U sjeni rata u Ukrajini mnogi njemački mediji bave se vojnom industrijom, prepoznatljivom u svijetu, a prema pisanju njemačkoh medija – domaće narudžbe do ruske agresije bile su znatno smanjene.

Njemački Gepard u Ukrajini je dobio novi život

Njemačka je uvijek bila izbirljiva i pomno je birala kome će u inozemstvu prodati svoje oružje, tako da su mnoge tvornice, kao što je Rheinmetall, proizvodnju preselile u inozemstvo,  piše Deutsche Welle na svom portalu. Čak je aktualna vladajuća koalicija, kad je stupila na dužnost koncem 2021,. planirala još veće ograničenje domaće vojne industrije. Ali onda je u veljači 2022. počela invazija Rusije na Ukrajinu i politika je shvatila da mora “okrenuti ploču”. Ali to je lakše reći nego napraviti nakon tri desetljeća razoružanja. Problem je bilo i pitanje – što vojsci uopće treba? Tek na bojištu širom Ukrajine moglo se, nažalost, vidjeti kako izgleda vojni sukob današnjice i koja je oprema potrebna, a koja više nema smisla. Vlada je odobrila “izdvojeni imutak” od 100 milijardi eura za punjenje arsenala, ali rokovi isporuke protežu se godinama u budućnost jer u nekim slučajevima treba tek izgraditi tvornicu!

Njemačka je desetljećima, sve od pada Berlinskog zida, imala problem kamo sa starim oružjem i streljivom kojem ističe rok trajanja. Jer izgledalo je kako će dugo trajati mir, tako da se sve prodavalo za sitne novce, pa čak i uništavalo. Na nove narudžbe se jedva pomišljalo, tako da se i vojna industrija prilagodila političkoj volji: od oko 290 tisuća radnih mjesta u industriji naoružanja ostalo je jedva 100 tisuća. Čak je i njemački kancelar Olaf Scholz upozorio da kod kupnje oružja i streljiva nije „kao kad kupujete automobil”: „Oklopna vozila, haubice, helikopteri i sustavi protuzračne obrane ne stoje na policama trgovine. Ako se godinama ništa ne naručuje, ništa se niti ne proizvodi“.

Robert Habeck, Zeleni – novi pristup vojnoj industriji

Tek polako svima sviće  kako oružje ne treba samo za pomoć Ukrajini, nego i za punjenje vlastitih arsenala: „Ne možemo se pouzdati kako će Amerikanci uvijek plaćati račune i da će opremu imati na raspolaganju i za nas. To znači povećanje opsega vojne proizvodnje, a svi scenariji – pa i oni za obranu zemlje – moraju se ponovo aktivirati“, izjavio je ovog ožujka ministar gospodarstva iz stranke Zelenih, Robert Habeck. Slične zamjerke ima i oporba: “Dok je Rusija već provela prilagodbu na ratnu industriju, ova vlada ne poduzima zadovoljavajuće korake za nužno potrebno jačanje industrije oružja i vojne opreme”, piše u prilogu frakcije kršćanskih demokrata za raspravu u parlamentu. To je točno i zbog toga što u u Rusiji postoje još mnoge tvornice iz komunističkog doba kad su posvuda na Istoku postojali egzaktni planovi što tko treba proizvoditi u ratnom dobu. Dapače: proizvodnja za “civile” je bila tek sporedna zadaća – što se zorno vidjelo i na kvaliteti tih proizvoda. Što je još gore, stanje u njemačkoj vojnoj industriji i u njemačkoj vojsci očito nije sasvim jasno ni nekim političarima. Tako mlada zastupnica Zelenih, Merle Spellerberg, može se doduše složiti da što prije treba povećati kapacitete, “ali – a to je veoma važno – te kapacitete moramo moći smanjiti čim to dopusti sigurnosno stanje”.

Pogoni MBDA za proizvodnju projektila za sustave Patriot u Schrobenhausenu

Međutim, to tako ne funkcionira ni u bilo kojem industrijskom sektoru, a najmanje u vojnoj industriji. Thomas Gottschild, predsjednik njemačkog predstavništva Matra BAe Dynamics Aérospatiale (MBDA) – inače i proizvođač krstarećih projektila Taurus– upozorava da oni trebaju jasne i dugoročne narudžbe kako bi u dogledno vrijeme povećali kapacitete. Kao pozitivni primjer ističe narudžbu preko 1000 raketa za sustav Patriot kojeg će MBDA u Schrobenhausenu u Njemačkoj raditi u suradnji s američkim Raytheonom. No za same Tauruse, ističe, Gottschild, Vlada nije ispostavila niti jednu nrudžbu, unatoč brojnim zaahtjevima o njihovoj isporuci Ukrajini,  pa sukladno tome linija za proizvodnju ovih projektila ostaje “hladna” do daljnjega.

Slično je i u ostalim njemačkim tvornicama vojne opreme. Čak i kad je Rheinmetall konačno dobio narudžbu za 120 oklopna vozila, ona će najvećim dijelom stići iz pogona te tvrtke – u Australiji. No ipak, njemačka vlada tu nema mnogo izbora nego pristati na većinu zahtjeva vojne industrije, čak daleko iznad 100 milijardi eura “izdvojenog imutka”. Stručnjaci procjenjuju kako će sve ove narudžbe i nakon 2027., kad istječe ovaj izdvojeni račun, opteretiti proračun s dodatnih 50 milijardi eura svake godine, ali još nije jasno gdje će se taj novac naći, naglašava DW.

Široki spektar prosvjednika pred Rheinmetallom – od traktoraša do antimilitarista

Inače u veljači, kada je Olaf Scholz  šetao halama tvornice oružja firme Rheinmetall, pogledao je svaki pojediniizloženi tenk. Tada je nastao novi, promijenjeni savezni kancelar. “Svijet je postao grublji i mijenja se velikom brzinom, pa se zato i mi moramo mijenjati“, rekao je Scholz Nijemcima u novogodišnjoj noći, da bi sada očito počeo slijediti poruku vlastitog novogodišnjeg govora. No, dio javnosti ne podržava svog kancelara pa se tako, unatoč ozbiljnim sigurnosnim mjerama, oko 400 prosvjednika okupilo kako bi izrazilo svoje nezadovoljstvo planiranim proširenjem proizvodnje u poznatoj tvornici streljiva. Prema policijskim izvještajima, oko 300 traktora sudjelovalo je u prijavljenom skupu, a dodatnih 400 ljudi pridružilo im se u prosvjedu. Prosvjednici su nosili transparente protiv militarizacije i izražavali zabrinutost zbog povećane proizvodnje oružja, posebno u kontekstu trenutnog sukoba u Ukrajini. Unatoč provkjedima, Rheinmetall, veliki njemački vojni koncern, planira proširenje proizvodnje 155-milimetarskih topničkih projektila kako bi udovoljio velikoj potražnji za streljivom, potaknutoj ratom u Ukrajini. Tvrtka namjerava uložiti oko 300 milijuna eura u novi pogon u Unterlüßu. Prosvjednici, pak, naglašavaju da je njihov cilj skrenuti pozornost na negativne aspekte militarizacije i potrebu za miroljubivim rješenjima sukoba. Oni očekuju da će se njihovi glasovi  čuti te potiču na razmatranje alternativnih investicija koje promiču mir i sigurnost umjesto proizvodnje oružja.

