Činjenica je da smo na portalu Obris.org još 4. studenog ustanovili kako se proračunski novci za posao kupovine borbenih aviona razlikuju od svega što je do tada bilo javno spominjano. Ovi su podaci ponešto konkretizirani krajem studenog, kada je na Vladi RH bio objavljen i konkretniji otplatni plan za ovaj borbeni sustav – gdje je odmah postalo jasno kako promjena u prve četiri godine otplate iznosi oko 158,59 milijuna eura više nego što je to sugerirala cifra od 999 milijuna eura kojom se baratalo u svibnju ove godine. Na ove činjenice su dužnosnici iz Vlade RH krenuli reagirati gotovo odmah po potpisivanju kupoprodajnog ugovora s Francuskom, objašnjavajući da se tu radilo o PDV-u na pojedine segmente posla, kao i o sredstvima rezerviranim za indeksaciju cijena od vremena podnošenja ponude, pa sve do trenutka izvršenja posla. Na ovo se povećanje cijena vidljivih javnosti uskoro nadovezao i predsjednik Milanovič, stavljajući te dodatne novce u kontekst ostalih velikih vojnih nabava, podsjećajući da se od te razlike moglo riješiti i posao pribavljanja oklopnih vozila Bradley od Sjedinjenih Američkih Država, kao ponešto zanemarenog glavnog strateškog saveznika Republike Hrvatske. No, taman što su objasnili ovo prvo poskupljenje posla, vidljivo kako u proračunima, tako i u otplatnom planu ovog monumentalnog posla, portal Obris.org je u javnost izašao s dodatnom analizom – koja je pokazala da se usporedbom ova dva izvora financijskih podataka (proračunskih dokumenata i otplatnog plana) vidi i još jedno. dodatno poskupljenje posla – ovoga puta vrijedno oko 220.515.404 kuna u prve četiri godine otplate francuskih borbenih aviona, odnosno oko 29,35 milijuna eura. Krajem studenog smo o tome pitali nadležne na 15. sjednici Odbora za obranu, da bi onda ta tema postupno osvanula i u ostalim medijima dan ili dva nakon naše objave od 2. prosinca ove godine.

Iako i nadalje nije bilo objave makar okvirnih elemenata sklopljenog međudržavnog posla sada vidljivo vrijednog dobrano preko milijardu eura, trebalo je pričekati do 10. prosinca – kada se ove teme dodatno uhvatio predsjednik Milanović u okviru svog odužeg govora povodom nadolazeće 30. godišnjice Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Tom prilikom je Milanović prvo napomenuo: „(…) Nadam se samo da avioni  neće koštat, na kraju, milijardu i 300 milijuna, jer to je ozbiljan problem. O tome također nećeš pred vojskom govorit. Tih 200 milijuna eura, koji su preko noći došli, to znači 200 milijuna eura manje novca za Ministarstvo obrane. To se knjiži u Ministarstvo obrane. Kakav PDV? PDV je također dio proračuna. Dakle, ako imaš proračun milijardu, u tome je i PDV za to. 200 milijuna eura je, dakle, ‘maznuto’, nestalo je“, da bi na pitanje novinara odmah tu izjavu morao i dodatno pojasniti. Prošireni i dorađeni odgovor o „mažnjavanju“ novaca u sklopu posla s borbenim avionima glasio je:

„Mislite da sam rekao doslovno da je netko došao s vrećama krumpira i natrpao novaca u njih. To vam je metafora i metonimija, Ne znate za to? Taj novac je nestao. On je nestao, i to je još 200 milijuna eura manje u projekcijama obrambenog proračuna. Jeste kad čuli za obrambeni proračun i za projekcije? Dakle, ono što je projicirano je u stvari laž. Laž. Dakle, obrambeni proračun je povećan za iznose za francuske avione. Nisam vidio da je tu unutra PDV. I onda, odjednom, još 200 milijuna. Dakle, on je povećan na pretpostavci da se radi o milijardi eura, a radi se o 20 posto više. Razumijete to?“.

