Vojni mimohod u povodu 30. obljetnice Vojno redarstvene operacije (VRO) Oluja održat će se 31. srpnja u Zagrebu, odlučeno je nakon nedavno održane sjednica Vijeća za obranu. Svi organizacijski detalji još će se usuglasiti u okviru organizacijskog odbora koji predvodi potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, a oko organizacije mimohoda konzultirat će se s Gradom Zagrebom.

Govoreći o tom mimohodu, prvom nakon 2015. godine,  potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić izvijestio je da  na tom mimohodu:

“Prvi put ćemo pokazati novu opremu, novo naoružanje i pokazati snagu, organiziranost i opremljenost Oružanih snaga. Imamo što pokazati i naravno da mi je vrlo bitno, nadam se i svakom hrvatskom čovjeku, da pokažemo sve ono što Oružane snage imaju”,

Leopardi opet stižu u Zagreb?

poručio je. Javnost bi tako, prema Anušiću, trebala vidjeti tenkove Leopard, bespilotne letjelice Bayraktar, helikoptere Black Hawk i Kiowa Warrior te borbene avione Rafale.

Anušić je podsjetio da će ovo biti treći mimohod, uz prethodne iz 1995. i 2015., te najavio da će se i u budućnosti mimohodi vjerojatno održavati svakih deset godina.

Premijer Andrej Plenković izjavio je u subotu, 24. svibnja, da je sjednica Vijeća za obranu, na kojoj su razmotreni i usvojeni strateški dokumenti iz područja obrane, prošla kako su i očekivali te da su se dogovorili o održavanju vojnog mimohoda u Zagrebu:

“Što se tiče ostalih tema, načelno smo dogovorili da mimohod u kontekstu 30. obljetnice VRO-a Oluja bude 31. srpnja i to je bilo to. Sve drugo je bilo rutinski. (…) Hrvatska javnost vidjet će nakon dugo godina sposobnosti Hrvatske vojske i mislim da će svi biti jako zadovoljni.”

Na pitanje kakva je bila atmosfera na sastanku premijer je odgovorio da je bila – OK. Plenković je još dodao da će se informacije o organizaciji mimohoda objavljivati sukcesivno. Izbor je pao na zadnji dan srpnja kako bi se izbjeglo tri dana uzastopnih svečanosti – sinjska Alka (03. kolovoza), vojni mimohod (04. kolovoza) i proslava Oluje u Kninu (05. kolovoza).

Mimohod 2015. – ratne zastave postrojbi sudionica VRO Oluja

Podsjetimo, zadnji vojni mimohod povodom 20. obljetnice VRO „Oluja“ bio je 2015. godine u Zagrebu za mandata Kolinde Grabar Kitarović kao predsjednice Republike,  Zorana Milanovića kako predsjednika Vlade i Ante Kotromanovića kao ministra obrane. Tada su najveća atrakcija bile dvije samohodne haubice PzH 2000, koje su samo za tu priliku dovezene u Zagreb. Troškovi mimohoda procjenjivali su se na nešto manje od 13 milijuna kuna.

I aktualni gradonačelnik Zagreba, Tomislav Tomašević, kojeg u drugom krugu očekuje sraz s protukandidatkinjom Marijom Selak Raspudić, kratko je izvijestio kako su bili su inicijalni razgovori s predsjednikom države i ministrom obrane. No službenih informacija o datumu i trasi još nema.

Gradske vlasti je 2015. brinuo prelazak teške tehnike preko Mosta mladosti

“Vjerojatno se čeka da prođu lokalni izbori i onda ćemo vidjeti kada bi to točno bilo. Pretpostavljam da će biti na ljeto, a ono što treba vidjeti je koja mehanizacija bi došla, preko kojih mostova bi se išlo, što je sa statikom, prometnom regulacijom. Ima tu dosta razgovora,” 

kazao je Tomašević. Što se tiče ruta preko kojih bi išao mimohod, za sada se raspravlja o dvije – onom već iskušanom uzduž Vukovarske ulice i o novoj ruti kroz Aveniju Dubrovnik.

Predsjednik Republike Milanović nije se previše ovih dana oglašavao u javnosti oko mimohoda. Inače, on je još početkom godine iznio u medijima i u javnim nastupima potrebu da se vojnim mimohodom obilježi 30-ta obljetnica VRO „Oluja“.

Prvi mimohod bio je na Jarunu, drugi u Vukovarskoj, a gdje će biti treći?

“Kao predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske smatram kako smo dužni ovu veliku obljetnicu obilježiti na jedinstven, veličanstven i pobjednički način – svečanim mimohodom Hrvatske vojske u glavnom gradu,”

poručio je tada Milanović. Naglasio je da „Oluja“ nije samo povijesni događaj, nego i simbol jedinstva svih dijelova Hrvatske jer su u toj pobjedi sudjelovali ljudi iz svih krajeva domovine. Milanović se zalagao da se mimohod održi 04. kolovoza, dan uoči Dana zahvalnosti.

Sljedećeg tjedna, od utorka 08. pa do četvrtka 10. travnja u Zagrebu se održava Jadranska vojna i zrakoplovna izložba – ASDA 2025. Svečano otvorenje u zagrebačkoj dvorani Arena bit će u utorak 08. travnja, a za građane je tradicionalno otvoren zadnji dan, četvrtak 10. travnja. O tome su danas na press-konferenciji govorili Justin Webb, direktor TNT Productions, tvrtke organizatora ASDA-e, Ivica Grebenar, ovlašten  za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za naoružanje, i general-bojnik Denis Tretinjak, direktor GS OS RH.

Ovo je 8. izdanje Jadranske vojne i zrakoplovne izložbe, koja se već punih 16 godina (svake druge godine) održava u Hrvatskoj. Do sada je bila bazirana u Splitu, da bi zbog stečaja Spaladium Arene 2023. bila prebačena u zadarsku dvoranu Višnjik, a ove godine po prvi puta dolazi  u Zagreb, u sportsku dvoranu Arena. To je prilika, kako je rekao Ivica Grebenar, da domaći i međunarodni proizvođači vojne opreme pokažu  i prezentiraju svoja najnovija postignuća. Ove godine na izložbi sudjeluje 236 izlagača iz 27 država, od toga je 48 domaćih obrambenih tvrtki. Do sada je najavljen dolazak 32 strane delegacije – od razine ministara,  načelnika stožera do nacionalnih direktora za naoružanje i drugih visokih gostiju. „To je najveći sajam održan do sada“, naglasio je Justin Webb, direktor tvrtke-organizatora. Osim u samoj dvorani, dio vojne opreme i naoružanja moći će se razgledati i vani oko Arene – tu će prije svega biti izložena oprema hrvatskih Oružanih snaga, no bit će tu i neka teža sredstva pojedinih izlagača.

Kao i obično, prva dva dana izložbe namijenjena su službenim delegacijama i poslovnim susretima, dok je četvrtak otvoren i za zainteresirane građane, posebno za mlade koje zanima vojni poziv. Ulaznice se neće naplaćivati, a tko želi – moći će ostaviti donaciju za Zakladu vojne solidarnosti koja je prije svega namijenjena vojnicima  u nuždi. Umirovljeni pripadnici OS RH moći će doći na ASDA-u tijekom sva tri dana trajanja.

Za Oružane snage ovakav tip sajma odlična je prilika da se vide najnovija tehnološka dostignuća  i pravci razvoja vojne industrije, ali i vlastitih obrambenih sposobnosti, naglasio je general-bojnik Denis Tretinjak, direktor GS OS RH. Ove godine se paralelno s ASDA-om u Zagrebu događa i konferencija zapovjednika kopnenih vojski Europske unije FINABEL, ove godine pod predsjedanjem generala Blaža Beretina, zapovjednika HKoV-a. Ta stručna  vojna organizacija broji 25 članica, čiji su predstavnici izrazili želju da osim same konferencije posjete i Jadransku vojnu izložbu u Areni, rekao  je general Tretinjak. Također je pozvao i građane da  razgledaju vanjski TT zbor na kojem će moći vidjeti i opremu u sastavu OS RH, uključujući i onu koja tek ulazi u operativnu uporabu poput oklopnih vozila pješaštva M2A2 Bradley i PZO sustav Mistral3.

„Zahvaljujući našim stranim partnerima imat ćemo priliku pokazati ovdje i neka sredstva koja su u postupku akvizicije, ali ih još uvijek nemamo u operativnoj upotrebi kao što je recimo tenk Leopard ili HIMARS. Isto tako će strani partneri dovesti i Javelin sustav, protuoklopni, i MLRS, topnički sustav. Tako da će u tom kontekstu vanjska izložba, statična, biti jako zanimljiva za sve naše posjetitelje i građane koji mogu doći i posjetiti tu izložbu na otvorenom,“

naglasio je general Tretinjak. Ravnatelj Grebenar je dodao da u Arenu dolazi upravo onaj model tenka Leopard kojeg Hrvatska kupuje u suradnji sa SR Njemačkom.

Poseban kuriozitet ove ASDA-e je  prisutnost Rheinmetalla – ukupno 33 razne Rheinmetallove tvrtke i podružnice iz 14 zemlja izlagat će svoje proizvode i usluge. Tijekom ASDA-e Rheinmetall će potpisati par ugovora i nekim našim domaćim tvrtkama, o čemu će portal Obris.org izvještavati s lica mjesta.

Ministarstvo obrane Crne Gore raspisalo je natječaj za izbor procjenitelja stare vojne imovine koj je planirana za prodaju – riječ je, između ostalog. o zrakoplovima, helikopterima, kao i oklopnim vozilima, višecijevnim lanserima raketa, itd. Vrijednost natječaja koji je podijeljen u nekoliko dijelova je 50.000 eura sa PDV-om, navode u tom ministarstvu. Tako se Crna Gora želi riješiti starog i zastarjelog oružja, većinom iz arsenala bivše JNA, koje je uskladišteno na više vojnih lokacija u Crnoj Gori.

