Dan Pobjede nad fašizmom, Dan Europe i Dan Vojske Srbije – ove godine su ta tri praznika proslavljena u jednom danu, u utorak 9. svibnja, “spektakularnom” vojnom vježbom pod imenom “Čelik 2017”. Ona je dijelom bila prikaz operativnih sposobnosti vojske, gdje je korišteno bojno streljivo, a više od toga ogledni prikaz naoružanja i vojne opreme državnog poduzeća “Yugoimport-SDPR” – kojom bi VS trebala biti opremljena, kako kažu, do kraja godine, ali za koju se traže i potencijalni kupci u inozemstvu. Pripreme za vježbu počele su prije mjesec dana, i intenzivirane su tijekom zadnja tri tjedna. Za mjesto realizacije vježbe nije po običaju izabran poligon Pasuljanske livade, nego “Centar za ispitivanje namjenske vojne opreme Nikinci”, na samo 85 km od Beograda. U Nikincima se inače nalazi i “Tehničko opitni centar” gdje se razvijala i testirala većina borbenih sustava bivše JNA, ali sada i SDPR-a. Iako je najava vježbe bila spektakularna, prisutni promatrači mogli su vidjeti samo prototipove – dijelom već viđene prošle godine na paradi u Novome Sadu, uz samo nekoliko sredstava prikazanih sada po prvi put. Borbenu premijeru u Srbiji imali su: višenamjensko oklopno vozilo “Miloš” 4×4, višenamjensko borbeno oklopno vozilo “Lazar 3” 8×8, te raketni sustav “Alas C” (kojeg Srbija razvija u suradnji s Ujedinjenim Arapskim Emiratima), koji su početkom veljače ove godine bili izloženi i na Sajmu naoružanja i vojne opreme IDEX u Abu Dhabiju.
Vojna vježba “Čelik 2017” bila je sastavljena od dva dijela: (1) dinamičkog, na kojem je prisustvovao državni vrh i gosti, te (2) statičkog, na kome su dijelovi svog tog naoružanja i prikazani. Ono što je posebno privuklo pažnju srpske javnosti bio je taj dinamički dio, komad s pucanjem i detonacijama. Prikaz se izvodio po taktičkoj pretpostavci obrambene operacije koju izvodi brigada KoV Srbije u zoni sela Vitojevica, Ogar, Sibač, Hrtkovci, sve kako bi neprijatelju nanijeli teške gubitke. Za izvršenje zadatka formiran je borbeni raspored: zapovjedne snage (zapovjedništvo brigade), dva operativna postroja s pričuvom (2 pješačke bojne, 2 mehanizirane bojne i tehnička bojna u pričuvi), snage za borbenu i vatrenu podršku, te snage za osiguranje. Vježba se sastojala od 20 segmenata, izuzmu li se još i dva protokolarna. U prvom segmentu prikazano je zapovjedno mjesto brigade, gdje su bili i sadašnji predsjednik Srbije, noviizabrani predsjednik i sadašnji premijer Aleksandar Vučić, ministrica obrane Slovenije Andreja Katič (u bilateralnoj posjeti Srbiji), te ministri iz vlade, vojni izaslanici, ali i umirovljeni generali.