Milanović je i nastavio, referirajući se na izostanak planiranja troškova za vozila Bradley, temeljem ove Rafale-situacije: „Dakle, ako nešto najavljujete, ne – onda je slijedeći korak da to stavite u proračun. Dakle, najavljeno je, lagalo se, nije stavljeno u proračun. I to je jasno. Svima je jasno“. No, ako ništa drugo, tu je postalo jasno kako u komunikaciji posla ove bitne kupoprodaje ima i dodatnih problema – jedan od kojih je i propust da se NAKON IZBORA NAJPOVOLJNIJE PONUDE osobu Vrhovnog zapovjednika izvijesti o rezultatu iduće faze postupka – poslu pregovaranja o samom ugovoru, te o konačnim detaljima posla kojeg je Vlada RH potpisala 25. studenog ove godine.

Odgovori iz Vlade i daljnja otkrovenja

Tog istog petka, 1o. prosinca, na konferenciji za medije nakon 89. sjednice Vlade RH, premijer Plenković se našao sučeljen i s pitanjem o objavi ikakvih detalja o poslu nabave borbenih aviona Rafale. U skladu s dotadašnjim gledanjem kako je najtransparentnije sve klasificirati, Plenković je tu zaključio:

„Ne. Ugovori su povjerljivog karaktera, takvi se ugovori ne objavljuju. Sve informacije koje javnost treba dobiti, mi ih možemo dat, ali… ako sam dobro shvatio, dok smo se spuštali, vidio sam neki naslov, da je on izjavio da smo mi što ‘maznuli’… da je netko ‘maznuo’ 200 milijuna. Jel tako? Jel to bila izjava? Marko, jesam dobro pročitao? Pa dobro, evo…“.

U nastavku se onda premijer osvrnuo i na „mažnjavanje“ novaca, ošinuvši po dilemama Zorana Milanovića od istoga jutra, ujedno otkrivajući i još neke dodatne detalje posla koje Vlada RH praktično taji zadnjih mjeseci:

„Pa eto, to je onako… zgodno je to… Dođe se na obilježavanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, kojem naša Vlada… nakon što se ni jedna Vlada to nije usudila, odluči političkom odlukom, političkim odabirom, vrlo pažljivo napravljenim procesom izbora višenamjenskih borbenih aviona… u konačnici, potpisati ugovor, kupit, platit već prvu ratu… Dakle, prva rata je već plaćena, u iznosu od 316 milijuna eura, već nakon rebalansa… za 12 višenamjenskih borbenih aviona, i to Rafalea, 10 jednosjeda, 2 dvosjeda… gdje smo više nego jasno rekli da smo radili proces, u kojem smo… vrlo transparentno uspoređivali ponude koje su došle. Francuska ponuda je temeljem niza aspekata i pondera, od strane stručnjaka koji su tu procjenu radili, izabrana kao najpovoljnija i najbolja, za ono što smo mi htjeli.