Ministarstvo traži uslugu procjene vrijednosti deset lakih helikoptera tipa “Soko Aerospatiale SA-341/342 Gazela” s pripadajućim naoružanjem, opremom i kontingentom rezervnih dijelova. Nakon dvije nesreće i par manjih incidenata, helikopteri tog tipa su prije nekoliko godina povučeni iz operativne upotrebe. Te se letjelice sada nalaze uskladištene u hangarima na vojnom aerodromu u Golubovcima. Prema crnogorskom Dugoročnom planu razvoja obrane za razdoblje od 2019. do 2028. bilo je planirano da u operativnoj upotrebi VCG, nakon remonta i modernizacije, ostanu samo četiri helikoptera tipa SA-342 u njegovoj naoružanoj protuoklopnoj varijanti “Hn-45M Gama”, ali se i od toga odustalo. Naoružane s po četiri protuoklopne vođene rakete 9M14M Maljutka i dvije samonavođene rakete zrak-zrak 9M32M Strijela-2M, “Game” su bile jedine letjelice u Crnoj Gori sposobne za zadatke pružanja vatrene podrške pješačkim postrojbama te vođenja protuoklopne borbe iz zraka na daljinama do tri kilometra. Zbog svojih odličnih manevarskih osobina i hitrosti, “Gazela” je bio omiljen helikopter među vojnim pilotima na prostoru bivše Jugoslavije. Proizvodili su se u mostarskoj tvornici  “Soko” po licenci francuske firme “Aerospatiale” za bivšu JNA. Napravljeno je oko 160 komada tog helikoptera.

VCG se namjerava u dogledno vrijeme naoružati i opremiti za izvođenje jednostavnijih zadataka borbene podrške pješaštvu sa dva od tri postojeća srednja višenamjenska helikoptera tipa “Bell-412 EP/EPI. Ali oni nisu ni izbliza tako pogodni za protuoklopnu borbu kao što je to bio slučaj sa naoružanijim “Gazelama”.

Crna Gora je također u procesu zamjena istočne opreme zapadnom tehnikom

Za procjenu vrijednosti 10 preostalih “Gazela” i ukupno 783 stavke rezervnih dijelova za te helikoptere, Ministarstvo obrane je predvidjelo iznos od 15.000 eura bez PDV-a, te 3.000 eura bez PDV-a za procjenu 152 stavke rezervnih dijelova za srednje transportne helikoptere tipa “Mil Mi-8” koji su iz operativne upotrebe VCG povučeni i prodani prije 15-ak godina u Kazahstan.

Traži se i procjena vrijednosti dva školsko-borbena zrakoplova tipa “Supergaleb G-4” koji su povučeni iz operativne upotrebe prije desetak godina i kontingenta rezervnih dijelova za njih s ukupno 3.628 stavki za 4.000 eura bez PDV-a.

Ministarstvo je namijenilo 6.000 eura bez PDV-a za procjenu 12 komada samohodnih višecjevnih lansera raketa tipa M63/94 Plamen-S, s kontingentom streljiva za njih (800 fugasnih nevođenih raketnih zrna kalibra 128 mm). Ovi višecijevni lanseri raketa, dometa skoro 13 kilometara su, uz 12 sovjetskih haubica D-30 kalibra 122 mm, trenutno jedino značajnije topničko naoružanje VCG, a bilo je planirano da u operativnoj upotrebi ostanu najmanje do 2028.

Isti iznos od 6.000 eura bez PDV-a namijenjen je i za procjenu vrijednosti 10 lakih oklopih borbenih vozila-točkaša tipa BOV-1 u varijanti naoružanoj protuoklopnim raketama maljutka, dva trenažera za obuku vojnika za ta vozila, kao i šest vozila BOV-1 u varijanti M-86 koju je koristila vojna policija, te po dva tenka-nosača mosta tipa MT-55A i jednog tenka za izvlačenje tipa JVBT-55A.

Iznos od nešto preko 2.600 eura bez PDV-a rezerviran je za plaćanje usluga procjene vrijednosti raznih dijelova mornaričkog naoružanja: palubnih brodskih topova AK-230 kalibra 30 mm, trocjevnih i jednocjevnih protuavionskih topova kalibra 20 mm, te protuavionskih topova “bofors” kalibra 40 mm.

Nakon što je prošlog tjedna otkazan zbog lošeg vremena, prikaz sposobnosti Vojske Srbije „Zastava 2024“ održan je u petak, 19. rujna, na aerodromu Batajnica kod Beograda. Na jučerašnjem prikazu bilo je angažirano više od 6.000 pripadnika Ministarstva obrane i Vojske Srbije, oko 2.500 komada naoružanja i vojne opreme s više od 50 zrakoplova. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ministar obrane Bratislav Gašić i načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović, te drugi gosti i posjetitelji iz Srbije i Republike Srpske, bili su u prilici vidjeti letački program, prikaz dijela sposobnosti specijalnih snaga i Ratnog zrakoplovstva i PZO, kao i mimohod jedinica Vojske Srbije, izvijestilo je Ministarstvo obrane Republike Srbije.

Nakon realiziranog prikaza predsjednik Vučić istaknuo je da je ponosan na Vojsku Srbije i na sve što su napravili:

„Ne postoji nijedno područje u kojem smo tako drastično napredovali kao što je Vojska Srbije i položaj vojnika. Ne zaboravite da je prosječna plaća vojnika bila, prije samo deset godina, 330 eura, a danas je, još malo, pa četiri puta veća. To je nevjerojatan napredak. O oružju i opremi da ne govorim“.

Osvrnuvši se na vježbu, Vučić je rekao da danas

„Imamo do četiri i po puta više dronova prikazano nego na prošlom prikazu i zahvalio svim ljudima u Vojnotehničkom institutu na danonoćnom radu. (…) Proizveli smo prvih 1.000 ‘komaraca kamikaza’, onih koji ne nose veliki teret i veliki eksploziv, ali nanose ogromnu štetu i veliku paniku u neprijateljskim redovima. Imamo prvih 1.000 komada, a 500 smo ih ovdje dovezli“,

naglasio je Vučić. Zahvalio se i ljudima iz privatnih kompanija i „Jugoimportu“ na izloženim sredstvima na prikazu „Zastava 2024“.

Obraćajući se, nakon obilaska prikaza, okupljenim uzvanicima predsjednik Vučić je rekao da danas poduzeća namjenske industrije bolje posluju, a osvrnuo se i na nedavnu kupovinu od Francuza:

„Ovo su veliki rezultati. Mogli ste vidjeti i naše zrakoplova kojih je jače nego ikada. Uskoro će biti ojačani, za samo tri ili četiri godine, sa 12 najmodernijih „Rafala“, ali nećemo tu stati. To je najnovija verzija 4.1, koja je prije mjesec dana pripremljena za francusku vojsku. Dakle, najnovija i najmodernija verzija“,

rekao je Vučić odgovarajući na pitanje novinara kako komentira pojedine medijske navode da Srbija nabavlja slabiju verziju Rafala.

„Nastaviti će se, i mi smo već sada naručili nove višecijevne bacače raketa iz inozemstva, ali ćemo nabaviti i oruđa koje će imati dominaciju i praviti i stratešku i taktičku prednost za Republiku Srbiju. Sve u cilju odvraćanja potencijalnog agresora na naš teritorij, jer kao što je poznato Srbija nema nikakve agresivne ili ofenzivne namjere“,

ocijenio je Vučić i pohvalio se medijima kako

„po broju operativnih tenkova – mi smo prvi ili drugi u Europi. Za ono što znam, mogu vam reći za 15 zemalja koje nemaju toliko tenkova. Proporcionalno broju stanovnika, veličini teritorija. Nećemo ni davati, ni prodavati. Ne dam ja, a i da stigne do generala, on neće dati. Proporcionalno, imamo jednu od najsnažnijih vojski“.

Najavio je i da će Srbija nabaviti nešto „jače od HIMARS-a, a o tome ću vas uskoro obavijestiti“.

Inače, na vojnom aerodromu u Batajnici mogli su se vidjeti raketni sustavi FK-3, HQ-17 i „Pancir“, bezposadne letjelice, radari GM400 i GM200, protuoklopni raketni sustavi „Kornet“, borbena oklopna vozila „Miloš“, „Lazar-3“, BOV OT, MRAP, HMMWV, „Berket“, BRDM-2MS, BTR-80A. Izložena je bila i samohodna top-haubica 155 mm „NORA B-52“, modernizirana haubica 122 mm „Gvozdika“, modernizirani oklopni transporter „KOT“, modularni „Oganj“, „Tamnava“, „Perun“, samohodna haubica 122 mm „Sora 2“ i univerzalna pokretna topnička računarska stanica „UPARS“.

Uvodi se obvezni vojni rok

Istoga dana održana je i sjednica Vlade koja je, prema ranijim Vučićevim najavama, donijela odluku o uvođenju obaveznog vojnog roka u Srbiji s trajanjem 60 plus 15 dana – 75 dana ukupno. Na toj sjednici, na kojoj je bio prisutan i predsjednik Vučić, srbijanska Vlada usvojila je Zaključak o  ustroju Radne grupe za razmatranje aktivnosti i mjera u cilju aktiviranja obaveze služenja vojnog roka, čime su počele sve potrebne aktivnosti s ciljem omogućavanja uvođenja obaveznog vojnog roka. Prema trenutnim prijedlozima, predviđeno je da će obavezni vojni rok za muškarce u Republici Srbiji trajati 75 dana. Služenje vojnog roka za žene bit će dobrovoljno i odvijati će se pod istim uvjetima, kratko je priopćeno iz Vlade Republike Srbije.