Početak izgradnje nove tvornice streljiva za Ukrajinu – Rheinmetall CEO Armin Papperger, danska premijerka Mette Frederiksen, njemački kancelar Olaf Scholz i ministar obrane Boris Pistorius

Njemački kancelar dugo je slovio za kočničara i nekoga tko rado oklijeva, pa je po njemu čak iskovan i izraz „šolciranje”, koja označava glasne najave bez realizacije. Ali sada se preobrazio u praktičara. Nova parola glasi: „Svi za jednog. Jedan za sve“, rekao je kancelar kada je sredinom veljače (12.2.) ugostio poljskog premijera Donalda Tuska. Mislio je pritom na međusobno obrambeno jamstvo članica NATO-a. Njemačka će se aktivno angažirati u obrani svakog centimetra teritorija NATO-a, Scholzova je poruka Poljacima. Prije godinu dana je on na istom mjestu prije svega isticao potrebu za suzdržanošću, a sada kaže da se Ukrajini isporučuje „premalo i presporo.” A to ne govori samo svojim europskim kolegama. U nedavni posjet Washington on nije doputovao kao oklijevajući molitelj koji se ne drži svojih obveza prema NATO-u, već kao kancelar zemlje koja Ukrajini daje više, pa čak i od većine drugih Europljana. Njegova je poruka bila: “Koliko god to surovo zvučalo, mi ‘ne živimo u doba mira‘”. Kancelar kojem su ranije strani bili i njemačka vojska Bundeswehr i oružje postao je kancelar koji vidno dobro raspoložen sudjeluje na svečanosti polaganja kamena temeljca za novu tvornicu streljiva tvrtke Rheinmetall u Unterlüßu. Prije samo nekoliko godina pohvala izvršnog direktora najveće njemačke firme za proizvodnju oružja bila bi prilično neugodna za jednog socijaldemokrata. No vremena su se u Njemačkoj promijenila. „Respekt, zato što ste imali hrabrosti aktivirati 100 milijardi“, rekao je izvršni direktor Rheinmetalla Armin Papperger o posebnom fondu za Bundeswehr.  Kancelar je bio zadovoljan pohvalom – i izgledao je još zadovoljnije kada je Papperger izjavio da je Njemačka sada drugi najveći pomagač Ukrajine: „Naša je zemlja preuzela vodeću ulogu u Europi koju mnogi od nas traže već duže vrijeme“, rekao je Scholz.

Ministri obrane Ukrajine i Njemačke, Rustem Umerov i Boris Pistorius

Svojevremeno je Scholzu trebalo jedanaest mjeseci da dozvoli isporuku „Leoparda” Ukrajini. Tada je u Bundestagu navodio svaku njemačku samohodnu haubicu kao obrazloženje da je već puno isporučeno. Sada zvuči drugačije. Puno se radi, ali to nije razlog za samohvalu, već razlog za zabrinutost, Scholzova je poruka. Jer drugi čine premalo. A nedavna najava je vrlo konkretna: „Njemačka će trošiti dva posto svog ukupnog društvenog proizvoda na obranu i naoružanje prema kriterijima NATO-a. I tako će to biti za sva vremena“, najavio je šef njemačke vlade. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je na njemačkoj televiziji izjavio da je Scholz od njemačkog kancelara izrastao u europskog lidera. „I zato su njegovi koraci sada koraci predvodnika“, rekao je Zelenskij, te dodao kako bi volio da mu takav Scholz jednom bude prijatelj. Možda ta Scholzova promjena stava ima veze i s Donaldom Trumpom, odnosno s tim što bi mogao značiti njegov ponovni predsjednički mandat. Kancelar nikada javno ne izgovara Trumpovo ime, ali svi znaju na koga misli kad kaže: „Nitko se ne smije igrati ili trgovati sigurnošću Europe.”

Preobrazba kancelara iz kolebljivca u inicijatora raduje i njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa, koji je sjedio u prvom redu na svečanosti polaganja kamena temeljca za novu tvornicu Rheinmetalla. Tada je Scholz rekao u čemu se griješilo u prošlosti: „Godinama se oružje nabavljalo kao da se radi o kupnji automobila. Ali tenkovi ne stoje gotovi na policama. Njih treba naručivati, jednog po jednog.” U novoj tvornici Rheinmetall planira proizvoditi 200.000 topničkih granata godišnje. „To zvuči impresivno“, rekao je kancelar, dodavši: “Ali na bojištu Ukrajina ispaljuje nekoliko tisuća projektila – svaki dan!”

Armin Papperger, šef najvećeg njemačkog vojnog poduzeća,  pozvao je ovih dana europske zemlje da se odreknu dominacije nacionalnih favorita i stvore veće, specijaliziranije obrambene skupine kako bi se natjecale s američkim rivalima.  Papperger smatra da ukoliko Europa želi bližu obrambenu suradnju – onda se zemlje moraju specijalizirati za različite vrste vojnih tehnologija:  “Nema smisla izabrati, recimo, drugu ili treću najbolju tehnologiju jer je jedna država želi iz nacionalističkih razloga. To je najteža rasprava koja se sada vodi na razini vlade“. Rheinmetall je oživio svoje ambicije za daljnjom konsolidacijom raširene obrambene industrije u regiji. Prošle je godine tvrtka dovršila preuzimanje svog španjolskog rivala Expala vrijednog 1,2 milijarde eura, učvrstivši svoju vodeću poziciju u lancu opskrbe streljivom.  18. ožujka ove godine odlučila je kupiti Reeq, nizozemskog proizvođača bespilotnih kopnenih vozila koja se koriste u borbenim operacijama. Vrijednost ove trnsakcije nije objavljena. Dok su se drugi njemački obrambeni izvođači žalili na nedostatak konkretnih narudžbi iz Berlina, Papperger napominje da je Rheinmetall uspio brzo povećati kapacitete – proizvest će 700.000 topničkih granata sljedeće godine u odnosu na 70.000 u godini do 2022. – zahvaljujući ulaganjima u nove proizvodne linije. Tako je rat u Ukrajini probudio njemačku vojnu industriju. Do kada – tek će se vidjeti!

