ukupno 85 zastarjelih borbenih zrakoplova Panavia Tornado koji će biti povučeni iz upotrebe. Inače, ona ne planira nabaviti dodatne borbene zrakoplove  F-35 , rekao je sredinom srpnja glasnogovornik njemačkog Ministarstva obrane, demantirajući napise portala Politico da zemlja planira povećati svoju planiranu flotu na 50 borbenih zrakoplova.

Program obnove Oružanih snaga Grčke, između ostalog, uključuje nabavu najmanje 20 „stealth“ lovaca tipa F-35A s opcijom za dodatnih 20 primjeraka, a isporuka bi trebala početi 2028. godine. Svi nabavljeni lovci američke proizvodnje trebali bi biti operativni oko 2033. godine.

Sklapanje F-35 za Finsku (Photo: Lockheed Martin)

Zasad, F-35 ostaje najnapredniji lovac koji je trenutno dostupan američkim saveznicima za kupnju. Također se dokazao u stvarnim borbenim misijama, a nedavno i u korištenju od strane izraelskog Ratnog zrakoplovstva protiv ciljeva u Iranu. Lockheed Martin F-35 Lightning II je višenamjenski jednomotorni borbeni zrakoplov pete generacije namijenjen za blisku zračnu podršku i borbu te napade na zemaljske ciljeve. F-35 nastao  iz X-35 koji je razvijan unutar programa Joint Strike Fighter. Koristi se u 20-tak država širom svijeta i smatra se jednim od najmodernijih borbenih zrakoplova. Inače F-35B ušao je u ograničenu operativnu uporabu u srpnju 2015. Iako ima odlike i okomitog i kratkog polijetanja i slijetanja, okomito polijetanje u pravilu se ne rabi. Razlog je što je polijetanje s kratkim zaletom puno sigurnije od okomitog. Omogućava i nešto veću nosivost aviona, iako to kod F-35B nije presudno. F-35B američkih marinaca rabi se s velikih desantnih brodova klasa America i Wasp. Japanska Ratna mornarica testirala ih je na svojim donedavnim nosačima helikoptera, a sada nosačima zrakoplova klase Kaga. S njih polijeću bez pomoći skakaonice ili katapulta. Britanska i talijanska mornarica na brodovima s kojih djeluju F-35B rabi skakaonice, koje se nalaze na samom pramcu te se radi o, kako im naziv kaže, zakošenom dijelu palube. Tako britanski nosači klase Queen Elizabeth na pramcu imaju skakaonicu zakošenu pod kutom od 13 stupnjeva, što je optimalno za uporabu F-35B. U svakom slučaju, kako svakodnevno dokazuju brodovi američkih marinaca, F-35B uspješno djeluje i bez skakaonice. Za uspješno polijetanje F-35B s punim spremnicima goriva i naoružanjem u trupu potrebno je manje od 140 metara zaleta.

U petak, 31. siječnja, u tvornici Lockheed Martina u Greenvilleu u Južnoj Carolini održana  je svečanost predaje prvog borbenog aviona F-16 Blok 70 Bugarskoj. Ovaj avion s vidljivo ucrtanom bugarskom oznakom na repu prvi je od ukupno 16 koje je Bugarska 2019. i 2022. kupila od proizvođača Lockheed Martina. Osim predstavnika kompanije, svečanosti u Greenvilleu prisustvovali su i predstavnici američkog Kongresa i Senata, kao i Ministarstva obrane i Zračnih snaga SAD,  te gost iz Bugarske – aktualni ministar obrane Atanas Zaprianov. On je ovu primopredaju opisao kao „povijesni trenutak“ za bugarsko Ratno zrakoplovstvo jer je „početak tranzicije na zapadnu vojnu zrakoplovnu tehniku.“

Očekuje se da će prva dva nova aviona F-16 (jedan jednosjed i jedan dvosjed) stići u Bugarsku krajem ožujka ili najkasnije u travnju. Treći F-16 već sada je spreman, ali će ostati u proizvodnoj bazi Lockheed Martina u Greenvilleu za obuku bugarskog inženjerskog i tehničkog osoblja. Preostalih pet zrakoplova također je na proizvodnoj traci, tako da će Bugarska do kraja ove godine dobiti svih osam F-16 (šest jednosjeda i dva dvosjeda) koje američka tvrtka Lockheed Martin proizvodi prema prvom ugovoru koji su vlade Bugarske i Sjedinjenih Država potpisale 2019. godine. Drugi ugovor potpisan 2022. za nabavu još 8 zrakoplova F-16 Block 70 bit će realiziran do kraja 2027. godine. “Ratifikacija ovog ugovora je završena, pripreme za njegovu realizaciju teku prema planu, nema sumnje da će nakon uspješnog završetka prvog ugovora započeti realizacija drugog ugovora za drugih 8 zrakoplova. (…) Ove zrakoplove očekujemo nakon 2026.-2027. godine u Bugarskoj“, istaknuo je ministar Zaprianov.