Ja ću vas podsjetiti da Predsjednik nije htio dati formalne predstavnike u povjerenstvo koje se bavilo odabirom najbolje ponude, iz meni nepoznatih razloga. Dakle, nije mi baš jasno, kako to da netko tko je i temeljem ustavnih ovlasti vezan za pitanje obrane, pa onda i zrakoplovstva, ne želi formalno delegirati nikoga u taj proces. Onda, kad je već to tako bilo, nakon što je taj proces napravljen, nakon što je napravljena velika analiza… analizu je on vidio… Imali smo onda sastanak Vijeća za obranu, prije konačne odluke Vlade… Mi smo ga čak i formalno pitali, Ministarstvo obrane ga je pitalo – za pismeno očitovanje na tu konačnu odluku. Oni se nisu očitovali. Dakle, prije odabira. Propustili su se očitovati. Vrlo važan detalj – nije, vjerujem, o tome govorio, ali dobro je… kad već ovako lakonski baca u eter ove neke teze koje baca, da i to malo podsjetimo. Dakle, mogo je sudjelovat predstavnik u povjerenstvu, nije. Mogao se očitovati na odluku Vlade, nakon što smo rekli što ćemo izabrati, nije. Došli smo na Vijeće za obranu, gdje sam ja stekao dojam, otprilike, da je to moglo trajati dvije minute, da on sve zna, da njemu je sve rekao načelnik Glavnog stožera. Dakle, nije se čak, na način koji bi bio razuman, racionalan, svrhovit u pogledu težine i značaja te odluke, za Hrvatsku vojsku i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, izdvojilo… šta ja znam, sat, dva, tri, četiri. pet… koliko god treba… da svi oni koji su u to uključeni baš sve detalje saznaju. Nego, eto, sve se zna, sve se zna, idemo mi to što prije završit. Dakle, to je ‘aquis’, ne naš nego njegov. I, o čemu se radi?

Potom je na svoje vlastito pitanje premijer Plenković dao i odgovor, s raščlambom koja se čula po prvi put:

Dakle, ponuda od 999 milijuna eura je bila ona ponuda koja se odnosi na tri ugovora, odnosno, četiri ugovora, avione i sve ovo što ide uz komercijalne ugovore… a vidjeli ste potpisivanje tih ugovora… kao paket. Taj paket je bio usporediv sa svim ostalim ponudama, jer to su cijene u momentu kad su oni podnijeli tu ponudu. To govorimo o siječnju 2020. U svakom od ovih poslova… Ja ću vam sad točno reć, pa vi to zbrojite… Imate procijenjenu indeksaciju cijena. Dakle, odakle uopće cijela ova stvar u eteru? Zato što je Ministarstvo financija, kada je javnosti predstavilo što sve planira za ovu temu izdvojiti u proračunu MORH-a, stavilo baš sve što se toga tiče. Dakle, da ljudi znaju što to sve košta. Dakle, mi biramo 999 milijuna, u odnosu na usporedive cijene koje su bile, iz Izraela, iz Švedske, i iz Sjedinjenih Američkih Država. Najbolja, najpovoljnija ponuda. Ni na jednu od tih cijena, koju smo tada uspoređivali, nije bilo PDV-a. PDV vam iznosi 110 milijuna, 642 tisuće, 467. Taj PDV hrvatska država, to jest Ministarstvo obrane, transferira Ministarstvu financija – ovom istom koje plaća avione. Dakle, to je novac koji mi plaćamo sami sebi, i nije puno relevantan – osim knjigovodstveno. Dakle, to je vrlo bitno za razumjeti.

Procijenjena indeksacija cijena od 2020., pa kroz ’21., ’22., ’23., ’24., ’25., ’26. – to je procjena. Govorimo o stručnoj procjeni, metodologijom kako to financijaši rade, po bilo kojem poslu ovog tipa… Isto bi se dogodilo da smo izabrali švedske, izraelske ili američke avione… vam je 44 milijuna, 129… 44 milijuna, 129 tisuća eura. Ima neki mali trošak, koji nama veze sa BAFO-om, od milijun i 219 tisuća sa PDV-omv – interoperabilnost sa NATO-om. Postoji još trošak objekata, infrastrukture, sa PDV-om. Dakle, vi kad kupujete avione, kupite avion – ne kupujete hangar, u kojem će avioni bit. Oni će koštat 23 milijuna i 271 tisuću 510. Osoblje koje će ići u Francusku, najprije u francusku vojsku, zrakoplovstvo, potom u trening-centar Dassaulta, 3 milijuna 310. I, u konačnici, vodite računa, od ’24. kad avioni dođu tu, a oni će doć krajem 2023. i početkom 2024. – imate za ’24., ’25., ’26. planiranih operativnih troškova uporabe, s PDV-om… Dakle, avioni lete, troše nekakav kerozin, svaki njihov sat košta… tu je planirano, isto transparentno, 67 tisuća 500… 7 milijuna 500 tisuća. Evo, tu su tih, ‘maznutih’, 200 milijuna eura, koje je , recimo, ne znam… netko iz Povjerenstva stavio sebi u džep“.