Inače, ova odluka je u dijelu javnosti u Srbiji dočekana je s nizom kritika te se ta mjera smatra populističkom. Tako je vojni analitičar Aleksandar Radić ocijenio kako je „to Vučić odredio, on je odlučio“.

„Ova država je, nažalost, u vlasništvu jednog čovjeka i veći dio populacije to prihvaća jer se izgleda osjeća komforno u takvoj atmosferi. Ali vojska je ozbiljna tema, previše ozbiljna za ljude koji su na vlasti. Oni ne shvaćaju da su posljedice poteza koji čine dugoročne. Ako obnavljate popunu kroz obavezno služenje vojnog roka morate biti svjesni da je to dugotrajan proces koji mora biti održiv, morate planirati na 10, 20, 30 godina efekte koje želite na kraju da izvučete“,

kazao je Radić za N1. Da je Radić u pravu, pokazalo je i oglašavanje Aleksandra Vučića na tu temu. On se, naime, oglasio prije priopćenja Vlade, istaknuvši da su ministri podržali njegov prijedlog da se vrati obavezno služenje vojnog roka.

„Istaknuo sam da je to za Srbiju velika stvar, ne samo za obranu zemlje, već i zbog toga što će mladim ljudima osnažiti osjećaj odgovornosti i ozbiljnosti, koja će im biti potrebna za sve ono sa čime će se susretati i u civilnom životu“,

objavio je Vučić na Instagramu. Dodao je i da će „posebnu korist od obaveznog služenja vojnog roka imati i gradovi i općtine u kojima su vojarne jer će se ti krajevi podići ekonomski i još brže napredovati i razvijati se“. U siječnju ove godine Generalštab Vojske Srbije pokrenuo je inicijativu i predložio predsjedniku Srbije ponovno uveđenje obveznog vojnog roka, koje je u Srbiji ukinuto 1. siječnja 2011. godine.

*Photo: MO RS, N1/screenshot

Vlada je na zatvorenom dijelu današnje 184. sjednice pod točkom 5 razmatrala „Prijedlog odluke o darovanju materijalnih sredstava“. Ni nakon sjednice, u standardnom Vladinom priopćenju nije se moglo saznati ništa pametno, osim uobičajene fraze:

„Donesena je Odluka o darovanju materijalnih sredstava. Točka je označena stupnjem tajnosti ‘povjerljivo’ te je nismo u mogućnosti objaviti”.

No s obzirom na okolnosti i dosadašnji razvoj događaja, smatramo da se iza ove klasificirane odluke krije odluka o novom hrvatskom paketu vojne pomoći. Kakvom – to možemo samo nagađati, ali do sada se u javnom prostoru govorilo o donaciji helikoptera Mi-8 iz sastava HRZ-a, što je potvrdio i Vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović krajem prošle godine.

Zašto mislimo da je riječ o hrvatskoj vojnoj pomoći Ukrajini?

Prošlog četvrtka, 5. siječnja, premijer Andrej Plenković objavio je na Twitteru da se čuo s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.

„U telefonskom razgovoru predsjedniku Zelenskom izrazio sam podršku Ukrajini te ukrajinskim braniteljima i narodu koji pružaju izniman otpor ruskoj agresiji. Hrvatska je solidarna s Ukrajinom te podupire njezin europski put”.

No za razliku od suzdržanog hrvatskog premijera, ukrajinski predsjednik Zelenski na istoj društvenoj mreži objavio je o čemu je zapravo razgovarao s Plenkovićem:

„Imao sam sadržajan razgovor s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem. Čestitao sam na pridruživanju eurozoni i schengenskom prostoru. Dogovorili smo konkretnu odluku za jačanje ukrajinske obrane, kao i o održavanju međunarodne konferencije o razminiranju. Složili smo se o ulozi Hrvatske u ‘mirovnoj formuli’”.

Ovoga tjedna sličnog posla bio je i ministar obrane Mario Banožić. Kako je u utorak, 10. siječnja, priopćilo Ministarstvo obrane RH, ministar Banožić je „putem videopoziva razgovarao s ukrajinskim ministrom obrane Oleksijem Reznikovim, koji ga je upoznao sa stanjem u Ukrajini”. Kako dalje navodi MORH:

„Ministar Banožić osudio je rusku agresiju na Ukrajinu te je iskazao solidarnost s ukrajinskim narodom. Naglasio je kako Republika Hrvatska kontinuirano pruža političku, financijsku, tehničku i humanitarnu pomoć Ukrajini. Tijekom razgovora ministri su razmotrili pitanja i modalitete daljnje hrvatske potpore. ‘Ustrajnost ukrajinskog vodstva i neumoljiva hrabrost njihovih vojnika predstavljaju ispravan odgovor na rusku oružanu agresiju na Ukrajinu. Hrvatska će i dalje činiti sve što može u cilju pomoći prijateljskoj Ukrajini na njezinom europskom putu’, istaknuo je Banožić”.

Kako čak ni Banožić ne zove da bi nakon gotovo godinu dana brutalnog rata u Ukrajini „osudio rusku agresiju” i „iskazao solidarnost s ukrajinskim narodom”, prave razloge videopoziva u Ukrajinu trebalo je potražiti kod Banožićevog ukrajinskog kolege Oleksija Reznikova. I zaista, Reznikov je tog popodneva na Twitteru objavio:

„Imao sam plodonosan razgovor s ministrom obrane RH Mariom Banožićem. Razgovarali smo o mogućoj dodatnoj podršci ukrajinskoj vojsci, uključujući i izradu projekata razminiranja. Cijenim čvrstu potporu Republike Hrvatske suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine”.

Samo koji sat kasnije, Reznikov je objavio da je razgovarao i s kanadskom ministricom obrane Anitom Anand, koja je najavila da će Kanada kupiti protuzračni sustav NASAMS za potrebe ukrajinske vojske. I upravo u tome leži ključ iznenadne želje premijera Plenovića i ministra Banožića da dignu telefonsku slušalicu i nazovu Ukrajinu.

Neobjašnjiva želja za tajnovitosti

Naime, svakom iole pažljivijem promatraču upalo je u oči da međunarodni lideri u telefonskim ili videopozivima predsjedniku Ukrajine i ministrima vanjskih poslova te obrane najavljuju nove pakete pomoći – bilo vojne, bilo humanitarne, ili u posljednje vrijeme za potrebe prilično uništenog ukrajinskog energetskog sektora. Tek nekolicina svjetskih državnika nazove Zelenskog, Kulebu ili Reznikova bez nekog posebnog povoda, tek toliko da pita što ima novoga. Zato kvazi-priopćenja domaćih PR-ovaca o razlozima poziva premijera Plenkovića i ministra Banožića djeluju u najmanju ruku infatilno, posebno uzme li se u obzir da dužnosnici zemlje koja je u žestokom ratu ne misle da od javnosti treba skrivati i najosnovnije informacije poput tema telefonskih razgovora. Kako su i Zelenski i Reznikov kao jednu od tema razgovora s Plenkovićem i Banožićem naveli „jačanje ukrajinske obrane” i „podršku ukrajinskoj vojsci”, imamo razloga vjerovati da se upravo na današnjoj sjednici Vlada pod frazom o „darivanju materijalnih sredstava” krije odluka o donaciji vojne opreme za ukrajinsku vojsku. Tu treba uzeti u obzir i najavu kako će se sljedećeg petka u njemačkoj bazi Ramstein održati novi sastanak Obrambene kontaktne skupine za Ukrajinu, a prethodit će mu i sastanak ministara obrane NATO-saveza. Na oba ova skupa bit će Banožiću lijepo pohvaliti se da i Hrvatska pridonosi naporima ukrajinskih branitelja, kada je već propala namjera hrvatskog sudjelovanja u EU obučnoj misiji EUMAM Ukraine.

Još sredinom listopada prošle godine predsjednik Milanović potvrdio je višemjesečna šuškanja o tome kako Hrvatska namjerava donirati Ukrajini 14 svojih helikoptera Mi-8, dok je i sam Banožić – pokušavajući eskivirati konkretan odgovor – nehotice još u svibnju priznao da se radi baš o tom tipu helikoptera, kojima ove godine počinju isticati međuremontni resursi. Banožić se poziva na to da se odluke o donaciji opreme donose sukladno Zakonu o tajnosti podataka, no ta tajnost propada čim se hrvatska pošiljka dotakne međunarodnih granica ili pak na samom ukrajinskom ratištu. Tako je bilo s hrvatskim puškama i hrvatskim topovima, a tako će biti i s hrvatskim helikopterima. Ili što god da je Hrvatska danas „darovala”.