Paralelno sa sklapanjem ovih  borbenih aviona teče i obuka bugarskih pilota i tehničara. „Program osposobljavanja letačkog i inženjerijsko-tehničkog sastava odvija se prema planu“, rekao je bugarski ministar obrane. Pet bugarskih pilota bit će obučeno za prva dva zrakoplova. “Program obuke je dio ugovora i važan nam je. Ne kupujemo samo zrakoplove, simulatore, oružje i streljivo. Uključili smo i obuku letačkog osoblja za više od 150 milijuna dolara”, istaknuo je ministar Zaprianov. Prema dva ugovora za nabavu 16 višenamjenskih borbenih aviona u SAD-u, obučavat će se ukupno 32 pilota – 14 prema prvom ugovoru i 18 prema drugom. Trenutno i više od 30 zrakoplovnih inženjera i tehničara prolazi obuku u SAD, dok su neki već  okončali obuku i vratili se kući u Bugarsku. Istodobno teku radovi u Trećoj  zrakoplovnoj bazi Graf Ignatievo u kojoj će biti bazirani novi  bugarski F-16. Rekonstrukcija i modernizacija baze provodi se kroz 49 projekta koji ne uključuju samo izgradnju objekata već, prema riječima ministra, „apsolutno  sve“.  Za prvu polovicu veljače  najavljen je  i dolazak američke inspekcije u bazu Graf Ignatievo kako bi ocijenili do sada provedene radove i pripreme za prihvat aviona kao dio certifikacijskog procesa. Izgradnja skloništa za zrakoplove nastavit će se tijekom 2025. godine, nakon što stignu prva dva zrakoplova, kao i preostalih šest. “Imamo jednogodišnji ugovor za izgradnju 16 skloništa za svih 16 zrakoplova. Izgradit će se još dva mobilna hangara, kao i druge objekte koji će omogućiti da zračna baza bude potpuno spremna za smještaj zrakoplova, prema zahtjevima Lockheed Martina“, rekao je ministar Zaprianov.

Zapovjednik bugarskog Ratnog zrakoplovstva, general-bojnik Dimitar Petrov kaže da je  implementacija F-16 top prioritet, te da je njegov glavni zadatak osigurati da tranzicija na novi avion bude provedena učinkovito i na siguran način.

*Photo: Ministarstvo obrane Bugarske

U utorak, 22. listopada, uspješno je izveden let prvog bugarskog borbenog aviona F-16 Block 70, objavila je kompanija Lockheed Martin. Let je započeo u 9:30 ujutro na području proizvodnog pogona Lockheed Martina u Greenvilleu, Južna Karolina, a probni pilot Charles “Seeker” Hoag uspješno je proveo testove više sustava kako bi potvrdio performanse i nadzvučne sposobnosti prvog  bugarskog F-16 tijekom leta. Tim je povodom OJ Sanchez, potpredsjednik i generalni direktor Integrated Fighter Group u Lockheed Martinu, rekao: “S F-16 Block 70 bugarske Zračne snage bit će dobro opremljene za zaštitu svojih granica i partnera sa SAD-om, EU i NATO saveznicima.(…) Bilo da se radi o zračnom nadzoru ili napadnim misijama ako je potrebno, F-16 jača partnerstvo s NATO-om i nastavit će to činiti u godinama koje dolaze”.

Upravo ovaj borbeni avion F-16 Block 70 bit će prvi od ukupno njih 16 koji će biti isporučen Bugarskoj. Bugarska je potpisala svoje prvo Pismo o prihvaćanju (LOA) za osam F-16 2019. godine, a potom je 2022. potpisala i drugu LOA-u za dodatnih osam aviona.

Dok se u dalekom SAD-u počinju provoditi prvi probni letovi na budućem bugarskom F-16, u Bugarskoj je tamošnja Zrakoplovna akademija predstavila napredni virtualni sustav obuke za F-16. Revolucionarni sustav virtualne stvarnosti za obuku na F-16 isporučen je Visokoj zrakoplovnoj školi “G. Benkovski” u Dolnoj Mitropoliji, Bugarska. Ova najsuvremenija oprema omogućuje proučavanje zrakoplova F-16 i njegovih sustava u prirodnoj veličini, označavajući značajan napredak u obuci pilota i tehničkog osoblja. Ova akvizicija je dio šireg projekta u okviru Programa industrijske suradnje s tvrtkom Lockheed Martin, proizvođačem zrakoplova F-16 Block 70. S ovom tehnologijom, Akademija se pozicionira kao lider u korištenju virtualne stvarnosti za zrakoplovnu obuku, postavši jedina institucija u Europi koja trenutno nudi takve mogućnosti za F-16, priopćilo je bugarsko Ministarstvo obrane 16. listopada.

*Photo: Lockheed Martin, Ministarstvo obrane Bugarske

Posljednja dva dana „Lockheed Martin“ zadovoljno je trljao ruke – lista korisnika novih F-35 proširila se za još 2 zemlje, a na popis narudžbi dodano je još 56 ovih borbenih aviona. Tako su, naime, izgledale vijesti iz Rumunjske i Češke početkom ovoga tjedna – najprije je Rumunjska pokrenula proces nabave 32 lovca F-35, a onda je tijekom današnjeg dana stigla vijest iz Češke o planovima za kupovinu 2 eskadrile, odnosno ukupno 24 F-35.

Češka Vlada je na današnjoj sjednici dala suglasnost za kupovinu 24 aviona F-35: „Radi se o učinkovitom rješenju, jer je korist od mogućnosti ovog sustava tijekom njegovog vijeka znatno veća u odnosu na novac koji ćemo platiti nego pri kupnji drugog tipa zrakoplova. Svi pravi stručnjaci slažu se da će zrakoplovi 5. generacije riješiti budućnost našeg taktičkog zrakoplovstva za desetljeća, za razliku od nižih generacija borbenih zrakoplova“, rekao je premijer Petr Fiala nakon sjednice Vlade.