Jedan od novih helikoptera helikopter Mi-17V-5 u akciji
Gostima su prikazane mogućnosti OBVT “Lazar 3” u svladavanju različitih prepreka, među kojima i prolazak kroz vodu. Dinamički dio obilježila su lansiranja protuoklopne rakete s helikoptera i raketiranje avionom NJ-22 “Orao”, kojim su nakon ispaljivanja IC-mamaca tijekom pripreme napada bili gađani ciljevi na zemlji nevođenim raketnim zrnima kalibra 57 mm. Sposobnosti Vojske Srbije i MUP-a RS prikazane su na primjeru talačke krize, u kojoj je za desantiranje padobranaca upotrijebljen nedavno nabavljen helikopter Mi-17V-5 Vojske Srbije, kojeg se kasnije koristilo i za prijevoz ranjenika. Za iskrcavanje policijskih specijalaca korištena su dva helikoptera Bell 212, a podršku cijeloj akciji iz zraka pružao je vojni helikopter Gazela. Dinamički prikaz završen je djelovanjem raketnog topništva, i to samohodnim višecijevnim lanserom M96 “Orkan 2” koji se nije vidio, samohodnim višecijevnim modularnim lanserom “Morava” i moderniziranim višecijevnim raketnim sustavom “Oganj-modernizirani”. Iz sva ta tri oružja ispaljeno je čak 70 raketa. Kraj priredbe obilježio je nalet lovaca MiG-29 uz ispaljivanje IC mamaca. Na statičkoj izložbi bilo je postavljeno sve što je sudjelovalo u dinamičkom dijelu, među ostalim i lanseri raketa RLN-IC sustava PASARS-16. Uz brojna nova vozila, bila su prezentirana i razna sredstva koja se učestalo izlažu na svim sajmovima naoružanja “Partner” ili prilikom Dana vojske – tako se mogla vidjeti i samohodna haubica Sora kalibra 122 mm, zatim raketa Pauk, tenk M-84 AS1 – prvijenac “Yugoimport-SDPR”, kao i modernizirani 2K12 Kub, te bespilotne letjelice Vrabac.
Zaključak koji bi se mogao izvući iz vježbe “Čelik 2017” govori da je to bio Dan poduzeća “Yugoimport-SDPR”, kao i svih tvrtki povezanih s tom državnom kompanijom, kroz prikaz svih proizvoda iz njihovog asortimana – kako bi se privukli strani kupci preko vojnih delegacija i sklopili neki poslovi. Zanimljivo je da osim helikoptera, jurišnika “Orao” i manjeg dijela tenkova – većina prikazanih sredstava nije u operativnoj upotrebi vojske, iako se govori da će biti u naoružanju Vojske Srbije. Za sada su prikazani samo prototipovi, za koje je zapravo krajnje upitno da li će ikada ući u operativnu upotrebu – pa ipak, uz određene modifikacije i daljnja unapređenja, orijentacija na kotačna vozila tu pokazuje realni potencijal. U svakom slučaju, bez obzira na sve, može se smatrati da su četiri sata provedena u Nikincima bili kvalitetni. U nastavku ćemo se osvrnuti na neke od posebnih zanimljivosti pokazanih u okviru statičkog postava i taktičko-tehničkog zbora vojne vježbe “Čelik 2017”.
1. Višenamjensko oklopno vozilo “Miloš” M-16
Čast otvaranja vježbe dobilo je višenamjensko oklopno vozilo “Miloš” M-16, konfiguracije 4×4, naoružano daljinski upravljivom borbenom stanicom (DUBS) kalibra 12,7 mm. Njega je kompanija “Yugoimport-SDPR” proizvela u Velikoj Plani, u sklopu tvornice BSS (“Borbeni složeni sistemi”), a predstavljeno je na sajmu IDEX 2017. Platforma 4×4 čini ga idealnim za uloge raznolikih zapovjednih, izviđačkih i sanitetskih vozila, te platforme za protuoklopne rakete. Osnovni koncept vozila bazira se na samonosećem oklopnom tijelu, suvremenim sklopovima pogona i prijenosa snage te neovisnom ovjesu, uz maksimalnu borbenu masu od oko 14 tona. Za sada je “Miloš” M-16 opremljen samo daljinski upravljivom borbenom stanicom DUBS M-15, s mitraljezom kalibra 12,7 mm, a na samoj vježbi iz njega je izašlo pješačko odjeljenje naoružano novim automatskim puškama kalibra 6,55 mm.
