Jučer ujutro ministar obrane Mario Banožić gostovao je u emisiji Hrvatskog radija „A sada Vlada“. Još pod dojmom dan ranije održanog obilaska poplavljenih područja i ondje angažiranih pripadnika OS RH, Banožić je izjavio kako je donio odluku kojom će se naknada za ovu vrstu terenskog rada povećati za 100% za sve vojnike i vojnikinje angažirane na poplavljenim dijelovima RH. No tema se brzo s poplavnih voda prebacila na more, odnosno na izgradnju obalnih  ophodnih brodova i probleme s Brodosplitom. Budući su ti brodovi već odavno trebali biti gotovi, logično je bilo pitanje voditelja – u čemu je problem? Banožić je krenuo objašnjavati iz početka:

„Riječ je o ugovoru koji je potpisan 2014. godine, kada se projektirao obalni ophodni brod. Dakle, to je jedna tema – projektna dokumentacija. Druga tema je sama izgradnja obalnih ophodnih brodova, koji su trebali biti isporučeni Hrvatskoj vojsci još 2018. godine. Međutim, sam izgraditelj – u ovom slučaju to je BSO, tvrtka koja je u biti dio Brodosplita, u vlasništvu Tomislava Debeljaka, koji je što zbog svojih mogućnosti kao izvođač radova, što zbog nekakvih drugih svojih problema, koji meni u ovom trenutku nisu baš do kraja svi jasni i poznati… nije isporučio brodove 2018. godine, nakon čega se je tražilo da se kroz anekse ugovora ostane kao izvođač… odnosno, da se ti brodovi završe, u dobroj vjeri išlo se ka tome… Međutim, evo, unatoč tome što su potpisani aneksi ugovora, produžavali se rokovi… pa čak u zadnjem aneksu ugovora je zatražio, temeljem tadašnjega Zakona o javnoj nabavi, onu maksimalnu mogućnost do deset posto povećanja… uslijed promjene cijene energenata, odnosno materijala, rada i tako dalje – dano mu je maksimalno tih deset posto, koliko je moglo bit uvećanje cijena. Te, od postojećega ugovora, koji je iznosio 396 milijuna kuna, sa PDV-om… dakle, ugovor je otišao na 400 i 30 i nešto milijuna. I na taj način smo pokazali volju, kao Ministarstvo, kao Vlada, da se uistinu ti brodovi napokon završe, odnosno, da ova priča, koja traje već vidimo sada 9 godina, da se privede kraju“.

Razmirice i razlike

No ni to povećanje, tvrdi Banožić, Debeljaku nije bilo dovoljno pa je počeo postavljati nove uvjete koji, prema ministru, nemaju nikakvo utemeljenje:

„Čak štoviše, doveo je u pitanje… počeo je dovodit u pitanje vlasništvo brodova, koje uopće nije upitno. Naime, mi smo upravo s ciljem pozitivnog rješavanja ovu priči… ove priče, za Republiku Hrvatsku, za Ministarstvo obrane, uključili i Državno odvjetništvo, koje je jasno dalo do znanja da upis brodova, kojeg Debeljak spominje, nije imao apsolutno nikakav… nikakvu zakonitu podlogu. Odnosno, Pomorski zakonik jasno kaže kad su brodovi u izgradnji, u… koji se grade za vojsku, u… ne mogu biti ničije drugo vlasništvo, nego vlasništvo Republike Hrvatske. Isto tako, ja sam rekao… te odgovore… na koji način je to se dogodilo, mora ponuditi odgovore, prije svega Državnom odvjetništvu, a onda i nama samima… Ali, evo, da, uz to još i Ministarstvo obrane, naravno, u dogovoru sa Državnim odvjetništvom, išlo je i na upis brodova kroz teret, tako da tu nema nikakvog govora o prodaji brodova nekakim trećim osobama… ili nešto što je već do sada govorio, u ovim silnim napisima. Dakle, na ovaj način oštro odbacujem ovo što je Debeljak sve rekao u javnosti. Dakle, Ministarstvo obrane ima interes završit te brodove. Ministarstvo ima interes to radit, sve ove godine, što jasno pokazujemo i kroz anekse ugovora… odnosno, i kroz ovu volju da se razgovara. I ono sve što tražimo od Debeljaka, i to sam tražio i pismeno, i tražim… i javno sam tražio nekoliko puta- to je da se on, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, odnosno, sukladno ugovoru koji je sada na snazi i aneksima, jasno očituje da li je u stanju završiti te brodove, bez onoga „ali“… odnosno, ucjenjivanja i traženja još novaca… Jel, očito je da je ovaj projekat jako koštao Republiku Hrvatsku, i mi ga imamo namjeru završiti“.