„Budućnost češkog Ratnog zrakoplovstva za sljedeća desetljeća osigurat će zrakoplovi 5. generacije, koji će češkoj vojsci omogućiti učinkovitu obranu našeg teritorija i teritorija naših saveznika. Istovremeno, zahvaljujući njima, povećat će se sposobnosti Zračnih snaga Češke, koje će u budućnosti moći bolje izvršavati zadaće sa saveznicima iz Sjevernoatlantskog saveza“,

piše u popratnoj objavi češkog Ministarstva obrane. Vlada je usput deklasificirala ključne parametre ovog posla, njegove troškove i osnovne točke na vremenskoj crti cijeloga projekta. Posao nabave 2 eskadrile F-35 vrijedan je 150 milijardi čeških kruna (oko 6,5 milijardi USD), od čega se 5 milijardi USD odnosi na kupovinu samih aviona i pripadajućeg naoružanja, obuku pilota i druge troškove vezane uz sam avion, dok će ostatak od 1,5 milijardi USD biti utrošen za nužne radove preuređenja i dogradnje zrakoplovne baze Čáslav u središnjoj Češkoj, nabavu goriva i obuku zemaljskog osoblja. Prvi od 24 lovca F-35 trebali bi biti isporučeni Češkoj tijekom 2031. godine, a ostatak do 2035., kada ističu i resursi za 14 aviona JAS 39 Gripen koje trenutno koristi češko Ratno zrakoplovstvo. Česi računaju da će njihovi novi F-35 biti operativni i nakon 2060. godine, te da – zahvaljujući 10-godišnjoj otplati, od 2024. do 2034. godine, „neće predstavljati veće opterećenje za vojni proračun“ zbog čega „kupovina F-35 neće ugroziti druge potrebne projekte“, a posebno ne planiranu modernizaciju teške mehanizirane brigade.

Hodogram provedbe projekta “F-35 za Češku”

Za razliku od hrvatskog primjera nabave borbenih aviona, češki slučaj pokazuje promišljenost pri kupnji i ciljevima koji se njome žele postići. Naime, kako je naglasila češka ministrica obrane Jana Černochová, Češka je pri započinjanju pregovora istaknula mogućnost industrijske suradnje kao jedan od osnovnih uvjeta pod kojima uopće može doći do posla: „Kada smo prošle godine započeli pregovore, mi kao Češka postavili smo uvjet da želimo razgovarati o mogućnostima industrijske suradnje kako bismo iskoristili i otvorili priliku da češka obrambena industrija surađuje s tehnološkim divovima kao što su Lockheed Martin i Pratt&Whitney. I uspjelo je! Imamo 14 projekata industrijske suradnje spremnih za češke tvrtke u manje od godinu dana, uključujući mogućnost izravnog uključivanja u globalni opskrbni lanac za zrakoplove F-35. Dogovorili smo se da ćemo u budućnosti nastaviti potragu za mogućnostima u obećavajućim područjima kao što su svemirska tehnologija, kibernetika, umjetna inteligencija. Smatram to velikim uspjehom koji će donijeti perspektivu ne samo našoj industriji, već i znanstvenim i obrazovnim institucijama“. Ukupna vrijednost projekata industrijske suradnje iznosi 15,3 milijarde čeških kruna, i uključuje 11 projekata s Lockheed Martinom i 3 projekta s kompanijom Pratt&Whitney. U ovih zasad 14 projekata uključeno je 13 čeških kompanija i sveučilišta. Nešto slično je Lockheed Martin nudio i tijekom hrvatskog natječaja za nove borbene avione, a onda su MORH i Vlada RH zaključili da to Hrvatskoj nije potrebno pa je stavka o industrijskoj suradnji – budući da Francuzi to nisu nudili – izletjela iz natječaja! Ponovimo – industrijska suradnja američkih i čeških tvrtki vrijedna je 15,3 milijardi čeških kruna, odnosno 659,77 milijuna USD!

Češka je pregovore sa SAD-om vodila zadnjih godinu dana, ne skrivajući kako je osnovni razlog za kupovinu ovih najmodernijih aviona – ruska invazija na Ukrajinu. Sličnim razlogom vodila se i Rumunjska: “Rat je došao i do naših vrata!”, rekao je ministar obrane Angel Tîlvăr.

Rumunjska i F-35

Rumunjski planovi su ponešto ambiciozniji od čeških, ali i manje transparentni. Ono što je poznato je da Rumunjska planira nabaviti ukupno 3 eskadrile borbenih aviona F-35 kroz dvije faze. U prvoj fazi namjerava kupiti dvije eskadrile, odnosno 32 aviona F-35, da bi u drugoj fazi (nekoliko godina kasnije) kupila još 16 aviona. U pismu objavljenom u utorak 26. rujna rumunjsko Ministarstvo obrane zatražilo je od parlamenta suglasnost za početak prve faze, odnosno za kupovinu 32 američka aviona F-35. Prema Ministarstvu obrane, Faza 1 započet će 2023. godine i obuhvatit će kupnju 32 zrakoplova, 35 motora, početne logističke podrške, obuke, simulatora i oružja zrak-zrak te zrak-zemlja. Vrijednost ove faze procijenjena je na 6,5 milijardi USD.

