Sa 79 glasova „ZA“, 61 „PROTIV“ i 1 „suzdržanim“ Hrvatski sabor večeras je izglasao novu hrvatsku Vladu. Andreju Plenkoviću ovo je treći premijerski mandat, a većini članova Vlade – drugi na ministarskim mjestima. Zbog nužnosti koalicije s Domovinskim pokretom, nova Vlada ima 2 ministarstva više (Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije koje se izdvojilo iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoje, te Ministarstvo demografije i useljeništva), a čak 7 potpredsjednika Vlade (Medved, Božinović, Butković, Bačić, Anušić, Primorac i novi Josip Dabro, ministar poljoprivrede). To je izuzetno puno potpredsjednika, s obzirom da Vlada ima ukupno 19 članova, uključujući i premijera. Broj žena u Vladi dodatno je smanjen – od 4 ministrice u prošlom mandatu ostale su tek dvije, „zelena“ ministrica Marija Vučković i kontroverzna ministrica kulture Nina Obuljen-Koržinek.  Novi/stari ministar obrane ostao je Ivan Anušić, što je dobra vijesti budući je u samo 6 mjeseci pokazao više volje i znanja nego njegov prethodnik Mario Banožić tijekom svoje 3 godine mandata u MORH-u.

Jutros je Andrej Plenković pred Saborom predstavljao program svoje treće Vlade, saževši ga u 5 osnovnih elemenata: „Želimo uspješnu, vitalnu, pravednu, održivu i suverenu Hrvatsku“. Ako je suditi po izlaganju u Saboru, malo se toga planira za obrambeni resor. Premijer Plenković rekao je da „živimo u itekako nesigurnom vremenu u kojem traje ruska agresija na Ukrajinu, a sukob na Bliskom Istoku je izuzetno intenzivan s prijetnjom daljnje eskalacije“. „To zahtijeva da budemo snažni i kada je riječ o obrambenim sposobnostima“, rekao je Plenković i neizostavno po tko zna koji put istaknuo nedavni dolazak prvih šest borbenih aviona Rafale dok se drugih šest, najavio je, očekuje do veljače iduće godine. Pritom je Plenković još obećao i nastavak „ulaganja u kopnenu vojsku, ratnu mornaricu, kao i jačanje hrvatske policije i zaštita vanjske granice“. O zahtjevu Domovinskog pokreta da se uvede obavezni vojni rok u Vladinom programu nema ništa izričito, tek načelno: „Imajući u vidu rastuće globalne napetosti te sve razornije posljedice klimatskih promjena, diljem Europe raste svijest o potrebi pohađanja kraćeg tečaja radi pružanja temeljnih vojnih sposobnosti i kompetencija iz domene civilne zaštite i prve pomoći kako bi se kod mladih ljudi podigla spremnost i kako bi stekli korisne vještine za budućnost. U tom pogledu razradit će se najbolji model prema našim potrebama i logističkim sposobnostima“. Prije nekoliko dana ministar Anušić je pred novim koalicijskim partnerima iz Domovinskog pokreta rekao kako to „sigurno ide“, no činjenica je da nakon velikih i pompoznih najava s kraja prošle i početka ove godine nije bilo ničega, pa ni prijedloga spremnog za prezentaciju najvišim državnim dužnosnicima koji se do tada uvelike spominjao.

U Programu Vlade za razdoblje 2024.-2028. obavezni vojni rok ili nekakvo slično osposobljavanje također se ne spominje. U tzv. Prioritetu br. 5 „Suverena Hrvatska“ cilj 5.2. odnosi se na „Modernu vojsku“, te se obećaje nastavak unapređenja sustava domovinske sigurnosti uz modernizaciju policije, vojske, vatrogastva, civilne zaštite i drugih žurnih službi. Kako bi razvila „modernu vojsku“, Vlada obećaje:

1. vratiti Hrvatsku vojsku u Beli Manastir, obnoviti zapuštenu vojarnu te ondje stvoriti uvjete za smještaj, život i rad do 800 pripadnika Hrvatske vojske;
2. nastaviti  s modernizacijom i opremanjem postojećih kapaciteta Hrvatske vojske uz uporabu najmodernijih savezničkih tehnologija i opreme, te oslanjanje na domaću obrambenu industriju;
3. opremanje HRM-a višenamjenskim brodom povećane autonomije i sposobnosti; te
4. jačanje kapaciteta i samodostatnosti hrvatske obrambene industrije prateći strateške europske i NATO dokumente, pri čemu će se koristiti jedinstvena iskustva Hrvatske iz Domovinskog rata.

Ni u poglavlju pod nazivom „Sigurne granice i unutarnja sigurnost“ nema spomena aktivacije obaveznog vojnog roka, već se kao ciljevi spominju osnaživanje suradnje sa saveznicima i partnerima (uključujući FRONTEX i EUROPOL), ulaganje u izgradnju vlastite optičke mreže i dodatne opreme radi unapređenja postojećih kapaciteta e-nadzora cijele zelene granice, jačanje postojećih mjera protiv krijumčara i trgovaca ljudima, razminiranje preostalih 89 km2 minski sumnjivog područja, kupovina 2 nova Canadaira i rezervnih dijelova, te nastavak aktivnosti za rješavanje sudbine nestalih osoba u Domovinskom ratu i procesuiranje ratnih zločina.

*Photo: Vlada  RH

Novi ministar obrane Ivan Anušić završio je prvi tjedan svog ministarskog mandata scenom koja već dugo nije viđena u Hrvatskoj – ministar obrane i predsjednik države srdačno su se pozdravili i zajedno prisustvovali promociji novih časnika zdravstvene službe. I ne samo to – predsjednik Milanović na početku svog govora posebno se dotaknuo ministra Ivana Anušića:

„Poštovani gospodine ministre i potpredsjedniče Vlade, Vama poseban pozdrav i čestitka na preuzimanju ove dužnosti koja je odgovorna i u puno rutinskijim vremenima, a u današnjim posebno. Odgovorno ministarsko mjesto! Želim sve najbolje i radujem se dobroj suradnji!“.

Time je stavljena točka na 3 godine dugo neprijateljstvo između ministra obrane Marija Banožića i predsjednika RH te Vrhovnog zapovjednika OS RH Zorana Milanovića, koje je započelo problemima u protokolarnom polaganju vijenaca na Mirogoju, a eskaliralo do neslućenih razmjera Banožićevim umirovljenjem zapovjednika Počasno-zaštitne bojne brigadira Elvisa Burčula. Tijekom posljednje 3 godine, Banožić i Milanović častili su se teškim riječima, često primitivnim uvredama, optužbama o narušenoj spremnosti OS RH, zabranama ulaska u vojne objekte, dvostrukim  ispraćajima i gotovo potajnim događanjima, Banožićevim neisplatama dnevnica i Milanovićevim ignoriranjem imenovanja vojnih zapovjednika na najviše dužnosti. Načelnik GS OS RH tu se našao kao kolateralna žrtva i uspješno preživjeli nakon Banožićevog  nemuštog pokušaja smjene preko Inspektorata obrane.

Svo to vrijeme negdje sa strane je kibicirao premijer Andrej Plenković, zadovoljan što je Milanovićev oštar jezik skrenuo s njegovog lika i djela na ono ministra Banožića. U tom je zadovoljstvu, navodno, ležao i glavni razlog zašto je krajnje nesposobni Banožić ostao ministar čitavo ovo vrijeme, sve dok ga premijer nije brzinski smijenio svega par sati nakon tragične prometne nesreće. Upitan danas nakon sjednice Vlade o suradnji Milanovića i Anušića, premijer Plenković kratko je rekao: „Ne znam, nisam imao vremena se s tim baviti. Anušić je bio na dodjeli činova časnicima Hrvatske vojske“. No, na novinarsko insistiranje da li očekuje drugačiji odnos od onog kojeg je s Milanovićem imao Mario Banožić, Plenković je ipak procijedio: „Vidjet ćemo.“ „Kakve ćete upute dat ministru?“, pitali su dalje novinari. „Ministar je član Vlade. Ponaša se sukladno politici Vlade, ne moramo to sada ponovno ponavljati. Dakle, ukoliko bilo tko bude Vladu ucjenjivao, vrijeđao, lažno optuživao, bio on trenutno netko tko obnaša neku dužnost, oporbeni političar, predstavnik javnosti, pa čak i medija, dobit će adekvatan odgovor“, sada već nervozno odgovorio je premijer.

Predsjednik Milanović u više je navrata tvrdio da on nema problem s ministrom obrane, već s Marijom Banožićem. I to se danas trudio pokazati, odnoseći se prema Ivanu Anušiću s posebnim uvažavanjem. Nema sumnje da novi ministar obrane zadnjih dana rješava najveće probleme koje je stvorio Banožić, čemu svakako treba pribrojiti odnos s Vrhovnim  zapovjednikom OS RH. Ali i s javnošću. Jer danas se nakon višegodišnjeg ignoriranja, da ne kažemo cenzure, u MORH-ovom priopćenju našlo mjesta ne samo za spomen Zorana Milanovića, već i za izvatke iz Predsjednikovog govora mladim časnicima, kao i za njegove fotografije među nazočnim gostima. „Pa ne nosim ja kameru“, odgovorio je svojevremeno Mario Banožić na novinarska pitanja zašto je iz MORH-ovih video i foto materijala „nestao“ Zoran Milanović. Kameru danas nije nosio ni Ivan Anušić, ali je priopćenje bilo korektno napisano i opremljeno.

