Dva tjedna po održavanju svečanog civilno-vojnog mimohoda Ulicom grada Vukovara u Zagrebu završila je ovoljetna sezona državnih, političkih i vjerskih obilježavanja u Hrvatskoj. Time se bliži nastavak više-manje redovitog jesenskog rada, strasti su u smirivanju, pa je i dobar trenutak za bacanje ozbiljnog pogleda na neuobičajenu priredbu kojom je obilježena 20. godišnjica vojno-redarstvene operacije “Oluja”.
Kao prvo, treba napomenuti da Hrvatska stvarno nije navikla na ikakve prigode usporedive s ovogodišnjim mimohodom. Dok se svi sjećaju vojne parade održane 30. svibnja 1995. godine, ponešto je manje zapaženo prošla slična priredba nazvana “Pobjednički bedem”, održana 30. svibnja 1997. godine. Iskreno rečeno, to nije ni čudno ako imamo u vidu da je održana samo petnaestak dana pred predsjedničke izbore (15. i 22. lipanj), koje je po drugi put dobio Franjo Tuđman, uz iznimno malu izlaznost, te incident u kojem je djelatni časnik Hrvatske vojske 5. lipnja pijan i uniformiran fizički napao Vladu Gotovca, jednog od samo dva protukandidata (dok su bili zabilježeni napadi i na Zdravka Tomca, drugog od protukandidata). No vratimo se na aktualna događanja.
Zagreb 2015. godine
Nakon što je konačno bilo usuglašeno kako će ovogodišnjeg mimohoda u Zagrebu ipak biti, ostalo je vrlo malo vremena za pripremu ove priredbe. Aktivnosti u okviru priprema održavane su na više razina – Ministarstvo obrane RH odradilo je većinu organizacijskih poslova (među kojima treba spomenuti i provođenje javne nabave za čitav niz aktivnosti u okviru mimohoda, kao i dobar dio posla oko pozivanja stranih gostiju i sudionika), dok su na Oružane snage RH pali poslovi osmišljavanja programa događanja te uvježbavanje dobroga dijela sudionika mimohoda. Mediji su poprilično dobro popratili razne aspekte priprema (posebice uvježbavanje pješačkih postroja u Zagrebu i motoriziranih sudionika na Udbini) koji su aktivno trajali krajem srpnja ove godine. Čitav je taj postupak kulminirao u probama koje su prethodile mimohodu – skupnoj probi na lokaciji mimohoda 1. kolovoza, i generalnoj probi održanoj 2. kolovoza. Dok je 3. kolovoz iskorišten za generalnu probu službenog programa u Kninu 5. kolovoza, na drugoj lokaciji službeno jedinstvene proslave, utorak 4. kolovoza definitivno je obilježilo svečano događanje u Zagrebu, prigoda kakvu se tijekom proteklih 20. godina definitivno nije vidjelo u Hrvatskoj.
Sam program svečane priredbe s civilno-vojnim mimohodom započeo je u 17 sati i 45 minuta, kada je Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović otpočela obilazak postroja uključenih u događanje. U 18 sati svi su dužnosnici bili na središnjoj poziciji kod Koncertne dvorane Lisinski, gdje je uslijedilo dizanje zastave, intoniranje himne, minuta šutnje za pale branitelje, te onda i prigodni, a kratki umjetnički program. U 18 sati i 15 minuta započeo je sam mimohod – prvo pješački postroji, pa zrakoplovni program, a onda i motorizirani, mehanizirani, te oklopni postroji. U 19 sati i 25 minuta zaključno je nastavljen umjetnički program, da bi uzvanici u 20 sati produžili na Gornji grad, gdje je za njih bio organiziran svečani prijem popraćen i spektakularnim vatrometom na Trgu bana Josipa Jelačića. Ukupno gledano, na oko 3,2 kilometra osnovne pokazne trase svečanog mimohoda tog je 4. kolovoza prošlo oko 2100 ljudi u pješačkome dijelu (22 odvojena postroja) i oko 800 sudionika u tehničkome dijelu (15 odvojenih postroja s ukupno 380 vozila, 307 vojnih i 73 civilna). No, istini za volju, nije baš sve što je tada bilo viđeno ujedno i jednako bitno.