Odluku o kupovini F-35 Rumunjska je donijela u travnju ove godine, na sjednici Vrhovnog vijeća za nacionalnu obranu (CSAT). Upravo je to tijelo odobrilo program nabave F-35 u dvije faze, ne navodeći nikakve dodatne detalje. Rumunjsko Ministarstvo obrane očekuje početak isporuke prvih F-35 tijekom 2030. godine.

Time su u posljednje dvije godine čak 4 europske zemlje izabraleF-35 za svoj novi nadzvučni aviona: uz već spomenutu Rumunjsku i Češku, tu su još i Finska te Švicarska.

Prva dva helikoptera UH-60M Black Hawk konačno su u rukama pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva! Danas je u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu održana svečana primopredaja prva dva helikoptera Black Hawk, koja su u Hrvatsku stigla 3. veljače ove godine, a vode se kao donacija Sjedinjenih Američkih Država. Druga dva takva helikoptera koje je Hrvatska kupila u paketu vrijednom 85 milijuna USD trebali bi stići do kraja ove godine. Iako u Ministarstvu obrane ističu kako se radi o važnom koraku prema zamjeni istočne tehnologije zapadnom, činjenica je da će ovi helikopteri primarno služiti za potrebe Zapovjedništva za specijalne snage i središta MSAP u Zemuniku. Zato ni ne čudi da je na današnju ceremoniju stigao poseban gost – zapovjednik američkog Zapovjedništva za specijalne snage u Europi (SOCEUR), general-bojnik David H. Tabor. „Ovi moderni sofisticirani helikopteri, vrijedni 360 milijuna kuna, doprinosit će kako obrani same Hrvatske, tako i kolektivnoj sigurnosti NATO saveza u cjelini,“ istaknuo je general Tabor i nastavio:

„Iznimno sam ponosan na produktivni odnos koji smo izgradili u ovoj regiji i mogu vam reći da Zapovjedništvo specijalnih snaga za Europu željno iščekuje svaku mogućnost da radimo s vama. Ne treba ni posebno reći – ali je uvijek dobro ponoviti – da je najbolji dio mog posla baš izgradnja i jačanje odnosa koje smo razvili s našim saveznicima i partnerima širom europskog kontinenta. Hrvatska nastavlja demonstrirati svoju posvećenost razvoju sposobnosti snaga za specijalne operacije (SOF), posebice Hrvatska je domaćin Multinacionalnog specijalnog zrakoplovnog programa u Zadru, koji služi kao kritično bitna točka za zrakoplovno uvježbavanje SOF-a iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske i Bugarske. Ovaj NATO program omogućava kopnenim i zrakoplovnim SOF da surađuju i vježbaju na visokoj razini u dostizanju svojih NATO ciljeva uz poljske, njemačke i američke saveznike. Ove aktivnosti demonstriraju ne samo hrvatsku želju za suradnjom i nastojanja za dostizanje naprednih SOF sposobnosti, nego i spremnost da se pomogne NATO saveznicima i regionalnim partnerima u obrani suvereniteta NATO članica te suradnji s regionalnim partnerima na stvaranju sigurne i stabilne Europe“.

U sličnom svečanom tonu bio je i zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, brigadni general Michael Križanec, ustvrdivši kako je Black Hawk bio jedan od prvih izbora HRZ-a zbog svoje izvrsnosti i dokazanosti u brojnim situacijama:

Zapovjednik HRZ-a Michael Križanec s otpravnikom poslova Markom Flemingom i SOCEUR-om Davidom Taborom

„Zahvaljujem Vladi SAD-a i svima koji su proveli proces nabave, hvala američkom timu koji nam i dalje pruža podršku da cijeli ovaj projekt uspješno privedemo kraju. Mi pripadnici HRZ-a znat ćemo kako opravdati vaše povjerenje, bit ćemo uvijek spremni obraniti granice Lijepe naše, ali i cijelog Saveza“.

Jaku američku delegaciju činili su i zamjenik zapovjednika Kopnene vojske SAD u Europi za Nacionalne garde general-bojnik Mike Wickman, pomoćnik zapovjednika Nacionalne garde Minnesote za zrakoplovstvo, brigadni general Daniel Gabrielli, te zapovjednik ODC-a (Office of Defense Cooperation) pukovnik Brad Ritzel. Upravo je Nacionalna garda Minnesote odigrala važnu ulogu u obuci pripadnika HRZ-a. Prema riječima Marka Fleminga, otpravnika poslova u Veleposlanstvu SAD u Zagrebu:

„Nacionalna garda Minnesote, kroz hrvatski State Partnership Program s američkom saveznom državom Minnesota, i nadalje podupire hrvatske Black Hawk sposobnosti kroz vojnu razmjenu fokusiranu na prijenos najboljih praksi u korištenju helikoptera Black Hawk na terenu. Prva hrvatska posada Black Hawka nedavno je letjela sa svojim kolegama iz Nacionalne garde Minnesote ne bi li razvili svoje ključne operativne sposobnosti. Od taktičkih vozila Kopnenih snaga do helikoptera tipa Kiowa Warrior i Black Hawk Nacionalna garda Minnesote ostaje i nadalje u punini posvećena razvoju hrvatskih sposobnosti kako za korištenje američkih oružnih sustava, tako i za partnersku suradnju na ostalim važnim poljima djelovanja, uključujući tu i cyber-inicijative. Kroz više od 25 godina suradnje unutar State Partnership programa, osoblje iz Hrvatske i Minnesote leti zajedno, uči zajedno i priprema se zajedno na najvišoj operativnoj razini“.