Nekoliko je tu stvari bilo zanimljivo. Kao prvo, ovdje je po prvi put za vrijednost posla od ukupno 999.068.943 eura spomenut službeni (iako zaokruženi) iznos prve rate u eurima – 316 milijuna eura. Kao drugo, na prigovor Predsjednika RH o tome kako nije upoznat sa sadržajem ugovora koji su potpisani – premijer Plenković se vratio na prošlogodišnje teme, spominjući prvo da je taj isti Predsjednik izbjegao sudjelovati u fazi izbora najpovoljnije ponude. Pri tome je, naravno, preskočen osvrt na tadašnja objašnjenja kako se u tome ne sudjeluje jer je to posao u nadležnosti Vlade, gdje se sudjelovanjem gubi i neovisnost kontrolne funkcije Vrhovnog zapovjednika OS RH i državnoga poglavara. Ujedno, kako i sam Ured predsjednika ima samo jednu osobu savjetnika za obrambena pitanja – time je ujedno izbjegnuta situacija da se prigovara sudjelovanju u postupku državljanina SAD, kad već ondje pod normalno djeluju i dva državljana Francuske. I, kao treće, kako smo saznali u petak 10. prosinca, sve je to bilo i dodatno pojačano izostankom posebnog očitovanja na odabir borbenog aviona – gdje se šutnju može lako protumačiti i izbjegavanjem dodatne konfrontacije u doba itekako narušenih odnosa Pantovčaka i Markovoga trga, sve oko posla u kojem takvo očitovanje ne bi ništa ni promijenilo u već donesenom odabiru Vlade. Kao četvrto, doznali smo i da je konkretna ponuda Francuske podnesena u siječnju 2020. godine, dakle, prije odgode posla koju je početkom travnja 2020. godine objavio tadašnji ministar obrane Krstičević – gdje onda očigledno Francuzi nisu oni neki neimenovani „partneri“ koji su tada navodno tražili odgodu. No, kako je Zahtjev za ponudama (RfP) u tom postupku Hrvatska razaslala 15. siječnja 2020. godine, očekujući odgovore u svibnju, zanimljivo je čuti o ovome vremenu podnošenja francuske ponude.

Kao peto, dobili smo ovdje još jedan komplet parcijalnih financijskih podataka, doduše ne iznose samih pojedinačnih ugovora, već cifre iz okvira dodatnih troškova u eurima, o kojima se priča zadnja dva mjeseca, i koje je tog jutra na zub uzeo Zoran Milanović. Prema riječima premijera Plenkovića – koji je novinare pozvao da zbrajaju – tu je (1) iznos za PDV od 110.642.467 eura, pa (2) novci za indeksaciju cijena u iznosu od 44,129 milijuna eura, pa još (3) troškovi interoperabilnosti s NATO savezom (možda oni famozni kriptomoduli koje je spominjao ministar Banožić) u iznosu od 1,219 milijuna s PDV-om, pa (4) 23.271.510 eura za izgradnju hangara, zatim (5) još 3,310 milijuna eura za troškove osoblja na obuci u Francuskoj, te (6) još i bilo 67,5 milijuna ili 7,5 milijuna eura za operativne troškove aviona Rafale od njihova dolaska u RH krajem 2023. pa sve do 2026. godine. Naravno, posebno je zanimljivo što tu neki troškovi po riječima premijera Plenkovića na red dolaze tek 2025. i 2026. godine – za koje imamo osnovne kvote iz otplatnog plana (iznos posla s Francuzima, te PDV i trošak indeksacije cijena), ali ne i proračunske podatke za Ministarstvo obrane, gdje su onda vidljivi razni dodatni troškovi na domaći račun koji se gomilaju na kvote iz otplatnog plana. Osim što sve nabrojeno od premijera, kad zbrojimo kako nas je uputio, iznosi ukupno bilo 190.071.977 eura  (oko 10 milijuna eura manje od cifre o kojoj je bila riječ), ili 250.071.977 eura ako operativne troškove Rafale u RH uzmemo kao 67,5 milijuna eura – što je najednom spominjani porast troškova gurnulo od dosad spominjanih 200 na preko 250 milijuna eura. Kako bilo da bilo, time je ipak jasno rečeno da će iznosi dodatnih domaćih troškova dodatno rasti u proračunima Ministarstva obrane za godine 2025. i 2026. kad god jednom ti podaci postali javno vidljivi, što bi lako moglo ukazivati na veću vjerojatnost ovih izračuna koji idu prema 250 milijuna eura dodatnih troškovnih sredstava umjesto sada već problematičnih oko 200 milijuna eura vidljivog plusa.