U međuvremenu, Debeljak je u javnim nastupima, uključujući i priopćenje Brodosplita, tvrdio da  se brodovi nisu mogli početi graditi prije nego je MORH platio sve zaostatke, što se dogodilo tek 17. veljače 2020. Banožić tvrdi  da je takvo nešto nemoguće, te da se radi isključivo o nekakvim Debeljakovim procjenama:

„Dakle, ono što je sigurno – da, sukladno ugovoru, postoji tim ljudi koji nakon svakog obavljenog posla napravi uredno izvješće… Kada je izvješće usvojeno, radi se fakturiranje temeljem određenih aktivnosti, koje su uspostavljene. I, na taj način je do sada isplaćeno… isplaćivano, sve ove godine. Dakle, nema šanse da je ostalo nešto neplaćeno. Mi nemamo ni jednu fakturu neplaćenu, dakle, u Ministarstvu obrane. I to sam, ja sam naglašavao… dakle, Ministarstvo obrane nema apsolutno nikakvog duga prema Brodosplitu. Dakle, mi imamo ono što je – to su 4 broda. Brod, koji je… prvi brod je u određenoj fazi… nešto većoj fazi, ovaj završenosti, u odnosu na ova tri. Ono što očekujemo, a to je da Debeljak jasno kaže dal on ima financijske, tehničke, administrativne mogućnosti da završi ovu izgradnju ovih brodova za Republiku Hrvatsku, za Ministarstvo obrane – sukladno postojećim zakonima i propisima, bez nekakvih tih svojih izračuna, o kojima uistinu ne znam što je stavio unutra“.

Jedna od opcija o kojoj se razmišlja u MORH-u je  da se ostali brodovi završe u nekom drugom škveru, što bi iziskivalo dodatno vrijeme i dodatne troškove. No svakako, prioritet je da se ti brodovi završe, i da se Tomislav Debeljak ponaša kao odgovoran gospodarstvenik, zaključio je Banožić.

Rafale – Talijani i Mađari

Sljedeća velika tema je nabava borbenih aviona Rafale. Hrvatski pilot (ili piloti) započeli su s prvim samostalnim letovima. Kupovina i implementacija francuskih borbenih aviona Rafale u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je vrlo složeni projekt, rekao je ministar obrane Mario Banožić:

„Riječ je o projektu koji je uistinu složen za implementaciju. Na njemu rade najodgovorniji ljudi u Ministarstvu obrane. Ono se sastoji ne samo od nabavke aviona, ne samo od nabavke naoružanja, opreme… Ovdje je riječ i o paketima infrastrukture, koja je potrebna da bi Rafalei, kad dođu u Hrvatsku, imaju svoj prostor gdje će biti smješteni… a taj prostor bude siguran i sa sigurnosnog aspekta. Isto tako, postoje paketi, do 90 ljudi, pilota i tehničara, koje treba obučiti, i u ovom trenutku, i koji se obučavaju u Francuskoj, u zrakoplovnoj… u zrakoplovnim bazama, na način da smo poslali prvo tehničare još u prosincu prošle godine… a, znamo, evo, i da su piloti imali svoj prvi samostalni let prije nekoliko dana. Ali ono što nas slijedi dalje… to je, isto tako, paketi naoružanja, odnosno oprema koja je nabavljena uz Rafale, i na taj način, uvezivanja još ostalih projekata koji su, kako sam rekao, s ovog sigurnosnog aspekta… Riječ je o sustavu i kratkoga dometa, i radarsko-komunikacijskom sustavu, i srednjega dometa… I na taj način da uistinu dobijemo onaj pravi implementacijski paket – odnosno, povezanost Rafalea, naoružanja koje će imati – zrak-zrak, zrak-zemlja – i s druge strane, ovaj sustav koji dolazi sa zemlje… odnosno, protuzračne obrane, i radarsko-komunikacijski sustav. I na taj način pokažemo uistinu ozbiljnost i širinu implementacije ovoga projekta“.

Prvi avioni Rafale bit će u Hrvatskoj sljedeće godine, naglasio je Banožić, te će do tada imati izgrađenu i odgovarajuću infrastrukturu:

