Kad se otvori priča o nekakvim kampovima za obuku mladih u regiji, odmah se vidi jedna ozbiljna razlika. U Sloveniji i Crnoj Gori takve su aktivnosti u organizaciji države, kao što se takve sklonosti moglo nazrijeti i za Hrvatsku u kojoj je nekakvo „temeljno vojno osposobljavanje“ bilo temom tijekom 2017. godine. Za razliku od toga, u Srbiji se posljednjih dana gleda nešto drugo – osnivanje „patriotskih kampova“ mimo državne organizacije. Riječ je ondje o kampiranjima na kojima bi neki tamošnji veterani krenuli obučavati starije maloljetnike i mlađe punoljetnike domoljublju, pravoslavlju, tjelovježbi i pojedinim vojnim vještinama. Ovo su aktivnosti izvođene u suradnji s „partnerima“ iz Ruske Federacije, konkretno s pojedinim pripadnicima privatne vojne kompanije „E.N.O.T Corp“. Riječ je o formalno privatnom poduzeću bliskom vlastima u Kremlju, čije su borbene postrojbe posljednjih godina bile uočene na pobunjenom istoku Ukrajine, u Siriji, Tadžikistanu i Nagorno-Karabahu. No, krenimo po redu.
Slovenija i Crna Gora
Kao što smo već pisali, od 2005. godine Slovenska vojska krajem lipnja za srednjoškolce organizira besplatni 6-dnevni (od ponedjeljka do subote) vojni kamp pod ne baš maštovitim nazivom „MORS i MLADI“. Cilj je kampa približiti vojne vještine mladima koji nisu sigurni je li vojnički život baš za njih, a razmišljaju i o vojnom pozivu kao svom budućem zanimanju. Tijekom kampiranja, pripadnici Slovenska vojske upoznaju srednjoškolce s naoružanjem i vojnom opremom, s borbenim djelovanjem na simulatoru, s pripremnim postupcima za pucanje i za pucanje s malokalibarskom puškom, s maskiranjem, pripremom vatre i hrane, s kretanjem na bojištu, s osnovama orijentacije, te s vojnim pravilima ponašanja te običajima. Za punoljetne učenike i studente kamp traje 2 tjedna, ali zahtijeva povećanu psihofizičku sposobnost, zbog čega kandidati prethodno prolaze obavezan zdravstveni pregled. U ovakav kamp kandidati se mogu prijaviti po nekoliko puta, o čemu onda ovisi i program koji pohađaju. Oni koji su barem jednom već bili u vojnom kampu prolaze program za tzv. „višu razinu osposobljavanja“, koja uključuje i prikaz te rad s različitim bojnim sredstvima i sustavima Slovenske vojske.
Korijeni sličnog (polu)vojnog programa za mlade u Crnoj Gori sežu u 2016. godinu. Naime, u srpnju te godine Ministarstvo obrane i Vojska Crne Gore organizirali su po prvi puta tzv. ljetni vojni kamp za mlade, „unovačivši“ 30 srednjoškolaca između 16 i 18 godina, koji su na dobrovoljnoj osnovi od 11. do 24. srpnja 2016. „uživali“ u kampu organiziranom u jedinicama Vojske Crne Gore u Kolašinu i u Pljevljima. Kako je naglasilo Ministarstvo obrane CG, „programom je predviđena svakodnevna obuka u raznim vojnim i drugim vještinama“, i to: (1) sanitetska obuka, (2) topografija i natjecanje u orijentaciji, (3) rukovanje naoružanjem i gađanje, (4) obuka u radu sa sredstvima veze, (5) logorovanje – ishrana i preživljavanje u prirodi, obuka na brzim vodama i splavarenje (rafting), izviđački sadržaj i orijentacija u noćnim uvjetima, te (6) obuka u penjanju. Cilj kampa je da „mladi ljudi iz Crne Gore, kroz aktivnosti i druženje, razvijaju osjećaj solidarnosti i drugarstva, stječu znanja o značaju Vojske u društvu, i time jačaju zanimanje za vojni poziv“. Baš slučajno su se gotovo isti ciljevi mogli početkom 2017. čuti i od brojnih hrvatskih dužnosnika – jačanje zajedništva i solidarnosti, popularizacija vojnog poziva, vojska kao dio hrvatskog društva… „Profesija vojnika oblikuje vaš karakter u smislu da postajete odgovorni i sposobni da se sa svim životnim izazovima nosite lakše i uspješnije od drugih, da budete požrtvovni i posvećeni. Želja nam je da na kratko vrijeme, noseći uniforme i čizme, koje su osnovni simbol vojničkog poziva i sazrijevanja brojnih generacija širom svijeta, sagledate i osjetite što znači biti discipliniran, odgovoran i odlučan“, pojašnjavao je u srpnju 2016., uoči početka prvog ljetnog vojnog kampa, tadašnji načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore admiral Dragan Samardžić.