Vozilo “Miloš” M-16 dugo je 5,42 m, široko 2,48 m i visoko 2,3 metra. U katalogu se navodi da je njegova maksimalna brzina 110 km/h, što su potvrdili i njegovi vozači, uz maksimalni radijus kretanja od oko 600 km. Također se navodi da “Miloš” M-16 svladava nagib od 60%, bočni nagib od 30 stupnjeva, vertikalnu prepreku od 0,6 m, rov od 0,9 m, te vodenu prepreku dubine do 1 m. Dizajn vozila “Miloš” zadaje V-oblik dna platforme i pokretne podne oplate, koje bi navodno ponijele eksplozije i do 6 kg TNT – vozilo ima 8 sjedišta koja umanjuju efekt eksplozije. Vozilo ima STANAG 4569 razinu zaštite III (štiti od pancirnog metka 7,62×51 mm sa zrnom od volfram-karbida s daljine od 30 m pri brzini od 930 m/s). Zapremina dijela za prijevoz vojnika iznosi oko 9 m3. Modularne sklopove poput čvorišta i diferencijala razvila je francuska kompanija “Texelis”, a kruta osovina u sprezi sa neovisnom suspenzijom (dobivena od irske kompanije “Timoney”) omogućava njegovu visoku razinu prohodnosti. Upravljački sustav vozila također je razvila kompanija “Timoney”, a kompletan dizajn sklopova kotača odradila je britanska kompanija “Tyron”. Vozilo pokreće američki diesel-motor Cummins ISB300 od 300 KS, uz automatsku transmisiju Allison 3500SP sa 6 brzina.
2. Višenamjensko borbeno oklopno vozilo “Lazar 3”
Vozilo “Lazar 3” u varijanti s ruskom kupolom MB2-02
Prethodnik višenamjenskog borbenog oklopnog vozila “Lazar 3”, pod imenom “Lazar 2” 8×8, imao je premijeru na sajmu naoružanja i vojne opreme Partner 2013. Od tada se radilo na njegovom poboljšanju, a javnu premijeru imao je 21. lipnja 2016. godine tijekom policijske vježbe “Drina 2016”, kao i na paradi povodom Dana vojske u Novom Sadu prošle godine. “Lazar 3” pripada kategoriji višenamjenskih oklopnih vozila (Multi Purpose Armored Vehicle – MRAV), a njegova poboljšanja obuhvaćaju: povećanu razinu osnovne balističke i protuminske zaštite (za jedan stupanj); bolju konstrukciju modularnog oklopa, oblika i nagiba; unutrašnjost s termo oblogom te bolji raspored pogonskih uređaja, naoružanja, specijalnih uređaja i posade. Povećane su širina i dužina vozila, ugrađen je snažniji diesel-motor s automatskom transmisijom, poboljšan je sustav neovisnog oslanjanja hodnog dijela i primijenjene su gume širokog profila sa središnjom regulacijom pritiska. Unaprijeđen je sustav kružnog izviđanja danju i noću, konstrukcije sjedišta i obloga; efikasniji je sustav za grijanje i ventilaciju posadnog prostora, olakšano je upravljanje, optimizirana je ergonomija, primijenjen novi asimetrični digitalni maskirni uzorak. Postavljeni su poklopci na krovu i iznad motora na desnoj strani; stavljeni su brisači na bočne prozore; ojačana je nepropusnost spojeva konstrukcije, vrata i prozora; video sustav za vožnju je u zaštitnom kućištu, a omogućeno je i otvaranje zadnje rampe s vozačke pozicije.
Pješaštvo ukrcano u “Lazar 3” gleda prema vanjskim puškarnicama
Oklopno tijelo izrađeno je od pancirnog čelika, a stakla prozora su od pleksiglasa (razina zaštite III, STANAG 4569, sa svih strana vozila, a s prednje strane je III+). Dodatnim oklopom montiranim preko osnovnoga postiže se zaštita razine IV, a s prednje strane čak V. Predviđena je i mogućnost postavljenja rešetkaste ograde (tzv. slate armor) za efikasniju zaštitu od protuoklopnih sredstava (klase RPG -7). Pod je oblikovan u V-profilu, zaštita od eksplozije ispod vozila je razine IIIa (PTM ili IES od 8 kg TNT) za eksploziju ispod kotača, a razine IIIb kada je eksplozija ispod centra vozila. Sustav preživljavanja u borbi štiti i od NBK sredstava filtriranim sustavom ventilacije, koji odvodi barutne plinove i daje nadtlak u vozilu. “Lazara 3” pokreće suvremeni diesel-motor Cummins ISM500, jačine 500 KS i mase 1.000 kg. Riječ je o četverotaktnom motoru sa šest cilindara, volumena 11 litara, s turboprehranjivačem rashlađenog zraka i direktnim ubrizgavanjem goriva s elektronskom kontrolom pumpe. Automatska transmisija s mjenjačem Allison 4500 ima 6+1 stupanj prijenosa, čime je olakšana ekonomija vučne snage. Na vozilu “Lazar 3” za sada su predviđena dva suštinska modula naoružanja – (1) daljinski upravljiva borbena stanica (DUBS) kalibra 12,7 mm M-15, i (2) oružna kupola MB2-02 (uvoz iz Ruske Federacija), s topom kalibra 30 mm, strojnicom PKTM 7,62 mm, automatskim bacačem granata 30 mm i bacačima dimnih kutija. Broj članova posade ovisi o osnovnom naoružanju – u DUBS varijanti posadu čini 12 ljudi (3+9), a s kupolnim naoružanjem 11 ljudi (3+8). Posada može djelovati iz vozila i osobnim naoružanjem, iz puškarnica (2×5) i sa zadnjih vrata.