I za kraj, vratimo se na one kojima je današnji dan bio jedan od najvažnijih u životu, a nepravedno su ostali u sjeni političara. Radi se o 10. i 15. naraštaju Temeljne časničke izobrazbe zdravstvene  službe, odnosno o 7 doktora medicine, jednom doktoru dentalne medicine, jednoj magistri sestrinstva (svi s tržišta rada), te jednoj sveučilišnoj prvostupnici sestrinstva iz sustava OS RH. Njima su danas uručeni prvi časnički činovi i rješenja o prijmu u djelatnu vojnu službu koju će obavljati u Zagrebu, Varaždinu, Petrinji, Karlovcu, Kninu, Zemuniku, Splitu, Vinkovcima i Požegi. „Postoji mnoštvo zanimanja i mnoštvo profesija, ali vrlo je malo onih koje zovemo pozivima. Vaš liječnički i sestrinski poziv, vaš časnički poziv su prije svega plemeniti i na ponos su hrvatskog naroda“, poručio im je ministar obrane Ivan Anušić, obećavši da će nastaviti osnaživati uvjete rada, obuke i života vojnika jer se „jačanjem Hrvatske vojske jača hrvatski narod i hrvatska država“.

*Photo: Ured predsjednika RH/ Tomislav Bušljeta,  MORH/T. Brandt

„Ja sam došao raditi i odraditi ovu dužnost časno, pošteno i odgovorno“, rekao je Ivan Anušić, kandidat za ministra obrane, pred članovima saborskog Odbora za obranu i brojnim zastupnicima koji su došli na Anušićevo javno saslušanje u Hrvatskom saboru. Po prvi puta u povijesti saborskog Odbora za obranu pred to tijelo došli su premijer i kandidat za ministra kako bi iznijeli svoje viđenje rada u Ministarstvu obrane, ali i dobili potporu Odbora prije glavnog glasanja o osobi ministra na plenarnoj sjednici Sabora. Danas je Anušić dobio većinsku potporu članova Odbora za obranu (s 3 glasa protiv), a u četvrtak ujutro (u 09.30 sati) čeka ga još i glasanje na općoj sjednici Sabora.

Ivan Anušić je na Odbor stigao u pratnji premijera Andreja Plenkovića, koji je ukratko predstavio svog kandidata za ministra obrane i potom mu dao riječ. Anušić je u nekoliko navrata priznao da je tijekom zadnja dva dana usvojio tek neke osnove znanja o obrambenom resoru, te da se nije stigao upoznati s detaljima. Odlika je to tek rijetkih političara (i ne samo njih) i na određeni način je izraz poštovanja prema sugovorniku jer „neću te farbati, ne znam o tome dovoljno“. Od ponedjeljka, kada  je pristao biti kandidat za ministra  obrane, pa do današnje sjednice Odbora za obranu, Anušića su s osnovama stanja u resoru  upoznali državni tajnici u MORH-u i relevantne službe, no i sam Anušić je priznao da se radi o „površnom uvidu“ jer za drugi nije bilo vremena. Unatoč tome, tijekom 3-satne rasprave na Odboru, Ivan Anušić pokušao je dogovoriti na sva pitanja, izbjegavajući pritom uobičajene fraze i neke sasvim neodređene tokove misli tako popularne među domaćim političarima.

Objasnio je Anušić i razloge zašto je prihvatio ponuđeno mjesto ministra obrane:

„Moje prihvaćanje kandidature za ministra obrane je prvenstveno meni čast. Ja ne  želim zvučati patetično, niti želim da to bude nekakva patetika, ja kao bivši vojnik, kao bivši hrvatski dragovoljac, kao hrvatski branitelj koji je od 1991. godine do 2001. godine nosio hrvatsku odoru, danas, 2023. godine, dobivam  priliku biti ministar obrane. Prvo, to je, kao što sam rekao, meni ogromna čast, i nisam imao niti mogućnost, ne mogućnost nego nisam imao pravo doći i reći da ja to neću, ne želim… ili da je meni komfor moj puno bolji na mjestu župana. (…) Drugi razlog je upravo to što smatram da u politici, kada se bavite politikom, ne možete uzimati sa švedskog stola samo ono što vama odgovara jer politika nije švedski stol, politika je ozbiljan posao, odgovoran posao, posao u kojem ćete u jednom trenutku imati dobre stvari ispred sebe, a u drugom trenutku – kada dođu ozbiljni zadaci i ozbiljni izazovi – morate se uhvatiti s tim u koštac“.

Iz odgovora koje je Anušić dao na brojna pitanja iskristalizirala su se dva cilja koja namjerava postići u narednih nekoliko mjeseci do kraja mandata aktualne Vlade. Jedan je pomaknuti izgradnju OOB-ova s mrtve točke, a drugi revitalizacija vojarne u Belom Manastiru:

„Obalni ophodni brodovi su jedna od tema koja će svakako biti meni u fokusu već od sutra, i s time ću se ozbiljno baviti jer smatram da je to nešto što je ostavština možda nekakvih ne dobro planiranih i neodređenih priprema da se ti brodovi uopće – koji su već 2018. trebali ploviti Jadranskim morem…“

Što se tiče vojarne u Belom Manastiru, određene pripreme su već napravljene:

„Tu postoji niz razloga zbog čega je vojarna u Belom Manastiru potrebna. O tom smo razgovarali ne sada kada sam ja postao ili kada sam predložen kao kandidat za ministra obrane, nego je ta tema načeta, kao što je rečeno, prije nekih godinu dana i ona se nalazi u strateškim dokumentima Ministarstva obrane. (…) Čim se to bude moglo operativno, sa svim onim suglasnostima koje moramo prikupiti i dobiti da bi uopće išli u tom smjeru, strategijama koje moramo donijeti, svi dionici vojnih strategija koje moramo donijeti, a tu uključujemo naravno i odbore i Stožer i Predsjednika Republike, mi ćemo u tom smjeru se i kretati i mi ćemo taj projekat i napraviti“.

Posljednje 3 i pol godine sada već bivši ministar Banožić svako malo je najavljivao donošenje glavnih strateških dokumenata – Strategije obrane i Dugoročnog plana razvoja (zaboravljajući pri tome kompletno i Strateški pregled obrane), no do danas oni nisu ugledali svjetlo dana. Njihov završetak i donošenje sada je palo na nasljednika Anušića.

„Govorimo o dva strateška dokumenta koja su trenutno u nacrtu. Znači, imamo šta raditi kad govorimo o strateškim dokumentima i smjernicama, i svakako vrlo brzo ćemo imati i o tome razgovor, i sve ono što ćemo učiniti i sve ono što radimo – teme su uvijek strateški dokumenti. Po strateškim dokumentima se moramo ravnati i po njima kreirati operativno nadogradnju sustava kroz vojnika konkretno ili kroz konkretno oružje. U ovom trenutku ćemo morati po tome više raditi i moramo ubrzati to jer su u pitanju samo dva nacrta. Znači, nisu gotovi strateški dokumenti“.

Nikad punija sjednica Odbora za obranu

Anušić je obećao da će voditi brigu o boljem položaju vojnika, dočasnika i časnika, te je poželio i da izdvajanje za obranu bude puno veće od 2% BDP-a, kako bi kvalitetno skrbio o materijalnom položaju vojnika, ali i nabavi nove opreme te naoružanja. Ujedno se jasno izjsnio i protiv koncepta „vojske na granicama“ Republike Hrvatske, kako to ustrajno zagovara dio oporbe. Za razliku od svog prethodnika Banožića kojem je glavni moto bio da „vojsku treba maknuti s naslovnica“, što je u konačnici rezultiralo ekstremno slabim priljevom novih ljudi, posebno kada je riječ o dragovoljnim ročnicima (ali i neprekidnom prisutnošću skandala samog ministra na tim istim naslovnicama), Anušić je u nekoliko navrata ponovio da namjerava raditi na „popularizaciji Hrvatske vojske i hrvatskog vojnika“. Oko odnosa s Predsjednikom Republike bio je  ipak pomalo neodređen: „Ono što su ovlasti moje, obaveze i dužnosti kao ministra, zakonom i Ustavom, to  ću poštivati i tako ću se i ponašati“. Što se tiče obveza na međunarodnoj razini, Anušić je rekao da tu ne vidi nikakvih problema jer je i do sada često radio i komunicirao na engleskom jeziku koji govori oko „95 posto“ (možda mu nedostaju neki specijalizirani stručni termini), a razumije „100 posto“.

Nakon 3 sata „rešetanja“, Ivan Anušić je ostavio prilično dobar dojam i na poziciju i na opoziciju. Njegov entuzijazam pomalo podsjeća na onaj Damira Krstičevića, a i sam je najavio otvorenost koja je u mandatu Marija Banožića bila istjerana iz kabineta ministra na Krešimirovom trgu. Radi se, kako je dobro primijetio zastupnik Ante Prkačin, o „izgrađenom političaru i stabilnom čovjeku“, što je dobar preduvjet da u Ministarstvu obrane ponovno počnu puhati neki bolji vjetrovi, a da se mandat Marija Banožića zaboravi čim prije.