Domaćin Jadranske pomorske, vojne i zrakoplovne izložbe (ASDA), koju je od 3. do 5. svibnja po sedmi put u suradnji s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske organizirala tvrtka TNT Production, ovaj je put bio Zadar, naš grad letača, dugogodišnja kolijevka vojnih pilota ovog dijela svijeta. Sasvim prikladno tome, glavni pokrovitelj izložbe bio je francuski Dassault Aviation, čiji višenamjenski borbeni avion Rafale predstavlja budućnost Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Budućnost koja je s prvim letovima hrvatskih pilota lovaca u Saint-Dizieru, ali i obukom zrakoplovnih tehničara u Mont-de-Marsanu već praktički i počela.

Ova legendarna francuska tvrtka, čiji su borbeni avioni odavno obilježili svjetsku povijest vojnog zrakoplovstva, tako je imala i središnje mjesto među štandovima, za razliku od prošle izložbe ASDA 2021 u Splitu, kada nisu bili ni prisutni. Boje Rafalea tada su branili međunarodni koncern MBDA, koji proizvodi rakete zrak-zrak MICA i Meteor, te francuska tvrtka Safran, proizvođači modularnog oružja zrak-zemlja (AASM), komercijalnog naziva Visokopokretljivi modularni projektil produljenog dometa (HAMMER).

Ponovno bez Meteora

Francuski lovac Rafale kao maketa u razmjeru 1:5, s oznakama HRZ-a i naručenim naoružanjem

Dežurni ljubazni dvojac nasmijanih hostesa u narančasto-crnim kombinezonima, poput onih iz Formule 1, dijelio je na štandu Dassaulta lijepe kape sa siluetom Rafalea, kao i prigodne značkice sa zastavama Hrvatske i Francuske, simbolizirajući novonastalo strateško partnerstvo. Dassault je bio glavni pokrovitelj i prigodnog gala domjenka u zadarskoj Providurovoj palači, 4. svibnja. No, na tu šminku se svela sva proaktivnost ove renomirane tvrtke. Predstavnici Dassaulta rijetko su izvirivali iz kućice svog štanda, izbjegavajući tako bilo kakvu mogućnost da ih kakav znatiželjni novinar upita bilo što o njihovom lovcu kojeg pripremaju za Hrvatsku.

„Medije smo imali prvog dana vježbe. No, pošaljite nam pitanja pa ćemo vam nastojati odgovoriti emailom“, kazala nam je Dassaultova predstavnica za medije, napominjući da ćemo se morati strpiti, jer su sad usred priprema za svjetski sajam zrakoplovstva Paris Air Show, koji će se od 19. do 25. lipnja održati na aerodromu na La Bourget.

Ne znam koji su im mediji bili prvog dana ASDA-e, no tih dana u domaćoj javnosti nismo doznali ništa novo o Rafaleima za HRZ. Ipak, ljubazno mi je uručila podeblju reklamnu knjižicu o Rafaleu, Dassaultovu publikaciju s dvogodišnjim poslovnom izvještajem, zanimljivi prospekt s vremenskom crtom na kojoj su svi Dassaultovi vojni avioni, te revijalnu publikaciju o Rafaleu koja je bila objavljena kao dodatak siječanjskog izdanja poznatog britanskog časopisa Air Forces Monthly.

Na prošloj ASDA-i u Splitu slično su reagirali predstavnici MBDA kad sam im zatražio intervju. Ovaj su put bili nešto pričljiviji te su ponovni izostanak makete Meteora na svom štandu objasnili time da se ova vrhunska dalekometna raketa zrak-zrak ne nalazi u osnovnom paketu Rafalea za Hrvatsku. „Pogledajte Rafalea na Dassaultovom štandu. Nosi naoružanje kojim će biti naoružani hrvatski avioni,“ rekao nam je predstavnik MBDA, pokazujući na maketu u razmjeru 1:5, s oznakama 191. eskadrile lovačkih aviona HRZ-a, raketama zrak-zrak MICA na vrhovima krila i ukupno šest HAMMER-a pod krilima. Uvjeravao me je kako je to sasvim dovoljno za Hrvatsku.

Na štandu MBDA ponovno je dominirala raketa zrak-zrak MICA u obje svoje konfiguracije

Europski konzorcij MBDA i ovaj je put na štandu imao obje varijante rakete za presretanje, zračnu borbu i samoobranu (MICA-IR i MICA-EM, s infra-crvenim i radarskim tragačem), kao i maketu protuzrakoplovnog sustava Mistral i protubrodske rakete Exocet na mobilnom obalnom lanseru. MICA je odlična raketa zrak-zrak, posebna po tome što pokriva ne samo udaljenosti za blisku zračnu borbu, nego i srednji domet, za borbe izvan vizualnog dosega. U finišu razvoja je i njena poboljšana inačica nove generacije MICA-NG. Identična MICA može se koristiti kako na avionima, tako i na lanserima s brodova i vozila, kao protuzrakoplovna raketa za daljine do 20 km i visine do 9.000 metara, iako se u tom slučaju označava kao VL MICA (vertikalno lansirana). Predstavnik MBDA nam je potvrdio da se s Hrvatskom vode ozbiljni razgovori za kupnju kopnenih protuzrakoplovnih sustava s ovom raketom.

Na njihovom štandu oprobao sam se i u simulatoru lakog protuzrakoplovnog sustava Mistral, kojim se jednostavno cilja zahvaljujući toplinskom tragaču-kameri. Sustav je teži od klasičnih prenosivih lansera s ramena, jer ima veliku bojnu glavu tešku 3 kg i laserski blizinski upaljač, što vjerojatnost pogotka diže na 96 %, za ciljeve udaljenje maksimalno 7,5 km, a minimalno 500 m. Sustav zbog toga zahtjeva postolje i poslužitelja, a može se montirati i na vozilo.