Vozilo “Lazar 3” s DUBS M-15 / 12,7 mm
DUBS M-15/12,7 mm obuhvaća strojnicu 12,7 x108 Zastava M 87 (sustav NSV model 07 za kupolnu ugradnju) i pojednostavljeni sustav upravljanja vatrom (SUV). Sustav je namijenjen gađanju zemaljskih ciljeva (laka oklopna ili transportna vozila, zapovjedna mjesta te neprijateljsko ljudstvo na daljinama do 2.000 m) i niskoletećih podzvučnih ciljeva na daljinama do 1,500 metara. DUBS M-15 ima kružno polje djelovanja od 360 stupnjeva, s elevacijom od -7 do +60 stupnjeva. Osnovni način upravljanja i gađanja je daljinski, preko zapovjednog bloka i joysticka u unutrašnjosti vozila, uz pomoćno ručno upravljanje. DUBS M-15 teži 310 kg bez borbenog kompleta, a 340 kg s njim. Strojnica Zastava M 87 postavlja se na platformu s nosačima, a zaštićena je oklopom od stakloplastike. Desno od nje, u zaštićenom kućištu, su izvidničko-ciljničke sprave s TV kamerama za dnevni i noćni režim, dok je optički kolimatorski ciljnik za pomoćni režim ciljanja njoj na desno. Strojnica ima pancirno zapaljivo streljivo B-32 i pancirnozapaljivo-obilježavajuće streljivo BZT-44, redenički povezano i pakirano u kutije po 180 komada.
Kupola MB2-02 (proizvod Muromteplovoza iz Rusije) se koristi pri modernizaciji ruskih oklopnih transportera obitelji BTR 8×8 i BMP-2, teži oko 1.500 kg bez borbenog kompleta i ima balističku zaštitu razine V (ruski standard GOST R50963-81). Ovaj sustav obuhvaća automatski top 2A42 kalibra 30×165 mm s dvostrukim hranjenjem, spregnutu strojnicu PKTM kalibra 7,62 mm, spregnuti automatski bacač granata AG-30, te bacače dimnih kutija BDK 902B (na čelu kupole, lijevo i desno od topa). Moderan automatski top 2A42 kalibra 30 mm ima životni ciklus cijevi od 6.000 do 9.000 metaka, i dolazi s dva kompleta streljiva (300 i 500 metaka u redenicima), s više vrsta projektila – od trenutno fugasno-zapaljivih, trenutno fugasnih, trenutno fugasno-fragmentiranih s traserom, do pancirno-obilježavajućih s balističkom kapom i probojnošću od 20 mm oklopa. Rasprskavajući i samozapaljivi projektili imaju samolikvidator, a “Sloboda Čačak” je proizvela gotovo identično streljivo 30×165 (osim potkalibarnog). Iz topa se pješački i slabije zaštićeni ciljevi lako gađaju do daljina od 4 km, laka oklopna vozila do 1,5 km, i dozvučni ciljevi u zraku do 2 km visine i 2,5 km daljine. Spregnuta strojnica PKTM kalibra 7,62 mm ima 2000 metaka u kompletu, efikasno djeluje po pješaštvu na daljini do 1,5 km, a automatski bacač granata 30 mm AG-30 (200 granata u kompletu, spregnut s topom) je efikasan protiv pješaštva van zaklona i u lakšim zaklonima do 1.700 metara. Za izviđanje te gađanje se koristi kombinirana dvokanalna nišanska sprava TKN-4GA-02 (s dnevnim i noćnim kanalom), ili pomoćna jednokanalna nišanska sprava 9Š 119-01, te SUV s balističkim računalom.