Za Roberta Mathersa, voditelja razvoja poslovnih odnosa za Središnju i Istočnu Europu pri kompanijama Sikorsky i Lockheed Martin,  današnji je dan također bio od posebne važnosti:

Predsjednik Milanović, Robert Mathers, zapovjednik HRZ general Križanec i predsjednikov savjetnik Dragan Lozančić

„Ovo je stvarno sjajan dan za Hrvatsku i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo., kao i za američko-hrvatske odnose, kao i na mom profesionalnom i osobnom planu, jer sam kao vojni izaslanik bio ovdje kada smo objavili donaciju prva dva Black Hawka.. i to da ih sada vidim ovdje na službenoj ceremoniji prijema, to mi je važno i na osobnom planu. Sada imam čast raditi za kompaniju koja proizvodi helikoptere Black Hawk – to je Sikorsky – i vidjeti ih ovdje, vidjeti najbolji borbeni helikopter na svijetu u hrvatskim Oružanim snagama, je veliko zadovoljstvo. Imamo NATO članicu s dodatnom sposobnosti, a isto tako i moji prijatelji ovdje, i unutar HRZ-a, imaju najbolje“.

Projekt opremanja HRZ-a s 4 helikoptera Black Hawk uključuje 2 donirana i 2 kupljena, potpuno nova helikoptera, nabavu paketa integralne logističke potpore (alat, mjerni uređaji, pričuvni dijelovi i potrošni materijal), obuku osoblja te konačno, adaptaciju i izgradnju namjenske infrastructure. Ukupna ugovorena vrijednost ovog paketa je 138 milijuna USD, od čega 53 milijuna USD otpada na financijsku pomoć Vlade SAD-a Republici Hrvatskoj, a 85 milijuna je – kako već rekosmo – hrvatsko Ministarstvo obrane uplatilo avansno američkoj Vladi. Ovaj je posao zaključen krajem 2019. U vrijeme ministra Damira Krstičevića, koji je današnju primopredaju prva dva helikoptera gledao kao gost. Treba podsjetiti da se o potencijalnoj hrvatskoj nabavi Black Hawkova pričalo i puno prije, u vrijeme ministra obrane Ante Kotromanovića i premijera Zorana Milanovića. No tada je zaključak bio da su Black Hawkovi jednostavno preskupi za tadašnji smanjeni obrambeni proračun. Danas je bivši premijer, a sada predsjednik RH Zoran Milanović kazao:

„Ta dva helikoptera su dar i zalog neke buduće suradnje – da ne kupujemo Eurocoptere – dakle, nema tu puno ljubavi. Ima partnerstvo… Amerikanci su – posebno što se vojske tiče, OK, to je dokazana i dobra suradnja – ja sam pola života potrošio i uložio na to tako da mi znamo s kim imamo posla, ne?! (…) Ovo je udica, ovo je ‘sky hook’. Dakle, na ovo još idu deseci milijuna dolara robe koju kupujemo. Dakle, mi ćemo na ova druga dva potrošiti 110 milijuna dolara – to je 60 milijuna dolara za dva helikoptera, 50 milijuna dolara je paket održavanja i opreme, do 8 helikoptera ukupno. To su ogromni novci“.

Tu još treba ubrojiti i hangare (parkirni i servisni), koji su u prvom pokušaju izgradnje neslavno propali, pa su ova dva helikoptera UH-60M trenutno podstanari u novom hangaru za dežurni borbeni dvojac. No ministar obrane Mario Banožić, nakon par-minutnog leta u Black Hawku i pod očitim dojmom, obećava da će i to biti riješeno:

Ministar Banožić nakon leta u UH-60M Black Hawk

„Danas su ta dva hangara, odnosno ta dva predmeta javne nabave u postupku – ovaj manje vrijednosti… mislim da sada se ide na odluku o odabiru, odnosno ocjenjivanju sposobnosti ponuđača (mislim da ih se 7 javilo), a ovaj drugi je u procedure objave… Ja  sam siguran da ćemo mi taj projekat završiti onako kako smo i zamislili, unatoč svim ovim izazovima koji se događaju od početka javne nabave pa do kraja, kada se bitno promijeni cijena u građevinskom resoru. Ja očekujem da ćemo ih završiti kako je i planirano – u šest mjeseci otkako se potpiše nabava“.

Tako Banožić očekuje da će hangar biti gotovi najkasnije s početkom sljedeće godine, dok isporuku sljedeća dva Black Hawka očekuje do kraja ove godine. No konkretan odgovor hoće li se kupovati još helikoptera UH-60M – od Banožića nema, tek obećanje:

„Nama je cilj zamijeniti sve sovjetske helikoptere, odnosno helikoptere sovjetske proizvodnje koje imamo u ovom momentu u Hrvatskoj vojsci. Vidite i sami – ne samo kroz nabavu Kiowa, ne samo kroz nabavku helikoptera Black Hawk, ne samo kroz zamjenu višenamjenskih, odnosno nabavku višenamjenskih borbenih aviona Rafale, i ostale infrastrukture, idemo upravo u modernizaciju i razvoj Hrvatskog ratnog zrakoplovstva prema zapadnoj tehnologiji“.