Kao prvo, treba se osvrnuti na prigovore koji su se čuli u tjednima pred mimohod – kako ta Hrvatska vojska zapravo i nema Bog zna što za pokazati na toj priredbi u Zagrebu. Grubu netočnost ovakvih tvrdnji najbolje su demantirali sami prizori iz Zagreba. Naime, dok stvarno nije teško na internetu pogledati snimke već spomenutih vojnih parada iz 1995. i 1997. godine, takvim gledanjem nužno u oči upada i velika razlika koju se moglo vidjeti i na samoj priredbi u Zagrebu prije dva tjedna. Naime, dok je postroj veterana Domovinskog rata uvelike ličio na HV iz doba spomenutih davnih priredbi, današnji su postoji djelatnih snaga temeljito drugačiji – već vizualno, po obući, odorama, zaštitnoj opremi i naoružanju, ali uvelike i po voznome parku koji je svježe prikazan.
Iako i danas u službi ima ponešto borbenih sustava koje se moglo vidjeti i prije dvadeset godina, to definitivno nije bila većina pokazane opreme. Naravno, pri tome se ne može bježati od činjenice kako dio pokazanih oklopnih sredstava nije nov, a da su čitavi postroji Hrvatske ratne mornarice te Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane svoju osnovu našli u nedavno remontiranoj opremi (HRM s brodskim pozdravom i remontiranim raketama RBS-15, te HRZ s eskadrilom borbenih zrakoplova MiG-21 od koje je pokazano čak 9 od ukupno 12 letjelica) – gdje treba biti dobrohotan u komentaru i ne zadržavati se previše na starim brodovima ili prikazanoj protuzračnoj tehnici, koja je ujedno bila i najslabiji dio ukupno prikazane opreme.
Posebni sudionici mimohoda
Osim toga, kad već ponešto detaljnije spominjemo sudionike na aktualnome mimohodu u Zagrebu, njih je većina bila sjajna i impresivna. No, tu se posebno treba osvrnuti na ukupno tri kategorije sudionika – koje su u programu sačinjavale odvojene postroje u početnom, pješačkom dijelu priredbe. S jedne strane, riječ je tu o tzv. “Postroju hrvatskih branitelja”. Kako je u danima pred ovogodišnju svečanu priredbu nedvojbeno na djelu bio pokušaj bojkotiranja svečanog mimohoda od dijela veteranske populacije, tog 4. kolovoza bilo je zanimljivo vidjeti kako je to političko nastojanje temeljito propalo. I dok su službeni izvori velikodušno komentirali kako nikakvog pokušaja bojkota nije ni bilo – svima je jasno kako je on ipak bio pokušan, ali je i spektakularno propao. U mimohodu je sudjelovalo nekoliko ešalona branitelja, iz Vukovara i ostatka Hrvatske, čak i teških invalida Domovinskoga rata – dok su oni koji su zagovarali bojkot završili tek mašući trupama u prolazu, dobrim dijelom pred famoznim protestnim šatorom koji još od 20. listopada 2014. stoji pred Ministarstvom branitelja u Savskoj 66.