Ono što “Lazaru 3” definitivno nedostaje je POVRS dometa 5 – 10 km. Sasvim je sigurno da se “Lazar 3” neće zadržati samo na kupolnom naoružanju, već će biti razvijane i drugačije varijante – s minobacačem kalibra 120 mm, raketnim lanserima za PZO i PO, te amfibijskim svojstvima vozila. Vojska Srbije treba dobiti 12 “Lazara 3”, a Žandarmerija još 6 komada – no to je upitno, za razliku od nabave za policiju.
3. Vođeni raketni sustav “ALAS C”
Na vježbi “Čelik 2017” svoju premijeru imao je raketni sustav “Alas C” kojeg razvijaju kompanije “EDePro” i “Yugoimport-SDPR” s partnerima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Iz ovog sustava je vršeno nekoliko lansiranja u toku pripreme za vježbu, i onda tijekom vježbe, na pokretni cilj – što je bilo viđeno putem uživo prijenosa (prisutne novinarske ekipa nisu vidjele lansiranje uživo, kao ni sustav na poligonu ili u statičkom postavu). Raketni sustav “Alas” razvijen je na bazi napuštenog projekta “Polypheme”, za djelovanje po raznim neprijateljskim ciljevima, kao što su tenkovi, borbena vozila pješaštva, poljska utvrđenja, zapovjedna mjesta, infrastrukturni objekti, brodovi na moru i priobalju, industrijski objekti, niskoleteći helikopteri i dr. Međutim, njegova je posebnost izuzetna razina preciznosti, ostvarena zahvaljujući ugradnji TV ili IC glave za samonavođenje. Ovaj raketni sustav nije vezan za jednu vrstu lansirne platforme – može biti ispaljivan s brodova, s raznih platformi na gusjenicama ili kotačima, sa stacionarnih lansera, pa čak i s helikoptera. Zemaljska komponenta raketnog sustava “Alas”, koju opslužuju dvojica vojnika, obuhvaća zapovjedno mjesto i lansere raketa na različitim platformama. Njegove vođene rakete imaju maksimalni domet 25 km, s mogućnošću povećanja do 60 kilometara. Projektili dužine 2.040 mm, promjera 175 mm, i razmaha krila od 1.440 mm testirani su u temperaturnom rasponu od -30 do +70 stupnjeva Celzijusa. Njihova ukupna masa je 50 kg, od čega 10 kg otpada na bojnu glavu.
Vođenje je kombinirano – na srednjem dijelu putanje vođenje se ostvaruje pomoću inercijalne platforme koja raketu vodi u očekivanu zonu cilja (proračunatu temeljem podataka izviđačkih platformi), a nakon dolaska u zonu cilja primarni senzor postaje stabilizirana glava za samonavođenje koja šalje kvalitetnu sliku cilja do zapovjednog mjesta, putem optičkog kabla propusnosti 200 Mbit/s koji se odmotava do zadnjeg dijela rakete. Slika se prenosi do prikaznika na zapovjednom mjestu, a istim tim optičkim kablom se prenose i zapovijedi na raketu – omogućavajući operatorima izbor optimalne udarne točke, preusmjeravanje rakete na drugi cilj, odnosno samouništenje, ukoliko taktička situacija to nalaže. Time je operater stalno u petlji vođenja, tako da je čovjek (a ne mašina) finalna instanca koja odlučuje o tijeku napada, smanjujući opasnost kolateralne štete. Ujedno, vođenje rakete optičkim kablom omogućava gađanje ciljeva koji nisu u izravnoj liniji pogleda (ciljeva u zaklonjenom položaju) – čime raste borbena otpornost lansera i zapovjednog mjesta, kojima neprijatelj ne može lako i brzo odrediti položaj. Kada operator izabere cilj, raketa prelazi u fazu napada, obrušavajući se na izabranu točku. Nakon provedbe napada, ukoliko nije kompromitiran položaj lansera, posada može započeti napad na novi cilj. Bojne glave su modularnog tipa: kumulativne, tandem-kumulativne ili rasprskavajuće. Probojnost kumulativne bojne glave prelazi 800 mm valjanog homogenog oklopa iza kutije eksplozivnog reaktivnog oklopa.