Samo 48 sati nakon što je Mario Banožić smijenjen s funkcije ministra obrane, premijer Andrej Plenković upravo je objavio ime novog kandidata za  tu funkciju:

„Danas smo započeli i završili konzultacije u vezi kandidata za novog ministra obrane, nakon što sam u subotu – zbog svim poznatih okolnosti, teške tragedije i nesreće koja se dogodila –  razriješio dotadašnjeg ministra Marija Banožića. Jutros smo održali  najprije konzultacije na razini Hrvatske demokratske zajednice, užega vodstva. Predložio sam za novoga potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića, koji je dosadašnji osječko-baranjski župan, ujedno i potpredsjednik HDZ-a. Na razini stranke dobio je potpunu konsenzualnu podršku od svih kolega. Nakon toga smo obavili konzultacije sa svim našim kolegama u parlamentarnoj većini – i od njih je dobio punu podršku, tako da smo, evo, i prije sutrašnjeg sastanka koalicije dogovorili da uputim pismo predsjedniku Hrvatskoga sabora kojim predlažem imenovanje Ivana Anušića za potpredsjednika Vlade i ministra obrane.“

Anušić je zadnjih 6,5 godina osječko-baranjski župan, ranije je bio načelnik općine Antunovac, i dragovoljac je Domovinskog rata, nabrojio je Plenković kvalifikacije budućeg ministra obrane: „Vjerujem da će Ivan Anušić kvalitetno obavljati dužnost ministra obrane dokraja mandata ove naše druge Vlade. On je, naravnu, na tu ponudu odmah i pristao i spreman je pripremiti se za saslušanje na nadležnom saborskom odboru.“

Saborski Odbor  za obranu sazvan je za četvrtak s 3 točke dnevnog reda koje se tiču državnog proračuna i Godišnjeg izvješća o obrani. Hoće li se dodati i četvrta točka – prijedlog za novog ministra obrane – još nije poznato. Naime, kandidati za ministra obrane do sada nisu išli na saslušanje pred Odbor (samo kandidati za čelnike obavještajnih agencija i načelnika Glavnog stožera OS RH), već se o njima raspravljalo isključivo na plenarnoj sjednici Sabora. No, kako je od 2012. godine takva mogućnost u Poslovniku Hrvatskog sabora kao članak 119. stavak, 6 koji glasi: “Ako se naknadno imenuje pojedini član Vlade, rasprava o predloženom kandidatu provodi se u radnom tijelu Sabora u čijem su djelokrugu pitanja iz nadležnosti središnjeg tijela državne uprave čijim se čelnikom kandidat predlaže imenovati” – to je itekako moguće. Dakle, riječ je o jednoj novoj praksi koju se u Hrvatskoj do sada nije vidjelo u primjeni što se obrane tiče.

Novi ministar

Banožić i Anušić – pomirenje nakon teških riječi

Sam izbor Anušića je vrlo zanimljiv. Time se, s jedne strane, zadržava tzv. slavonska kvota u Vladi, ista ona po kojoj  je izabran i Mario Banožić, ali s druge strane – premijer Plenković se rješava jednog vrlo važnog oponenta u stranci. Nije tajna da Plenković i Anušić već godinama nisu u dobrim odnosima, posebno nakon smjene ministrice Nataše Tramišak, što se manifestiralo Anušićevim bojkotiranjima sjednica Predsjedništva HDZ-a čiji je član. Predzadnje lokalne izbore, Anušić je otvoreno prozivao Marija Banožića kao čelnika vukovarsko-srijemskog HDZ-a, smatrajući da ne vodi dobro stranačku organizaciju jer se ona ne može voditi iz Zagreba. Također je prozvao Banožića za „nedostatak socijalne inteligencije“ što je, prema Anušiću, dovelo do raskola u ovoj stranačkoj organizaciji. Zato je u ožujku 2021. Andrej Plenković u zagrebačkoj središnjici održao sastanak pomirenja, nakon čega su obojica javno utihnula, tvrdeći kako nije bilo sukoba, već samo „malih nesporazuma“. Zanimljivo je da  je premijer Plenković sada ponovno osnažio budućeg ministra obrane, jer će Anušić ujedno biti potpredsjednik Vlade. Tako će Vlada po novome imati čak 6 potpredsjednika, od čega su 4 ujedno i potpredsjednici HDZ-a. Štoviše, gotovo svi potpredsjednici HDZ-a (osim saborske zastupnice Zdravke Bušić) sada su i potpredsjednici Vlade. Mjesto ministra obrane i potpredsjednika Vlade zadnji je držao Damir Krstičević, a tu je praksu Plenković ukinuo imenovanjem Marija Banožića za ministra obrane, procijenivši kako Banožić ipak nema kapaciteta za obje funkcije.

Treba li očekivati promjene u obrambenom resoru? Ne! Iako se Anušić pokazao kao tvrdoglav i svojeglav, nije realno očekivati da će u narednih nekoliko mjeseci – koliko je preostalo do novih parlamentarnih izbora – poduzeti ikakve ozbiljnije promjene u obrambenom resoru. Tih par mjeseci je dovoljno tek za sagledavanje stanja jednog kompliciranog sustava kao što je  obrana. Sigurno je, međutim, da će napraviti dvije stvari – dočekati prva vozila Bradley i prve borbene avione Rafale. No Anušićeva je svrha nešto drugo – bit će HDZ-ova udarna pesnica prema predsjedniku Zoranu Milanoviću, možda čak i žešća od Banožića, a dobro će djelovati i na HDZ-ovim predizbornim skupovima. Nažalost, državni tajnik Zdravko Jakop po drugi put je „izvisio“iz kombinacija za ministra obrane. To je samo dokaz da stranci na vlasti ne treba stručna osoba, koja zna i može, nego stranački kadar koji o obrani ne zna mnogo, ali donosi nešto glasova.

Dan nakon što je Goran Šarić izgubio život, a Mario Banožić funkciju ministra obrane, oglasila se i Policijska uprava vukovarsko-srijemska povodom završenog očevida jučerašnje teške prometne nesreće. U priopćenju – koje prenosimo u cijelosti – navodi se da će protiv Banožića biti podignuta kaznena prijava:

Poprište prometne nesrće (Photo: Novosti.hr)

„Očevidom prometne nesreće, kojim je rukovodila zamjenica Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, utvrđeno je kako je 44-godišnji vozač (državni dužnosnik) osobnog vozila vinkovačkih registarskih oznaka, krećući se iz smjera Vinkovaca u smjeru Županje, obavljao radnju pretjecanja s lijeve strane teretnog vozila koje se ispred njega kretalo u istom smjeru, a da se nije uvjerio da to može učiniti na siguran način ne ometajući promet iz suprotnog smjera, uslijed čega je došlo do udara prednjeg dijela osobnog vozila u prednji dio kombi vozila (teretno vozilo) pulskih registarskih oznaka kojim je iz suprotnog smjera upravljao 40-godišnjak.  
Uslijed zadobivenih ozljeda 40-godišnji vozač je preminuo na mjestu događaja, dok su 44-godišnjeg vozača djelatnici hitne medicinske pomoći prevezli u Opću županijsku bolnicu u Vinkovcima te potom u Klinički bolnički centar Osijek na daljnje liječenje. Po nalogu zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, nad tijelom preminulog vozača obavit će se obdukcija u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici ‘Dr. Juraj Njavro’ u Vukovaru.  
Od 44-godišnjeg vozača su izuzeti nesporni uzorci krvi i urina radi analize.  
Zbog sumnje da je kršenjem prometnih propisa izazvao prometnu nesreću, protiv 44-godišnjeg vozača će Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru biti podnesena kaznena prijava za kazneno djelo Izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu.  
Tijekom obavljanja očevida prometne nesreće, u vremenu od 8.15 do 16.26 sati, za promet je bila zatvorena dionica državne ceste DC-55 (Vinkovci-Županja)”.

No, ni više od 24 sata od prometne nesreće nema nalaza urina i krvi, koji su izuzeti neposredno nakon samog tragičnog događaja. To je danas potvrdio i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ne ulazeći u razlog zašto tih nalaza još uvijek nema.

Što se samog zdravstvenog stanja dojučerašnjeg ministra obrane tiče, o tome je danas govorio premijer Andrej Plenković nakon posjeta zagrebačkom sajmu knjiga Interliber: „On je trenutno u stanju koje je i dalje zabrinjavajuće. (…) U svakom slučaju, on se oporavlja od teških tjelesnih ozljeda koje je zadobio jučer u ovoj stravičnoj nesreći“. Jučer je potpredsjednik Vlade Tomo Medved posjetio KBC Osijek, no zbog Banožićevog zdravstvenog stanja nije uspio s njime razgovarati. Medved je zadužen da Banožiću objavi da više nije ministar obrane, a Plenković je potvrdio da on to još uvijek ne zna: „Nije bio kontaktibilan na taj način“.

Jučer je imenovan vršitelj dužnosti ministra obrane, dosadašnji državni tajnik Zdravko Jakop, no čini se da on neće ići stopama svog prethodnika Tomislava Ivića, koji je nakon ostavke Damira Krstičevića bio v.d. do novih izbora. Naime, kako je rekao premijer Plenković, namjera je izabrati novog ministra prije parlamentarnih izbora sljedeće godine:

„Sutra ćemo početi konzultacije na tu temu. Jučer smo imali okolnosti koju nitko nije očekivao, a sutra ćemo početi konzultacije na tu temu. (…) Imenovat ćemo novog, odnosno predložit ćemo Saboru novoga ministra“.

