U četvrtak, 22. kolovoza, i drugi hrvatski transportni avion An-32B, do jučer u sastavu HRZ-a s oznakom 707, odletio je za Ukrajinu. Time je Hrvatska okončala proces doniranja oba aviona An-32B – prvi takav avion otišao je za Ukrajinu 8. lipnja. Tada je, naime, fotograf Chris Lofting objavio fotografiju bivšeg hrvatskog An-32B oznake 727 kako s ukrajinskim oznakama polijeće iz zagrebačke zračne luke Pleso. Osim grba, avion je nosio evidencijski broj 36 i oznaku DSNS (Державна служба України з надзвичайних ситуацій – Državna služba Ukrajine za hitna stanja). Naime, DSNS je jedina ukrajinska služba u čijoj floti se nalaze avioni „An“ (transportni, vatrogasni te za zračni nadzor i zračno fotografiranje), pa su zbog toga i hrvatski „An-ovi“ završili u ingerenciji ove službe.
An-32B na odlasku u Ukrajinu (Photo: Chris Lofting)
Prema ukrajinskim izvorima, krajem 2023. dva An-32B iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva službeno su prebačena u ukrajinsko vlasništvo, nakon čega su im najprije bile uklonjene hrvatske oznake, a onda obojane i ukrajinske. Ukrajina je time preuzela i odgovornost za vraćanje ovih aviona u operativni status na licu mjesta. Ukrajinski stručnjaci iz tvrtke Antonov, DSNS i ukrajinske vojske u nekoliko su navrata dolazili u Zagreb te pregledavali avione. Od dva, An-32B broja 727 bio je u vrlo dobro stanju, 2011. je prošao generalni remont motora, trupa, hidrauličkih sklopova, stajnog trapa i antikorozivne zaštite, te je zbog toga i prvi otišao put Ukrajine. Već spomenutog 8. lipnja u 11:57 sati sada bivši hrvatski An-32B poletio je za grad Černivci u zapadnoj Ukrajini. U pratnji mu je bio ukrajinski An-26 kojim su upravljali ljudi iz DSNS. Drugi hrvatski „An“ zahtijevao je određene popravke i rezervne dijelove – prije svega mu je bilo nužno zamijeniti nosače motora, što su Ukrajinci na kraju i učinili te ga time pripremili za odlazak krajem prošloga tjedna.
Na taj način su hrvatski transportni „An-ovi“ završili više od 10 godina dugu agoniju stajanja na području 91. ZB i iščekivanja konačnog kraja. Treba podsjetiti da je Agencija Alan neuspješno zadnjih 10 godina pokušavala prodati ta dva transportna aviona. Štoviše, 2015. se govorilo kako se na “Alanov” natječaj javila ukrajinska državna kompanija Ukrspecexport, uplativši 15.000 eura jamčevine za ozbiljnost sudjelovanja na natječaju. No do prodaje transportnih Antonova nikada nije došlo, već su otužno nastavili stajali u 91. bazi na Plesu sve do ovoga ljeta. Nažalost, time se HRZ odriče sposobnosti transportnog zrakoplovstva (ne računamo li uvelike ograničene sposobnosti helikopterskog transporta). Godinama su nas najviši vojni dužnosnici, uključujući i tadašnjeg načelnika GS OS RH generala Mirka Šundova, uvjeravali da nam to nije potrebno – em je skupo, em je efikasnije osloniti se na saveznike – da bi se onda nužne potrebe koje su se ukazale pokušavalo riješiti što Vladinim avionom, što nacionalnim komercijalnim prijevozom. I prije rata u Ukrajini, razni su hrvatski susjedi zaključili kako je vojno transportno zrakoplovstvo njima ipak nužno potrebno, pa su se tako i Mađarska, i Srbija, a i Slovenija interventno bacile u kupovinu transportnih aviona za potrebe svoje vojske. Samo je Hrvatska ostala po tom pitanju usamljena, kako se čini, zasad bez jasne vizije o odgovoru na potrebe koje izgleda vide svi naši ozbiljniji susjedi, a mi ne.