Poduzeće EDePro prezentiralo “Alas C” na sajmu Partner 2015
Raketa se lansira pod kutom ne manjim od 60 stupnjeva, uz pomoć dva raketna motora na čvrsto gorivo, koji osiguravaju potisak za dostizanje visine ne manje od 300 metara, nakon čega raketa prelazi u horizontalni let pogonjena putnim turbomlaznim motorom Mungos, potiska 40 daN. Taj je motor u srednjem dijelu trupa rakete i napaja se zrakom iz dva usisnika smještena simetrično u osi projektila. Radi se o konvencionalnom tipu motora, s aksijalnim kompresorom, komorom za sagorijevanje i jednostupanjskom aksijalnom turbinom – koji na manevarskom dijelu putanje projektilu osigurava maksimalnu brzinu do 180 m/s, te domet između 5 i 25 kilometara. Raketa se može programirati i za let po unaprijed zadanoj putanji, po koordinatama kontrolnih točaka, uz mogućnost uključivanja glave za samonavođenje radi otkrivanja potencijalnih ciljeva. U takvim misijama, “Alas” postaje izviđačko-raketni sustav sa sposobnošću brze reakcije u zoni cilja. Najbitnije modifikacije na posljednjoj verziji rakete tiču se ugradnje još jednog para krilaca radi poboljšavanja stabilnost prilikom valjanja (TV navođenja), i novih rešetkastih uvodnika zraka u ravnini rakete, koji dižu aerodinamičnost te ujedno zadržavaju veće čestice iz zraka. Svjetska prezentacija raketnog sistema “Alas” bila je na izložbi vojne opreme IDEX 2017. godine u Abu Dhabiju. Verzija koja se razvija za Ujedinjene Arapske Emirate je obalni raketni sustav za uništavanje brzih patrolnih čamaca s kojima raspolaže Iran. Također se predviđa i instaliranje na patrolne brodove i fregate. “Alas C”, prikazan u Nikincima, montiran je na NIMR u verziji 6×6 – vozilo teško 10 tona, oklopljeno prema STANAG 4569 razine III, s maksimalnom brzinom do 135 km/h, i kapacitetom za prijevoz osam osoba. Projekt NIMR započeo je 2000. kao skupni poduhvat “Bin Jabr Group” (BJG) i “Razvojnog ureda” jordanskog kralja Abdullaha II (koji je kasnije izašao iz sporazuma), i do sada je oko 1.000 primjeraka isporučeno vojskama Libije i UAE.
4. Protuzrakoplovni topničko-raketni sustav PASARS -16 “ Terminator”
Yugoimport-SDPR “Terminator” bez raketa
Samohodni hibridni PZO sustav “Protu-Avionski Samohodni Artiljerijsko Raketni Sustav”, PASARS-16, javnost Srbije prvi puta je vidjela prošle godine u Novom Sadu. On je namijenjen za zaštitu oklopno-mehaniziranih sastava KoV od napada iz zraka, kao i za djelovanja po ciljevima na zemlji, tijekom kretanja ili u borbi. Njegovo naoružanje čine modificirani automatski top 40 mm L/70 BOFORS, te dvostruki lanser inercijalno i IC samonavođenih PZ raketa, na zajedničkoj obrtnoj platformi, ugrađenoj na modernizirano vozilo FAP 2026, s novom oklopljenom kabinom niskog profila. Švedski jednocijevni vučni protuavionski top L/70 Bofors kalibra 40 mm (brzina gađanja 300 met/min, uz elevaciju od -4 do +90 stupnjeva) tu je postavljen na kamion FAP- 2026BS/AV konfiguracije 6×6, s potpuno novim dizajnom oklopljene kabine izrađene u poduzeću “Zastava kamioni”. Pored topa, na sustav su integrirane i dvije rakete zemlja-zrak RLN-IC s infracrvenim samonavođenjem – konstruirane temeljem sovjetske rakete zrak-zrak R-13M. Taj projektil kalibra 170 mm težak je 125 kg (bojna glava od 11 kg), i ima maksimalnu brzinu od 800 m/s. Raketa RLN-IC ima potpuno novi motor, novu bojnu glavu, blizinski upaljač i moderniziranu infracrvenu glavu za samonavođenje. Takav ukupni kombinirani sustav ima masu od 17.000 kg u borbenom položaju, a sposoban je iz transportnog preći u borbeni položaj za samo 30 do 60 sekundi. Namijenjen je trupnoj protuzračnoj obrani, te zaštiti važnih objekata uz maksimalni efikasni domet od 8 km po visini i 12 km po daljini.
