U nedavno predstavljenom Godišnjem izvješću o uvozu i izvozu roba vojne namjene za 2012. godinu, u oči upada hrvatski izvoz pištolja i pušaka u Sjedinjene Američke Države. Iako se dio najvjerojatnije odnosi na izvoz starog oružja prema SAD-u, a od tamo put nekih trećih zemalja, ostatak tog izvoza bez sumnje odnosi se na nove puške i pištolje. Za to je zaslužna tvrtka HS Produkt iz Karlovca, koja sa SAD-om ima već dugogodišnju uhodanu suradnju. HS-ov pištolj jedan je od najnagrađivanijih u SAD-u, pa nije nimalo čudno da je HS Produkt postao jedan od najvećih, ako ne i najveći simbol hrvatske vojne industrije. To se lako vidjelo i na prošlomjesečnoj izložbi ASDA 2013, na kojoj je izložbeni prostor te karlovačke tvrtke bio najposjećeniji i najživlji tijekom sva 3 dana. Slično je bilo i na prvoj ASDA-i 2011. godine, pa smo iskoristili priliku i porazgovarali s direktorom HS Produkta, Željkom Pavlinom.

Zadnji put smo pričali prije dvije godine, također na ASDA-i. Što ima novoga u HS Produktu u međuvremenu?

U međuvremenu ima dosta novih stvari. Najveća je, da kažemo – to je sad trenutno za nas svakako najveća novost – ova nova puška, VHS-D2, odnosno VHS-2 model. On će imati dužu i kraću verziju, možda još neku drugu verziju dužine. To je u svakom slučaju trenutno najveći novitet koji predstavljamo. A ako gledamo baš od prošle ASDA-e, onda možemo govoriti i o drugoj nekoj opremi. Mi smo tada, na prošloj ASDA-i, predstavili – bilo je u prototipu, ciljnik koji smo razvijali s Ruđerom Boškovićem… U međuvremenu je on, znači, završen razvoj. Verzija integrirana u kućište, odnosno u dršku, i ta je verzija, za pušku VHS-1, bila predstavljena. U međuvremenu je ona došla u serijsku proizvodnju, počela je ulaziti u naoružanje Hrvatske vojske – što znači da je završen taj neki proces verifikacije, proizvodnje nulte serije i ispitivanja… Također je tu i bacač granata, koji je isto tada bio predstavljen na ASDA-i, i sada je ušao u naoružanje Hrvatske vojske – što znači da je završen taj jedan proces verifikacije, odnosno – da je započeta serijska proizvodnja bacača.

U pištoljima, od prošle ASDA-e, predstavili smo nekoliko novih modela. Svakako najzanimljiviji je onaj koji smo predstavili prošle godine u Sjedinjenim Američkim Državama, model XDS u kalibru .45, što je trenutno najmanji pištolj u kalibru .45 u svijetu. I on je – između ostaloga – i pištolj godine 2013. u Sjedinjenim Američkim Državama. Od 2003. godine imamo četiri različita modela koji su proglašavani za pištolj godine u Sjedinjenim Američkim Državama – što je, velim, veliki uspjeh, odnosno – nama važan, jer svjedoči da kontinuirano izbacujemo nove modele koji su dovoljno dobri da bi privukli pažnju jednog takvog tržišta kao što je SAD, odnosno, tržišta na kojem su i svi ostali svjetski proizvođači.

Pretpostavljam, dakle, kad se zadnjih mjeseci pisalo o tome da Hrvatska na veliko izvozi u SAD – da to ima neke veze s vama?

Ne bi želio izlaziti s kompletnim brojkama, ali u svakom slučaju, mi mislimo da je tu najveći udio naš. Znači, kada se govori o izvozu u SAD, to je u svakom slučaju – najveći dio upravo izvoz naše tvornice. Što se tiče naoružanja u Ameriku, nema nekog drugog izvoza… A i kada se gledaju ukupni rezultati prodaje na svjetskom tržištu, a ne samo američkom, u svakom slučaju, značajan dio zauzima HS Produkt.

Nova puška – VHS verzija 2. Od koga je došla inicijativa da se ide s njom?

