Nabava novog borbenog aviona za HRZ obilježila je dva mandata premijera Andreja Plenkovića. Prvi mandat (2016.-2020.) prošao je u neuspjelom pokušaju kupovine F-16 Barak od Izraela, dok je drugi mandat (2020.-2024.) obilježila kupovina francuskih borbenih aviona Dassault Rafale. Premijer ima plan i za treći mandat koji će, bude li sve teklo po planu, završiti 2028. – sada je, kaže premijer, došao red i na Hrvatsku ratnu mornaricu. U programu rada Vlade za razdoblje 2024.-2028. jasno je obećano „opremanje HRM-a višenamjenskim brodom povećane autonomije i sposobnosti“. A da misli ozbiljno, Plenković je najavio i na samoj ceremoniji dolaska Rafalea u Hrvatsku 25. travnja:

„Ja bih rekao da je sada ključni veliki projekt za ovaj mandat – a to smo u konačnici rekli u našem izbornom programu – da Hrvatska ratna mornarica sada dolazi na red. Moj veliki prijatelj koji je nedavno otišao u mirovinu Ivo Raffanelli je na neki način poticao na jednak način kao što je Damir Krstičević, a i pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, kako su zagovarali jačanje i kupnju novih aviona – tako smo u brojnim razgovorima s njim i njegovim suradnicima svjesni da je vrijeme da uz višenamjenski avion imamo i višenamjenski brod. I to će biti sljedeći veliki projekt naše treće vlade za jačanje Hrvatske vojske“.

Ministar obrane Ivan Anušić toga je dana bio još uvijek samo tehnički ministar, no i on je – uz dozu opreza – išao istim tragom kada je u pitanju nabava novog broda za HRM:

„Jedan od projekata svakako je i taj brod koji se već dugo spominje… mi smo pred finaliziranjem razgovora na koji i kakav način će se naručiti, i od koga će se naručiti, šta će taj brod sadržavati i kakav će biti. To je nešto što nas čeka sada, u budućem vremenu. To će biti jedan od velikih ili većih projekata kad govorimo o Oružanim snagama RH. Niz drugih velikih projekata je još pred nama“.

Tako je na određeni način Anušić napravio zaokret u odnosu na izjavu koju je dao nepunih 6 mjeseci ranije. Naime, sredinom prosinca prošle godine, prilikom obilaska izgradnje novih hangara na Plesu, na pitanje novinara portala Obris.org o planovima za nabavu višenamjenskog broda, Anušić je odgovorio:

„U nekakvim planovima je, ali u ovom trenutku dok ne riješimo obalne ophodne brodove ne možemo ići na nešto drugo. Ali je svakako u planu… dugoročnim planovima“.

Pogleda li se Dugoročni plan razvoja OS RH za razdoblje 2015.-2024., dio o projektima opremanja i modernizacije HRM-a, vidi se da je to tek mrtvo slovo na papiru. Naime, planirano je do kraja 2017. provesti opremanje Obalne straže s 5 obalnih ophodnih brodova, te do kraja 2020. završiti s opremanjem i uvođenjem u operativnu uporabu OOB-ova. Također, do kraja planskog razdoblja, znači do kraja 2024., u DPR-u je uplanirano opremanje polovnim izvanobalnim ophodnim brodom. Do kraja 2020. planiran je i završetak opremanja te uvođenja u operativnu uporabu 2 lovca mina, što je još jedan projekt sličan Jetiju – svi o njemu govore, ali ga nitko nije vidio. Kada je od premijera Plenkovića spomenuti Ivo Raffanelli postao zapovjednik HRM-a 2017. godine, u svom je nastupnom govoru najavio projekte koje si stavlja u posebnu zadaću:

„Nadam se da će uskoro biti završena gradnja obalnog ophodnog broda, a nakon toga će se krenuti u gradnju serije od 4 takva broda. Međutim, nama trebaju kvalitetniji brodovi puno većih sposobnosti i puno veće autonomije kako bi mogli odgovoriti zadaćama poglavito u gospodarskom pojasu, a to su izvanobalni ophodni brodovi“.

Raffanelli je tom prilikom najavio izradu taktičke studije koja će pokazati kako taj brod treba izgledati i na temelju koje će se napraviti studija izvodljivosti.

To je bilo prije punih 7 godina. Danas i nadalje imamo izgrađen i u operativnoj uporabi u HRM-u samo jedan OOB s najavom izgradnje drugog do kraja ove godine, lovaca mina nema, a po pitanju izgradnje ili nabave novog izvanobalnog ili višenamjenskog broda više smo čuli od potencijalnih ponuditelja (Brodosplit, Kongsberg) nego od domaćih planera. Zapovjednik Raffanelli  nedavno je otišao u mirovinu, javno priznavši svoje nezadovoljstvo jer nije uspio postići sve što je planirao. Iskreno se treba nadati da najave premijera o opremanju i modernizaciji HRM-a kao top-prioriteta Vlade u novom mandatu neće ostati mrtvo slovo na papiru. Naravno, takav bi posao tražio i ozbiljan međunarodni natječaj, koji bi bio transparentan i (za razliku od kupovine borbenih aviona) ne bi kompletno zaobišao domaće industrijske kapacitete, koliko god oni ograničeni bili.