Naravno, a kao šesto, ako se nešto od svih tih novaca i samo transferira između MORH-a i Ministarstva financija, to ipak nije bez značaja – budući se sve te cifre u javnosti predstavlja kao rast obrambenoga proračuna, čiji dijelovi onda nisu stvarni nego tek „knjigovodstveni“ i „ne puno relevantni“, što je suprotno svemu čime se Vlada RH posljednjih mjeseci bjesomučno hvalila.

Banožić i HRZ – 4 dana kasnije

Dok je predsjednik Milanović Dan HRZ-a obilježavao na Plesu dva dana ranije, ministar obrane Banožić iste se prigode sjetio tek 14. prosinca, dva dana nakon same obljetnice. Osim prigodnog protokola u prostorima Ministarstva obrane (na kojem sada nije bilo Vrhovnog zapovjednika), posebno se zanimljivim pokazalo obraćanje ministra novinarima nakon događanja. Tada je u kratkoj izjavi Banožić odgovorio na par pitanja, od kojih se većina ticala predsjednika Milanovića – s kojim ministar očigledno već dugo ne komunicira.

O tome su novinari pitali, a Banožić je odgovorio: „Dakle, mi već duže vremena nemamo komunikaciju, nego se to događa putem medija, što ste vi sigurno i zabilježili. Tako da, evo, na tome ću završiti, uopće, ovaj komentar vaš…“. No, komunikacijski lom nije samo prema Vrhovnome zapovjedniku, nego i prema načelniku Glavnog stožera, koji se ovim političkim prepucavanjima našao između dvije vatre. Tu je Banožić tek imao kratko za zaključiti:

„Ja, ono što imam, u skladu sa Zakonom o obrani, rješavam sa kabinetom načelnika Glavnoga stožera. Imamo redovne kolegije, na kojima vodimo brigu… upravo, i o izvršenju proračuna, ali isto tako, na planiranju svih onih budućih projekata i događaja, koje ćemo imati u 2022. godini. To činimo na jedan način, prije svega da poštujemo Zakon o obrani i Zakon o fiskalnoj odgovornosti, i kao takvi mi idemo dalje, upravo u ispunjavanje svih onih funkcija koje jesu naše stvarne zadaće, i kao ministra obrane i kao cijeloga kabineta Glavnog stožera“.