Opremanje Crnog jastreba

Za razliku od prošloga puta, američki Lockheed Martin nije imao štand na izložbi. No, nekadašnji vojni izaslanik SAD-a u RH, umirovljeni brigadir Robert Mathers, sada direktor prodaje helikoptera Lockheed Martina u srednjoj i istočnoj Europi, ipak je bio prisutan na ASDA-i. Na pitanje o dodatnom opremanju američkog vojnog helikoptera opće namjene „crni jastreb“ (UH-60M Black Hawk) za HRZ, odgovorio mi je da je prije godinu i pol hrvatskim predstavnicima dostavio ponudu paketa opreme s cijenama. Nije bio u poziciji reći mi ništa konkretno o mogućoj dostavi dodatnih Black Hawka za HRZ, kao kompenzaciju za Mi-8 MTV, koji su baš tog dana, što nebom, što kopnom, poslani Ukrajini. Ipak, češka tvrtka ČLS potvrdila mi je da sam na njezin štand došao nedugo nakon što su okončali ozbiljne razgovore s hrvatskim predstavnicima zainteresiranim za dodatno opremanje UH-60M. Zastupaju mnoge američke proizvođače avionike, a do sada su radili 30 modernizacija u 15 zemalja. Nude, čini se, sve osim samog naoružanja: protupožarnu i opremu za medicinsku evakuaciju, dizalice, užad za brzo razmještanje vojnika, opto-elekotronička sredstva, balističku zaštitu, zaštitu od raketa, nosače naoružanja, unutarnje rezervoare za gorivo…

Zapovjednik HRZ-a brigadni general Michael Križanec bio je aktivan na izložbi, a ovdje ga je kamera uhvatila u razgovorima na štandu brazilskog Embraera.

Od zrakoplovnih tvrtki posebno se još isticao brazilski Embraer, koji nudi laki jurišni avion A-29 Super Tucano i mlazni transportni C-390 Millennium kapaciteta 80 vojnika ili 64 padobranca, koji je možda i najljepši teretni avion današnjice. Zapažen je i francuski Grob s avionom G-120TP za osnovnu obuku, kao i školsko-borbeni češki Aero L-39NG i rumunjski Avioane IAR-99SM za naprednu obuku pilota.

I na ovoj ASDA-i je nastavljen trend ponude različitih besposadnih letjelica, no ovaj se put moglo vidjeti i nešto dronova kamikaza, ali i opreme za njihovo ometanje. Predstavnik izraelske tvrtke Aeronautics potvrdio mi je da je Hrvatska vojska ponovno osposobila malu taktičku osmatračku letjelicu Orbiter 3, koja se srušila prije godinu dana na vježbi „Trojan Footprint“. Nekoliko ovih letjelica tako je opet u punom sastavu, u okviru Središta za besposadne zrakoplovne sustave OS RH kod Zračne luke Pula. No, taj isti predstavnik Aeronauticsa na izložbi upozorio me i da se rapidno bliži rok za plansko servisiranje hrvatskih Orbitera 3, te da zato očekuje kontakt s predstavnicima MORH-a.

Domaća tvrtka DOK-ING dominirala je prototipom protuterorističkog robotskog vozila MV-3 Hystrix.

Od izložaka „teže kategorije“, pred dvoranom „Krešimir Ćosić“ na Višnjiku, bio je postavljen izvidničko-jurišni helikopter OH-58D iz sastava 393. eskadrile helikoptera 93. krila HRZ sa Zemunika, nekoliko borbenih vozila Patria Cro Gardijske mehanizirane brigade HKoV u više varijanti (posebno Patria Cro 30L s borbenom stanicom Elbit UT30Mk2 i topom kalibra 30 mm), američko borbeno vozilo pješaštva M2A3 Bradley, oklopni transporter M1126 Stryker ICV-J s protuoklopnom raketom Javelin i lako taktičko vozilo Oshkosh JLTV, ali i jedan civilni Jeep. Na marginama izložbe, moglo se čuti i da su BVP M2A2 Bradleyi, čija je isporuka Hrvatskoj na čekanju, već primijećeni u Ukrajini. Ostaje za vidjeti kako će se to odraziti na konačni posao s Hrvatskom. Na izložbi je sudjelovalo više od 200 izlagača naoružanja i vojne opreme iz 30 zemalja, uključujući i 57 hrvatskih tvrtki, među kojima su standardno dominirali već renomirani Šestan Busch, HS Produkt i DOK-ING, ali i „Đuro Đaković“, KROKO i Čateks… Primijeti se i da ima sve više tvrtki koje nude obuku i zaštitu od kibernetičkih prijetnji.

Izvidničko-jurišni OH-58D Kiowa Warrior sa Zemunika i američki oklopni transporter M1126 Stryker ICV-J na ulazu u dvoranu „Krešimir Ćosić“

U usporedbi sa splitskom Spaladium Arenom, dvorana u Zadru mi je izgledala pomalo tijesno, a sreo sam kolegu koji drugog dana izložbe nije ni primijetio da je prostor podijeljen na tri dvorane, a ne dvije, koliko je on mislio. Vjerojatno je tomu doprinio i veći broj izlagača. Događaj ovaj put nije otvoren zračno-pomorskom pokaznom vježbom, za što se akvatorij Ratne luka Lora pokazao boljim. No standardno atraktivan nastup akrogrupe HRZ-a „Krila Oluje“ učinio je da gosti ovaj nedostatak toliko i ne primijete.

Iskoristiti šansu

Detalji hrvatskog ugovora o kupnji francuskih aviona tako ni nakon izložbe u Zadru nisu bili ništa dostupniji javnosti. I dalje ostaje nepoznanica kojim senzorima će sve biti opremljen Rafale za HRZ, iako je Vlada RH u svojim saopćenjima napominjala da se radi o podvarijanti Rafale F3-R. Ovaj francuski lovac 4+ generacije u svakom slučaju predstavlja prekretnicu, koja bi trebala podići tehnološki standard cijelog HRZ-a i Oružanih snaga RH.

No, nabava Rafalea mogla bi predstavljati i nešto mnogo više. Francuska je zemlja koja ima najdužu tradiciju lovačkog zrakoplovstva, u kojoj je zrakoplovna kultura, možda, i najrazvijenija u svijetu. Učeći od Francuske, Hrvatska ima šansu podići stav cijelog hrvatskog društva prema zrakoplovstvu na potpuno novu razinu, gdje bi u stalnom otvorenom odnosu s entuzijastima, medijima i obrazovnim institucijama mogla pomoći da se poveća zanimanje za letenje i zauvijek osigura baza kvalitetnoga mladog kadra, budućih pilota i zrakoplovnih inženjera. Time bi se podigla tehnološka razina cijele zemlje. No, sadašnja praksa vladajućih prema (ne)otvorenosti za javnost baš i ne obećava. Vidjet ćemo – hoće li nas demantirati?