Nabava UH-60M projekt je bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića

Sve nade Banožić polaže u prijedlog novog Dugoročnog plana razvoja OS HR kroz koji se namjerava uskladiti projekte modernizacije oružnih sustava s proračunskih izdvajanjima, pa bi tako u tom budućem DPR-u trebali pisati i koliko kakvih helikoptera trebaju naše Oružane snage. No do novog DPR-a ima još puno, a prvim helikopterima Mi-8 iz sastava HRZ-a resursi ističu već sljedeće godine:

„U pravu ste. Mi-8 izlazi resurs 2023. godine i oni su predmet naših razgovora i sa našim saveznicima, i partnerima i prijateljima ne bi li vidjeli na koji način prije svega ponašat se prema ‘eM-I-osmicama’, ali isto tako radit na daljnjem ulaganjima… Vi znate da uz ‘eM-I-osmice’ imamo i 171Sh, koji su isto tako u uporabi još nekoliko godina – to je jedan puno opširniji i ozbiljniji pristup osim samog zamjena helikoptera za helikopter“.

Vremena je, naravno, sve manje, a rat u Ukrajini ozbiljno je promijenio generalni pristup nabavljanju nove vojne opreme. No Robert Mathers tvrdi da njegova kompanija Sikorski/Lockheed Martin stoji spremna za potencijalne hrvatske narudžbe:

„Mi smo spremni, kako Sikorski tako i Lockheed Martin, spremni su odgovoriti na potrebe naših klijenata i partnera, na polju obrane i sigurnosti, koje god one bile. Ovdje se zapravo radi o jačanju hrvatskih sposobnosti, i zaista je riječ o sposobnostima koje žele razviti – bilo kroz jačanje transporta, traganja i spašavanja, borbe protiv požara, medicinskih potreba, specijalnih operacija… Mislim, istina je da je Black Hawk može ostvarivati sve te zadaće. Ali na kraju je sve zaista u sposobnostima – ne idete u Bauhaus u Buzinu samo zato jer želite kupiti svrdlo, nego idete u Bauhaus u Buzinu jer smatrate da trebate izbušiti rupu na zidu u vašoj kući. Dakle, pitanje je kojom to sposobnošću želite ovladati, i koja su to najbolja sredstva kojima je najbolje možete dostići. I ako Hrvatska odluči da joj treba još helikoptera Black Hawk za postizanje njenog cilja – mi smo spremni surađivati s Vama, i sa američkom Vladom da to ostvarimo. (…) Trenutno je 10 zemalja u Europi koje lete na Black Hawkovima, uključujući sad i Hrvatsku, ili koje su ih već naručile. I, mi naširoko vidimo pojačani interes za modernim i sposobnim oružnim sustavom – jer, kako sam već spomenuo, sve je u sposobnostima. Jer, kako u ovim situacijama vidimo,  imati moderni, u borbi dokazani i pouzdani oružni sustav je stvarno najvažnija stvar u vremenima poput ovih. Dakle, vidimo silno jačanje interesa širom Europe i svijeta za modernizacijom vojski, i mislim da su događanja u Ukrajini definitivno utjecala na te odluke“.

Početkom tjedna u Hrvatsku je stigla prva oprema za buduće HRZ-ove helikoptere Black Hawk, a ovih dana raspisan je i natječaj za izgradnju hangara za njihov smještaj u bazi Lučko. No s najavama kako se prvi helikopteri očekuju na samom početku godine, prilično je izgledno da bi izgradnja hangara mogla kasniti (posebno uzme li se u obzir i potencijalna otezanja javne nabave te moguće loše vrijeme koje bi moglo u narednih par mjeseci usporiti gradnju). Prošloga tjedna u Splitu Kopnena vojska SAD-a još je jednom izložila helikopter UH-60M, kako bi ga razgledali pripadnici OS RH, ali i druge strane delegacije. Osim „terenskog“ iskustva u režiji US Army, na izlagačkom štandu kompanija Sikorsky/Lockheed Martin mogao se dobiti uvid i u „teorijski“ dio tog sustava. O tome smo porazgovarali s umirovljenim brigadirom Robertom Mathersom, voditeljem zaduženim za razvoj poslovnih odnosa za Središnju i Istočnu Europu pri kompanijama Sikorsky i Lockheed Martin.

Na sajmu ASDA u Splitu bio je „uživo“ izložen jedan helikopter UH-60M Black Hawk. Hrvatska trenutno nabavlja 4 ovakva helikoptera. Kada ih točno možemo očekivati u Hrvatskoj i za koje snage se oni trenutno opremaju?