Šuškanja koje kolaju po kuloarima još od prije ljeta o hrvatskoj donaciji helikoptera za Ukrajinu potvrdio je predsjednik Zoran Milanović, i to čak tri puta u nepunih mjesec dana. Najprije je 19. listopada, protiveći se mogućnosti da hrvatski vojnici na domaćem terenu obučavaju ukrajinske kolege, predsjednik Milanović spomenuo što ga još muči: „Hrvatska će pokloniti Ukrajini 14 helikoptera!? Što ćemo dobiti zauzvrat? To košta. Traže moje mišljenje, a o tome ne odlučujem“. Kako je ta tema dobila manju vidljivost od protivljenja sudjelovanju u obuci Ukrajinaca, Milanović je ponešto proširenu tezu ponovio u srijedu, 9. studenog, prilikom obilaska zagrebačkog sajma knjiga. Govoreći o tome kako se Hrvatska kao mala zemlja gura tamo gdje ne treba, te da u Bruxellesu ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman bez ovlaštenja preuzima obaveze u ime Oružanih snaga RH, Milanović je rekao:

Nakon posjeta Interliberu, Milanović je istresao sve što ga muči (Photo: UPRH/F.Glas)

„Dakle, komandant Sava Grlić Radman je otišao u Bruxelles, i juriš moji junaci… Nemaš pravo na to. Istovremeno, gnjave me već danima da im napišem nekakvo mišljenje o poklanjanju 14 helikoptera, koji su kao neperspektivni, Ukrajini. Preko Amerikanaca. To možeš bez mene. To je imovina. Dakle, to možeš rasprodat. Moje mišljenje nećeš dobiti, jer mi nisi obrazložio kako ćeš to nadomjestit. Ali neću bit protiv. Ali ti neću pisat mišljenje. Tu me gnjaviš sa mišljenjem, jer se bojiš donijet odluku – istovremeno, odlaziš u Bruxelles, di tamo se svrstavaš uz kapitalne političke odluke. Obuka u Hrvatskoj… A, ej… Pa ne može to ministar odlučiti. Pa, ne može ni premijer. Pa to moramo zajednički dogovoriti, da bih na kraju to ja, svojim potpisom omogućio – jer bez toga načelnik Glavnog stožera neće izdat zapovijed. Kakvo je to ponašanje, pitam vas, dame i gospodo? Šta je to?“.

Prema zakonu, predsjednik Republike u slučaju donacije vojne opreme ne mora dati suglasnost, već samo mišljenje, što je Milanovića podsjetilo na anegdotu kako je to svojevremno riješio jedan od njegovih prethodnika:

„To nije supotpis. To je nekakvo bezvezno mišljenje, koje je samo zalutalo u Zakon. Vlada je već donosila takve odluke, bez mog ‘mišljenja’. A znate kakvo je to ‘mišljenje’? To vam je, na kraju, Stipe Mesić… kako bi rekli Srbi, prenebregnuo… odnosno, zaobišao, ili neutralizirao, tako da je, kad su ga gnjavili da da mišljenje, napisao je: ‘Evo vam moje mišljenje. Stipe Mesić’. Postoji mi mišljenje. U njemu nije ništ pisalo. ‘Temeljem vašeg zahtjeva šaljem vam mišljenje. Točka. Stipe Mesić’. Pusa! Oćete da vam to pošaljem? To je ruganje. Dakle, to nećemo tako“.

Takvo „mišljenje“ za Vladu nije obvezujuće. Štoviše, tvrdi Milanović, kada je prije par mjeseci Vlada slala oružje u Ukrajinu, zaboravila je čak i zatražili od njega taj jedan vrlo formalni papir.

Načelno, Milanović tvrdi da nije ni „za“ ni „protiv“ ideje da Hrvatska pokloni dio svojih helikoptera ukrajinskoj vojsci. No što je više objašnjavao, tako je i više otkrivao da preteže na ovu „protiv“ stranu:

„To su helikopteri, koji nisu staro željezo. To ima neku vrijednost. To je 14 komada, koje je ova zemlja nabavljala u nemogućim uvjetima, u vrijeme embarga, dobrim dijelom. Dakle, naravno da će nakon nekog vremena morati ić… proć… zato što su ruski… Ne samo zato što su ruski… Mi imamo novih… novijih ruskih, pa nećemo to bacit. Što smo mi idijoti? I kupit četiri puta skuplje i manje američke. Koristit ćemo dok ne crkne, odnosno, dok mi ne odlučimo da crkne… Ali, dat 14 komada, koji lete i dalje, bez jasnog obrazloženja koji je nadomjestak… kada, u kojem režimu… Ništa ja od toga nisam vidio. Ja sam tražio da mi ministar obrane to napiše – nisam dobio ništa. Zamijenit ćemo ih ‘zapadnima’. ‘Tata, završit ću medicinu!’. A nisi prošo ni autoškolu. Gle… mislim… Tako ne možemo radit. I, zato – nećeš me učinit suučesnikom u jednoj raboti koju si sam odlučio provesti. Provedi je! Provedi je, ali ne uz moje… ne uz moje mišljenje. Ja ti ne mogu, na temelju toga što si mi predočio, reći ni ‘za’.. ni ‘da’, ni ‘ne’. Ne mogu ti to reći, jer mi nisi reko ništa. Jer si se nekom tamo odlučio dopasti. ‘Evo ga – mi ćemo dat 14 helikoptera’. Koji će bit srušeni u tjedan dana. Ali to me se više ne tiče. Ali – šta ćemo mi dobit za uzvrat od toga? Pravo da kupujemo najskuplje oružje na svijetu? Oće nam Amerikanci dat 5 svojih helikoptera, koji po komadu koštaju 37 milijuna dolara – koji su bolesno skupi, a u ratu traju tri dana. 37 milijuna dolara. Toliko ovaj paviljon ne košta. Ova dva tu, zajedno. Jedan helikopter. OK, evo vam helikopter – i dajte mi 4 nova. Dajem 14 rabljenih. To ako vidim na papiru, ja ću reć ‘da’. Ali nema tog papira. Sve su pozivi, pritisci, aluzije… Idite lijepo, i poklonite to. Ali nemojte mene u to upetljavati. (…) Ne dam mukte. Razumijete?!“.

Kako ni Milanoviću, tako ni hrvatskoj javnosti ministar obrane Mario Banožić ne otkriva ništa o potencijalnoj helikopterskoj donaciji. Po tko zna koji put, Banožić se ponovno skriva iza tajnosti podataka.

„Što se tiče donacija opreme Ukrajini, ona su sva donešena sukladno Zakonu o tajnosti podataka i zato mi na sjednici Vlade nikada nismo davali poslije toga informacije. Naravno da je i donacija helikoptera, kao i druge opreme … treba ići u skladu s tim, zato i ne mogu komenirati u javnosti. A to što Milanović komentira … Njega bi isto trebalo vezivati na Zakon o tajnosti. Sad, zašto on to tako priča – ne znam“,

poručio je Banožić iz Slavonije, gdje je jučer obilježavao „sjećanje na teška stradanja civila i branitelja Bogdanovaca“.

Koliko god Banožić mislio da taji velike tajne, činjenica je da se o donaciji hrvatskih helikoptera Ukrajini razgovara već više mjeseci, gotovo cijelu godinu dana. Radi se o helikopterima Mi-8 kojih Hrvatska ima – vidi vraga – baš 14 komada, kako je proteklih dana govorio i Zoran Milanović u izjavama o „zahtjevu za donacijom 14 helikoptera“. U sastavu HRZ-a su 3 slabije inačice Mi-8 i 11 naprednijih Mi-8 MTV-1. Njima od sljedeće godine počinju isticati međuremontni resursi, i do 2027. godine Hrvatska će definitivno ostati bez ovih helikoptera. To je na pitanje portala Obris.org potvrdio i sam ministar Banožić u svibnju ove godine:

„Mi-8 izlazi resurs 2023. godine i oni su predmet naših razgovora s našim saveznicima, i partnerima i prijateljima ne bi li vidjeli na koji način, prije svega, ponašat se prema em-i-osmicama, ali isto tako raditi na daljnjim ulaganjima. Vi znate da osim em-i-osmice imamo i Mi-171Sh koji je isto tako u uporabi još nekoliko godina, tako da je to jedan puno širi i ozbiljiniji pristup osim same zamjene helikoptera za helikopter“.

Na naše naredno pitanje o tome možemo li iskoristiti situaciju u Ukrajini i u zamjenu za „Osmice“ sklopiti povoljniji posao za nabavu Black Hawkova, Banožić je odgovorio:

„Pa ja bih samo iz ove Vaše rečenice, odnosno promišljanja, izbacio riječ ‘iskoristiti’ jer Ukrajina je sad u ovom momentu kad uistinu treba pomoć i dobija pomoć sa svih strana. Tako je i Vlada Republike Hrvatske uistinu učinila puno za pomoć Ukrajini – i u tehničkoj i u medicinskoj opremi – i na taj način promišljamo upravo i o helikopterima. Sve ono što se dalje događa je, naravno, u dogovoru s našim saveznicima. Dakle, ne možete helikopter kupiti u nekakvom mini-marketu. Naravno da svaki potez koji se odnosi na bilo kakvo, ja bih rekao, pomicanje vojne opreme, ima iza sebe svoj početak i kraj. A kraj mora biti zamjena novoga sredstva“.

I prije mjesec dana, prilikom nedavne posjete američkih kongresmena HRZ-u, zapovjednik HRZ-a brigadni general Michael Križanec potvrdio je da se s američkim partnerima razgovara o zamjeni hrvatskih/ruskih za američke helikoptere:

„Konkretno ne u ovom formatu (ne s američkim kongresnim Odborom za oružane snage, op.a.), međutim naravno da se razgovara o svim mogućim drugim oblicima pomoći koje konkretno Hrvatsko ratno zrakoplovstvo može pružiti Ukrajini, i zasad je sve na stolu“.