No, dok je Hrvatska u međuvremenu izgleda odustala (barem za sada) od modela tzv. „temeljnog vojnog osposobljavanja“ kakav je razmatrala početkom mandata vlade Andreja Plenkovića, Crna Gora je sa svojim programom ovog tipa nastavila, proširivši ga i na inozemstvo. Tako je u ovogodišnjem ljetnom kampu, održanom u drugoj polovici srpnja 2018. godine, u vojarni „Milovan Šaranović“ u Danilovgradu, osim 45 mladih Crnogoraca bilo i 5 srednjoškolaca iz Makedonije. Petorici najboljih sudionika kampa Vojska i Ministarstvo Crne Gore organizirat će, ili su barem tako obećali, posjet Centru za obuku kadeta u Velikoj Britaniji.
Naznake hrvatskog sustava
Prva polovica 2017. godine u Hrvatskoj je prošla uz žestoke polemike o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka, ili umiveno rečeno – temeljnog vojnog osposobljavanja. Bilo je to doba intenzivnog rada na Strategiji nacionalne sigurnosti, i promišljanja izmjena postojećih obrambenih zakona, a argumenti za uvođenje čvršćeg ili labavijeg vojnog roka kretali su se od banalizacije (učenje sadnje cvijeća) do militarizacije (vojni rok kao odgojna funkcija). Glavni stožer OS RH, odnosno njegov načelnik general Mirko Šundov u emisiji „Otvoreno“ (HTV 1, 01. veljače 2017.) jasno je izjavio da GS analizira i simulira model temeljnog vojnog osposobljavanja:
„Cilj je imati razrađen jedan model koji će biti isplativ, koji će biti racionalan – i on bi obuhvatio osposobljavanje mlade generacije u temeljnim vojnim vještinama, kao što su primjerice rukovanje osobnim, lakim naoružanjem, gađanje, zatim orijentacija, boravak na terenu… da se mladi ljudi znaju snaći u tim prilikama, i u tim prigodama u prirodi, zatim područje zaštite, samo-zaštite, prve pomoć, samopomoći. Vidimo da su i u tom smislu ugroze – od onih svakodnevnih situacija u kojima se mogu naći u životu, zatim tu je edukacija i osposobljavanje u primjeni mjera zaštite od nuklearnog, kemijskog… i bioloških situacija. Jednako tako, mi držimo da bi ovim programom, i ovim temeljnim vojnim osposobljavanjem podigli i psiho-tjelesnu spremnost – znači, tjelovježba bi bila jednako tako zastupljena i ugrađena“.