Izloženi UH-60M na parkiralištu Spaladium Arene i direktorica DSCA Heidi Grant

„Da, izvanredno je vidjeti Black Hawk ovdje na izložbi ASDA… Znate, to je helikopter koji je najviše na svijetu isprobavan u borbama – 3 milijuna borbenih sati leta – i iznimno smo ponosni što se Hrvatska pridružuje Black Hawk obitelji. Imao sam čast biti među dužnosnicima zaduženim za obranu, vojni izaslanik ovdje u Hrvatskoj, u vrijeme kada je Hrvatska donijela tu odluku prije nekoliko godina, i sada imam privilegij biti ovdje kao dio korporacija Sikorsky i Lockheed Martin te vidjeti provedbu tih odluka. Što se tiče dolaska novih Black Hawk helikoptera u Hrvatsku, oni su naručeni kroz procedure Vlade SAD i kompanija Sikorsky je isporučila te helikoptere Vladi SAD ne bi li ih ona otpremila u Hrvatsku. Dakle, to je bilateralan ‘government-to-government’ posao sa SAD. Pa ipak, mi znamo da će Hrvatska svoje Black Hawk helikoptere dobiti tijekom rane 2022. – prva dva, a onda ubrzo nakon toga i ostale. No, raspored isporuke zadan je od strane Kopnenih snaga SAD budući da su oni ti koji ih zapravo isporučuju. Koliko ja mogu razumijeti iz mojih razgovora s pripadnicima vašeg izvrsnog nacionalnog zrakoplovstva, koji su moji stari prijatelji, oni planiraju postići inicijalnu operativnu sposobnost vrlo skoro“.

Osnovna konfiguracija ili konfiguracija za specijalne snage?

„Koliko znam, vjerujem da će letjelice biti isporučene u svojoj osnovnoj konfiguraciji UH-60M, standardnoj konfiguraciji za Kopnene snage SAD i da Hrvatska namjerava napraviti određene modifikacije za specijalne operacije u neko kasnije doba“.

Očekujete li nakon ova prva 4 helikoptera i daljnje narudžbe od Hrvatske?

„Koliko znam o originalnim planovima koje je Hrvatska imala, govorilo se o stvaranju flote od ukupno do 10 helikoptera Black Hawk, ne bi li se njima zamijenilo neke od starijih modela ruskog podrijetla. Mi se radujemo mogućnosti da vam pomognemo u tome. Što je više helikoptera Black Hawk u Europi – to bolje… Ja ih jako volim, a imao sam mnogo prilika biti u njihovoj putničkoj kabini…“.

Upoznati ste s našom postojećom eskadrilom helikoptera Mi-171 i Mi-8. Koja je prednost Black Hawka i hoće li nam biti teško prilagoditi se na ove nove helikoptere?

Robert Mathers kao vojni izaslanik SAD i bivši ministar obrane RH Krstičević na prezentaciji obuke pilota za OH-58D

„Znate, prilagodba na svaki novi sustav nije lagana, te iako sam nisam pilot – radio sam s više raznih oružanih snaga kada su provodile takve tranzicije. Nekoliko je tu stvari koje me čine vrlo optimističnim i zbog kojih mi se čini da će ovo ići relativno brzo – kao prvo, naša strana, Vlada SAD, dali smo Hrvatskoj 16 helikoptera Kiowa Warrior i u to vrijeme sjećam se kako sam komentirao u Zadru da američki instruktori nikad prije nisu vidjeli tako brzu adaptaciju pilota helikoptera na neku sasvim novu platformu. Dakle, ti Mi-8/Mi-171 piloti tu su se snašli kao ribe u vodi. To je isti set vještina, samo na drugoj platformi. Naši instruktori bili su iznimno impresionirani profesionalizmom i pilotskim vještinama kandidata. Zato vjerujem da će i ovo biti iznimno brza tranzicija zbog organski izuzetno kvalitetne prirode hrvatskih pilota. U ovu je kupoprodaju uključen i paket obuke kroz sustav Foreign Military Sales (FMS), kao što je u pružanje obuke bila uključena i Nacionalna garda savezne države Minnesotta. A ja vjerujem da oni namjeravaju i nastaviti s takvom potporom po pitanju hrvatske flote Black Hawk helikoptera. Dakle, mislim da će sve to učiniti tranziciju mnogo lakšom“.

Koje su mogućnosti suradnje ne samo s SAD-om, nego i s drugim europskim zemljama koje također imaju u svojoj službi Black Hawk helikoptere?

„Prije 10 godina bile su samo 2 države u Europi koje su imale helikoptere Black Hawk, i one nisu bile u NATO savezu – Švedska i Austrija. Dakle, sada će takvih država biti 8, uključujući tu i Hrvatsku. Mi vidimo kako taj krug raste i raste, možda ste čuli nedavno da je i Rumunjska  odlučila nabaviti Black Hawk za potrebe svog Ministarstva unutarnjih poslova, a oni kupuju direktno iz Poljske. Dakle, to je direktna komercijalna kupoprodaja (“Direct Commercial Sale”). Sve te tzv. ‘nove NATO države’, u koje spada i Hrvatska, prebacuju svoje flote na helikoptere tipa Black Hawk, i to čini njihovu interoperabilnost sa savezničkim snagama, i SAD i onima drugih NATO država, mnogo boljom. Činjenica da se tu radi o jednoj zajedničkoj platformi – a mi tu imamo iznimno mnogo iskustava, i od strane SAD i drugih saveznika – čini ovaj rast širom regije još i boljim. Hrvatska će tu ostati – ja to čvrsto vjerujem – jedno njihovo čvorište za čitav niz zemalja jugoistočne Europe. Oni će u Hrvatskoj pronaći i uzor pri tranzicijama svojih helikopterskih flota, a to je nešto što smo vrlo zadovoljni vidjeti. Ujedno to i meni daje dodatni razlog za ponovni dolazak u ovu lijepu zemlju“.

Dobar ste poznavatelj naše situacije. Što još – osim helikoptera Black Hawk – možete ponuditi? Što bi nama bilo zanimljivo?