Druga skupina koju treba spomenuti je tzv. “Postroj hrvatskih povijesnih postrojbi”, koji je Vukovarskom prošao prije kadeta i glavnine pješačkih ešalona djelatnih snaga OS RH, MUP-a, vatrogasaca i DUZS-a. Ovaj je postroj ispao vidljivo neujednačen, s nekim skupinama koje su nedvojbeno povijesne, dok za druge treba mnogo dobre volje da ih se ne nazove sajamskim zabavljačima. Njegovih je 25 skupina (249 ljudi te 49 konja) doduše bilo sjajno primljeno u narodu, koji u nas i inače pokazuje sklonost kiču i fabriciranju povijesti – ali samo Bog i organizatori zapravo znaju kako su tu bile povučene crte koje su u povorku propustile “Domagojeve strijelce” i “Kravat pukovniju”, a nisu uvrstile “Omiške gusare”, te razne skupine templara ili drugih rekreacionista (kojima Hrvatska posljednjih godina obiluje, i koje znaju biti ili ozbiljnije, ili barem jednako namješteno umjetne kao i ovaj šareni cirkus kojeg se na kraju prikazalo). Nažalost, uvelike je tu bila riječ tek o nastavku parade folklora i fantazije kakva je obilježila inauguraciju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović 19. veljače ove godine, a čije korijene treba tražiti i u nastupima OS RH na vojnim mimohodima u Parizu proteklih godina – za koje su nakon dosta godina mira ponovo oživljeni kostimi Počasno-zaštitne bojne (oni operetni “novotradicijski” kolaži modne kreatorice Dženise Medvedec te kazališne kostimografkinje Ike Škomrlj iz doba prve proslave Dana hrvatske državnosti, 30. svibnja 1991. godine), za koje se 4. kolovoza ove godine također moglo službeno čuti da su “povijesni”.
Treća skupina sudionika na koje se moramo posebno osvrnuti zapravo je podigla i najviše prašine te javnih prijepora pred samu priredbu. Riječ je tu o tzv. “Postroju savezničkih i partnerskih vojski”, čiji su ešaloni bili najavljivani u tjednima pred proslavu godišnjice VRO “Oluja”, da bi se te najave onda pretvorile u samostalan diplomatsko-politički skandal posebne vrste. Nakon dužeg oklijevanja da se o tim stvarima ozbiljno očituje, Ministarstvo obrane RH tek je u popodnevnim satima 3. kolovoza izašlo s informacijom kako će na mimohodu biti prisutna ukupno 42 međunarodna izaslanstva raznih razina, da se odazvala i većina od ukupno 15 posebno pozvanih država, te da posebno izdvajaju i nekoliko VIP gostiju (dva generala iz SAD, zamjenik načelnika GS OS iz Poljske i još jedan general, BiH ministrica obrane i načelnik stožera, zamjenik ministra obrane Litve, načelnik GS OS Albanije, jedan general i visoki obrambeni dužnosnik iz Makedonije). I dok je u prethodno dostupnim materijalima bilo itekako nejasno tko će i kako od međunarodnih predstavnika uopće sudjelovati u samome mimohodu – to se pitanje za javnost riješilo na sam dan priredbe, 4 .kolovoza ove godine.
———————-
———————-
Naime, u mimohodu nije bilo zasebnih vojnih ešalona partnerskih vojski ili vojne tehnike, ali su pred svečanom binom zato prošle zastave Albanije, Estonije, Latvije i Litve, pa Poljske, i konačno Ujedinjenog Kraljevstva (što je ispalo potpuno neočekivano iznenađenje, jednako kao i izostanak takvog sudjelovanja Savezne Republike Njemačke, o kojem se mnogo pričalo ali se ipak nije dogodilo). Iako se pri čitavom tom međunarodnom sudjelovanju radilo o jednoj prvenstveno simboličkoj gesti, zanimljivo je koliko se država odlučilo ne biti javno zapažen kao hrvatski partner i saveznik – valjda računajući više na simpatije te podršku Srbije u NATO i EU, kada ta država jednom eventualno uđe u spomenute međunarodne organizacije.
Tehnika na mimohodu u Zagrebu
Tri su osnovna tipa tehnike prikazane 4. kolovoza na Vukovarskoj ulici. Kao prvo, tu je stara oprema koja se i dalje koristi u OS RH. Ovdje prvenstveno spada dobar dio oklopnih sredstava i specijaliziranih protuzračnih vozila – gdje treba istaknuti 13 tenkova M-84AB2 (iznimno usklađenih i dobro održavanih), ali i postroje perspektivnih gusjeničnih transportera M-80, te ponešto manje perspektivnih BOV POLO M-83 i protuzračnih BOV 20/3 A4 te S-10 CRO. Dok tenkovi ionako lako ispadnu iz mode u doba mira te daleko od neposrednih sukoba, sve spomenute oklopnjake muči jedna te ista zajednička boljka – nedostatak novca kojim bi se ozbiljno moderniziralo njihovo osnovno naoružanje. Ovdje spada i veći dio mornaričke tehnike, predvođen u Zagrebu tek nedavno praktično isprobanim mobilnim lanserima švedskih protubrodskih raketa RBS-15, te zrakoplovne tehnike – među ostalim, ukupno 9 od 12 moderniziranih zrakoplova MiG-21 (3 na otvaranju mimohoda, i onda tri puta po 2 pri kraju, odnosno na zatvaranju priredbe).