E, sad… Nije to tako jednostavno, kako ljudi sebi razmatraju. Osnovna stvar – mi se moramo stvarno vratiti na početak te puške VHS-1… Hrvatska je postala članica NATO-a, znači, preuzima i neke obaveze, i neke standarde koji su određeni unutar tog saveza. Jedna od stvari, koja je standard – što se tiče naoružanja unutar NATO-a, je svakako i taj kalibar 5,56. Puno ima kritika na taj kalibar 5,56 – no, međutim, to je službeni kalibar NATO zemalja koji se koristi kod osnovnog pješačkog naoružanja, znači, jurišne puške – i on se neće mijenjati barem idućih 10, 20 godina, bez obzira da li je to objektivno najbolji ili objektivno nije najbolji metak.

S druge strane, naša logika je bila: ako znamo da taj 5,56 ima određenih prednosti, ali ima u svakom slučaju i nedostatke – da mi probamo napraviti oružje koje najbolje može iskoristiti prednosti tog metka. Zbog tog razloga je, na neki način, logičan bio izbor bullpup konstrukcije puške jer ona u jednoj kompaktnoj verziji, koja je primjerena današnjim modernim uvjetima ratovanja, u svakom slučaju ima dugačku cijev, odnosno – posljedica toga je velika izlazna brzina tog 5,56 metka, koji je takav kakav je – i maksimalna iskoristivost, ili maksimalni efekt tog zrna. Tako da je zbog toga nastao VHS-1.

Sada, kada imamo i kada smo prezentirali pušku VHS-2, koja je definitivno veliki korak u naoružanju, u usporedbi s VHS-1, sada ta cijela priča izgleda vrlo lagana svima i postoje razmišljanja „Pa da, moglo se to odmah!“… Ja ovako to gledam – ovo što smo mi predstavili, na VHS-2 puški – je novitet općenito na bullpup puškama.

Što je to konkretno?

U prvom redu, to je prva bullpup puška koja se, bez obzira da li je izbacivanje čahura podešeno za izbacivanje na desnu ili lijevu stranu, može koristiti i pucati s oba ramena jednako, znači, čahure te neće lupati u glavu! Osim FN-2000, koji je jedan pokušaj, ne bih rekao posebno uspješan, da se riješi taj problem, a koji je bullpup solucije – ne postoji druga puška u svijetu, u bullpup-u, koja to može riješiti… S druge strane, to su ovi neki dodaci, prije svega – podesivi kundak, koji kod bullpup pušaka nikada nije postojao. Još jedanput velim – da je to bilo lagano riješiti, onda bi i Englezi, i Austrijanci, i sve ove zemlje koje koriste bullpup verzije, to riješile prije. Sada, kada smo mi predstavili to rješenje, to izgleda jednostavno i logično. Međutim, to nije tako. Puno ozbiljnije zemlje nisu znale 20 ili 30 godina riješiti taj problem. Činjenica da smo mi to uspjeli govori ipak da firma konstantno radi na unapređenju – i, velim, ovo je jedinstveno. Prvi puta je ovakav tip bullpup-a u svijetu predstavljen… odnosno, prvi puta je predstavljeno nešto – dobivamo jurišnu pušku koja koristi najbolje strane standardnih pušaka i najbolje strane bullpup verzija pušaka. To je jedan veliki iskorak prema naprijed.

Njezin razvoj je inicijativa iz tvrtke, a ne iz sustava?

Sustav obrane je, u svakom slučaju, tražio oružje koje bi odgovaralo NATO standardima. Izmjenjivali smo informacije, što bi tu bilo najbolje, i tako je odlučeno za taj bull-pup dizajn. U svakom slučaju, kada je VHS-1 ušao u naoružanje Hrvatske vojske, mi smo od Ministarstva obrane dobivali informacije – što bi još moglo se dodatno poboljšati. U tom smislu mi možemo u svakom slučaju gledati da je inicijativa od njih – ali, ja bi to prije rekao, da smo mi od njih dobivali kvalitetne informacije što bi se moglo riješiti… I engleska vojska ima problema s izbacivanjem lijevo ili desno – oni su to riješili: „OK, od sada imate svi pucati s desne strane!“, i zaboravi dalje priču. Mi smo imali informaciju, ali – ja ne bi rekao tu, inicijativa – nego, zajedno smo radili kako da probamo naći nešto što bi riješilo te probleme koji postoje – ili nedostatke, ne bi rekao da su to problemi, na bullpup puškama.