* gost autor/foto: Antonio PRLENDA, vojni komentator

Krajem prošle godine, dok se Hrvatska bavila kupovinom borbenih aviona Rafale od Francuske, a Grčku se tek ponegdje spominjalo po pitanju njihove objave barem osnovnih ugovora o sličnom takvom obrambenom poslu, u nas je bitno tiše prošla činjenica da je ta država bila i usred jednog drugog vojno-industrijskog sučeljavanja. Naime, u tijeku je bila završna faza borbe Francuske i SAD oko toga tko će Grčkoj prodati 4 fregate za potrebe njihove Ratne mornarice. Američka ponuda od 6,9 milijardi USD za 4 broda kompanije Lockheed Martin sredinom prosinca pokleknula je pred ponudom za 3+1 francuskih fregata. Taj mornarički posao kojeg je nudila francuska Naval Grupa bio je u prosincu prošle godine načelno dogovoren, dok je konkretno potpisivanje ugovora ostavljeno za početak ove godine. Tome činu neposredno predstoji i parlamentarna procedura koju se krenulo poduzimati posljednjih dana. No, kupovina fregata je tek dio šireg obrambenog paketa o kojem je grčki parlament glasao jučer navečer. Nakon što je 13. veljače grčki parlament za potrebe tog svog postupka objavio i osnovne dokumente vezanih obrambenih poslova, može se i poprilično detaljnije pogledati o čemu je to francuska ministrica obrane Florence Parly razgovarala sa svojim grčkim kolegom Nikosom Panagiotopoulosom tijekom njegove posjete Bretanji i brodogradilištima konzorcija Naval Grupe u Lorrientu sredinom siječnja ove godine.

Pred grčkim parlamentarcima našao se na raspravi novi veliki sklop obrambenih zakona o kupovini vrijedan oko 3 milijarde eura (3,4 milijarde USD), pod nazivom „Jačanje obrambenog štita zemlje“, koji obuhvaća 3 strukturna dijela. Kao prvo, tu je kupovina 3 francuske fregate FDI (Frégate de défense et d’intervention), poznatih i pod nazivom klasa Belharra, uz opciju i kasnijeg dokupa još jednog takvog broda. Kao drugo, tu je posao kupovine još 6 potpuno novih borbenih aviona Dassault Rafale, kojima se dopunjava već lani ugovorana kupovina njih 18, i konačno, kao treće, parlament je odlučivao i o kupnji 44 komada teških torpeda SeaHake mod4 za potrebe grčke podmorničke flote. Grčke FDI frigate bi trebale imati 2 konfiguracije: (1) „Standard-1“ kao lakša konfiguracija bez lansera mamaca, sa 2×8 ćelija sustava Sylver A50 za vertikalno lansiranje 16 ASTER projektila i bez obrambenog raketnog sustava RAM (Rollling Airframe Missile) – obuhvaćala bi prva dva kupljena broda. Za razliku od toga, treća kupljena fregata trebala bi biti (2) u konfiguraciji „Standard-2“ s više opreme (lanseri mamaca, 4×8 ćelija Sylver A50 s 32 ASTER projektila i obrambeni raketni sustav RAM). Pri tome, nakon otprilike godine dana po isporuci te treće, bolje opremljene frigate, i ove prve dvije trebale bi biti unaprijeđene na konfiguraciju „Standard-2“ – dok tada Grčkoj na raspolaganju stoji i dodatna opcija za kupovinu ukupno njihovog četvrtog FDI broda, također od početka u „Standard-2“ konfiguraciji.

Cijene mornaričkog posla po kategorijama

U grčkim dokumentima vidljiv je i vremenski raspored izvršenja ovog projekta, gdje se isporuka prve FDI fregate očekuje krajem ožujka 2025., isporuka druge FDI fregate krajem listopada te iste godine, dok je isporuka treće fregate planirana za kraj listopada 2026. godine. Unapređenje prva dva broda na konfiguraciju „Standard-2“ očekuje se do kraja rujna 2027. godine, kada bi Grčka onda odlučivala i o iskorištavanju opcije za kupovinu svog četvrtog takvog broda. Općenito, FDI fregate imaju deplasman od oko 4.500 tona, riječ je o brodovima dužine 122 metra, širine 18 metara, maksimalne brzine oko 27 čvorova (temeljem CODAD propulzije ukupne snage 32.000 kW). Oni bi trebali imati operativnu autonomiju od 45 dana, a uz 125 ljudi posade trebali bi biti u stanju ukrcati i dodatnih do 28 putnika – spominju se tu pripadnici specijalnih snaga, koji bi onda mogli djelovati s 2 manja glisera. Uz to, ovaj brod može nositi i helikopter mase do 10 tona, te bespilotnu letjelicu tešku do 700 kg.

Prema riječima grčkog ministra obrane, u gradnji fregata sudjelovat će i grčka obrambena industrija – što je doduše strastveno u pitanje dovodila tamošnja parlamentarna oporba. „Pedesetak je grčkih tvrtki iz obrambene industriji koje su već postigle dogovor i čekaju potpisivanje relevantnih memoranduma o suradnji s Naval Grupom za sudjelovanje u programu izgradnje fregate“, rekao je u parlamentu ministar Panagiotopoulos, dodavši i da nekoliko grčkih firmi pregovara s MBDA za sudjelovanje u proizvodnji naoružanja za fregate i Rafale. Također, 5 grčkih tvrtki zainteresirano je biti podizvođačima u postupku proizvodnje torpeda pri njemačkoj kompaniji ATLAS ELEKTRONIK, proizvođaču torpeda SeaHake mod 4, koja će upravo nabaviti i Grčka. Zanimljivo je da, kao i u hrvatskom slučaju, i Grci očekuju razvoj suradnje između grčke i francuske obrambene industrije kroz mehanizme Europske unije, prije svega kroz PESCO i Europski obrambeni fond.