Zdravko Jakop – samo v.d. ili budući ministar obrane?

Iako Zdravko Jakop posjeduje i znanje i iskustvo koje je potrebno za ministra obrane, posebno u trenucima kada je nužno konsolidirati resor nakon Banožićevog razornog tsunamija, čini se da je HDZ-u, odnosno premijeru Plenkoviću, u postojećim okolnostima potrebniji stranački pouzdan kadar koji će i dalje predstavljati čvrstu pesnicu prema predsjedniku Zoranu Milanoviću. Zato Banožićev odlazak dolazi po premijera u najgorem trenutku, budući da je kao glavni Milanovićev oponent iz Vlade preostao tek ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman koji je, jednako kao i Banožić, nagrižen brojnim aferama i skandalima. No veliko je pitanje ima li ikoga tko je spreman sjesti u stolicu ministra obrane – to se pokazalo kao veliki problem i nakon Krstičevićeve ostavke, kao i tijekom mandata Maria Banožića koji nije bio smijenjen jer, među ostalim, nitko ozbiljan nije želio preuzeti tu funkciju.

Mario Banožić jutros je sudjelovao u prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom. Ministarstvo obrane o tome je poslalo kratko priopćenje: „U jutarnjim satima u subotu 11. studenoga 2023. godine na državnoj cesti DC-55 na izlazu iz Vinkovaca prema Županji dogodila se prometna nesreća u kojoj je sudjelovao ministar obrane Mario Banožić s osobnim vozilom te vozač kombija. Vozač kombi vozila u prometnoj nesreći je smrtno stradao. Liječnička pomoć ministru obrane zbog zadobivenih ozljeda pružila se u Općoj županijskoj bolnici Vinkovci. U tijeku je očevid kojim rukovodi zamjenica Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru“.

Prometnaa nesreća Marija Banožića (Photo: Vinkulja.hr)

Nažalost, situacija je daleko ozbiljnija od ove koju je opisao MORH. Naime, jutros oko 06:15 sati na državnoj cesti DC-55, na izlazu iz Vinkovaca prema Županji, vozilo ministra obrane Marija Banožića sudarilo se s kombijem kojeg je vozio 40-godišnji stanovnik Privlake. Vozač kombija smrtno je stradao, a ministar obrane teško je ozlijeđen. S teškim ozljedama prsnog koša, abdomena i ekstremiteta, te nagnječenjem mozga, zaprimljen je u Opću županijsku bolnici u Vinkovcima, pa bi potom bio prebačen u KBC Osijek. Ravnatelj OB Vinkovci, dr. Krunoslav Šporčić, rekao je da se radi o težim ozljedama, pričemu su najteže ozljede glave, ali one „u ovom trenutku nisu opasne po život. Zbog potrebnog neurokirurškog nadzora, jer mi nemamo neurokirurgiju, prevezen je u KBC Osijek”. Doktor Šporčić je potvrdio da Banožić nema znakove unutarnjeg krvarenja, ali: „On se trenutno ne sjeća događaja. Njegovo stanje svijesti nije potpuno stanje svijesti. Ne sjeća se nesreće, ali to je uobičajeno u ovakvom stanju. Ako stanje ostane ovako kako je, ne bi trebalo biti trajnih posljedica”. Dr. Krunoslav Šego, zamjenik ravnatelja bolnice i šef kirurške službe KBC-a Osijek, potvrdio je da je danas prije podne u ovu bolnicu prebačen ministar obrane Mario Banožić:

„Premješten je kod nas zbog daljnjeg liječenja. On je inicijalno obrađen u Vinkovcima, ovdje je učinjena dodatna obrada. Trenutno je smještan na jedinici intenzivnog liječenja. Mogu reći da je u ovom trenutku izvan neposredne životne opasnosti, iako s obzirom da se radi o politraumi moramo biti vrlo oprezni jer se zdravstveno stanje u takvim situacijama može iznenada pogoršati“.

Prema prvim informacijama, do nesreće je došlo kada je Banožić, sam vozeći svoj osobni automobil Nissan Terrano 2.7 TD Wagon, pretjecao kamion i frontalno se sudario s bijelim kombijem. Na cesti je vladala gusta magla. Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru, Biljana Luburić, koja je vodila očevid na licu mjesta, izvijestila je o prvim utvrđenim okolnostima:

„Vozač osobnog automobila, hrvatski državljanin, 44-godišnji, upravljajući osobnim automobilom, krećući se iz smjera Vinkovaca u smjeru Županje, na mjestu prometne nesreće je započeo pretjecanje teretnog vozila koje se kretalo ispred njega u istom smjeru, prethodno ne provjerivši da to može učiniti na siguran način imajući u vidu uvjete na cesti i vremenske prilike. I u tom trenutku došlo je do udara u drugo vozilo, odnosno kombi vozilo koje se kretalo iz suprotnog smjera. Prema do sada utvrđenom, došlo je do smrtnog stradavanja vozača kombi vozila koji je nakon provedenog očevida prevezen u vukovarsku bolnicu radi obavljanja obdukcije. A vozač osobnog automobila zadobio je teške tjelesne ozljede i prevezen je, po djelatnicima Hitne pomoći, u bolnicu u Vinkovce, a potom u bolnicu u Osijek”.

Luburić je napomenula i da je izuzet krv i urin vozača osobnog automobila, no do ranog poslijepodneva još nije bilo podataka o prisutnosti alkohola.

O svemu se oko 15:30 na izvanrednoj press-konferenciji oglasio i premijer Andrej Plenković, koji je odmah na početku izrazio sućut obitelji nesretno poginulog Gorana Šarića i izrazio zabrinutost zbog zdravstvenog stanja Marija Banožića. Što se pak Banožićeve funkcije ministra obrane tiče, Plenković je rekao:

„U ovim okolnostima, koje su zaista izvanredne zbog ove teške prometne nesreće, ja sam danas poslijepodne razriješio ministra Marija Banožića dužnosti ministra obrane, te sam ovlastio državnoga tajnika, gospodina Zdravka Jakopa, da obavlja sve poslove kao državni tajnik kako bi Ministarstvo obrane funkcioniralo na najkvalitetniji mogući način”.

Premijer je potvrdio da je Banožić sam vozio svoj vlastiti automobil, te da je bio na aktivnosti koja nije bila službena. Neslužbeno se spominje da je Banožić išao u lov, čemu svjedoči i lovačka odjeća u kojoj je navodno bio u trenutku nesreće.

Što se državnog tajnika Jakopa tiče, Plenković je rekao kako danas nije bilo vremena za razmišljanje o trajanju mandata v.d. ministra obrane, niti o koordinaciji njegovih aktivnosti. Ono što je sigurno, Jakopa već sljedeći tjedan čeka sastanak ministara obrane EU u Bruxellesu, ali i saborska  rasprava o Godišnjem izvješću o obrani te državnom proračunu.

Trenutno je jasno da zdravstveno stanje Marija Banožića zahtijeva vrlo dugotrajan oporavak, ali je isto tako izgledno da ga čeka sudski postupak  za izazivanja nesreće sa smrtnom posljedicom. Ovo je najvjerojatnije kraj političke karijere Marija Banožića, političara koji je najviše od svega želio biti ministar obrane do kraja svog mandata, a tijekom nešto više od 3 godine na toj funkciji proizveo je nebrojeni niz skandala, pokazujući da ne razumije resor kojem je na čelu, niti poznaje osnove političke etike. Banožić je tako treći ministar obrane za redom koji nije priveo svoj 4-godišnji mandat kraju. Naime, Damir Krstičević dao je ostavku nakon nesreća u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, Josip  Buljević je „odletio” nakon samo 6 mjeseci zbog pada Vlade, a Mario Banožić zbog posljedica teške prometne nesreće. U posljednjih 15 godina, jedino su Berislav Rončević i Ante Kotromanović uspjeli odraditi svoje ministarske mandate u cijelosti.

Dvije himne, 2 podizanja zastave, 2 pozdrava domovini, 2 samozadovoljna političara… Tako je danas 131 pripadnik Motorizirane pješačke satnije oklopno-mehanizirane bojne „Puma“ i Obavještajne pukovnije (koji čine glavninu snaga 38. HRVCON-a) ispraćen u NATO operaciju KFOR na Kosovu. Njihova će zadaća u trenutno prilično trusnoj kosovskoj republici trajati 6 mjeseci, uključujući Božić i Novu godinu, te Uskrs 2023. No umjesto da pred put još jednom izgrle svoje partnere, djecu i roditelje, morali su se 2 puta postrojavati, 2 puta strpljivo slušati iste ili slične fraze, i 2 puta se praviti kao da je sve to potpuno normalno.