Sa ili bez donacije za ukrajinsku vojsku, helikopteri Mi-8 u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu broje svoje zadnje mjesece. Plan Banožićevog prethodnika, Damira Krstičevića, bio je da se helikopteri Mi-8 stave u prodaju u ritmu dolaska UH-60M. Uz to, treba uzeti u obzir i sve veće hrvatske probleme s nabavom rezervnih dijelova, koje je rat u Ukrajini učinio težima. U takvim okolnostima, donirati Mi-8 prijateljskoj ukrajinskoj vojsci (kojoj bi ti helikopteri zaista dobro došli) bio bi veliki čin Republike Hrvatske, na koji bi s odobravanjem gledali i hrvatski partneri u EU i NATO-u. Ukrajinci se ovim helikopterima znaju služiti, a nakon nedavne nacionalizacije kompanije „Motor Sich“ iz Zaporižja neće imati problem ni s njihovim popravkom, pa koliko trajali da trajali. Ono što se postavlja kao pitanje, i u čemu je predsjednik Milanović jedino u pravu, je što će Hrvatska dobiti zauzvrat. Povoljniji kredit za kupovinu još helikoptera UH-60M Black Hawk, ili koju dodatnu letjelicu gratis, ili nešto treće?

Češki Mi-24 u ukrajinskim rukama

Upravo je krajem prošloga tjedna objavljeno da je slična zamjena dogovorena za Češku Republiku, koja će od američkih marinaca dobiti 6 borbenih helikoptera Bell AH-1Z Viper i 2 helikoptera UH-1Y umjesto svojih helikoptera Mi-24V u svibnju ove godine prebačenih u Ukrajinu. Donirane letjelice trebale bi biti opremljene slično onima koje je Češka već naručila od Bella (4 AH-1Z i 8 UH-1Y Venom) i koje bi trebala dobiti 2023. Kako je objavio Radio Praha, predstavnik Bella, Nate Green, izvijestio je o razlozima odluke da se Češkoj daju helikopteri: „Zbog onoga što se događa u Ukrajini i zbog odnosa Češke prema Ukrajini, koja je tamo poslala stare helikoptere, sklopljen je dogovor između vlada Sjedinjenih Država i Češke da se dio neiskorištenih strojeva prebaci u Češku,uz one koje već proizvodimo za Češku“. I to je put kojim bi trebala poći i Hrvatska.

Manje je od dva tjedna do krajnjeg roka do kojeg Hrvatska treba (ponovno) odlučiti hoće li nabavljati borbena vozila pješaštva M2A2 Bradley za potrebe HKoV-a, ili će se SAD-u zahvaliti na ponudi. Sudeći prema izjavama hrvatskih dužnosnika, vodi se intenzivna komunikacija na relaciji Zagreb-Buzin-Washington ne bi li se došlo do nekakvog kompromisa. To je u razgovoru za Hrvatski radio u subotu, 15. siječnja, potvrdio i premijer Andrej Plenković:

„Dakle, opremanje Hrvatske kopnene vojske Bradleyima je projekt naše Vlade. Dakle, nije to projekt kojeg se sjetio Milanović, ili netko od njegovih savjetnika, ili… ne znam, netko drugi. To je projekt koji traje od 2017. Vidjet ćete uskoro, mi smo intenzivirali razgovore sa američkom stranom, i mislim da ćemo postići rješenje koje je puno bolje nego inicijalna… inicijalna potvrda. Ja sam angažirao ljude koji su tu direktno, u mom kabinetu, bili zaduženi za to da preuzmemo te… tu komunikaciju u tišini. I, ono što mislim da ćemo postići… biti jako dobro za Hrvatsku vojsku, i Kopnenu vojsku. A, kad gledate da je proračun Hrvatske vojske 7,3… 7,2, odnosno, Ministarstva obrane, veći nego ikada… da ćemo Rafale ovdje imati za dvije godine, i manje… I da ćemo nabaviti… borbena vozila pješaštva… tako se oni zovu… Onda će Hrvatska vojska biti još respektabilnija nego što je danas. To je naš cilj, i to je konstanta naše politike”.

Uz MORH, sada je, dakle, u razgovore sa SAD-om uključen i sam Kabinet predsjednika Vlade. Pogleda li se nedavna fotografija s video-konferencije s predstavnicima Pentagona, tu se dobro vide osobe od Plenkovićevog povjerenja – njegov šef ureda Zvonimir Frka-Petešić, te premijerovi savjetnici Damir Krstučević (savjetnik za obranu), Vladimir Drobnjak (savjetnik za vanjsku politiku), te Robert Kopal (posebni savjetnik za nacionalnu sigurnost) – pri čemu je dio njih sudjelovao i u nedavnom poslu odlučivanja o nabavi VBA, što bi prema ministru obrane Mariju Banožiću trebala biti „špranca” i za nabavu borbenih vozila pješaštva.

Video-konferencija s predstavnicima Pentagona 05.01.2022.

Donacije SAD se ipak nastavljaju

U međuvremenu, Veleposlanstvo SAD u Republici Hrvatskoj objavilo je na društvenim mrežama još jednu donaciju za RH. Iste te subote, 15. siječnja, u Zagreb su pristigla 2 oklopna patrolna vozila Jeep J8 (Jeep J8 Armored Patrol Vehicles) kao dio Inicijative za globalne mirovne operacije (Global Peace Keeping Operations Initiative – GPOI) pod okriljem US Department of State. Ova donacija dio je većeg donacijskog paketa u vrijednosti od ukupno 3,3 milijuna USD, odnosno gotovo 22 milijuna kuna, sačinjenog od zapovjednih vozila i kamiona. Ukupno 6 novih Ford Cargo kipera s pripadajućom opremom predana su Hrvatskoj još u svibnju 2019. godine, a namijenjeni su inženjerijskoj postrojbi HKoV-a koja se pripremala za odlazak u UN-ovu misiju u Libanonu. Bilo je planirano da do kraja 2019. u sklopu te donacije u Hrvatsku pristigne još i 5 zapovjednih oklopnih vozila Jeep J8 (militarizirana verzija vozila Jeep Wrangler), no to se očito proteglo barem do ovoga vikenda.

Jedan od ukupno dva pristigla oklopna J8 (Photo: US Embassy Zagreb)

Šire smanjenje opsega poslova

Nažalost, ovakva otezanja ne čude ako se iole baci pogled na aktualne podatke iz Povijesne knjige prodaja za fiskalne godine 1950-2021 (Historical Sales Book – HSB) pri američkoj Agenciji za obrambeno-sigurnosnu suradnju (DSCA), kojima to tijelo prati međunarodno poslovanje Sjedinjenih Država iz okvira Foreign Military Sales (FMS). Za razliku od dosadašnjih godina, koje smo analizirali prije godinu dana i koje su redom bile pozitivne, ovaj pregled u posljednjih godinu dana jasno pokazuje zahlađenje odnosa SAD i RH, koje je uzrokovalo i naglo smanjenje nabava opreme iz Sjedinjenih Država. No, dok je donedavno bilo godina u kojima su takve nabave bile male ili simbolične, promjena u 2021. je bila toliko radikalna da Hrvatska ne samo da nije ništa novoga planirala, ili je ostvarila malo poslova – već su brojevi ostvarenih odnosa ispali ukupno manji od ičega što se planiralo te najavljivalo prethodnih godina, tako da je bilateralna suradnja kroz FMS program tu kliznula u negativne brojke.

Konkretno, nakon što je od neovisnosti pa do 2016. kroz FMS ostvareno poslova u vrijednosti od oko 70,02 milijuna USD, slijede pojedinačni podaci za 2017. (7,678,053 USD), 2018. (6,131,175 USD), 2019. (3,425,044) i 2020. godinu (čak 85,068,480 USD, zahvaljujući poslu kupovine helikoptera Black Hawk). No, onda dolazi saldo američke fiskalne godine 2021. – koja je trajala od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021. godine, i koja kompletno ulazi u vrijeme ministarskog mandata Marija Banožića u resoru obrane. Učinak FMS programa za Hrvatsku u 2021. godini je negativan, te iznosi -419,212 USD.

Kad pogledamo objašnjenja za brojke prometa u tablicama DSCA, o tome stoji:

„Brojčani podaci o prodajama uključuju ne samo provedene nove prodaje u danoj fiskalnoj godini, već i sve prilagodbe (povećanja i smanjenja) postojećih programa putem amandmana ili modifikacija, koji budu provedeni u toj fiskalnoj godini. Negativne prodajne brojke za pojedinu državu u fiskalnoj godini označavaju da se opseg programa smanjivao (putem amandmana i modifikacija) i to više od kombinirane vrijednosti novih prodaja i pozitivnih prilagodbi”.

Dakle, za Republiku Hrvatsku je u toj fiskalnoj godini 2021. došlo do takvog smanjivanja provedbe planiranih i provođenih programa iz okvira FMS da je u tom poslovanju probijena nula i vrijednost je, barem računovodstveno, prešla u sferu negativnih brojeva. To je itekako bitno u svjetlu zabilježenog skepticizma aktualne Vlade prema SAD kao strateškom partneru prve kategorije. No, ove će brojke biti potrebno posebno pratiti u nadolazećim godinama (kako god se u praksi razvijali poslovi pribavljanja helikopter Black Hawk, a možda i borbenih vozila pješaštva Bradley) – budući bi nastavak ovakvih negativnih trendova bio dubinski zabrinjavajuć za obrambeni sektor RH i hrvatske sposobnosti kao NATO partnera, što su sve fraze i ciljevi kojima aktualna Vlada navodno poklanja posebnu pažnju.

Koliko je zdravstvena i ekonomska kriza utjecala na planove Ministarstva obrane u ovoj godini jasno je pokazano u ovogodišnjem planu nabave. Manje projekata, manje novaca i manje ugovora s domaćim proizvođačima, te nada da će se ipak krenuti put oporavka bila je zajednička i predstavnicima Ministarstva i predstavnicima proizvođača. Svi se nadaju da će u oporavku pripomoći i sredstva iz Europskog obrambenog fonda, koja bi trebala biti definirana sljedećeg mjeseca, pa Ministarstvo obrane već neko vrijeme koristi priliku da domaće proizvođače u obrambenoj industriji ohrabri dne bi li oni onda planirali i prijavljivali projekte jednom kada se taj Fond otvori.