Što se tiče prodaje tog novog oružja Ministarstvu – kakva je tu perspektiva? Da li su počeli razgovori u tom smjeru?

Mi smo u procesu, i u svakom slučaju, sada slijedi onaj dio verifikacije, sva ispitivanja, izrada nulte serije koja treba onda ući u postrojbe. Ja se nadam da je tu perspektiva, da tako kažem, vrlo izvjesna, da će ona ući – kada se obave sva ispitivanja – u naše oružane snage. Sam unutarnji mehanizam praktično je identičan kao što je to bilo na VHS-1, i na tome temeljim optimizam. Tijekom ovih 4-5 godina, koliko Ministarstvo obrane i Oružane snage koriste našu pušku, mi nismo imali primjedbi na rad puške – na preciznost, na zastoje i tako dalje – tako da, s obzirom da koristimo i dalje provjereni mehanizam, ne očekujemo tu nekih problema. U svakom slučaju, računamo  da će Ministarstvo obrane biti zainteresiranije za neku bolju i unaprijeđenu verziju, nego za ovu staru. Tako da mislimo da će to ići svojim tokom, koji će ovisiti o tim rezultatima ispitivanja, za koje ne sumnjamo da će biti dobri… i dalje, normalno, prema potrebama Oružanih snaga, cijeni, kvaliteti i budžetu – svi znamo kakva je situacija kod nas.

Dosadašnji ugovori o opremanju hrvatskih Oružanih snaga bili su sklapani za VHS-1. Jesu li oni ispunjeni, ili i dalje traju?

Oni su ispunjeni u tom smislu – što se naručivalo, potpisivalo svake godine ili svake druge godine, ugovor koji je išao na određenu količinu, ta se količina isporučivala. Znači, osim nekog okvirnog sporazuma o suradnji, o zajedničkom razvoju, mi nismo imali dosad ugovor koji bi govorio „OK, prodat ćete, ne znam, 20, 50, 100 tisuća pušaka – dok se ne naoruža kompletna Hrvatska vojska.“ Nego su to bili manji ugovori, koji su se svake godine sklapali iznova. Ovo za što smo imali ugovore – to smo ispunili. Tako da – da li bi to bila VHS-1 ili će to biti VHS-2, ne znam… iduće godine ili kada već to bude u planu Oružanih snaga – sklapat će se novi ugovor. Znači, za iduću godinu se ništa neće isporučivati po nekom starom ugovoru, stari ugovori su realizirani.

Što se tiče vanjskih tržišta, dakle van Hrvatske, osim pištolja, nudile su se i puške?

U svakom slučaju smo nudili i puške, i u svakom slučaju – interes postoji. Evo, čak i na ovom sajmu smo dobili… nije to još konkretna narudžba, ali neka uvjeravanja pojedinih delegacija, koje su bile ovdje, da žele kupiti određenu količinu pušaka, i to relativno veliku količinu, ako gledamo neke hrvatske prilike. Mi ne sumnjamo, da će se u budućnosti ta puška prodati i izvoziti. E sad, postupak prodaje puške u svakom je slučaju dugotrajniji proces nego što je to postupak prodaje pištolja – koje možete uvijek, u relativno kratkom vremenu, plasirati na civilno tržište. Puška se ne može plasirati na civilno tržište, barem ne u ovom obliku jurišne puške, ona ide prema vojskama. Vojske sve imaju svoj postupak i proceduru nabave, ispitivanja – koji traje godinama. To nije ništa novo, tako svi proizvođači na svijetu rade. Ako se nama kaže – konkurencija je prodala ovdje, ondje… poanta je i da konkurencija proda – ovdje 50 pušaka, 100 pušaka, nisu to velike količine… Znači, pojedine vojske se ne odlučuju tako brzo da zamijene kompletno naoružanje, ili da pojedina puška postane osnovno naoružanje njihovih postrojbi. To je dugotrajni proces, i mi isto to očekujemo. Za sada, mislimo da smo na dobrom putu, i da će u svakom slučaju, kroz par godina, te brojke biti puno veće. Tu postoji još jedna druga situacija – pošto je ta jurišna puška temeljno naoružanje bilo koje vojske – ako pregovarate s nekom većom zemljom, ako je riječ o većoj količini, onda se razgovara i o mogućnosti i lokalne proizvodnje, jer države ne žele sebi  dozvoliti da ovise o uvozu.