Glavni krivci za ovu suludost su predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik Zoran Milanović te aktualni ministar obrane Mario Banožić. Ni jednom ni drugom nije bilo neugodno zbog današnje situacije. Štoviše, Milanović je ustvrdio da „njemu nikad nije neugodno“, dok je Banožiću „bila čast što sam danas došao ovdje“. I nastavak njihovih izjava bio je u istom revijalnom tonu. U slučaju samo jednog ispraćaj, Banožić na njemu ne bi smio govoriti, rekao je Milanović:

Predsjednik Zoran Milanović s pripadnicima 38. HRVCON-a (Photo: UPRH/Tomislav Bušljeta)

„On nije izbačen iz protokola, ali s obzirom da je neke ljude izbacio iz službe, da maltretira vojnike… Ali po koji put, pobogu, mi o tome pričamo?! Dakle, čovjek se voli iživljavati na onima koji su slabiji, naoko, ljude gazi, tjera ih u penziju protuzakonito, onda kad ih sud vrati – on to ne poštuje… Tu ga podržava njegov šef, odakle svi problemi dolaze, a vi mene pitate je li mi neugodno?! Meni je žao što su vojnici stajali sat-dva duže, to su prekaljeni ljudi, profesionalci, ali nema potrebe da stoje dva puta, a onda to možemo nazvati nekom vrstom sitne prevare, odnosno generalne prevare, odnosno generalne probe, ali generalne samo zato što su tu bili generali, jer on je generalne sramota“.

Banožić je, pak, morao objašnjavati da njegova nazočnost na alternativno organiziranom ispraćaju nije odgovor na Milanovićev ispraćaj:

Ministar Mario Banožić s pripadnicima 38. HRVCON-a (Photo: MORH/F.Klen)

„Dakle, ja nisam odlučio jučer doći… Kada smo čekali da Ured predsjednika, s obzirom da izdaje nekakve naredbe i zapovijedi koje ja i dalje ne vidim utemeljenje na zakonu, i dovodi Glavni stožer u jednu nezgodnu poziciju da kao Vrhovni zapovjednik da mu poslože kontingent… Ja kad vidim šta je sve na kraju složeno tada vidim trenutak u kojem mogu doć’, pristupiti, a da pri tome ne naštetim niti vama medijima, isto tako niti vojsci. To je bilo u ovom trenu. Dakle, moj dolazak nije bio definiran jučer, nego onog trena kada se vidilo kako će program izgledati“.

Tako je Banožić objasnio činjenicu da je unutar samo par sati nakon najave iz Ureda predsjednika o današnjim aktivnostima Milanovića u Varaždinu naknadno stigla i najava Ministarstva obrane o još jednom svečanom ispraćaju 38. HRVCON, na kojem će sudjelovati i ministar obrane Banožić.

U nastavku obostranog nabacivanja optužbama, Banožić je prozvao Milanovića da koristi vojsku za napade na Vladu, a Milanović je prozvao Banožićevog šefa, premijera Plenkovića, koji dozvoljava i potiče kriminalno ponašanje ministra obrane. Nakon popodnevne sjednice Predsjedništva HDZ-a, prozvani premijer Plenković očekivano je stao na stranu svog ministra obrane:

„Vojsku nije dobro privatizirati… Ministar obrane je ministar obrane i treba raditi svoj posao onako kako to njemu nalaže zakonski okvir i nadležnosti. Ne dolazi u obzir da ministar obrane izostaje s važnih događaja, a zato što bi to tako htio predsjednik Republike. Ja mislim da nije dobro da postoje dva ispraćaja, ali budući da dolazi do evidentnoga šikaniranja, marginaliziranja i vrijeđanja ministra od strane predsjednika smatram da je to apsolutno neprihvatljivo i ministar s punim pravom, kao netko tko je nadležan i tko će pratiti detaljno što se zbiva s još jednom misijom hrvatskih vojnika u sklopu KFOR-a, ima sav naslov da se sa njima pozdravi i da im kaže ono što želi reći i s te strane će on raditi svoj posao. A što se tiče predsjednika… Dakle, ta vrsta nekakve privatizacije i pretvaranja događaja na kojima su nazočni pripadnici Hrvatske vojske u mjesto na kojem će on vrijeđati ministra, raditi enorman, neprihvatljiv, zastrašujući pritisak na DORH, jednostavno su neprihvatljivi. Dakle, neprihvatljivi su i treba ih osuditi“.

To je prvi puta da je javnost mogla „uživati“ u dvostruko organiziranom događanju s istim povodom. Posljednjih mjeseci to se – što se tiče Ministarstva obrane – uglavnom događalo iza zatvorenih vrata dvorana na Krešimirovom trgu, a što se pak tiče Ureda predsjednika – u vojnim objektima od Črnomerca nadalje. Ovih se dana jednako svečano mogu obilježiti i dvije godine svađa, sukoba i optužbi na relaciji Vrhovni zapovjednik – ministar obrane. U ove dvije godine njihovi odnosi počeli su se prelamati i na Oružanim snagama RH – umirovljenja, izostanak imenovanja na više i najviše zapovjedne dužnosti, neisplata dnevnica, a danas, eto, po prvi puta i dvostruko, iako protokolarno događanje. Sveto kao da se ispraćaj organizira radi Milanovića i Banožića, a ne radi vojnika koji će narednih pola godina provesti izvršavajući jednu od osnovnih misija OS RH. Danas je bilo posebno tužno vidjeti i načelnika GS OS RH, admirala Roberta Hranja, koji je svojom prisutnošću na oba događanja legalizirao ovakvu vrstu dualiteta. A on će, po svemu sudeći, postati predmetom novog sukoba predsjednika i ministra već krajem ove godine, kada se očekuje da će ministar Banožić pokrenuti postupak Hranjevog micanja sa čela Glavnog stožera.

Prošloga tjedna nije gorjelo samo na pulskom te šibenskom području, jer ponovno su se rasplamsale i neke stare vatre na relaciji ministar obrane – načelnik Glavnog stožera – vrhovni zapovjednik OS RH. Ovoga puta razlog je probni balon pušten u medije o budućim izmjenama Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, prema kojima bi se nanovo definiralo zapovijedanje i rukovođenje Oružanim snagama, te bi se specificiralo da je u miru načelnik GS podređen ministru obrane, a ne predsjedniku države. U sklopu tih izmjena, ministar obrane navodno planira smijeniti aktualnog načelnika GS, admirala Roberta Hranja, temeljem dobne granice za službu u OS RH, te postaviti sebi prihvatljivijeg i podložnijeg kandidata.

Zakon o službi u OS RH (kojeg aktualni ministar često naziva „Zakonom o Oružanim snagama“) u svom članaku 205. propisuje da „Djelatnoj vojnoj osobi služba prestaje po sili zakona: (…) 9. Na temelju rješenja ministra obrane o prestanku službe zbog potreba službe u skladu sa zakonom kojim se uređuju prava iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, s posljednjim danom kalendarske godine u kojoj – general/admiral, časnik, odnosno dočasnik, ima navršenih 60 godina života…“. Admiral Hranj 5. rujna ove godine navršava 60 godina života (rođen je 5. rujna 1962. u Varaždinu) i prema ovoj zakonskoj odredbi sa zadnjim danom ove godine ministar obrane Mario Banožić mogao bi ga poslati u mirovinu. Ali… Predsjednik Milanović je nakon obilaska požarišta na šibenskom području 15. srpnja vrlo oštro poručio da to neće proći: „Dakle razbojnik, uz podršku Plenkovića, pušta signale da planira umiroviti Hranja. On to ne može, ne smije. Međutim, s takvim ljudima kojima zakon i Ustav ne znače ništa, nikad ne znate. Dakle, upozoravam ih da paze što rade!“. Milanović je pritom tražio od premijera Plenkovića da se očituje o tome, pozivajući se na dogovor s premijerom da je imenovanje načelnika GS OS RH dogovoreno na mandat od 4 godine, s izričitim izuzetkom primjene zakonske odredbe o prestanku službe pri navršenih 60 godina života.

Istoga dana, u petak 15. srpnja, pri obilasku ZTC-a, unatoč održavanju protupožarnih aviona i spremnosti za PP sezonu kao glavnim temama, ministar Mario Banožić nije uspio izbjeći i pitanja o planu za umirovljenje načelnika GS i Milanovićevim ranijim izjavama. Nakon lamentacije o beskorisnosti i štetočinskoj poziciji Zorana Milanovića, Banožić je okrenuo na temu umirovljenja načelnika Hranja:

„Isto tako, kada govorimo o načelniku Glavnoga stožera, o umirovljenju, ono se događa voljom Banožićevom… To je temeljem zakona, i niti bi to bio Hranj prvi slučaj, niti će bit, vjerojatno, posljednji u Hrvatskoj vojsci. Mi jednostavno znamo da, recimo, Stipetić jedan, general… iako je imao odluku na 5 godina, nakon dvije godine je umirovljen. Isto tako, imamo Lovrića, generala. Isto tako, imamo Lucića. Isto tako imamo… Šundova. To su sve bili ljudi koji su imali odluku na puno duže. Čak neki od njih nisu niti bili umirovljeni, s obzirom na broj godina koji su imali, dovoljno za odlazak u mirovinu. Dakle, mirovina se događa sa ulaskom u 60-tu godinu, sa mogućnošću produženja“.