„Ministarstvo obrane je jedno od rijetkih ministarstava koje ima dugogodišnju tradiciju da početkom godine potpisuje ugovore za nabavu za tekuću godinu što je vrlo bitno za sve nas iz hrvatske vojne industrije kako bismo mogli jednostavno računati na siguran izvor prihoda, na određeno zapošljavanje naših kapaciteta, a što je pogotovo važno u ovim uvjetima otežanog poslovanja – vidimo od korone pa do ovih potresa, sve što je zadesilo…“,

rekao je u uvodnom govoru prilikom potpisivanja ugovora s MORH-om Željko Pavlin, direktor HS Produkta.

No ovi godišnji ugovori ne služe samo kao pomoć domaćim proizvođačima, oni su ujedno i garancija da hrvatski vojnici drže korak s najsuvremenijim vojskama NATO-a i da se nemaju čega sramiti. „Ovo nije bačen novac,“ poručio je Pavlin čelnim ljudima MORH-a i OS RH: „Nego je novac koji će biti višestruko oplemenjen, a i dokaz svemu tome je uspjeh hrvatske vojne industrije koja ipak odskače, i to bih se usudio reći, poprilično odskače od prosjeka ukupne hrvatske industrije“.

Dok neki u ugovorima s MORH-om vide ipak slamku spasa, drugi naglašavaju kako je to nužna stepenica do ozbiljnih izvoznih poslova. To se, prije svega, odnosi na veće i jače obrambene tvrtke posvećene izvozu, među kojima zasigurno prednjače karlovački HS Produkt i preloški Šestan-Busch. Iako je njihov udio u gotovo 300 milijuna kuna vrijednim ugovorima simboličan, poslovi za hrvatske Oružane snage važna su osobna iskaznica tih dviju tvrtki. Kako je u utorak, 9. ožujka, objasnio direktor HS Produkta Željko Pavlin:

„Ovo sada danas što smo potpisali to su – što se tiče HS Produkta – vrijednost 6,5 milijuna s PDV-om, znači 5 milijuna i nešto bez PDV-a, i to su u biti samo jurišne puške, znači VHS duga i kratka verzija, i pištolji. Što se tiče puškostrojnica, to je jedan sasvim drugi projekt, mogli ste čuti kasnije ministra da je to sasvim druga stavka i o tome će se potpisivati naknadno, još ima tu dosta posla za napraviti“.

Vrijednost ugovora za proizvođača kaciga iz Preloga još je i manja: „Mi smo potpisali danas ugovor na cca 2 milijuna kuna – oko 1,6 milijuna kuna za zaštitne kacige i oko 400 tisuća kuna za maske“, ali kako je rekao Alojz Šestan:

„Nama nije toliko bitno koliko zaključimo ugovora s našom vojskom, količina, nama je bitno da je to kontinuitet. Tvrtka Šestan-Busch ove godine slavi 25 godina suradnje s našom vojskom, 25 godina proizvodnje zaštitnih kaciga i zahvaljujući toj suradnji s našom vojskom postali smo jedna respektabilna tvrtka izvoznica hrvatske obrambene industrije i jedan od najboljih proizvođača na svijetu. Nama je taj kontinuitet, ta suradnja, strašno bitna kao jedan certifikat za suradnju s drugim zemljama“.

Već dan kasnije, u srijedu 10. ožujka, u Elektroničkom oglasniku javne nabave Ministarstvo obrane RH objavilo je da sklapanje ugovora s tvrtkom „Šestan-Busch“ za nabavu borbeno-zaštitnih kaciga s navlakom u vrijednosti od 1.336.000,00 kuna bez PDV-a.

Za razliku od Šestan-Buscha, HS Produkt tek treba potpisati 7-godišnji ugovor za nabavu nešto manje od 700 puškostrojnica. Kako smo već pisali, radi se o novitetu koji je HS Produkt predstavio na vojnom sajmu ASDA u Splitu 2019. godine, koji je plod suradnje ove karlovačke tvrtke s belgijskom kompanijom FN iz Herstala, na što je Pavlin posebno ponosan:

Puškostrojnica FN Minimi predstavljena je na sajmu ASDA 2019

„Ta jedna strana tvrtka je broj jedan u svijetu puškostrojnica i drži otprilike 80 posto svjetskog tržišta. Tako da to je najveća i najozbiljnija tvrtka koja radi puškostrojnice, i upravo činjenica da su spremni surađivati sa nama u zajedničkoj proizvodnji dijelova i nekakvom razvoju svjedoči o tome da su nas priznali kao ravnopravnog partnera. A kao što sam rekao, ta jedna tvrtka je FN Herstal, najstarija i najveća tvrtka u svijetu koja se bavi puškostrojnicama, jer njene puškostrojnice koriste od američke vojske, pa onda, ne znam, do koje god hoćete vojske svijeta – izuzev možda kinesku i rusku vojsku“.

S novom puškostrojnicom FN Minimi hrvatske Oružane snage napokon bi trebale uvesti standardizaciju naoružanja i u ovome segmentu, no kada će se ugovor potpisati – Pavlin nije znao sa sigurnošću reći:

„Ja ne bih u svakom slučaju brzao s tim jer još nisu te stvari dogovorene. To je bitno za Ministarstvo obrane, mi smo na raspolaganju, spremni smo i mi radimo na tom projektu. Kao što sam rekao, HS Produkt je jedan od najvećih svjetskih proizvođača oružja, a i FN je jedan od najvećih svjetskih proizvođača puškostrojnica. Tako da u bilo kojem slučaju količine koje bi moglo naručiti hrvatsko Ministarstvo obrane nisu količine koje bi nama zadavale neki problem da ih isporučimo. Tako da sve je stvar samo od plana i mogućnosti Ministarstva obrane“.

Novim poslovima s novim proizvodima nada se i Alojzije Šestan iz Šestan-Buscha. Upravo na dan potpisivanja ugovora s MORH-om, Šestan je Civilnoj zaštiti predstavljao novu multifunkcionalnu kacigu. No to je samo jedan od proizvoda koji se trenutno razvijaju u tvornici u Prelogu, kaže Šestan:

„Trenutno razvijamo 3 vrste proizvoda – jednu multifunkcionalnu kacigu koja je skoro pa gotova, jednu novu polietilensku kacigu koja bi trebala zaštititi od puščanog metka Kalašnjikov – nema je još na svijetu, i zaštitnu masku najnoviju koja bi štitila od svih mogućih ugroza. Ova multifunkcionalna kaciga je praktično gotova“.

Radi se ujedno o proizvodu djelomično financiranom iz sredstava Europske unije, pa Šestan-Busch ima i velika očekivanja od budućeg Europskog obrambenog fonda.

„Mi trenutno koristimo sredstva za poticaj, i upravo je multifunkcionalna kaciga i ova polietilenska kaciga dijelom financirana – razvoj te kacige je dijelom financiran iz takvih sredstava. Svakako, očekujemo daljnju suradnju i iskorištenje takvih sredstava za istraživanje i razvoj naših proizvoda“,  

Hrvatske kacige na glavama grčkih vojnika

kaže gospodin Šestan. Dok čeka još europskih novaca, Šestan-Busch bilježi nove uspjehe na europskom vojnom tržištu. Naime, 20. siječnja ove godine, tijekom zajedničke vojne vježbe „PEGASUS 21“ grčkih Oružanih snaga i snaga 101. Zrakoplovne pukovnije SAD („Eagle Assault“), pripadnici grčke 596. Zračnopokretne bojne koristili su u scenariju obuke za zračni napad borbene balističke kacige tvrtke Šestan-Busch. U ovoj, prvoj takvoj prilici da na terenu isprobaju svoju novu opremu, pripadnici grčkih Oružanih snaga dali su najviše moguće ocjene hrvatskim kacigama, što za poduzeće Šestan-Busch tu otvara i vrata za potencijalne buduće narudžbe.

Jučer je u Abu Dhabiju, glavnom gradu Ujedinjenih Arapskih Emirata, završio sajam vojne opreme i naoružanja IDEX 2021, te njegov prateći događaj NAVDEX, sajam pomorske opreme. Ova najveća vojna izložba na području Arapskog poluotoka i Bliskog istoka ove je godine organizirana uz prilične muke i primjenom rigoroznih mjera zbog pandemije bolesti COVID-19. Ovogodišnje 15. izdanje IDEX-a, koje je počelo u nedjelju 21. veljače, i završilo u četvrtak 25. veljače, prvi je globalni vojni događaj ovog tipa održan u aktualnoj fazi pandemije koju organizatori karakteriziraju „post-pandemijskom fazom oporavka“, a baš ti organizatori – tvrtka IDEX LLC uz potporu Ministarstva obrane i Oružanih snaga UAE – ponosno ističu i kako je sajam posjetilo 62.445 ljudi, te da je na njemu sudjelovalo 59 država s ukupno 900 izlagača. Pet država sudjelovalo je po prvi puta – Izrael, Sjeverna Makedonije, Luksemburg, Portugal i Azerbajdžan. Tijekom 5 dana IDEX-a zaključeno je kupoprodajnih ugovora u vrijednosti od 5,7 milijardi USD (20.957 milijardi dirhama). Razmjere krize pokazuje usporedba s posljednjim održanim IDEX-om, onim iz veljače 2019. godine – tada je bilo duplo više posjetitelja (oko 124.000), te 1.310 izlagača iz 62 države, dok su samo Oružane snage UAE zaključile ugovore ukupne vrijednosti od 20,5 milijardi dirhama. Glavna agenda ovogodišnjih sajmova IDEX i NAVDEX bili su cyber-sigurnost, istraživanje i razvoj, opskrbni lanci u obrani, umjetna inteligencija te tzv. 4. industrijska revolucija.