Napetosti i opremanje

Premijer Kyriakos Mitsotakis pred grčkim parlamentom, 15. veljače 2022. godine

Nije nikakva tajna da Grčka već godinama ima iznimno napete odnose sa svojom susjedom Turskom, koji osim pitanja granica na moru sve više obuhvaćaju i problem korištenja morskih bogatstava. Posebno su pri tome neslaganja eskalirala 2020. godine povodom turskih istraživanja zaliha nafte i plina u Egejskom moru i istočnom Mediteranu. Grčki ministar obrane Panagiotopoulos napominje kako su grčke Oružane snage posebno u problemima nakon velike financijske krize od 2010.-2018. godine, kada je i mnogo modernizacijskih napora bilo odgađano. Tijekom debate na parlamentarnim odborima, ministar je zastupnicima u ponedjeljak, 14. veljače, napomenuo: „Nema programa naoružavanja koji bi bio ‘blago nužan’, ili ‘donekle nužan’. (…) Svi programi opremanja koje smo podnijeli za parlamentarnu dozvolu na ovaj ili onaj način su apsolutno nužni za Oružane snage – ekstremno nužni, hitno nužni“. Nakon 13-satne rasprave na plenarnoj sjednici, u kasnim večernjim satima utorka, 15. veljače, o svemu tome je grčki parlament donio pozitivnu odluku. Pri tome, moglo se od premijera Kyriakosa Mitsotakisa čuti da je Grčka tu iskoristila „izuzetno povoljne tržišne okolnosti“, te da su poslovi sklopljeni po cijenama koje su bile „ekstremno povoljne“. No kako u proračunu Ministarstva nacionalne obrane nema dovoljno novaca za realizaciju ovih kupovina, posegnut će se u Fond za posebne pričuve Ministarstva financija.

Satnica radova i plaćanja za grčku kupovinu francuskih fregata

Od ukupno 300 mjesta u grčkom parlamentu, ovi prijedlozi obrambenih kupoprodaja prihvaćeni su velikom većinom – dok je za njih glasao kompletan blok od 157 zastupnika vladajuće stranke Nova demokracija, i oporba se temeljito podijelila na pojedinim od njegovih dijelova. Oporbene stranke Pokret za promjene (KINAL) s lijevog centra i radikalno desno Grčko rješenje (Ελληνική Λύση) glasale su s vladajućima za sva tri obrambena posla. Za razliku od njih, radikalno lijevi progresivisti iz Syrize bili su suzdržani oko kupovine fregata i torpeda, a glasali su PROTIV dokupa borbenih aviona Rafale. Tom prilikom napao ih je i grčki premijer tvrdeći da „nema tu odstupanja kod ovakvih odluka. Čak i ‘suzdržan’ tu zapravo znači ‘protiv’“. No grčki komunisti (Stranka KKE) i ljevičari iz stranke MeRA 25 Yanisa Varoufakisa glasali su protiv kupovine fregata i Rafalea, da bi bili suzdržani oko pribavljanja torpeda za podmorničku flotu. Time su se ipak potvrdila brojna očekivanja da će grčka Vlada zapravo vrlo lako progurati ove poslove kroz tamošnji parlament.

U svojoj završnoj riječi po usvajanju ovih zakonskih prijedloga, ministar obrane Nikos Panagiotopoulos osvrnuo se prilično oštro na opoziciju i neke primjedbe koje su se mogle čuti tijekom cjelodnevne rasprave: „Ovo je naslov prijedloga zakona: ‘Jačanje obrambenog štita zemlje’. Ističem dvije riječi: ‘jačanje’ i ‘štit’. Jačanje se tiče Oružanih snaga, ne zato što nisu sposobne, ne zato što nisu borbeno spremne, jer je iz ovoga što je rečeno tijekom ova dva dana možda proizišla sumnja u borbenu spremnost Oružanih snaga. Zaboga! Oružane snage su sposobne, u ovom trenutku su i borbeno spremne. No, pitanje pomoći sada se intenzivira i ostavlja mjerljiv i vidljiv trag na projektu. Jer Oružane snage moraju biti ojačane. Treba ih ojačati kroz opremu, treba ih ojačati novom opremom i treba ih ojačati u smislu nadogradnje i podrške postojećim sustavima. I to je učinjeno“. Osvrnuo se i na prigovore kako se 6 dodatnih Rafalea nabavlja mimo postojećeg obrambenog planiranja, tvrdeći da se i s dodatnim francuskim borbenim avionima drže postojećeg plana ustroja Zračnih snaga, koji predviđa nabavu 40 lovaca 4. i 5. generacije do 2035. godine.

„Čemu takva reakcija na nabavku još 6 Rafalea? Osjećate li da je toliko loše što nabavljamo ovih šest ‘Rafale’, odnosno zadnjih šest dok se ne završi broj 24, da je loše što će doći i biti pridodati raspoloživosti Zračnih snaga tri godine prije završetak programa nadogradnje 85 ‘Vipera’?! Imat ćemo 24 Rafalea u potpunosti na raspolaganju s njihovim oružjem i njihovom naknadnom potporom, jer smo predvidjeli da se svaki put kada dođe naoružanje usvajaju i naknadni ugovori o potpori, tako da ne dolazimo u vrlo neugodnu situaciju da sedam godina nakon isteka ugovora o kupovini moramo glasati za ugovor o podršci, kao kod ‘Mirage 2000-5’. Tako će 2024. doći još šest Rafalea. Šest je već stiglo, a do kraja godine stiže još šest. I kao što volim reći, oni će svojim oružjem i krilima prekriti cijelo Egejsko more i one otoke na kojima Turska svojim revizionističkim i provokativnim stavom postavlja pitanja demilitarizacije. Dopustite mi da ponovim još jednom i iz ovih stopa: ‘Ono ugroženo nije demilitarizirano’. To su četiri riječi s vrlo jasnim značenjem.

Ali u obrambenom kišobranu i iznad naših otoka, za ono što smatramo ugroženim imamo svako zakonsko pravo, navedeno u Povelji Ujedinjenih naroda u članku 5, organizirati se za poduzimanje svih odgovarajućih mjera za njihovu obranu. Element ove obrane je kišobran koji će najsuvremeniji Rafalei razviti sa svojim oružjem, svojim krilima i grčkim pilotima u kokpitu, grčkim oznakama na tim krilima“.

O projektu Belharra, naglasio je ministar obrane Nikos Panagiotopoulos, počelo se s francuskom stranom razgovarati još 2016. godine, da bi pismo namjere bilo potpisano u listopadu 2019. Nakon toga su započeli razgovori o samoj konfiguraciji broda, no tadašnja cijena od 3,3 milijarde za samo dvije fregata bila je previsoka. Prilika za bolje pozicioniranje u pregovorima o kupovini brodova pojavila se s projektom „Rafale“, naglasio je Panagiotopoulos:

„Iskoristili smo priliku, premijer je iskoristio svoj vrlo dobar osobni odnos s francuskim predsjednikom, ali i geopolitičku situaciju… A nije loše iskoristiti prilike kada vam se ukažu. Osigurali smo tri broda približno istih sposobnosti, ali po nižoj cijeni od dva koja su nam ponuđena prošle godine i sve je to, rekao bih, još jedan izraz grčko-francuskog strateškog partnerstva“.