„Jedna od stvari koju tržišno istražujemo od strane koncerna Sikorsky/Lockheed Martin u više zemalja jugoistočne Europe su helikopteri za gašenje požara. Možda ste čuli za njih – nazivaju se Firehawk, S-70 Firehawk. To je letjelica kao Black Hawk… Započelo ih se graditi u Poljskoj, a mi ih koristimo i u Kaliforniji za borbu protiv požara na svakodnevnoj bazi, pa i baš danas. Vatrogasne institucije savezne države Kalifornije i posebno vatrogasci okruga Los Angeles obožavaju svoje helikoptere Firehawk iz više razloga: kao prvo – većina njihovih pilota su bivši piloti Kopnenih snaga SAD sa iskustvom službe na helikopterima Black Hawk. Osim toga, oni mogu podnijeti uvjete u južnoj Kaliforniji, a ti uvjeti su slični onima u Dalmaciji – brzi prijelazi od razine mora do velikih nadmorskih visina, a oni imaju u Kaliforniji i svoju vlastitu buru, koja se zove ‘vjetrovi svete Ane’ (“Santa Ana winds”, op.a.), i u kalifornijskim požarima prošle godine jedini helikopteri koji su pod takvim uvjetima mogli polijetati bili su baš Firehawk. Pod vjetrovima brzine 40 čvorova ni jedan drugi helikopter nije mogao polijetati da bi gasio požar.

Mi znamo da su širom jugoistočne Europe – od Hrvatske preko Jadrana, pa sve do Egejskog mora i istočnog Mediterana – vatrogasna djelovanja jedna posebno bitna djelatnost i rado bismo vidjeli helikoptere Firehawk u Hrvatskoj. Riječ je tu o istoj platformi, o gotovo kompletno istim letjelicama – jedna je UH-60 Black Hawk, a druga je S-70 Firehawk – vrlo su slične. Iznimna je tu izmjenjivost dijelova, obuke i održavanja, i zato je to najefikasniji takav vatrogasni helikopter na svijetu. No  moram napomenuti da on nije samo za vatrogasne poslove – naime, kada nije požarna sezona, njima se može raditi traganje i spašavanje, mogu služiti i za redovne medicinske evakuacije i transport, a mogu transportirati i vatrogasce tijekom požarne sezone. Dakle, ja sam iz doba svog prijašnjeg posla dobro upoznat s vašom vatrogasnom flotom i vašim izvrsnim vatrogasnim pilotima aviona Bombardier CL-415 i Air Tractor… Sve su to vrlo efikasni avioni, ali oni imaju samo jednu misiju – tu misiju izvršavaju iznimno dobro, no ako bi Hrvatska razmišljala o helikopterima Firehawk, tu govorimo o letjelicama koje ne samo da su iznimno efikasne u protupožarne svrhe, već mogu izvoditi i druge misije na poljima traganja i spašavanja, te medicinske skrbi … što god od njih hrvatske vlasti budu tražile“.

I to su sve aktivnosti koje se mogu raditi paralelno i na Black Hawku i na namjenskoj protupožarnoj letjelici?

„Naravno, apsolutno. Jedina je razlika u tome što je Firehawk ponešto modificiran za vatrogasne poslove. Dakle, mi imamo povezano poduzeće koje se zove ‘United RotorCraft’ i koji u helikoptere ugrađuje tankove kapaciteta 3.800 litara i uvežu ih, za njih dodaju i usisne cijevi tako da mogu puniti taj tank iz bilo kojeg izvora vode u kojem je razina veća od 1 metar… iz kojeg mogu „piti vodu“ kao insekt, u kojem je razina barem 1 metar. Može biti iz bazena, oceana, jezera, mora, nije bitno… I onda možete ugraditi i dodatnu opremu – vitla, dodatna svjetla. On vodu ispušta kao bombarder, a ne postupno kao iz vjedra. Dakle, vrlo je efikasan, i ako upotrijebite Google i potražite ‘Firehawk California“ vidjet ćete mnoge video snimke njihovog gašenja požara. Kalifornija baš voli svoje helikoptere Firehawk“.

Vidim, ponovno je ovdje maketa F-16, ovdje je i simulator za F-16… Ne odustajete?

Delegacija Bahreina na izložbenom mjestu Lockheed Martina na ASDA-i

„Mi razumijemo da je Hrvatska donijela svoju odluku po pitanju borbenih aviona, i želimo joj sve najbolje u razvoju njenih sposobnosti. Rado bismo da je to bio F-16, budući je to ipak najviše borbeno oproban avion na svijetu. Vidite, mi stojimo na raspolaganju poduprijeti Hrvatsku kao Lockheed Martin kroz sva naša zrakoplovna rješenja. Dakle, radujemo se nastavku suradnje, a ako to neće biti moguće na polju borbenih zrakoplova – onda to mogu biti i neke druge letjelice. I da, imamo mi i druge potencijalne kupce koji razmišljaju o F-16, nije to samo Hrvatska“.

Na samom kraju razgovora, Mathers je zaključio: „Izvrsno je vratiti se opet u Hrvatsku, jako volim hrvatski narod, predivno je biti opet u Dalmaciji u rujnu, i iznimno sam sretan biti u ovakvoj poziciji da nastavim s tvrtkom Lockheed Martin ono što sam radio i za Vladu SAD, a to je jačanje vaših sposobnosti kao saveznika i prijatelja“.