Znači, u slučaju bilo kakve ratne opasnosti, općenito je trend da se državama zatvaraju granice, ide priča o embargu – kao što je to bilo u Hrvatskoj, i tada je vrlo diskutabilno da pojedina zemlja ovisi o uvozu, a zna se i da se određena količina pušaka ima u mirnodopskim uvjetima. Međutim, kada je ratna opasnost, tada dolazi do mobilizacije, te se količine onda duplaju i troduplaju, a zemlje se tada obično nađu u uvjetima embarga. Tako da svaka iole veća država, ako planira naoružavati svoje oružane snage, razgovara odmah i o procesu i transferu tehnologije. To je opet dugoročniji proces. Takva će situacija biti i s našom puškom. Ja vjerujem da ćemo mi, kao što smo i VHS do sada, po par stotina komada isporučili u neke zemlje gdje su na ispitivanju, gdje su negdje postignuti i rezultati koji su temelj za daljnju budućnost… Otprilike takav put će biti i za VHS-2. Iako, velim, prema reakcijama ovdje, što smo vidjeli od posjetitelja i tih nekih delegacija, mislimo da će ipak biti lakše prodati nego VHS-1. Upravo zato jer, dok smo VHS-1 morali uspoređivati, i reći: „To je otprilike isto kao, ne znam, izraelski Tavor, kao što je AUG ili SA-80…“, Ovdje kažemo: mi sad imamo nešto što niti jedna druga puška na svijetu nema“. To je jedna velika prednost.

——————————–

——————————–

Kad se kaže hrvatska vojna industrija – prije nekoliko mjeseci, Kosovo se praktički opremilo našim uniformama. To nam je dosta blisko tržište. Oni će vjerojatno prelaziti sa Sigurnosnih snaga u vojsku, kao takvu… Da li je bilo kontakata s njima i po pitanju naoružavanja?

Kontakti u svakom slučaju postoje. Mi smo izvezli već određenu količinu naoružanja na Kosovo. Morate shvatiti da je Kosovo u prvom nekom zamahu bilo opremljeno s određenim dijelom naoružanja nekih zapadnih zemalja. Još nisu formirane Oružane snage Kosova, već je to sve na nivou policije, odnosno, tih nekih Zaštitnih snaga… U svakom slučaju, smatram da imamo vrlo dobru poziciju na Kosovu, i da ćemo kroz budućnost biti jedan od glavnih kandidata za opremanje tih nekih Oružanih snaga Republike Kosovo.

U Americi imate u nekoliko navrata pištolj godine. Sad radite jurišnu pušku. Da li ste radili i razmišljali o prilagodbi ove jurišne puške ovim njihovim raznim mogućim ograničenjima, da se to može prodavati na isti način kao i pištolj? Oni imaju sad jediničnu paljbu, magazin od 10 metaka…

U principu, ne možete sve napraviti. Radili smo stvarno zadnjih par godina, pored pištolja – koji su na američkom tržištu, što vam automatski znači na svjetskom tržištu, proglašavani najboljim pištoljem – pustili smo na tržište bacač granata, u suradnji s Ruđerom Boškovićem i integrirani ciljnik, pustili smo na tržište jurišnu pušku, te sad i ovu VHS-2… Dakle, ne možete napraviti sve, jer sve to zahtijeva razvoj, a mi ionako to radimo, u odnosu na konkurenciju, prilično brzo. Mi pratimo, i činjenica da smo ove godine povećali proizvodnju i isporuku na američko tržište govori dovoljno o tome da dobro pratimo što se događa sa zakonskim izmjenama, i prilagođavamo se njima… Sada, konkretno, koji će biti naši potezi – neka to ipak ostane za nas, jer i svaki proizvođač se treba odlučiti koju će strategiju primijeniti za koje tržište, a to su ipak rezultati nekih naših analiza. Pustimo konkurenciji neka i oni razmišljaju, neka i oni idu svojom strategijom, a mi ćemo sa svojom, pa ćemo vidjeti u budućnosti kakvi će biti rezultati… Ali, u svakom slučaju, pratimo, analiziramo i smatramo da smo do sada bili vrhunski pripremljeni za sve te zakonske izmjene, a i da ćemo u budućnosti pravovremeno reagirati na bilo koju promjenu zakona.