Za kraj, napomenimo i činjenicu da je u toku cijele ove rasprave u grčkom parlamentu javnosti i zastupnicima na uvid stavljen i opsežan dokument koji sadrži ugovore vezane uz ova 3 posla. Na njegovih ukupno 556 stranica može se do u detalja vidjeti elemente mornaričkih kupovina (uz grčki izvornik s količinama, cijenama i drugim detaljima posla, priloženi su i na engleskom jeziku). Za razliku od toga, ugovori vezani uz torpeda – iako priloženi na grčkom i engleskom – sadrže pozive na brojne anekse koji nisu javni. Ugovori za dodatne borbene avione Rafale tu idu još korak dalje – ponovno su šturi, priloženi samo na grčkom jeziku, a vjerojatno opet obuhvaćaju i određene tajne anekse koji su, kao i početkom 2021. godine, završili ustegnuti široj javnosti. Ipak, sve je to ipak miljama daleko od prakse kompletno tajnog provođenja obrambenih kupoprodaja kakvu je posljednje vrijeme krenula prakticirati Vlada Republike Hrvatske – kako za borbene avione Rafale, tako i za oklopna vozila Bradley.

Drugog dana vojnog sajma ASDA u Splitu ministar obrane RH Mario Banožić susreo se sa izaslanstvom Francuske Republike u kojem su bili francuski veleposlanik u RH Gaël Veyssière i brigadni general Thomas Lorne, director za Središnju i Istočnu Europu te Latinsku Ameriku pri Upravi za naoružanje francuskog Ministarstva obrane, odnosno Oružanih snaga. To je bila samo jedna u nizu obveza francuskog veleposlanika tijekom njegovog boravka u Splitu – tako je Veyssière, osim ASDA-e, posjetio i nogometni klub Hajduk, splitskog gradonačelnika Ivicu Puljka, te je uručio 44 diplome francuskog jezika ovogodišnjim laureatima Francuske alijanse u Splitu.

Borbeni avion Rafale i dva tipa projektila MICA

Glavna tema – iako ne i jedina – u razgovoru s MORH-ovom delegacijom bila je hrvatska odluka o kupovini borbenih zrakoplova Rafale, pri čemu je ocijenjeno – kako navodi MORH u priopćenju – „da će potpisivanje ugovora osnažiti partnerstvo dviju zemlja u području obrane te u drugim područjima“. Naime, osim o kupovini borbenih aviona i suradnji na području obrane, hrvatski premijer Plenković i francuski predsjednik Macron trebali bi uskoro potpisati i niz ugovora o bilateralnoj suradnji u području znanosti, kulture i obrazovanja što bi u konačnici, nadaju se u Vladi RH, trebalo ojačati i hrvatsko-francuske gospodarske odnose. Prema MORH-u, izrada ugovora o kupovini borbenih aviona je u završnoj fazi: „Ugovor za Rafale bit će temelj i poveznica koja će ojačati vezu između naših ministarstava i pomoći u izgradnji nacionalnih sposobnosti, a time i sposobnosti NATO-a i EU“, naglasio je tom prilikom ministar Banožić, koji do danas nije jasno rekao kada se zapravo očekuje potpisivanje ugovora, osim da očekuje da će to biti do kraja ove godine.

Jutarnji list je 22. rujna objavio da je jedan od razloga kašnjenja i iščekivanje dozvole od SAD-a za prodaju određenih sustava u avionu trećoj strani – za tzv. „Third Party Transfer“, kojeg je Hrvatska dobro upoznala krajem 2018. godine, kada se baš takve dozvole očekivalo i u slučaju kupovine izraelskih borbenih aviona F-16 Barak. Temeljem TPT procedure, SAD trebaju dati dozvolu i za prodaju borbenih aviona Rafale, no Francuska, navodno, još uvijek nije zatražila dozvolu od Sjedinjenih Američkih Država, navodi tada Jutarnji list. O tome je prvoga dana ASDA-e (srijeda, 29. rujna) bio upitan i ministar Banožić, koji je pomalo smušeno odgovorio:

Ministar Banožić i direktorica DSCA Heidi Grant

„Dakle, po pitanju Rafale-a, mi smo do sada uvijek izvještavali, i to će bit sada moj odgovor, da imamo izvrsnu suradnju sa francuskim saveznicima, po pitanju nabavke aviona. Dobili smo veliku podršku i američkih saveznika pri našem izboru, to ste se isto tako mogli uvjeriti. Pitanje odnosa, koji se odnose na TPT, su pitanje koja se odnose na jedan dio, odnosno, na kriptane module, koje tehnički ima svaka vojska. Znači, u ovom slučaju, upravo taj TPT – ‘Third Partition Transfer’ (radi se o ‘Third Party Transfer’ proceduri, op.a.) je pitanje opreme koji se odnosi na francusku vojsku. Dakle, Hrvatska vojska će morat kupiti svoj modul… i na taj način, u budućnosti, upravo taj TPT odnositi direktno sa Amerikom. Na taj način, ja ne vidim upravo ni jedan problem koji smo do sada potencirao u javnosti, koji bi mogao dovesti u pitanje, uopće, završetak procesa nabavke višenamjenskog borbenog aviona, za kojeg moramo svi zajedno ocijeniti da je uistinu obavljen na jedan profesionalan način, i očekujem da ugovor bude potpisan do kraja godine. Ujedno zahvaljujem i našim saveznicima iz Amerike, koji su dali podršku cijelom tom procesu… i jednostavno, koji su dali ‘support’, jer znaju koliko znači Hrvatsko ratno zrakoplovstvo za kompletnu obranu Hrvatske, ali isto tako i za naš geostrateški položaj“.

Glavni francuski izlagač na ovogodišnjoj ASDA-i bio je MBDA, koji je najvećim dijelom izložio makete raznih MICA projektila, kao i EXOCET u MOL-varijanti, te Mistral-lansera u dvije verzije. Ponovo tu iznenađuje izostanak prisustva koncerna Dassault Aviation, zbog čega će hrvatska publika ponovno morati pričekati da uživo vidi hrvatski izbor novog borbenog aviona. Kao i prije dva mjeseca u Zagrebu, jedina naznaka Rafalea na vojnom sajmu u Splitu bila je maketa francuskog lovca, ali ovoga puta više u ulozi pokaznog nosaća za moguće opcije pojedinog raketnog naoružanja.