No, kad je tema došla na pitanje 200 milijuna eura javno vidljivoga porasta cijene pribavljanja borbenih aviona od svibnja do prosinca ove godine, Banožić je imao uvježbani odgovor, varijantu donekle sličnu onome što se četiri dana ranije čulo od premijera Plenkovića, ali ipak s ponešto dodataka:

„Dakle, ovako… imamo postupak nabave višenamjenskog borbenog aviona na kojem su nam čestitali svi koji su sudjelovali, upravo u samom natječaju, jer niti jedan detalj… u ovih 15 mjeseci, otkako je natječaj bio otvoren do trenutka donošenja konačne odluke, nije izašao vani. Te iste zemlje, koje su se kod nas kandidirale kao ponuditelji višenamjenskog borbenog aviona javit će se u nekakvim drugim zemljama. Zašto otkrivati detalje ugovora? Što se tiče ‘mažnjavanja’ 200 milijuna kuna, ja sam to već nekoliko puta objasnio… eura… u novinama. Dakle, imate PDV, koji se plaća na nove proizvode i usluge, koji će, doslovno, biti zabilježen u Ministarstvu obrane – biti razdužen u Ministarstvu financija. Dakle, taj novac ne ide iz Hrvatske. Imate indeksaciju cijena, koja je klauzula svakoga međunarodnog ugovora, koja se izračunava sukladno trenutnim pokazateljima – oni se mogu i promijeniti u budućnosti. I imate iznos od 215 milijuna kuna, koji se pojavio u javnosti sa objavom proračuna, a koji smo računali od prvoga dana… a odnosi se, prije svega, na izgradnju infrastrukture, hangara, po… na izgradnju jedne zgrade, gdje će biti smješten simulator, koji je dio projekta… ali, isto tako, nalazi se više od… dnevnica, troškova putovanja, smještaja, i tako dalje… za više od 80 ljudi, koji će provest više od 19.000 sati. Također, nalaze se i operativni troškovi samog aviona kada dođe u Hrvatsku. Taj iznos je podijeljen kroz tri godine, i nas… prvi iznos, koji nas očekuje u ovom kontekstu je 17 milijuna kuna iduće godine. Dakle, sav novac je jasno iskazan, i u ugovoru, isto tako u odluci Vlade, isto tako u proračunu. Ali, evo, očito da netko nije sretan što je ovaj proces završio“.

Kao prvo, zanimljivo je kako aktualni ministar obrane na račun transparentnosti svog sektora u Republici Hrvatskoj ustrajno zauzima ulogu branitelja stranih komercijalnih kompanija – miješajući pri tome jednako ustrajno kompetitivnu fazu prikupljanja i ocjene raznih ponuda s kasnijim poslom pregovaranja te sklapanja ugovora s jednom državom i jednim sklopom isporučitelja paketa roba i usluga. I dok itekako ima smisla šutnja o ponudama koje se mogu mijenjati i s kojima se posao dobiva, jednostavno je nedopustivo kada se šutnja ustrajno nastavi – ograničavajući pravo poreznih obveznika da po sklapanju posla saznaju što je kupljeno, i za što će se plaćati penali ako ugovor ne bude ispunjavan po svojim dijelovima. Za primjer, to je kao da se tajilo podatke o raznim ponudama za izgradnju Pelješkoga mosta (opravdano), ali se onda nastavilo neopravdano tajiti i sve detalje posla s Kinezima, ostavljajući građane u magli oko detalja ovog monumentalnog građevinskog posla. Uz to, a kao drugo, Banožić onda zauzima i gledište premijera ili ministra financija po pitanju obračuna PDV-a, zaboravljajući da uopće nije pitanje načina na koji se PDV knjigovodstveno transferira i ostaje u Hrvatskoj – već je pitanje činjenice da se taj iznos broji na proračunsku kvotu Ministarstva obrane, s koje se onda i skida, anulirajući pri tome dio objavljenog porasta obrambenih novaca kojima su se i Vlada i Banožić jako glasno hvalili. Naime, ako je novac samo pripisan na kvotu MORH-a bez da ondje ima efekta-  onda to nije porast obrambenog proračuna nego samo još jedan knjigovodstveni trik kakvom ova Vlada ionako voli pribjegavati.