Na novinarsku opasku kako se predsjednik države poziva na eksplicitan dogovor s premijerom Plenkovićem i dokument koji je potpisao ministar obrane Damir Krstičević da se na admiral Hranja kao načelnika GS neće odnositi odredba o dobnoj granici, te da će odraditi cijeli mandate, Banožić je rekao:

„Ne može biti to… odluku potpisuje ministar, odnosno, ministar obrane… u tom trenutku Davor… Damir Krstičević… ali, zakon je zakon. Odluka nije iznad zakona. Isto tako, kao što sam spomenio ove slučajeve , ovih generala… Oni su svi imali odluku na puno duži period, od onoga na koji su bili. Ako, po nekadašnjem zakonu, vi ste imali starosnu godinu 65… pet se odnosilo na odluku ministra, da će neko biti, recimo, načelnik Glavnog stožera… a otišao je nakon dvije. I tada čak, u tom trenutku, vam ti pojedini ljudi… recimo, ili, nismo imali niti ovu starosnu od 65. Danas je, po zakonu, starosna 60, a odluka za načelnika se odnosi na 4 godine. To što netko ima odluku na 4 godine, ne znači da je ona iznad zakona, starosno. I, zašto bi to bila nekakva iznimka? Odnosno, ja ni ne tvrdim da će to biti tako, ali isto tako neću komentirati, uopće, izjave Milanovića, koji uporno nekoga naziva lažljivcem, nekoga naziva… a u biti se pokaže da je to sve on“.

Banožić je potom ustvrdio da dokument o kojem priča predsjednik Milanović zaista postoji, jer „Niste mogli drugačije imenovati načelnika Glavnog stožera. Kao što postoji kod svih ovih generala prije“, ali nije želio izričito potvrditi da Hranj definitivno odlazi u mirovinu – izvlačeći se da „daleko je 31.12.2022. godine“.

Ministar obrane u ovih par izjava izrekao je niz netočnosti, koje ćemo pokušati raščlaniti jednu po jednu.

Banožićeva izjava br. 1 – “Stipetić je imao odluku na 5 godina, a umirovljen je nakon 2”

General Petar Stipetić bio je rođen 24. listopada 1937. godine. Načelnikom Glavnog stožera imenovan je 10. ožujka 2000. s nepune 63 godine, i na toj je dužnosti ostao do 16. siječnja 2003. godine, dakle s već navršenih 65 godina života. Tadašnja dobna granica za odlazak u mirovinu bila je upravo 65 godina, no general Stipetić nije umirovljen zbog te zakonske odredbe, već zbog neslaganja s tadašnjim ministrom obrane Jozom Radošem. Političkim dogovorom tadašnjeg predsjednika Stipe Mesića i premijer Ivice Račana najprije je došlo do preslagivanja vladajuće koalicije, pa sa zadnjim danom srpnja 2002. Radoš odlazi s pozicije ministra obrane, a nasljeđuje ga Željka Antunović, da bi potom u siječnju otišao i general Stipetić, koji je samo formalno umirovljen kao djelatna vojna osoba s navršenih 65 godina života. Stipetiću tako nisu presudile godine života, nego tadašnje političke okolnosti.

Banožićeva izjava br. 2 – “Isto tako, imamo Lovrića, generala. Isto tako, imamo Lucića. Isto tako imamo… Šundova. To su sve bili ljudi koji su imali odluku na puno duže. Čak neki od njih nisu niti bili umirovljeni, s obzirom na broj godina koji su imali, dovoljno za odlazak u mirovinu”

Načelnici Glavnog stožera – Josip Lucić, Drago Lovrić i Mirko Šundov – pripadaju mlađim generacijama časnika od već spomenutog Petra Stipetića. Unatoč tome što misli ministar obrane Mario Banožić, od njih trojice – dvojica spomenutih načelnika svoje su mandate odradili do kraja. No, idemo po redu…

General Josip Lucić rođen je 26. travnja 1957. godine i na mjestu načelnika GS naslijedio je generala Petra Stipetića 16. siječnja 2003. godine kao najmlađi načelnik GS OS RH s nepunih 46 godina života. Po isteku 5-godišnjeg mandata 16. siječnja 2008. godine formalno je razriješen dužnosti načelnika, da bi na to mjesto ponovno bio imenovan 28. veljače 2008. godine. Time je postao jedini načelnik u povijesti Oružanih snaga koji je dobio svoj drugi mandat, no opterećen brojnim aferama u obrambenom sustavu – nije ga konzumirao do kraja. Smijenjen je 1. veljače 2011. godine, zajedničkom odlukom tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića i premijerke Jadranke Kosor, koja je Lucićevu smjenu pripisala općoj reformi Oružanih snaga RH zbog prilagodbe standardima NATO-a i pomlađivanju vojske. To je, naravno, bio smiješan razlog, budući je general Lucić bio do sada najmlađi načelnik GS OS RH, a smijenjen je s te funkcije u svojoj 54. godini.

Lucićev nasljednik je general Drago Lovrić, rođen 2. prosinca 1961. godine, a imenovan za načelnika GS OS RH 25. veljače 2011. – dakle, s punih 49 godina života. Odluka o imenovanju Drage Lovrića načelnikom GS OS RH stupila je na snagu 1. ožujka te 2011. Tijekom njegovog mandata došlo je do izmjena Zakona o službi u OS RH, s kojima je ukinuta mogućnost produljenja mandata, te je ujedno mandat načelnika GS OS RH ograničen na 4 godine. No Lovrić je svoj mandat, onaj u trajanju od 5 godina, odradio do kraja, te je 1. ožujka 2016. predao dužnost načelnika svom nasljedniku, generalu Mirku Šundovu. Lovriću je tada bilo nepunih 55 godina života, a novom načelniku Šundovu – pune 54 godine života. Mirko Šundov je, naime, rođen 15. siječnja 1962. godine, pa bi se moglo reći da je novu funkciju dobio za rođendan. No, on je ujedno i prvi načelnik GS OS RH koji je u mandat ušao s 2 ograničenja – prvo ograničenje je mogućnost samo jednog mandata, a drugo ograničenje – mandat načelnika umjesto dosadašnjih 5 godina traje samo 4 godine. Zato je nakon punog mandata od 4 godine došlo do promjene na čelu GS – naslijedio ga je aktualni načelnik GS, admiral Robert Hranj, u svojoj 58. godini života.

Dakle, bez obzira što Banožić misli i tvrdi, niti jedan načelnik između Stipetića i Hranja nije svojom starošću potpadao pod dobno ograničenje obavljanja dužnosti u OS RH. Unatoč Banožićevoj tvrdnji kako su „to sve bili ljudi koji su imali odluku na puno duže“, lako provjerljiva činjenica je da su generali Lovrić i Šundov odradili svoje mandate načelnika GS do kraja, te da je general Lucić jedini koji je bio smijenjen usred svog drugog mandata, bez obzira što nije dosegnuo propisanu životnu dob za makar formalni prestanak vojne službe, opet dogovorom Predsjednika Republike i osobe obnašatelja uloge predsjednika Vlade RH.

Banožićeva izjava br. 3 – „Mirovina se događa sa ulaskom u 60-tu godinu, sa mogućnošću produženja”

Tu se, za promjenu, radi o potpuno točnoj izjavi, koja se upravo primijenila prilikom imenovanja admirala Roberta Hranja za načelnika GS OS RH. Naime, Hranjev „protukandidat“ za načelnika GS bio je general Drago Matanović, 2 godine mlađi od Hranja (rođen 13. rujna 1964.) – a kako je u to vrijeme na predsjedničkim izborima umjesto Kolinde Grabar Kitarović izabran Zoran Milanović, došlo je do drastične političke promjene, i novim političkim dogovorom usuglašen je prijedlog o Robertu Hranju kao novom načelniku GS OS RH. Tijekom takvog, političkog usuglašavanja o kandidatu Hranju, politički je vrh bio svjestan činjenice da će Hranj u zadnjih 20 godina biti drugi najstariji šef vojske (dakle, nakon generala Stipetića), koji će navršiti 60 godina života usred 4-godišnjeg mandata. Zato je tu državni vrh odmah predvidio primjenu „mogućnosti produženja“. To je na upit portala Obris.org potvrđeno iz Ureda predsjednika:

„Predsjednik Republike Zoran Milanović imenovao je admirala Roberta Hranja na dužnost načelnika GS OSRH na razdoblje od četiri godine, i to na prijedlog Vlade RH, a nakon prethodno usuglašenog dogovora između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Kako je već tada, tijekom dogovaranja njegovog imenovanja, bilo jasno da će admiral Hranj tijekom obnašanja dužnosti načelnika GS OSRH navršiti 60 godina života, a na što je ukazao predsjednik Milanović, premijer Plenković se suglasio s predsjednikom Milanovićem kako to nije zapreka da ga Vlada predloži, a Predsjednik Republike imenuje za načelnika GS OSRH na četiri godine.
Iako to nije bilo potrebno – jer su se Predsjednik i premijer već bili dogovorili oko imenovanja admirala Hranja za načelnika GS OSRH na razdoblje od četiri godine – čak je i tadašnjem ministru obrane Damiru Krstičeviću bilo jasno da će se admirala Hranja imenovati na četiri godine te da će on ostati u službi do isteka mandata načelnika GS OSRH, o čemu svjedoči i njegova Odluka o davanju suglasnosti za zadržavanje u službi, koju vam dostavljam. Na prijedlog Vlade RH od 20. veljače 2020., Odluku o imenovanju admirala Hranja za načelnika GS OSRH predsjednik Milanović donio je 21. veljače 2020., čime je počeo njegov četverogodišnji mandat na čelu GS OSRH“.

Banožićeva izjava br. 4 – “Ne može biti to… odluku potpisuje ministar, odnosno, ministar obrane… u tom trenutku Davor… Damir Krstičević… ali, zakon je zakon. Odluka nije iznad zakona.”