Na PASARS-16 je ugrađen automatski punjač, sustav satelitske navigacije (GPS), te sustav za vezu sa zapovjedništvom bitnice i modificiranim radarom Žirafa. Iako je ovaj sustav projekt VTI, u integriranju naoružanja sudjelovali su i “Prva petoletka” iz Trstenika, te “Tehnički remontni zavod” iz Čačka. Izradu hidraulike, kao i završnu integraciju, izvela je firma “Srboauto” iz Beograda. Na vježbi “Čelik 2017” sustav PASARS-16 prikazan je bez raketa. Gađalo se samo iz topa kalibra 40 mm i to rafalno s 5 granata. Tokom gađanja bilo je pogodaka u metu, ali i prebačaja. Top je napravljen da pogodi avion na 4.500 metara, a ciljeve na zemlji gađa isključivo u samoobrani. Nagađa se da je ideja iza konstrukcije sustava PASARS-16 zapravo bila pronalazak zamjene samohodnom protuavionskom sustavu M53/59 30/2 “Praga”.
5. Još ponešto pokazane teže tehnike
Samohodne haubice “NORA B-52” u djelovanju na Nikincima
Samohodna haubica “NORA B-52” predstavlja borbeni sustav na koji Srbija najviše računa i kojeg se uspjelo izvesti u Keniju, Uniju Mjanmar i Bangladeš, a po novim i neprovjerenim informacijama navodno i u Pakistan. Dakle, “NORA B-52J1” predstavlja kapitalno naoružanje iz vlastite proizvodnje, koje je doživjelo prvi izvozni uspjeh, a 6 komada bi Vojska Srbije trebala dobiti do kraja godine kao donaciju. Na vježbi su NORA-e ispalile dva plotuna. Međutim, kritičari ove haubice smatraju da je njen nedostatak korištenje “koritaste” kolijevke topa, kao kod ruskog topa M46 130 mm, što za posljedicu ima ograničenje rada automatskog punjača pri nekim elevacijama, tako da maksimalna brzina paljbe od 4 granate u minuti nije najbolje rješenje viđeno u svijetu. Naravno, diskutabilan je i relativno mali kapacitet auto-punjača (12 granata) koji predstavlja dodatno ograničenje. Uzme li se u obzir princip borbenog djelovanja samohodnog topništva (“shoot and scoot“), taktički je upitno treba li insistirati i na potpunom oklapanju ovih vozila. Osim toga, kritičari zamjeraju i sam način nabave, tj. poklon 6 NORA u zamjenu za zemljište bivše vojarne, zbog čega je navodno mijenjan i pravilnik o opremanju VS. Još se i više zamjera činjenica da su na njihovim vozilima bile privremene civilne umjesto vojnih tablica.