Šundov je tada pojasnio kako bi dio ljudi koji prođe obavezno vojno osposobljavanje sigurno završio i na dragovoljnom služenju vojnoga roka, te bi u konačnici postali profesionalni vojnici, dok bi „jednim brojem tih mladih ljudi osigurali bazen pričuve, koji bi bio kasnije osposobljavan u različitim fazama – u zavisnosti od sustava spremnosti i narastanja snaga – od jednog mjeseca do šest mjeseci“. Načelnik Šundov još je napomenuo da se uz osmišljavanje „temeljnog vojnog osposobljavanja kao privlačnog i atraktivnog“ mora osmisliti i što s ljudima koji će koristiti prigovor savjesti, što je kategorija koja nužno mora biti ponovno uspostavljena paralelno s obveznim vojnom rokom ili vojnim osposobljavanjem. Dok je tako GS osmišljavao i simulirao, u javnosti se kao najvjerojatniji model počeo spominjati – ljetni kamp, u trajanju do 28 dana, s inovativnim i atraktivnim programom koji mladima ne bi omrznuo vojnički život.
„Mi danas imamo situaciju da mladi, najobičniju posjekotinu, ne zna što će i kako napraviti. Mi jednostavno u Ministarstvu obrane, znači kao cijela država, u ovom kontekstu sustava domovinske sigurnosti, jednostavno je ideja da sve građane Republike Hrvatske učinimo odgovornim za svoju sigurnosti i sigurnost države, a jedan segment, vrlo bitan u tome, jesu mladi. Znači oni trebaju dobiti osjećaj da su oni bitni, da su oni temelj ovoga društva, a samim tim moraju braniti ovu državu“,
rekao je 5. veljače 2017. u emisiji „Točka na tjedan“ N1 televizije Zoran Piličić, pomoćnik ministra obrane RH zadužen za kadrovska pitanja.
U taj se kontekst samo tri dana kasnije barem vizualno uklopio i posjet predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović zimskome kampu Kadetske bojne OS RH u vojarni „Josip Jović“ u Udbini. Tom je prilikom ona vidjela kako kadeti izrađuju zaklone i skloništa, pale i održavaju vatru, te organiziraju život i rad u improviziranim skloništima u zimskim uvjetima. Na sljedećoj točki prisustvovala je praktičnom prikazu borbenog izviđanja i napada na protivnički položaj – i to je uvelike bio kraj priče o kampovima, kadetskim ili kakvim drugačijim. Iako se iz MORH-a čulo da se aktivno radi na osmišljavanju famoznog „temeljnog vojnog osposobljavanja“, u idućih godinu i nešto dana od tog se posla nije vidjelo nikakvih praktičnih učinaka.
Privatna inicijativa u Srbiji
Djeca ratnih veterana iz Srbije u “vojno-patriotskom” kampu u Rusiji, svibanj 2017. godine
Za razliku od prakse u Crnoj Gori i Sloveniji, te rasprava u Hrvatskoj, ispada da su stvari u Srbiji krenule ponešto drugačijim smjerom. Prema medijskim navodima, tijekom 2017. godine je 13-tero djece iz Srbije besplatno boravilo u Rusiji, sudjelujući na „uskršnjem vojno-patriotskom Međunarodnom kampu mladih posvećenom 75. godišnjici bitke za Staljingrad, a u okviru državnog programa ‘Patriotsko obrazovanje građana Ruske Federacije od 2016. – 2020. godine’, koji je odobren od strane Ruske vlade“. Organizator ovog puta bila je veteranska udruga nazvana „Udruženje učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije“, u čije se ime u javnosti javljao stanoviti Novosađanin Željko Vukelić. Početkom travnja ove 2018. godine u istom je takvom aranžmanu navodno trideset mladih iz Srbije opet otputovalo u Rusiju, na „Međunarodni kamp ratne patriotske omladine“. Ondje su se oni u tri radna dana bavili individualnom i grupnom taktikom, obukom u ratnoj medicini, alpinističkom obukom, učenjem preživljavanja u prirodi, Laser-tag vježbama gađanja, obukom u snajperizmu, učenjem mjera sigurnosti u zoni borbenih djelovanja, komunikacijama, rukovanjem oružjem (pištolj, AK-47), inženjerijskom te izvidničkom obukom, bacanjem noževa i borilačkim vještinama. Kako se moglo čuti od organizatora odlaska Željka Vukelića – tu je bilo sve ono što se nekad u Jugoslaviji učilo u okviru školskog predmeta „Obrana i zaštita“, a pod širim motom održavanja spremnosti, za svaki slučaj.