„Infrastruktura će biti gotova do kraja prvoga kvartala, odnosno, iza toga dolaze prvi Rafalei i oni će imat svoju dinamiku isporuke. Posljednji mislim da dolaze u prvom kvartalu 2025. godine. Ono što je bitno da naši piloti su obučeni, daprvenstveno zahvaljujući svojim znanjem, iskustvu koje su imali na dosadašnjim MiG-ovima, uistinu – ja bih rekao – dominiraju u ovoj cijeloj vježbi, odnosno razvoju pilota koji će… koji se pripremaju za Rafale… jer pokazali su tu zavidne razine znanja. To je jedno ogromno iskustvo koje mi imamo i ono što je potrebno dalje razvijati. Tome ide u prilog ne samo Rafalei jer, kako sam rekao, da je ovdje nekoliko projekata, koji su vezani za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Tu su i Black Hawk, koji… odnosno, zamjena sovjetskih helikoptera sa američkim helikopterima. Odnosno, zapadnoga podrijetla. I, na taj način… porijekla… I, na taj način stvaramo upravo tu jednu sinergiju između pojedinih zadaća Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. Naravno, tu su i prijašnje Kiowe, koje su nabavljene, i ovaj dio, naravno, i civilne zaštite – koju ćemo još uvijek, jedno vrijeme, raditi uz pomoć helikoptera koji su sovjetskoga podrijetla, koji su u sastavu Hrvatske vojske“.

Ipak, sudeći prema Banožićevim izjavama koje su uslijedile, do uvođenja Rafalea u punu operativnu službu u HRZ, morat će se potražiti pomoć NATO-a u nadzoru zračnog prostora RH. Naime, Banožić je rekao:

„Kad je riječ o implementaciji višenamjenskog borbenog aviona Rafale, naravno da se u jednom trenutku pojavljuje… kada su vam piloti, tehničari, na obuci, s druge strane imate i ovaj prijelaz… upravo kako smo rekli, sa MiG-ova, koji su dosta starije generacije, koji su dugo u sustavu… Ne bih rekao da su muzejski primjerci. Oni su služili Hrvatskoj vojsci, služe i danas, i naravno da imaju svoj rok trajanja i zato smo krenuli upravo u nabavku Rafalea… Na ovaj način, u ovom periodu, taj će se period preklopit. S obzirom da je Hrvatska NATO saveznica, odgovorna NATO saveznica, i da ima svoje partnerske odnose unutar NATO saveza… ono što je, temeljem planskih aktivnosti, temeljem zaključaka i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Glavnoga stožera – da, jednostavno, u tom periodu moramo biti pokriveni. Odnosno, ići će se u suradnju s našim partnerskim zemljama… U ovom slučaju, to je Italija i Mađarska, koje su nam ovdje najbliže. I, naravno da se to događa sve u suradnji sa zapovjednikom na NATO razini… I, na taj način, upoznati smo svi, šta radimo kao NATO članica. Odnosno, hrvatsko nebo bit će pokriveno, i na taj način ne samo da razvijamo nove sposobnosti, nego i ujedno pokazujemo da smo odgovorna NATO članica“.

Kada smo na portalu Obris.org još 2019. prognozirali da bi se to moglo dogoditi temeljem tada friško usvojenog sporazuma između Hrvatske i Mađarske o suradnji u području vojnog zrakoplovstva i protuzračnih aktivnosti (kojeg su Mađari jednostavno nazvali „Sporazumom između Vlada o nadzoru zračnog prostora“), tadašnji ministar obrane Damir Krstičević i neki visoki časnici HRZ-a tvrdili su da izmišljamo i da je to jednostavno nemoguće. Nepune 4 godine kasnije, vrag je došao po svoje, a Hrvatska će „kao odgovorna NATO članica“ nadzor svog neba prepustiti susjedima čiji pojedini politički predstavnici ne taje svoje teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj. Jedina utjeha je Banožićevo uvjeravanje da će se talijansko-mađarski nadzor provoditi „jedan kratki period“ i da će valjda biti besplatan:

„Dakle, ono što imate, to je reakcija susjednih zemalja u slučaju nekakve ugroze. Dakle, ovdje je riječ o stanju pripravnosti koje Republiku Hrvatsku u ovom trenutku ne košta ništa, ali ono što nas… je primarni cilj, je da taj period, unatoč tome što je kratak… da Hrvatska vojska upravo, u onome kako i ulaže… a to je, da ima jednostavno svoje sposobnosti, sa svojim pilotima, tehničarima i avionima“.

Ipak, kad su novinari točno pitali o planiranom trajanju tog „kratkog perioda“ – odgovor je bio jednostavno: „Taj period ćemo propustiti dokumentima“. Dakle – opet klasificirano.