Upitno modernizirani M-84AS-1
Na vojnoj vježbi “Čelik 2017” (kao 11. segment vježbe) prikazano je djelovanje tenkova M-84, među kojima je premijeru imala i njihova modernizirana varijanta pod oznakom AS-1. Projekt modernizacije vodio je “Yugoimport-SDPR”, dodavanjem moderniziranog sustava upravljanja vatrom (SUV), koji je dobio termovizijsku kameru i TV kameru u 2ATK ciljničkoj spravi. Za top 2A46 kalibra 125 mm koristi se novo streljivo, koje nije prikazano na taktičko-tehničkom zboru. Tenk je dobio na kupoli montiranu daljinski upravljivu borbenu stanicu DUBS M-15 kalibra 12,7 mm, koja omogućava zapovjedniku tenka da iz unutrašnjosti kupole danju i noću (TMV, TV, LD) gađa zemaljske i zračne ciljeve. Tenk je opremljen uređajem za otkrivanje radarskog zračenja. Na tenku, osim eksplozivno reaktivnog oklopa II generacije, na zadnjoj strani je po uzoru na ruski tenk T -72B3 i B3M postavljen rešetkasti oklop, tzv. kavez kao zaštita od kumulativnih projektila. Na bokovima s prednje strane nalaze se produženi protuoklopni ekrani. Tenk je navodno dobio i nova sredstva veze kompanije “Thales”, zapovjedno informacijski sustav KIS za podršku u zapovijedanju oklopnim jedinicama, te sustav za navigaciju GPS. Snaga motora je navodno s 780 KS povećana na 840 KS. Tenk je dobio i uređaj za zaštitu od nepravilnog starta, kao i novu NBK zaštitu. Ono što se može zamjeriti – prikazano je gađanje iz pokreta tenkova M-84 i M-84A, ali je gađanje iz topa verzije AS-1 (iz mjesta i pokreta) izostalo. Navodno je tu došlo do otkazivanja SUV-a, tako da sam M-84AS-1 nije ni dovršio svoje sudjelovanje u vježbi.
“Daljinski kontrolirano besposadno zemaljsko vozilo (DKBZV) Miloš”
Ponešto boljim se pokazalo “Daljinski kontrolirano besposadno zemaljsko vozilo (DKBZV) Miloš”, namijenjeno uništavanju i onesposobljavanju pojedinačnih i grupnih ciljeva na daljinama do 800 metara, uz potpunu daljinsku kontrolu kretanja vozila te njegovih oružnih sustava s udaljenog sigurnog mjesta. Radi se o gusjeničnom besposadnom vozilu kojim se upravlja daljinski bežično. Vozilo je opremljeno strojnicom PKT 7,62 mm i bacačem granata RBG 40 mm/6M 11. Izviđačko-ciljnički sustav čini širokokutna dnevna kamera, uskokutna dnevna kamera, termovizijska kamera i laserski mjerač daljine. Vozilo je dugo 1.725 mm, široko 770 mm, i visoko 475 mm. Njegova ukupna masa je 400 kg, a pokretanje platforme ostvaruje se po pravcu, te kutno, maksimalno 30 stupnjeva u sekundi/na svih 360 stupnjeva, uz elevaciju od maksimalno 10 stupnjeva u sekundi, od -10 do +45 stupnjeva.
Hrvatska delegacija u razgledu rakete “Šumadija”
Za kraj, spomenimo još i da je na prigodnom taktičko-tehničkom zboru bila prikazana je i vođena balistička raketa “Šumadija”. Taj je raketni sustav namijenjen uništavanju površinskih ciljeva neprijatelja – kao što su vojne baze, aerodromi, luke i lučka postrojenja, važna transportna čvorišta i raskršća, tvornička postrojenja te drugi važni kopneni nepokretni objekti na daljinama između minimalno 70 km i maksimalno 285 km u razini mora. Svoju premijeru “Šumadija” je imala na sajmu vojne opreme i naoružanja IDEX 2017 u Abu Dhabiju. Ova raketa je tada definirana kao srpski faktor odvraćanja. Raketni sustav “Šumadija” organiziran je u osnovnoj formi bitnice, s mogućnošću da svako lansirno vozilo može djelovati i neovisno. Njegova raketa dugačka je 8,25 metara, kalibra 400 mm, uz raspoloživost 200 kg teških razornih i rasprskavajućih bojnih glava s multifunkcionalnim upaljačima.
* Gost autor: Andrej Mlakar, novinar iz Beograda