Organizatori IDEX-a organizirali su sajam uz stroge epidemiološke mjere – obaveznu karantenu, termalne skenere na svim ulazima u prostore sajma, negativne testove na COVID-19, te masivnu dezinfekciju prostora i osoba koje dolaze u izložbeni prostor. Ipak, neke međunarodne kompanije sudjelovale su tek putem svojih lokalnih ureda i predstavnika, a neke su se odlučile i na sudjelovanje samo u online-konferencijama te prezentacijama. Među zemljama koje su odustale od organiziranog nacionalnog izlaganja je i Hrvatska. Kako je za portal Obris.org objašnjeno iz Hrvatske gospodarske komore, koja je do sada uvijek bilježila veliki interes predstavnika naše obrambene industrije za izlaganjem na IDEX-u, odluka o otkazivanju nastupa donesena je iz više razloga:

„Sektor za industriju i održivi razvoj HGK izložbeni je prostor Hrvatske gospodarske komore, od 180m2 na sajmu IDEX Abu Dhabi 2021, rezervirao na sajmu održanom 2019. godine. Početkom 2020. godine krenuli smo u organizaciju nastupa na ovogodišnjem sajmu te je svoj interes iskazalo osam domaćih tvrtki.  Od organizatora sajma zatražili smo promjene u ugovoru u slučaju otkazivanja sajma i osiguranja povrata uloženih sredstava, ali kako nam to nisu mogli omogućiti te zbog izrazito visokih troškova nastupa, problema sa špedicijom i transportom robe uzrokovanom globalnom pandemijom i gospodarskom situacijom, predsjedništvo Zajednice proizvođača sredstava za posebne namjene u rujnu je, kad se situacija s COVID-19 pandemijom dodatno pogoršala, odlučilo otkazati ovogodišnji nastup i okrenuti se organizaciji nastupa na sajmovima MILIPOL 2021 i EUROSATORY 2022“.

Vojni sajam MILIPOL 2021 trebao bi se održati u Parisu od 19. do 22. listopada ove godine, do kada se očekuje i visoka razina procijepljenosti, pa samim time i pojačana doza živosti na tržištu.

Od hrvatskih predstavnika, jedina obrambena kompanija navedena na službenom popisu izlagača je proizvođač kaciga iz Preloga, tvrtke Šestan-Busch. No kako nam je pojasnio Goran Basarac, direktor strateskog razvoja i projekata u Šestan-Buschu, ova je tvrtka na IDEX-u bila prisutna putem svog partnera iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

„Zbog trenutnih restrikcija u putnom transportu, Šestan-Busch nije ove godine sa svojim zaposlenicima sudjelovao na IDEX 2021. Za napomenuti je da je to prvi put unatrag 20-ak godina da nitko iz Šestan-Buscha nije prisutan na ovom najvećem svjetskom sajmu. Ipak, putem našeg dugogodišnjeg partnera, IGG – International Gold Group, izlažemo određeni dio našeg proizvodnog asortimana, odnosno najnovije modele protubalističkih kaciga za vojsku i policiju“.

Sajmovi IDEX uvijek su za ovu prelošku tvrtku bili vrlo plodonosni, a dobri rezultati očekuju se i ove godine, napominje Basarac:

„Ove najnovije protubalističke kacige su i poslane na određena testiranja u UAE, te se očekuju narudžbe ovih novih modela u skorije vrijeme. Za naglasiti je da je određena tranša, otprilike 10.000 komada kaciga za UAE već naručena prošle godine, te je tijekom ove godine i bila isporuka istih. Uvjereni smo da na tome neće stati, te da će vojne snage UAE nastaviti suradnju sa tvrtkom Šestan-Busch kao svojim dugogodišnjim pouzdanim partnerom i u nabavi i isporuci najnovijih modela zaštitnih kaciga, čime se slijede zadnji svjetski trendovi“.

Na svom Facebook profilu, sudjelovanjem svoje omanje delegacije na IDEX-u pohvalila se i zagrebačka tvrtka DOK-ING.

RS9 “Vampir”

Kacige i balističku zaštitu na ovogodišnjem IDEX-u ponudila je u svom premijernom nastupu i makedonska ATS Group, dok je Tehnički Remont Bratunac (BiH) u svom 3. sudjelovanju na IDEX-u prezentirao neke inovacije, kao što je poluautomatski pištolj RS9 „Vampir“ i upaljači vojne namjene, dok su virtualno prezentirani i drugi proizvodi, poput oklopnog vozila „Despot“. Srbija je svoju državnu proizvodnju naoružanja i vojne opreme predstavila putem Yugoimporta, dok je tamošnja privatna tvrtka „Green Power Turbine Systems“ (GPTS) u suradnji s Halcon EDePro premijerno izložila svoje turbomlazne i turboprop motore. Slovenija je bila najhrabrija, te je na IDEX-u sudjelovala s ukupno 12 izlagača, uključujući i proizvođače naoružanja AREX i bespilotnih letjelica C-ASTRAL.

Već smo u nekoliko navrata razmtrali financijsku stranu obrambenih odnosa Republike Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država. Riječ je o odnosu čija je bilateralna strana službeno započela još 1995. godine i čija je vrijednost samo tijekom proteklih 10 godine ukupno iznosila oko 700 milijuna USD, čiji su se detaljniji obrisi mogli čuti i u rujnu ove godine. Hrvatska je do sada od SAD-a (kroz Program za izgradnju partnerskih kapaciteta – Building Partnership Capacity Program, te Foreign Military Finance – FMF) dobila opremu u vrijednosti od gotovo pola milijarde dolara, uključujući vozila MRAP (donirano oko 100 milijuna USD vrijednosti) i helikoptere OH-58D Kiowa Warrior i UH-60M Black Hawk. Od 1995. godine više od 670 hrvatskih civilnih i vojnih profesionalaca obrazovalo sa u SAD-u – riječ je o 12,5 milijuna dolara vrijednim međunarodnim programima vojnog obrazovanja i osposobljavanja (International Military Education and Training program – IMET). Ministarstvo obrane SAD-a osiguralo je Hrvatskoj još i više od 8 milijuna dolara kako bi ukupno 520 časnika i dočasnika moglo pohađati razne škole i vježbe u SAD-u te širom Europe. Od srpnja 1996. godine uspostavljeno je partnerstvo RH s Nacionalnom gardom savezne države Minnesota, a u tom okviru je od 2008. bilo više od 120 vojnih razmjena (što u Hrvatskoj, što u Minnesoti), koje su pridonijele vojnim aktivnostima vrijednima oko 15 milijuna USD. Američka Vlada dodatno je osigurala 17,5 milijuna USD humanitarne pomoći kroz projekte koje financira Američko zapovjedništvo za Europu – riječ je o pomoći lokalnim zajednicama u Hrvatskoj, na područjima od medicinskih usluga do izgradnje škola i vrtića.

Pri tome, odnosi dviju država nisu se iscrpljivali samo na hrvatskom primanju američkih donacija vojne opreme ili u zajedničkom sudjelovanju u međunarodnim misijama, već su imali i svojih uspona i padova. Ovdje posebno treba spomenuti pitanje Međunarodnog kaznenog suda (International Criminal Court – ICC), pri čijem je osnivanju te ustanovljavanju nadležnosti došlo i do ozbiljnog razmimoilaženja Sjedinjenih Američkih Država i Republike Hrvatske. Pa ipak, zanimljivo je ove odnose pogledati i detaljnije, kroz pregled povijesnih podataka o aktivnostima u okviru programa Foreign Military Sales (FMS) koje vodi i objavljuje američka Agencija za obrambeno-sigurnosnu suradnju (DSCA) u okviru svog dokumenta “Historical Sales Book”, čija aktualna verzija obuhvaća period fiskalnih godina 1950-2020. Napomenimo kako baš program FMS predstavlja jedan od dva osnovna kanala vojno-sigurnosne suradnje SAD sa zemljama partnerima (uz već spomenuti obrazovni program IMET), kojim se zemljama partnerima omogućava kupovina američke vojne opreme, usluga i obuke – bilo iz zaliha američkog Ministarstva obrane, ili tek uz posredovanje Pentagona. Pri tome zemlje partneri tu načelno same snose troškove kupovine (osim ako to financiranje nije riješeno donacijom ili nekim drugim programom suradnje), dok američki obrambeni resor samo posreduje u dobroj vjeri (bez zarade, ali i bez gubitaka za SAD).

DSCA povijesni podaci

Dokument “Historical Sales Book, Fiscal Years 1950 – 2020” ukupno ima 23 stranice podijeljene na naslovnicu, uvodnu stranicu teksta, 7 stranica tabličnih podataka (5 nabrajanja po nacijama i 2 po programima), 9 stranica Dodatka koji navodi oznake pod kojima pojedine države sudjeluju u više nabavnih linija unutar FMS programa, još 4 stranice Rječnika pojmova i skraćenica, te za kraj i kratki navod izvora podataka na jednoj stranici. Spomenuti povijesni podaci u tablicama američke DSCA dani su po državama, i to sumirano za period 1950.-2015. godine, a onda pojedinačno za fiskalnu 2016. do 2020. godinu. Time se otvara i dodatno zanimljiva mogućnost usporedbe kupovina američke vojne robe, osim od same Republike Hrvatske, po zemljama susjedstva (uključujući tu i fantomsku Jugoslaviju (sumirano za period 1950. do 2015. godine). Na kraju, nakon 5 stranica nacionalnih podataka, ovaj dokument daje još i pregled financijskog tijeka za niz specijaliziranih programa vojne prodaje i suradnje koji su ustrojeni više tematski, a manje usko nacionalno. Riječ je o 22 programa koje se do 2014. godine vodilo pod zajednoičkom stavkom “General and Regional Costs”, da bi onda počelo njihovo odvojeno prikazivanje u okviru popisa raznih regionalnih ili globalnih inicijativa pod skupnim nazivom – “Building Partnership Capacity and Foreign Area Assistance Programs”. Napomenimo da je Republika Hrvatska sudjelovala i u nekim od ovih programa, iako to ovdje nije pojedinačno nacionalno vidljivo (npr. Global Peacekeeping Operations Initiative).