Od ostalih francuskih izlagača, bili su tu još i Safran Electronics&Defense, tvrtka koja proizvodi bespilotne letjelice Delair, te tvrtka Arquus koja se na vojnom sajmu u Splitu predstavila svojom serijom borbenih vozila.

Dvodnevni posjet francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Srbiji (ponedjeljak i utorak, 15. i 16. srpnja) prošao je u znaku mrkve i batine. Francuska batina za Srbiju ticala se prvenstveno situacije s Kosovom, gdje se Macron ponudio kao svojevrsni posrednik koji će narednih tjedana pokušati organizirati sastanak sa čelnicima Srbije i Kosova, kao i njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, kako bi se ponovno pokrenuli razgovori i postigao održivi sporazum između sukobljenih strana. Francuska mrkva, pak, usmjerena je prije svega na obrambenu suradnju, čemu svjedoči pet sporazuma na području naoružanja i vojne opreme, potpisanih već prvoga dana Macronovog posjeta Republici Srbiji.

Kako je priopćilo Ministarstvo obrane Republike Srbije, ministar obrane Aleksandar Vulin i potpredsjednik kompanije MBDA Didier Phillippe razmijenili su Okvirni sporazum i prateće Narudžbenice za nabavu PZO sustava Mistral 3, te njegovu zajedničku integraciju na srpski topničko-raketni sustav PASARS koji je u razvoju. Okvirni sporazum i Narudžbenicu br. 1 s MBDA potpisali su potpredsjednik kompanije Didier Phillippe i direktor za komercijalne poslove „Jugoimport-SDPR“ Aleksandar Lijaković, a u svojstvu prisutnog i suglasnog – pukovnik Dragan Panić, načelnik Odjela u Upravi za nabavu i prodaju Sektora za materijalne resurse. Narudžbenicu br. 2 potpisali su, također, Didier Phillippe i Aleksandar Lijaković, a u svojstvu prisutnog i suglasnog pukovnik Bojan Pavković, direktor Vojnotehničkog instituta Sektora za materijalne resurse. Potpisan je i Tehnički sporazum između Ministarstva obrane Republike Srbije i Ministarstva obrane Republike Francuske u vezi s nabavom PZO sustava kratkog dometa od kompanije MBDA, čiji su potpisnici državna tajnica u Ministarstvu obrane Francuske Geneviève Darrieussecq i v.d. pomoćnika ministra obrane za materijalne resurse dr. Nenad Miloradović.

Po potpisivanju ovih dokumenata nije bilo previše detalja o kupovini sustava Mistral, osim izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića:

„Vrlo sam zadovoljan kupovinom raketa ‘Mistral’. Dobit ćemo 18 jedinica i ukupno 50 raketa. Za nas je to vrlo značajno i vjerujem da još mnogo toga u budućnosti možemo napraviti“,

rekao je Vučić dodavši još i ovo:

„Spremni smo i zainteresirani da kupimo od Francuske i druge uređaje optoelektroničke  prirode. Srbija danas ima novca, a mi to radimo da bismo uvijek mogli sačuvati i zaštititi svoju zemlju, kao vojno neutralna država. Francuska, kao naš saveznik i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, ali i kao jedna od najrazvijenijih zapadnih zemalja za moderne tehnologije, može biti netko tko s nama po tom pitanju može još uspješnije surađivati“.

Tim povodom i francuska kompanija MBDA izdala je priopćenje u kojem, među ostalim, stoji:

„Sa svojom prvom narudžbom europskih raketa, Srbija postaje 32. zemlja-kupac sustava Mistral i 10. zemlja pozvana da se pridruži klubu korisnika Mistrala. To će Srbiji omogućiti iskorištavanja zajedničkih korisničkih iskustava brojnih snaga koje djeluju sa sustavom Mistral u Europi, kao i da doprinese definiranju budućeg razvoja sustava naoružanja utemeljenog na ovom projektilu. Ovaj ugovor odnosi se na nabavu raketa Mistral, mobilnih lansera za razmještene snage, pripadajuću opremu i logistiku, te za pružanje tehničke i materijalne pomoći za integraciju raketa Mistral na vozila PASARS Vojske Srbije“.

Predsjednik Uprave MBDA Eric Béranger, piše dalje u korporativnom priopćenju, naznačio je svoj ponos što ovaj ugovor premašuje čisto materijalno opremanje:

„Srbija je pozvana da se pridruži kao novi član kluba korisnika Mistrala i postane novi partner MBDA. Ali prije svega, ovaj ugovor je prva prekretnica suradnje koju ćemo izgraditi zajedno sa Srbijom, čiji su sigurnosni ciljevi slični onima Francuske i Europske unije“.

Jugoimportov PASARS-16 “Terminator”

Kako piše ugledni beogradski zrakoplovni portal Tango Six, integraciju raketa Mistral na srpski PASARS radio bi Vojno-tehnički institut, i to tako da bi na svako vozilo išle po dvije rakete sustava Mistral 3+, francuska IC kamera, te identifikacijski sustav IFF. To je prva nabava nekog PZO sustava u Republici Srbiji tijekom posljednjih 25 godina – 1994. Srbija je nabavila ruske sustave 9K310 Igla-1, te od tada nije dodatno opremala svoje snage PZO sustavima. Što se tiče Vučićeve najave o mogućoj kupovini nekih optoelektroničkih sustava, piše Tango Six, riječ je o opremi za modernizaciju tenkova.

Osim ovog glavnog sporazuma s MBDA, predstavnici srpskog Ministarstva obrane potpisali su još nekoliko dokumenata s vodećim francuskim vojnim tvrtkama. Tako je potpisan i Memorandum o razumijevanju između Ministarstva obrane Republike Srbije i kompanije Thales, koji su potpisali potpredsjednik te kompanije za Središnju Europu i Balkan Günther Trummer i v.d. pomoćnika ministra za materijalne resurse Nenad Miloradović, koji je potpisao i Memorandum o razumijevanju između Ministarstva obrane Republike Srbije i kompanije Safran (Odjel za kopnena vozila). Koliko je poznato, Srbija već neko vrijeme razgovara s Thalesom o kupovini radara Ground Master 200 (GM200). Potpisan je i Memorandum o razumijevanju između srpskog poduzeća „Prva Petoljetka – Namjenska“ iz Trstenika i francuske kompanije „‎IXBlue“.