Već desetljeće Srbija kalkulira o vraćanju vojnog roka. Posebnu pomutnju izazvao je u ožujku 2014. bivši načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Ljubiša Diković tvrdnjom da „mi nismo zatvorili tu mogućnost“, no ubrzo ga je demantiralo priopćenje Ministarstva obrane o tome kako „trajno strateško opredjeljenje kojim se vrši  profesionalizacija Vojske Srbije isključuje razmatranje i postavljanje na dnevni red pred državne organe pitanje redovnog služenja vojnog roka“. Time je ta tema stavljena ad acta sve do danas.

Miloš Vučević, ministar obrane Srbije u očekivanju novog mandata

Danas je, naime, iz Srbije stigla vijest kako je službeno pokrenuta inicijativa o uvođenju obaveznog vojnog roka. Da je do te inicijative došlo, te da će se o njoj ozbiljno razgovarati u narednom razdoblju potvrdio je ministar obrane Miloš Vučević (ministar koji je na odlasku, barem dok Srbija ne dobije novu vladu  nakon izbora  održanih 17. prosinca).

„Mi ćemo u danima, tjednima i mjesecima koji su pred nama dobiti odgovor kada da se Vojska Srbije i Ministarstvo obrane, ako bude takve političke podrške i političke odluke, spreme za implementaciju. Nama je potrebno i određeno vreme da se infrastruktura pokrene, da vojarne budu pripremljene, da regrutni centri rade na potrebnom nivou“,

rekao je ministar Vučević i dodao da su Generalštab Vojske Srbije i Ministarstvo obrane pokrenuli inicijativu prema predsjedniku Republike i vrhovnom zapovjedniku Vojske Srbije, a potom i prema Vladi Republike Srbije i Narodnoj skupštini. Srbija je s obaveznim vojnim rokom završila prije 13 godina i zbog toga se danas, među ostalim, bori sa slabijom popunjenosti vojske, rekao je Vučević. Ako do toga dođe, Ministarstvo obrane i Vojska Srbije bili bi u kratkom roku spremni za prihvat prvih regruta koji bi, prema postojećoj zamisli, ipak služili kraći vojni rok nego ranije, naglasio je Vučević:

„Shvaćajući sve okolnosti suvremenog života, ako ova inicijativa bude podržana, bit će predložen kraći oblik obaveznog služenja vojnog roka u periodu od najviše do četiri mjeseca. Za to vrijeme mogli bi dobiti obučenog vojnika i svakako sigurniju državu. Naravno da ostaje profesionalni sastav Vojske Srbije, kao nositelj ključnih aktivnosti Vojske, tako da se ne spremamo za ratove i ni za kakve sukobe. Smatramo da je ovo od koristi za cijelu državu, za cijelo društvo i za sve koji će sutra služiti vojni rok, jer će se sigurno bolje osjećati i biti na ponos cijele domovine i njihovih obitelji, a i ja se radujem razgovoru o ovoj temi“. 

Vučevićeve izjave priopćenjem je podebljao i Generalštab Vojske Srbije:

„Prijedlog Generalštaba Vojske Srbije dolazi nakon detaljnog razmatranja opće sigurnosne situacije i suvremenih izazova sa kojima se suočava Republika Srbija kao vojno neutralna zemlja, koji su nametnuli potrebu za prilagođavanjem modela popune Vojske Srbije, a koji bi omogućio jačanje ukupnog regrutnog potencijala i osposobljavanje većeg broja građana za obranu naše zemlje“.

Inicijativa je pokrenuta, poručuju iz Generalštaba, „u cilju podizanja obrambenih sposobnosti Vojske Srbije kroz pomlađivanje i unapređenje popune i obučenosti aktivnog i rezervnog sastava“.

Opći vojni rok u Srbiji ukinut je 1. siječnja 2011., od kada vojnu obvezu mogu služiti samo dobrovoljci. No i njih ima sve manje – od 2011. do 2018. kroz dragovoljno služenje vojnog roka prošlo je 11.000 ljudi. Sada je sasvim izvjesno da će se o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka (ili barem obaveznog vojnog osposobljavanja) ozbiljno razgovarati, a možda ga u konačnici i uvesti. Prema analizi srpskog Ministarstva obrane iz 2016. godine, prva godina vraćanja vojnog rok koštala bi oko 600 milijuna eura, iako su se naknadno razni političari trudili uvjeriti javnost da bi troškovi sigurno bili manji.

Uvođenje makar skraćenog obaveznog vojnog roka nije jedini relikt prošlosti o kojem se u Srbiji razmišlja. Naime, kako je objavio portal Balkanska bezbedonosna mreža, u Bijeloj knjizi obrane Republike Srbije, objavljenoj krajem listopada prošle godine, predviđeno je formiranje Vrhovnog zapovjedništva i Stožera Vrhovnog zapovjedništva u ratnom i izvanrednom stanju. Ova su tijela posljednji put postojala 1999. godine, u vrijeme sukoba s NATO-om radi „lakšeg rukovođenja snagama obrane zemlje“. Sličan se razlog za uspostavu ovih tijela navodi i sada – „Radi jedinstvenog zapovijedanja i rukovođenj snagama obrane u izvanrednom i ratnom stanju predviđeno je  formiranje Vrhovnog zapovjedništva i  Stožera Vrhovnog zapovjedništva“.

Mojsilović, Stefanović, Dodik i Vučić na vježbi “Munjeviti udar 2021”

Uz ove dvije novosti, počelo se nanovo postavljati i pitanje da li Srbija ponovno ima određene aspiracije u regiji. Na popisu bi se mogle naći 3 zemlje – uz već standardno Kosovo, tu su još i Crna Gora (u kojoj je politička situacija već neko vrijeme prilično nestabilna, a prosrpske stranke doživljavaju novi uzlet), te Bosna i Hercegovina, prije svega zbog Vučićevog „malog“ Milorada Dodika i njegove Republike Srpske.

*Photo: Ministarstvo obrane Srbije