Ovaj konkretni „Međunarodni kamp ratne patriotske omladine“ u Rusiji vodi ultranacionalistička grupa pod nazivom „E.N.O.T. Corp“. Riječ je o jednom od privatnih vojnih poduzeća koja su u Ruskoj Federaciji izrasla pred građanski rat u Ukrajini. Tada se iz ruskog nacionalističkog i pravoslavnog pokreta „Narodni sabor“ prvo izdvojio vojno-patriotski klub „Rezerva“, čije su aktivnosti protiv navodnih ilegalnih imigranata, trgovaca drogama i kriminala dovele odabranu skupinu nazvanu „Bratstvo E.N.O.T. Corp“ na ratišta istoka Ukrajine. Uz to, njihove se članove navodno moglo vidjeti i na ratištima Sirije, Tadžikistana i Nagorno-Karabaha. Uglavnom, ovu skupinu koju pojedini izvori karakteriziraju zapadnim nazivom „privatnog vojnog poduzeća“ smatralo se politički bliskom Vladislavu Yuryevichu Surkovu, osobnom savjetniku Vladimira Putina i navodnom začetniku ideologije nacionalnog suverenizma u Rusiji. U svim tim njegovim aktivnostima zanimljivo je istaknuti da je baš Surkov ujedno i osnivač pokreta mladih „Naši“ – masovne nacionalističke organizacije mladih u Ruskoj Federaciji, koju se učestalo uspoređivalo s nekadašnjim Komsomolom i njemačkim Hitlerjugendom. Upravo je ova organizacija, osnovana u doba nakon Narančaste revolucije u Ukrajini, od 2006. godine u Ruskoj Federaciji krenula organizirati vojno-patriotske kampove, ne bi li takvim organiziranjem i indokrinacijom rusku mladež odmakla od potencijalnih revolucionarnih oporbenih kretanja. Iako nije jasno da li su djeca veterana iz Srbije sudjelovala na najvećim od takvih kampova, organiziranim kod jezera Seliger oko 300 kilometara sjeverozapadno od Moskve – nedvojbeno je da se tu radilo o aktivnostima iz istog šireg državnog programa Ruske Federacije. Kako je komentirao Vukelić: „Kamp je fantastičan, radi se na duhovnosti, vjeri, tradiciji, odgoju, uči se o pravoslavlju i ljubavi prema domovini. Zabavno je za djecu, i svih tridesetak polaznika koji su do sada bili su oduševljeni“.
Kamp na Zlatiboru, kolovoz 2018. godine
Upravo iz suradnje već spomenutih igrača – udruge „Udruženje učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije“ i ruskog poduzeća „E.N.O.T. Corp“ – iznikla je ideja osnivanja takvog kampa i u samoj Republici Srbiji. Spomenuti Željko Vukelić za tu je aktivnost navodno proteklih mjeseci tražio novac i od Ministarstva obrane Republike Srbije, kojeg ipak nije dobio. Međutim, kako se moglo vidjeti iz medija proteklih dana, on je uspio uspostaviti „omladinsko-patriotski“ vojni kamp na Zlatiboru – prvi te vrste u Srbiji. Događanje izričito ustrojeno po uzoru na slične kampove u Ruskoj Federaciji, „Omladinsko-patriotski kamp Zlatibor 2018“ održava se od 9. do 18. kolovoza, uz podršku lokalne općine Čajetina. Uz druženje sa srpskim i ruskim vojnim veteranima, 44 djece i mladih – starosti od 10 do 24 godine, navodno djeca ratnih vojnih veterana iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore – mogu se ondje upoznati sa srpskom duhovnom, nacionalnom i vojnom poviješću te kulturom. Kako se čulo od organizatora Vukelića: „Htjeli smo malo obogatiti njihovo znanje o povijesnim činjenicama, o povijesti srpske vojske i srpsko-ruskom prijateljstvu. Puno smo radili na fizičkom odgoju, na kondiciji, da djeca nauče kako zdravo živjeti. Učili smo ih i borilačkim vještinama, snalaženju u prostoru i preživljavanju u prirodi“, sve to u usklađenoj odjeći vojnoga tipa, s naglašenim raznolikim nacionalnim obilježjima na svakome koraku. Naravno, omladinsko-patriotski kamp na Zlatiboru odmah je završio i u programu ruske državne televizije RT, kao primjer širenja dobrih režimsko-pravoslavnih praksi iz Ruske Federacije.