Odluku koju spominje Zoran Milanović, a negira Mario Banožić, prihvatila je Vlada RH i premijer Andrej Plenković 20. veljače 2020. godine. Tri dana ranije tu je „Odluku o davanju suglasnoti za zadržavanje u službi“ donio tadašnji potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, pozvavši se na članak 13. stavak 5 Zakona o obrani, te na članak 205. stavak 1 točku 9. i stavak 5. Zakona o službi u OS RH, i ona glasi: „Viceadmiralu Robertu Hranju, koji se predlaže na dužnost načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske s danom 1. ožujka 2020., dajem suglasnost da se zadrži u službi do isteka mandata načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, iako budu ispunjeni uvjeti iz članka 205. stavka 1. točke 9. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske“. Krstičević je, dakle, svojom odlukom omogućio Robertu Hranju da konzumira puni 4-godišnji mandat načelnika GS unatoč tome što će tijekom mandata napuniti 60 godina života. I tu su odluku kao pravno važeću jednako prihvatili i premijer i predsjednik RH, Andrej Plenković i Zoran Milanović, inače obojica pravnici po struci, dok je aktualni ministar obrane Banožić po struci ekonomist.

Banožićeva izjava br. 5 – „To što netko ima odluku na 4 godine, ne znači da je ona iznad zakona, starosno. I zašto bi to bila nekakva iznimka?”

Napomenimo da je, usprkos aktualnom odbijanju. baš takvoj iznimci nedavno pribjegao i sam ministar Mario Banožić, kada mu je to odgovaralo. Naime, admiral Hranj trenutno je, prema javno dostupnim podacima, najstariji aktivni general/admiral u hrvatskim Oružanim snagama. Ali… Donedavno to nije bio on, nego brigadni general Željko Živanović. General Živanović rođen je 4. listopada 1960. godine, dakle 2 godine je stariji od admiral Hranja. On je u siječnju 2017. godine, s nepunih 57 godina, imenovan na dužnost načelnika Obavještajne uprave Glavnog stožera OS RH na mandat od 4 godine. General Živanović napunio je 60 godina života u listopadu 2020. godine, i do kraja te godine je, prema Zakonu od službi u OS RH, trebao otići u penziju. Tim više što mu je 4-godišnji mandate završavao u siječnju 2021. godine. No on je cijelu 2021. godinu i nadalje bio na dužnosti načelnika Obavještajne uprave GS OS RH, te se u tom svojstvu – unatoč svojim godinama i kraju mandata – pojavljivao i na javnim događanjima, što je uredno zabilježeno i na web-stranici Ministarstva obrane, kao i u Hrvatskom vojniku. Kako je moguće da je general Živanović ostao u vojnoj službi? Jednostavno, ministar Banožić pozvao se na zakonsku iznimku i produžio mu status djelatne vojne osobe, što nam je potvrđeno i u Uredu predsjednika: „General Željko Živanović imenovan je na dužnost načelnika Obavještajne uprave GS OSRH na razdoblje od četiri godine. I nakon što je navršio 60 godina života četverogodišnji mandat mu još nije bio istekao, te mu je ministar obrane produljio status djelatne vojne osobe kako bi general Živanović četverogodišnji mandat odradio do kraja“.

U studenom 2021. godine predsjednik Milanović izvanredno je promaknuo djelatne vojne osobe, branitelje Vukovara, među kojima i Željka Živanovića. „Zbog osobitih zasluga u Domovinskom ratu i obrani Republike Hrvatske u čin general-bojnika vojno-obavještajnog roda izvanredno je promaknut brigadni general Željko Živanović“, pisalo je u priopćenju Ureda predsjednika od 16. studenog 2021. To je trebala biti kruna karijere general Živanovića, prije umirovljenja krajem godine. No umjesto penzije, čekala ga je nova dužnost – s 1. siječnja 2022. godine imenovan je za glavnog savjetnika ministra obrane. Vukovarsko-vinkovačka veza tu je, izgleda, odradila svoje, no čini se kao da se Živanović teško privikava na svoju civilnu funkciju, pa se i nadalje na javnim događajima pojavljuje malo u civilnoj, a malo u vojnoj odjeći. No bez obzira na te i takve detalje, njegov primjer jasno pokazuje kako su iznimke moguće, ako to ministar obrane želi.

Epilog – Banožićevi snovi i politička realnost

Iako se na počecima svog ministarskog mandata Banožić javno zahvaljivao načelniku Hranju na pomoći i susretljivosti koju mu je ukazivao kao mladom i obrani nevještom ministru, produbljivanjem sukoba s predsjednikom Zoranom Milanovićem raslo je i Banožićevo nezadovoljstvo načelnikom GS-a. Zakonom o obrani propisuje se jasan odnos između predsjednika, odnosno Vrhovnog zapovjednika i načelnika GS, odnosno vojnog savjetnika PRH, u kojem nema ministra obrane, pa je već neko vrijeme načelnik Hranj jedina relevantna veza Zorana Milanovića prema vojno-obrambenom resoru. Banožić se najprije Hranja mislio riješiti tvrdnjama o mogućem kršenju zakona i naloženoj izvanrednoj inspekciji Kabineta načelnika GS, no kako tu Inspektorat obrane nije našao osnove za Banožićeve optužbe, ministar obrane stao se okretati prema rješenjima na koje ima utjecaja – izmjenama osnovnih zakonskih dokumenata kojima bi ojačao poziciju ministra obrane te ujedno umanjio pozicije načelnika GS i predsjednika države, odnosno Vrhovnog zapovjednika. Dok je realno očekivati da Banožić ima podršku premijera Plenkovića za zakonske promjene, upitno je ima li podršku i za smjenu, odnosno umirovljenje načelnika GS-a. Jer konsenzusa između predsjednika i premijera o nekom novom kandidatu za načelnika neće biti u neko skorije vrijeme, pogotovo dok ministar obrane aktivno podriva općeniti autoritet same funkcije načelnika Glavnog stožera. Tim više što u rujnu ove godine 60 godin puni i aktualni direktor GS-a, general Ivica Olujić, pa će i on na samom kraju godine morati u mirovinu. Ni rješenje o imenovanju vršitelja dužnosti načelnika i direktora GS OS RH nije dugoročno rješenje jer vojska nije „privremena“ – za razliku od raznih dužnosnika čija sila traje od izbora do izbora, ili dok se ne promijene silnice nečije političke volje.

Prvu godinu ministarskog mandata Mario Banožić „proslavio“ je na svom prvom službenom putu u SAD, a večeras je u razgovoru za Novu TV pokušao sumirati to vrlo turbulentno razdoblje iza sebe. Gledajući unatrag, Banožić kaže da se našao u vrlo zahtjevnom razdoblju koje je obilježila epidemija koronavirusa i više potresa, u čemu je vojska odigrala važnu ulogu:

„Mogu istaknuti da smo u tom teškom razdoblju, s uistinu skromnim proračunskim sredstvima, krenuli u završetak projekata koji su tehnički započeli još 2014. godine, i želim završiti i u ovoj godini, isto tako u idućoj, i na taj način zatvoriti projekte o kojima se do sada mnogo puta komuniciralo u javnosti. Uvođenje Black Hawka, Rafalea u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo kao samo jednu granu uistinu je jedno izazovno razdoblje za kompletno i Ministarstvo obrane, a i isto tako i Glavni stožer“.

Što se tiče nedavnog boravka u SAD-u, da li je dogovorena neka nova suradnja? Banožić kaže da je pala jedna bitna odluka:

„Odnosi se na kibernetičko djelovanje, odnosno cyber-sigurnost Republike Hrvatske, gdje razmišljamo o jednom novom projektu upravo sa Univerzitetom Minnesote, Nacionalnom gardom Minnesote, i naravno uz podršku američke Vlade“.

Kada je u pitanju ugovor s Francuzima o nabavi borbenih aviona Rafale, ministar Banožić ponovio je da očekuje da će se ugovor potpisati do kraja ove godine, kada ćemo „imati uistinu jedan svečani trenutak potpisivanja“.

„Ja sad mogu reći sa sigurnošću da ćemo u 2023. godini već imati do 15 pilota koji će, ovaj, otići na daljnju edukaciju, izučavanje na samim Rafaleima, a isto tako do 80 tehničara i inženjera koji će se baviti u budućnosti samim održavanjem Rafalea“.

najavio je Banožić, dodavši još i: „Naravno da sam siguran da ćemo ih još uvesti u sustav, da bude 4 do 5 pilota godišnje“.

Posljednjih tjedana zaredali su se incidenti – samoubojstva vojnika i nalazi pozitivni na opojne droge. Na pitanje otkud vojnicima droga, Banožić je odgovorio: „I ja bih to volio među prvima saznati. Očekujem od institucija da odrade taj posao na način da se uistinu sankcionira svaka takva pojava“. Kao pozitivan je pao i visoki časnik Vojnik policije, pa je prilično nevjerojatno da baš nitko ništa nije znao, uključujući i Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju. „Ja sa Sigurnosnom vojno-obavještajnom agencijom imam jako dobru suradnju, ravnatelj jako dobro radi svoj posao“, tvrdi ministar obrane. Banožić također tvrdi da nema saznanja da USKOK istražuje gradnju vojnog nebodera na Črnomercu, ali: „Ako se USKOK uključio, što ja – ponavljam opet – ne znam, bit će mi drago da svaki predmet, za koji se pokaže nekaka nepravilnost, ali isto tako da pronađe i krivca za to“. Tijekom godinu dana na mjestu ministra obrane, Banožić je preuzeo i zadržao dio osiguranja svog prethodnika Damira Krstičevića. Na pitanje novinarke Ivane Pezo Moskaljov da li je znao da su pripadnici njegova osiguranja koristili službena vozila u privatne svrhe, Banožić je potvrdio:

„Onog trena kad sam čuo za to, ta osoba je udaljena, ima stegovni postupak, dalje neka tijela rade svoje, ali ne toleriram takvo ponašanje. Ja nikad nisam koristio službeni auto u privatne svrhe“.