Jednom davno smo pričali o opskrbi streljivom i nekakvim planovima o hrvatskoj tvornici streljiva. Pretpostavljam da je HS Produkt i dalje, zapravo, osnovni potrošač…?

Mi jesmo jedan od većih potrošača. Nemamo podatke koliko naša vojska ili policija troši streljiva. Osim što smo još uvijek jedan od većih potrošača, ako ne i najveći, još smo i uvoznik streljiva – jer se ono u Hrvatskoj ne radi. Nekoliko puta smo analizirali, i razmišljamo o tome, međutim, tvornicu streljiva, bez ozbiljne pomoći države, jako je teško napraviti kao ekonomski isplativu. Ako gledate sada situaciju u svijetu, s tvornicama streljiva – to su sve relativno stare firme, koje su ili iz bivšeg istočnog bloka, koje su bile državne firme pa ih je država financirala, osposobila za suradnju, pa su onda privatizirane, ili su još uvijek dio njenog vlasništva; ili su to neke zapadne firme, koje  su dobrim dijelom ili isključivo naslonjene na svoje matične oružane snage. Unazad desetak, dvadeset godina nema novih tvornica streljiva u svijetu. Možda imate neke male, koje rade neke specijalne kalibre, ali to su manje tvornice. Bez jednog jakog potrošača iza sebe, što bi trebala biti ministarstva obrane, policije – jednostavno ne postoji ekonomska isplativost za tvornice streljiva. Veliko je pitanje da li taj osnovni potrošač u Hrvatskoj postoji? I postoji li netko tko bi opravdao doista velika financijska ulaganja, bez jedne određene dugoročne sigurnosti u kupcu streljiva? U Hrvatskoj za sada to nije situacija, tako da to je još uvijek, ja bih rekao, otvoreno pitanje. Ali kakvo god bude rješenje u budućnosti, to se neće moći napraviti bez jednog značajnijeg uplitanja – ne bi rekao uplitanja nego, značajnije strateške orijentacije same države na domaćeg, eventualno, proizvođača streljiva.

Do tada – koje streljivo vi koristite pri ispitivanju?

Koristimo razna streljiva. Znači, nama je uvijek bitno da koristimo različite tipove streljiva, da bi naše oružje radilo s različitim tipovima, mora se prilagoditi tome… ali zavisno također i od tržišta. Ne znam sada, s puškom smo radili više možda s Prvim partizanom, jer je i to streljivo bilo korišteno i ovdje u Hrvatskoj. Postoje, u svakom slučaju, i zapadni proizvođači, s kvalitetnijim streljivom… Mi, ulaskom u NATO, i po nekoj zakonskoj regulativi koju je Hrvatska unazad par godina uvela – gdje morate imati određene certifikate – mi smo napustili suradnju s ovim istočnim proizvođačima streljiva, jer nisu bili u mogućnosti dati nam certifikate koje je naša država tražila. Sada kod pištoljskog streljiva, u svakom slučaju, više radimo sa zapadnim proizvođačima – ne znam, Geco, Sellier&Bellot, nešto američkih, Winchester, Federal – koji su nam potrebni zbog ispitivanja jer najveći dio pištolja se tamo plasira. Kod puščanih metaka – oni idu od FN-a, Sellier&Bellota, uglavnom isto od zapadnih proizvođača – jer s obzirom da mi koristimo SS109 metak, koji nije podložan CIP-u ili tom nekom civilnom standardu, morate dobiti profi-certifikate da ga je netko testirao, da bi ga uopće mogli uvesti i pustiti u promet unutar Hrvatske. Tako da smo u ovom trenutku više orijentirani na te neke zapadne proizvođače.