—————————
—————————
U petak 17. kolovoza ujutro, nakon negodovanja javnosti i medija u Srbiji i šire, došlo je do obrata. Ministar unutarnjih poslova RS Nebojša Stefanović izjavio je da je kamp zatvoren, a djeca poslana kući. “Mi smo dali nalog za raspuštanje kampa zbog moguće zloupotrebe djece i uznemiravanja javnosti,” rekao je Stefanović. Uskoro se na ovu temu oglasio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, poručivši da država to neće tolerirati: “I kada radite to, ne bi trebalo raditi u uniformama. Takve stvari država Srbija neće tolerirati. To nije Srbija budućnosti i Srbija kakvom želimo da se ponosimo. Ta djeca su dobra djeca, ali zna se kada je vrijeme za vojsku, za školu i za druge stvari,” rekao je Vučić.
No, i RH ima konja za trku
Kamp kod Sinja, srpanj 2016. godine
Ako bi nekome aktualna praksa iz Republike Srbije bila posebno zazorna, treba se samo sjetiti ljeta 2016. godine. Tada je sredinom mjeseca srpnja nedaleko Sinja boravilo tridesetak djevojčica i dječaka uzrasta od 13 do 17 godina, pri čemu su od njih dvadeset roditelji bili članovi udruge „Rakitje 90-91“ i „Udruge hrvatskih vojnih specijalaca RH“. Svi su se oni okupili u naselju Dabru, na području Općine Hrvace blizu Peručkog jezera, na prostorima poligona za ratne igre kojeg je uredila tamošnja Braniteljska zadruga za avanturistički turizam „Patriot“. Kako se može saznati na internetu – radi se tu o poligonu površine 10 hektara s više od 30 maskirnih kućica za simulaciju gradske borbe u kojoj se gađa biorazgradivim kuglicama, s ukupno 56 rovova-bunkera, 170 zaklona, tri nadzorna tornja, te nizom umjetnih i prirodnih zaklona (poput hrastovih stabala, suhozida na tisuće metara dužine, i stogova velikih auto-guma).
U tom tzv. „military kampu“, ustrojenom po načelima polu-vojne obuke, mladi su bili podvrgnuti obuci iz streljaštva (s air-soft replikama pravog naoružanja), vježbama spretnosti, spašavanju ranjenika, preživljavanju u kriznim situacijama i nizu drugih vještina. Instruktori su im bili veterani Domovinskog rata, i sve su aktivnosti navodno prošle „bez većih ozljeda i samo uz male ogrebotine“. Ujedno su bile održane radionice o fotografiji, pružanju prve pomoći, te plivanju i veslanju na obližnjem Peručkom jezeru i rijeci Cetini. Na završnoj vježbi tijekom zadnjeg dana događanja gosti su im bili umirovljeni general Josip Lucić, bivši načelnik GS OS RH kao predsjednik „Udruge Tigar – Rakitje 90-91“ i brigadir Nikola Županić, predsjednik „Udruge hrvatskih vojnih specijalaca RH“, a jedan od vrhunaca obuke bila je i prezentacija vatrogasnog vozila i pripadajuće opreme iz arsenala sinjskog DVD-a. Jedino je još nedostajalo usklađenih maskirnih uniformi, ponešto obuke u domoljublju i poštovanju režima, te kakvi borbeno iskusni veterani-partneri iz neke bratske zemlje. No, kako izgleda, nitko nema baš sve…