Drugu skupinu tehnike koju želimo istaknuti čini novo pribavljena oprema. Naravno, u toj je kategoriji prvu nagradu definitivno odnio njemački sustav Panzerhaubitze 2000, čija su dva primjerka obilježila slike mimohoda – potaknuvši čak i satiričko parodiranje u obliku verzije hrvatske državne himne naslovljene “Lijepa naša haubico”. Ova su oružja tek postupno uključivana u probe mimohoda, dok je prolazak vlastitim pogonom u povorci 4. kolovoza predstavljao jedno od iznenađenja koja su organizatori pripremili za brojnu publiku priredbe. Njihov dolazak u Hrvatsku nije odmah na smrt osudio ruske samohotke tipa Gvozdika, iako bi ga bilo lako protumačiti vjesnikom i šireg prelaska topništva OS RH na unificirano zapadne kalibre. No, to ni izbliza nisu bili jedni tehnički noviteti u mimohodu, kojim su dominirali brojni oklopni transporteri AMV Patria, jednako kao i masivan broj raznih operativnih vozila tipa MRAP dobivenih nedavnom donacijom Sjedinjenih Američkih Država. Iznimno je dobro bio primljen i zrakoplovni program – gdje je podosta tehnike nabavljane nakon 1997. godine. Izostanak većih požara u primorju omogućio je atraktivno sudjelovanje flote letjelica Canadair CL-415 i Air Tractor AT-802 “FireBoss”, dok je prikazan bio i opet potpuni postav akrobatske skupine “Krila Oluje” na Pilatusima PC-9M (koja je tek 26. srpnja ponovo u zraku obuhvatila svih šest članova, da bi u njihovim izvedbama uživala javnost u Zagrebu, ali i dan kasnije u Kninu).
Kao treći element prikazane tehnike želimo posebno istaknuti i određen broj robotiziranih sustava, koje se moglo vidjeti raspršene po pojedinim tematskim ešalonima mimohoda u Zagrebu. Iako je tu riječ o malome broju takvih sustava, oni su posebno bitni budući da predstavljaju jednu od nedvojbenih budućih smjernica razvoja OS RH. Tu se među ešalonima Hrvatske kopnene vojske moglo vidjeti robote za razminiranje – one lake, tipa Teodor njemačke proizvodnje, te teške tipa MV-4 hrvatske tvrtke DOK-ING. U okviru vojno-obavještajnog postroja prikazane su bile lake izviđačke bespilotne letjelice tipa Skylark 1 izraelske proizvodnje, dok je HRM pokazao relativno stare robotizirane ronilice za podvodno razminiranje PAP-104. Pri tome, i mornarički i zrakoplovni tipovi robotizirane tehnike u rukama OS RH već su duže na listi za modernizaciju – gdje je stvarno šteta da ti poslovi nisu bili stvarno realizirani na vrijeme za ovogodišnju prezentaciju.
Ukratko…
Prije kraja, treba se još kratko osvrnuti i na svekoliko sudjelovanje Ministarstva unutarnjih poslova RH u ovogodišnjoj proslavi 20. godišnjice VRO “Oluja”. Ovo je sudjelovanje bilo dvojako po svojoj prirodi. Kao prvo, MUP RH je tu sudjelovao ceremonijalno, davši neke od postroja koji su prošli Vukovarskom ulicom 4. kolovoza. Tu je bilo za vidjeti zanimljivih vozila, a k tome i ponešto ljudi. Laici bi iz viđenoga mogli zaključiti da i MUP RH, jednako kao MORH, kroz opremanje svog ljudstva potiče hrvatsku vojnu industriju – budući je glavnina njegovih pripadnika u mimohodu nosila nove puške VHS-2. No, tu bi se došlo do grube greške – budući da hrvatska policija svoje naoružanje konzistentno kupuje u inozemstvu (što se, među ostalim, moglo provjeriti i na njihovom štandu u okviru sajma ASDA 2015), a domaće su se puške tu ukazale samo privremeno, radi vizualnoga dojma.