Kao treće, spominjući drugi niz porasta cijene projekta Rafale – koja se iz proračuna vidi fiksirana na oko 220,52 milijuna kuna u periodu od 2021. do 2024. godine, iako je Banožić navodi kao 215 milijuna (cifri koja se nije tek „pojavila u javnosti”, nego ju je računski detektirao baš portal Obris.org) – i tu ima dodatnih zanimljivosti. Iako se svrha tih novaca uvelike poklapa s onim što je o tome rekao premijer Plenković, ima tu i razlika te dodatnih dilema koje je ministar otvorio svojom izjavom. Naime, dok je Plenković naznačio kako će knjiženje dijela ovih domaćih troškova (operativni troškovi za avione trajat će ne samo ovih godina za koje se vidi porast domaćih troškova od preko 220 milijuna nego i u dvije godine koje su još proračunski nedostupne javnosti), ministar Banožić je u pitanje doveo sam početak obračunavanja tih troškova. Naime, budući da je on spomenuo kako je tu riječ o tri rate domaćih troškova čija otplata počinje iduće godine, iznosom od 17 milijuna kuna (u razlici proračuna i otplatnog plana za 2022. se vidi ukupno 17.243.735 HRK ovakvih domaćih troškova) – otvoreno je pitanje što onda predstavlja razlika od 4.702.056 kuna takvih troškova vidljiva u aktualnoj 2021. godini, koja bi tu bila neka četvrta rata, doduše proknjižena kao svojevrsni predgovor ovome što spominje ministar obrane.

Konačno, a kao četvrto, po pitanju upoznavanja Predsjednika Republike s puninom ugovorenog i potpisanog obrambenog posla kupovine borbenih aviona Rafale, Banožić je zaključio:

„Predsjednik je bio upoznat… Predsjednik je bio upoznat od prvog dana. Kad je krenuo postupak natječaja, bio je pozvan da stavi osobu, koja je bio predstavnik ispred Ureda predsjednika u radnu skupinu, nije to učinio. Nije dao mišljenje. Onog trena kada je donešena odluka, bili su mu prezentirani, jasni, svi rezultati… na Pantovčaku, prije nego što su išli na Odbor za obranu. Dakle, bio je upoznat sa svim detaljima. Također, ako pogledate odluku Vlade iz svibnja, kada je donešena odluka o odabiru, sastavljena radna skupina od 27 ljudi, od koji su bili 13 predstavnici Oružanih snaga Republike Hrvatske… ima intenzivnu komunikaciju sa načelnikom Glavnog stožera, tako da ne može reći da nije znao detalje“.

Relevantni dijelovi odluke Vlade RH od 28. svibnja 2021. godine

Ovdje se vidljivo nastavilo miješati (1) fazu prikupljanja i evaluacije ponuda, s kasnijim (2) pregovaranjem samo s odabranim ponuđačem te sklapanjem konačno ispregovaranog ugovora. I dok je s prvim fazama ovog postupanja Milanović očigledno bio upoznat (iako je u njima odbio neposredno sudjelovati), očigledno je da su kasnije faze tog postupka za njega izgleda bile zatvorene.

Pri tome, posebno je zanimljivo da Banožić tu u igru uvodi i kasniju Radnu skupinu, imenovanu 28. svibnja 2021. godine. Doduše, uvidom u javni dokument na tu temu, vidi se spomen Radne skupine za koordinaciju i praćenje radnji u vezi sa sklapanjem ugovora između Republike Hrvatske i Francuske Republike – koja sadrži samo 9 članova, tada navedenih po funkcijama (bez ikakvih imena ili prezimena), koji su svi trebali biti civili. Dakle, 9 a ne 27 članova, sve civili, bez traga ikakvoj grupi od 13 predstavnika OS RH. Dok iz svega toga uopće nije jasno o čemu ministar obrane priča – uvijek ostaje mogućnost da se i tu radi o još jednoj stvari koja je bila odrađena toliko transparentno da je kompletno završila klasificirana, u interesu koga već…