Istrage o padovima helikoptera OH-58D i padu školskog aviona ZLIN su završene, a letjelice su tehnički bile ispravne, potvrdio je ministar obrane.

Jučer je američki predsjednik Biden govorio o uvođenju obaveznog cijepljenja protiv bolesti COVID-19 za sve pripadnike američkih Oružanih snaga. Razmišlja li se i kod nas o nečem sličnom?

„Svi vojnici koji odlaze na mirovne misije, operacije, zadaće, vježbe, bilo tko tko nosi odgovornost na nekoj zadaći, bi trebali biti cijepljeni, i to je ono što i Amerikanci traže, a u konačnici to je ovo što i Hrvatska vojska ima. Imamo situacije gdje prihvaćaju, a imamo situacije gdje ne prihvaćaju. Ono što je loše isprezentirano da je netko naredio cijepljenje. Ne. Mi smo izdali zapovijed da se organizira cijepljenje. Što znači da vas kao vojnikinju pozivam da se cijepite, a vi se izrazite da li želite ili ne želite. Dakle, dana vam je mogućnost. Ali isto tako, sutra ako kažemo – ‘Moramo ići u mirovnu misiju ili operaciju, bilo koju operaciju ili zadaću’ – ja znam da ja na vas ne mogu računati“,

odgovorio je Banožić.

Ministar obrane izbjegao je odgovoriti na kritike o svom neiskustvu u zahtjevnom obrambenom resoru, ali je zato za kraj razgovora poručio: „Ono što želim, rekao sam, završiti mandat upravo na način kako sam ga i započeo – časno i pošteno, i to očekujem od svih suradnika u mom okruženju“. Na upit hoće li mu mandat završiti ranije, Banožić je ponovio: „Časno i pošteno, pa dokle traje!“.

Aktualni ministar obrane Mario Banožić doktor je ekonomskih znanosti. Tijekom posljednjih 30 godina, na čelu Ministarstva obrane izredali su se ministri raznih zanimanja i raznih akademskih titula, no Banožić je do sada jedan od tek nekoliko doktora znanosti na vrhu MORH-a (kao npr. dr. Šime Đodan i dr.sc. Andrija Hebrang). Ujedno, s vremena na vrijeme, ministru obrane u njegovom poslu zatreba i znanje nekog stranog jezika, ponajprije engleskog. Ni tu do sada nije bilo prevelike sreće – kao i u slučaju nekih drugih pozicija za hrvatske političare, među ministrima obrane RH do sada su prevladavali oni kojima strani jezik baš i nije ležao komotno, a i kada bi ga se prihvatili – bilo bi bolje da se time nisu dovodili u nezgodnu situaciju. Zato je većina dosadašnjih ministara obrane koristila, više ili manje često, usluge prevoditelja, bilo u bilateralnim, bilo u multilateralnim događanjima.

Kod aktualnog ministra obrane Banožića stvari su kompliciranije – dok mu u životopisu pod „Jezici“ piše „engleski“, u stvarnosti smo u nekoliko navrata ustanovili da mu neki osnovni engleski pojmovi i imena nisu jača strana. Tako su avioni Gripen i Eurofighter za ministra Banožića bili /grajpen/ i /eurofajter/, što je kasnije ispravio u izgovoru, ali vježbu „Saber Guardian“ Banožić je nedavno najavio kao /siber gardijan/. Kod govornika s ograničenim poznavanjem engleskog jezika, izgovor /siber/ bio bi bliži riječi „cyber“, no na naše iznenađenje – uvidom u dokument s popisom vježbi OS RH u ovoj godini – pokazalo da ne nije „cyber“, nego je „Saber Guardian“. U Ministarstvu obrane, pak, kažu da se „ministar obrane aktivno služi engleskim jezikom u govoru i pismu“. Štoviše, njegova razina poznavanja engleskog jezika je B2. Na web-stranici škole stranih jezika „Prospero“, kod stupnja B2 govornik „može komunicirati dovoljno tečno i spontano, što omogućuje normalnu interakciju s izvornik govornikom, te može aktivno sudjelovati u raspravama unutar poznatih situacija obrazlažući i braneći svoja stajališta“. Što se tiče govorne produkcije, govornik „može jasno i podrobno govoriti o mnogim temama vezanim uz područje vlastitoga interesa, i može objasniti svoja stajališta o nekoj aktualnoj temi navodeći prednosti i nedostatke raznih pristupa“, dok što se pisanja tiče – „može napisati jasan, podroban tekst o velikom broju tema s područja svog interesa, može napisati sastav ili izvještaj prenoseći informaciju ili navodeći razloge za ili protiv određenog stajališta, te može napisati pismo u kojemu jasno izražava značenje koje osobno pridaje određenim događajima i iskustvima“. Sve u svemu, s razinom B2 govornik se može aktivno i samostalno koristiti engleskim jezikom u čitanju i pisanju.

S mađarskim kolegom – uz prevoditelja (Photo: MORH/F.Klen)

Na pitanja portala Obris.org, iz Ministarstva obrane odgovaraju da se ministar Banožić do sada na svim funkcijama služio engleskim jezikom, te mu – s obzirom na razinu B2 – nisu potrebni dodatni satovi učenja engleskog jezika. Uglavnom mu nisu potrebne ni usluge prevoditelja, osim u iznimnim prilikama. „U slučajevima ako organizator sastanka (bilateralni susreti, sastanci) zahtijeva simultano ili konsekutivno prevođenje tada se osiguraju prevoditeljske usluge. Primjer je nedavni službeni posjet ministra obrane Mađarskoj, gdje je mađarska strana zahtijevala da se bilateralni sastanak dvaju ministara održi na razini mađarsko – hrvatski uz prevoditelja“, pojašnjavaju nam iz Ministarstva obrane. No s druge strane, jučerašnji razgovor s izraelskim veleposlanikom Ilanom Morom, kao i prošlotjedni s veleposlanikom Indije Kumarom Srivastavom, Banožić je održao bez prisustva prevoditelja.

Kad ne pomaže ni promjena prijemnika…

Osim aktivnog korištenja engleskim, ministar Banožić se pasivno koristi i njemačkim jezikom. Kad je francuski jezik u pitanju, tu se pokazao kao potpuni nepoznavatelj, čemu smo posvjedočili prilikom nedavne posjete ministrice obrane Francuske Republike Florence Parly Zagrebu, kada zbog tehničkih poteškoća nije bio dostupan prijevod izjava s francuskog na hrvatski i obrnuto. Unatoč izmjeni nekoliko prijemnika (što nije urodilo plodom) bilo je očito da Parly i Banožić uopće nisu razumjeli jedno drugo na završnim izjavama pred novinarima.

Zašto je to bitno?

Dobro je znati neki strani jezik. To su nas učili od malih nogu. Dobro je imati i dužnosnike koji suvereno vladaju stranim jezikom – zaista je bilo ugodno čuti Sanadera kako suvereno preskače s engleskog na njemački pa na talijanski jezik, Plenkovića kako bez problema barata engleskim pa francuskim jezikom, i Milanovića i Grabar Kitarović na engleskom jeziku. Nije ni neki (pre)veliki problem kada dužnosnik koristi usluge prevoditelja, no prilično je neugodno kada se neki visoko pozicionirani državni činovnik blamira nabadanjem i kvazi-govorenjem nekog stranog jezika, kao što se učestalo događa s aktualnim ministrom vanjskih poslova RH Grlić Radmanom, ili nekoliko godina ranije s bivšom europarlamentarkom Ingrid „pipl mast trast as“ Antičević Marinović.

Krstičević i Borrell – dosta je lošeg engleskog

Kada je u ožujku prošle godine u Zagrebu održan neformalni sastanak ministara obrane EU, tadašnji hrvatski ministar Damir Krstičević priupitan je zašto izjave za javnost nakon sastanka s visokim povjerenikom Josepom Borrellom daje na hrvatskom jeziku. Krstičević je odgovorio da je govorio hrvatskim jezikom na radnim sjednicama jer je ponosan što Hrvatska predsjeda Europskom unijom i što se u Hrvatskoj održavaju sastanci na najvišoj razini EU, dok mu je Borrell pomogao tvrdnjom kako svi žele govoriti „jezikom moći“, ali se do sada naslušao „previše lošeg engleskog“.

Tako smo i mi posljednjih godina previše puta čuli /blek houk/ za Black Hawk i /kajova varior/ za Kiowa Warrior. Slično je i s Banožićevim izgovorom nekih osnovnih i općepoznatih pojmova u resoru kojem je na čelu. To nije ništa što se prije javnog nastupa ne bi moglo izgladiti za par minuta, bilo pažljivim čitanjem, bilo provjerom kod prevoditelja, ili ičim drugim, samo da se izbjegne neugoda lošeg izgovora.