Druga vrsta sudjelovanja MUP RH u proslavi početkom kolovoza bila je radna. Naime, na pojedine nadležne Policijske uprave pao je posao osiguravanja šireg prostora svečanih priredbi, a ovo je zaduženje bilo provođeno vrlo raznoliko. S jedne strane, na probama mimohoda (a i samog 4. kolovoza) Policijska uprava zagrebačka (PUZ) držala je prilično čvrst sigurnosni perimetar prije početka, i u prvim fazama priredbe. Dapače, tada je štićena zona bila čak toliko tvrdo održavana da se za pristup vozilima u centar događanja uz odgovarajuće osobne akreditacije tražilo i posebne takve iskaznice za vozilo, iako se takvi dokumenti u vojnome resoru uopće nisu izdavali. S druge strane, jednom kada se priredba zakotrljala svojim tijekom – taj isti MUP kao da je digao ruke od popriličnih dijelova svoga posla, te krenuo i sam uživati u mimohodu. Rezultat ove pojave su 4. kolovoza na mimohodu bili masovni upadi građanstva u prostore odvojene za novinare te snimatelje, a onda i gužva pri utovaru vojne tehnike na odlasku s prostora priredbe (kada se moralo posebno razmicati djecu da M-84 može bez straha na kamionsku prikolicu). Ista je pojava uočena i dan kasnije, 5. kolovoza u Kninu, kada je jutarnji program prošao dobro, da bi onda postupno policija nestala s terena – što je dovelo do blokade premijera na kninskoj tvrđavi i pojedinih zanimljivih te nesankcioniranih kulturoloških fenomena tijekom tamošnjeg popodneva i večeri.
Pa ipak, zaključno, čak se i protivnici ovakovih manifestacija slažu kako je priredba u Zagrebu na 4. kolovoza bila impresivna. Iznimno velik broj gledatelja poklopio se s dosad neviđeno širokim odazivom međunarodnih igrača (koji su dosadašnjih godina u Knin dolazili u nižem rasponu jednoznamenkastog broja delegacija), od kojih su neki svoje dobre odnose s Republikom Hrvatskom sada odlučili i pokazati pred svima – zastavom u mimohodu. Usprkos vidljivim problemima u finom koordiniranju protoka čitave priredbe (što nije ni čudo kada se vidi kratki rok organizacije, niska razina prethodnog iskustva s priredbama ovakvog opsega, te nužni oslonac na tehničke izvođače izabrane javnom nabavom – temeljem niske cijene, a ne kvalitete), ovogodišnji civilno-vojni mimohod u Zagrebu prošao je zadovoljavajuće glatko te dostojanstveno. Za razliku od događanja samo dan kasnije u Kninu, na njemu nije bilo vidljivih političkih sukobljavanja, te je čak i dotada iznimno kritični vođa oporbe Tomislav Karamarko za stanicu NOVA TV morao tek pomalo zbunjeno primijetio:
“Da. Odgledali smo mimohod. Moram reći da sam impresioniran, i ponosan, da doista imamo ovakvu vojsku, koja prezentira doista jednu snagu, jednu uređenost. Ovo je momenat kad se moramo sjetit onih koji su zaslužni za to – za stvaranje ovakve vojske. Sjetimo se svih onih momaka koji su prije 25 godina, bez ičeg u ruci… ili sa pištoljem, ili kalešnjikovom… jurišali na ovakve tenkove, i obranili našu domovinu“.
*Foto: OBRIS.org i Goran Zorja za OBRIS.org