Dakle, u povijesnim podacima agencije DSCA za program Foreign Military Sales Republika Hrvatska se bilježi pod kontinent Europa – a podrobnije u djelokrug američkog regionalnog zapovjedništva EUCOM i područje EUR po podjeli svijeta američkog Ministarstva vanjskih poslova (State Departement). Iznosi koje se tu spominje podijeljeni su prema fiskalnim godinama, koje su različite od kalendarskih – u SAD fiskalna godina započinje 1. listopada prethodne godine i onda traje do 30. rujna kalendarske godine. Tako je, na primjer, fiskalna 2020. godina započela 1. listopada 2019. i trajala do 30. rujna 2020. godine. Za Hrvatsku je tako, u fiskalnim godinama od 1950. do 2020. zabilježeno FMS kupovina u ukupnoj vrijednosti od 172,323,865 USD, od čega 38,349,621 spada u period od fiskalne 1950. do 2015. godine, da bi onda uslijedio uspon. Konkretno, fiskalne 2016. je kupljeno robe i usluga u vrijednosti 31,671,492 USD, 2017. godine za 7,678,053 USD, 2018. godine za 6,131,175 USD, 2019. godine za 3,425,044 i onda fiskalne 2020. godine – skok na 85,068,480, što jasno obuhvaća provedena avansna plaćanja za dokup transportnih helikoptera Black Hawk koja je pred kraj svog ministarskog mandata proveo Damir Krstičević.

Ukupna FMS potrošnja od 1950. do 2020. godine

Što se tiče ostalih država u regiji, prvo treba spomenuti fantomski pojam “Jugoslavije”, koja se navodi među državama i za koju su dani samo podaci u periodu 1950. do 2015. godine u iznosu od 83,704,000 USD. Iz navedenoga nije vidljivo da li se tu radi o SFRJ, SR Jugoslaviji ili možda i zbroju za ove dvije državne tvorevine. Ujedno, nema ni odvojenog navoda za tvorevinu “Državna zajednica Srbija i Crna Gora”- koja je postojala od 2003. do 2006. godine – već samo odvojeni navodi za Srbiju i Crnu Goru prema aktualnome stanju. No, krenimo po redu.

Susjedstvo ili regija

U podacima DSCA za Republiku Sloveniju u fiskalnom periodu 1950. do 2020. ukupno se navodi FMS kupovina u vrijednosti 103,955,070 USD, od čega 46,236,089 USD otpada na fiskalni period 1950. do 2015. godine. Nakon toga slijedi za fiskalnu 2016. tek 699,782 USD, pa u 2017. tek 102,766 USD, nakon čega je krenuo uspon. U fiskalnoj 2018. kupljeno je robe i usluga za 4,708,810 USD, u 2019. za 28,851,988 USD i, konačno, u fiskalnoj 2020. godini još 23,355,635 USD.

Za susjednu Mađarsku se u fiskalnom periodu 1950. do 2020. ukupno navodi FMS kupovina u vrijednosti 218,360,470 USD, od čega 173,110,111 USD otpada na fiskalni period 1950. do 2015. godine – a samo 45.250.359 na posljednjih 5 fiskalnih godina. Podaci za fiskalnu 2016. navode 8,830,903 USD, pa u 2017. 4,766,027 USD, u fiskalnoj 2018. godini 5,021,400 USD, te još po 13,062,315 USD u 2019. i 13,569,714 USD u fiskalnoj 2020. godini. Ovo dobro odražava mađarsko koncentriranje na europske obrambene partnere, koje tek donekle balansira nedavna kupovina sustava NASAMS iz SAD-a.

Bosna i Hercegovina u FMS registru agencije DSCA za fiskalni period 1950. do 2020. ukupno bilježi 139,725,072 USD, od čega 88,522,335 u razdoblju od 1950. do 2015. godine. Za fiskalnu 2016. stoji 400,182 USD, za 2017. 3,536,189 USD, za 2018. još 6,004,842 USD. Fiskalna 2019. bilježi opet sitnih 429,880 USD, a onda fiskalna 2020. godina 40,831,644 – što koincidira s njihovom kupovinom helikoptera Bell UH-1 Iroquois (popularni “Huey”).

Republika Crna Gora, neovisna od lipnja 2006. i NATO članica od 5. lipnja 2017. godine, u FMS registru agencije DSCA za fiskalni period 1950. do 2020. ukupno bilježi 49,651,935 USD, od čega tek 5,502,082 u razdoblju od 1950. do 2015. godine. Nakon toga slijedi za fiskalnu 2016. 1,279,992 USD, pa 674,415 USD za fiskalnu 2017. godinu. U 2018. je zabilježeno FMS prometa u vrijednosti 2,365,794 USD, u 2019. još 1,328,646 USD, i onda, konačno, još 38,501,006 USD u fiskalnoj 2020. godini – što odgovara početku crnogorske kupovine 67 novih američkih oklopnih vozila Joint Light Tactical Vehicles (JLTV) koje proizvodi američki Oshkosh Defense (i uz njih vezane raznolike opreme).

Republika Makedonija, od 12. veljače 2019. Republika Sjeverna Makedonija, članica je NATO saveza od 27. ožujka 2020. godine – koju američka DSCA i dalje vodi pod generičkim imenom “Macedonia”. Za fiskalni period 1950. do 2020. tu se ukupno bilježi 142,799,609 USD, od čega 108,741,684 USD od fiskalne 1950. do 2015. godine, a 34.057.925 USD u zadnjih 5 fiskalnih godina. Za fiskalnu 2016. tu stoji 265,713 USD, za 2017. 769,363 USD, i još 924,549 u fiskalnoj 2018. godini. S rješavanjem spora s Grčkom oko imena i približavanjem NATO savezu rastu i makedonske kupovine putem FMS programa u SAD – na 11,012,940 USD u fiskalnoj 2019. i još 21,085,360 USD u fiskalnoj 2020. godini.

Nacionalna raspodjela FMS utroška po fiskalnim periodima

Za kraj treba spomenuti i dvije države koje navodi DSCA, a koje nisu u NATO krugu. Kao prvo, tu je Republika Srbija koja je tijekom čitavog fiskalnog perioda od 1950. do 2020. putem američkog programa FMS kupila robe i usluga za tek 16,745,641 USD – a od toga 11,037,998 USD od 1950. do 2015. i tek 5.707.643 USD u zadnjih 5 fiskalnih godina. Od toga, fiskalne 2016. i 2017. tu uopće nije bilo prometa, dok je fiskalne 2018. zabilježeno ukupno 15 USD simboličkog prometa. Tijekom 2019. to je naraslo na 1,591,510 USD, i onda još 4,116,118 USD u fiskalnoj 2020. godini. Ovi su podaci posebno zanimljivi kada se usporede s ukupnom obrambenom potrošnjom ove susjedne države, koja se posljednjih godina aktivno oprema vojnom tehnikom iz Ruske Federacije i Narodne Republike Kine.

Za razliku od Srbije, DSCA prepoznaje i državu “Kosovo”, koja je u fiskalnom periodu od 1950. do 2020. putem američkog programa FMS kupila robe i usluga za 35,661,990 USD – od toga 12,557,346 USD od 1950. do 2015. i još 23.104.644 USD tijekom zadnjih 5 fiskalnih godina. Od toga je 2016. zabilježeno 9,132,845 USD, da bi onda fiskalne 2017. to palo na 148,420 USD, a onda 2018. i na nulu. Fiskalne 2019. opet je zabilježeno 2,707,541 USD u okviru programa FMS, da bi 2020. to opet poraslo do konačnih 11,115,838 USD.

Zaključno

Iako bi lako mogli zaključiti da prikazana FMS potrošnja ujedno pokazuje i važnost koju u očima službenog Washingtona imaju pojedine države regije – bitno je zanimljivije pogledati kako su se kroz vrijeme kretale spomenute nacionalne investicije. Dok je Mađarska na ukupno prvome mjestu po FMS kupovinama tijekom čitavog promatranog perioda, jasno je vidljivo da je u prikazanim podacima glavnina njihove potrošnje prije 2016. godine (tek s perspektivom novoga rasta najavljenim kupovinama sustava raketne obrane iz SAD-a). Jednako tako, Makedonija, Bosna i Hercegovina te Slovenija su velik dio svojih ukupnih kupovina vojnih roba i usluga u SAD imale do prije 5 ili više fiskalnih godina – možda baš u vrijeme svojih intenzivnih napora za dostizanje NATO i EU članstva. Za razliku od perioda 2017.-2018. kada je većih kupovina bilo manje, u protekle dvije godine došlo je do promjena. Općenito je porasla regionalna kupovina kroz FMS program, u čemu na prvi pogled prednjači Hrvatska, vjerojatno će uskoro vidljivo skočiti i Mađarska praćena NATO članicama Crnom Gorom i Slovenijom, a možda i Makedonijom te Bosnom i Hercegovinom – dok se jasno vidi kako Srbija tu ipak ide nekim suštinski drugačijim putem.