I nakon tajne – tajna

Nakon izbjegavanja točnog odgovora na pitanje trajanja tuđeg nadzora hrvatskoga neba, ni o samoj hrvatskoj donaciji helikoptera Mi-8 Ukrajini  ministar Banožić nije želio reći ništa konkretno za domaću javnost, osim da „podržavamo Ukrajinu“. I dok se o donaciji za Ukrajinu od istog državnog dužnosnika po prvi put službeno čulo u inozemstvu, Banožić je tuzemno priznao da se aktivno radi na pripremi protu-paketa, koji će Hrvatska dobiti u zamjenu za svoje „osmice“:

„U dogovoru smo sa našim partnerima, Amerikancima, išli u pripremu jednoga prijedloga donacije, koja je vrlo izdašna. Do sada najizdašnija, koju smo imali u ovako jednom paketu. To je 140 milijuna dolara, koji će jedan dobar dio biti utrošen upravo na nabavku, odnosno donaciju 4 Black Hawka… a 4 bi kupila Republika Hrvatska i na taj način došli do onog željenog broja 12. Jel, u ovom trenutku mi imamo 4 Black Hawka koji su posljednji došli u prosincu 2022. godine… Gdje smo, također, kroz 2020., 2021. i 2022. godinu – u suradnji sa našim saveznicima, partnerima, isto tako obučavali i pilote i tehničare… i, na taj način, uistinu, ušli ozbiljno u implementaciju projekta Black Hawk u Hrvatsku vojsku, i sa ovom nabavkom 8 dodatnih, osam komada mislimo da ćemo ne samo pokrivati zadaće koje su ispred nas, nego isto tako doprinijeti drugim zadaćama koje se odnose na civilni dio, koje su humanitarnog karaktera. Pa, evo, samo evo posljednji ovaj slučaj – kada je Black Hawk odradio jedan brzi transport organa za transplantaciju u vrlo kratkom periodu, i tako doprinio i načinu da se spasi ljudski život. Dakle, i dalje ostaje, bez obzira što je riječ uistinu o ozbiljnim vojnim helikopterima… Mi ćemo i dalje nastojati ispunjavati svoje civilne zadaće. Naravno da ovdje ne dovodim u pitanje i drugi dio, gdi sada Hrvatska vojska sudjeluje… Dajemo podršku i Ministarstvu zdravstva u rješavanju hitnog medicinskog prijevoza. Isto tako, u suradnji sa Ministarstvom unutarnjih poslova sudjelovat ćemo i u razvoju ljudi koji će se odnositi, odnosno koji se bave helikopterima, a odnose se na Hrvatsku gorsku službu spašavanja, i na drugo pružanje civilnih zadaća koje ja… koje MUP to čini. I, u konačnici, oni nabavljaju još dodatno, dodatno helikopter. Na ovaj način, ova je jedna nova dimenzija i Ratnog zrakoplovstva, i zadaća i ciljeva koje imaju“.

I ti će Black Hawkovi, tvrdi Banožić, biti adekvatno smješteni u pripadajuće nove hangare:

Budući hangar na Lučkom za UH-60M

„Naravno. to je projekt, evo, koji me je dočekao, ali uspio sam ga… završili smo ga. Dao sam urednu informaciju javnosti. Interesantno je da sam tad dobio podatak da je ovo, u biti, prvi hangar koji je napravljen od Domovinskoga rata. Tako da, evo… jedna nova infrastruktura, ali paralelno s tim – kako sam rekao – gradimo hangare i za višenamjenske borbene avione, i to je samo jedan od infrastruktura koje se u ovom trenutku gradi“.

Spominjući „prvi hangar napravljen od Domovinskog rata“, Banožić je zaboravio na hangar za dežurni borbeni dvojac kojeg su izgradili Francuzi na Plesu, kao i na hangar-radionicu u Zemuniku iz vremena ministra Krstičevića.

A HKoV?

Kako ne bi ni Kopnena vojska ostala zanemarena, Banožić je spomenuo „projekt Bradley“ i „projekt Patria“, te još par „sitnica“:

„Isto tako 30 novih Patria, koji će u ovom trenutku… su na… razrađujemo na tehničko-taktičkoj razini unutar Ministarstva obrane, i očekujem potpisivanje ugovora. Ali, isto tako, to su i radarski sustavi koje sam spomenuo već. Modernizacija, opremanje FPS-117, daljnja nabavka sustava srednjega dometa… uvođenje, odnosno, implementacija sustava kratkoga dometa. Tu su ROLE-1, odnosno ROLE-2. Nova bolnica u… koja bi uskoro trebala… mobilna bolnica koja bi uskoro trebala doć u sustav Hrvatske vojske. Tu su daljnja jačanja sa našim partnerima, po pitanju misija, operacija… Ali, i ono što sam rekao – čovjek u središtu uspjeha – gdje smo jasno, kroz nove pravilnike, kroz izmjene postojećih pravilnika i definirali, prije svega povećanje naknade za dragovoljno služenje vojnoga roka… gdje je sada dragovoljno služenje… vojni, ovaj, ročnik dobija 1400 eura, praktički, za služenje vojnoga roka. Povećanje, odnosno, ulazak kadeta… i na koji način oni… financiraju se njihove stipendije, i tako dalje. Puno je toga“.