Kamo ide ratno zrakoplovstvo Srbije?

 

Nakon što se nedavno ispostavilo da Srbija iz banalnog razloga nema niti jedan operativan zrakoplov za zaštitu svoga neba, u javnosti istočnog susjeda Republike Hrvatske postavilo se pitanje može li uopće Vojska Srbije izvršavati svoju osnovnu dužnost – obranu zemlje. Nedavne poplave pokazale su da je upitno ima li VS dovoljno kapaciteta i za ostvarivanje svoje treće ustavne zadaće – za djelovanje prilikom elementarnih nepogoda. Za sada, čini se, tek sudjelovanje u mirovnim misijama prolazi bez upitnika nad glavama.

Ako tu pogled ponovo svrnemo na zrakoplovstvo, publikacija Military Balance 2014 za Republiku Srbiju bilježi oveću organizaciju, s malo letnih sati i mnogo tehnike – oko 5100 ljudi, prosječno 40 sati naleta godišnje po pilotu i brojno stanje od ukupno 84 borbena zrakoplova, još 21 trenažne letjelice, te ukupno 10 transportnih zrakoplova i 60 različitih helikoptera (s jasnim naglaskom na borbene varijante ispred transportnih). Nasuprot tih papirnatih brojeva, ostaje otvoreno putanje operativne sposobnosti sve te zrakoplovne tehnike – gdje se priča lako može svesti i na činjenicu da bez željno iščekivanih akumulatora nema ni lovaca u zraku.

Mediji o operativnosti letjelica VS

Pozivajući se na izvor blizak zapovjedništvu V i PVO, novinska agencija Beta nedavno je, sumirajući stanje u toj grani Vojske Srbije, ustanovila kako je „stanje u Zrakoplovstvu toliko teško da prevazilazi pitanje nabave akumulatora, već prijeti ukidanjem čitavog roda vojske zbog nedostatka letjelica, goriva, rezervnih dijelova, pa čak i obučenog kadra“. Iako na papiru Vojska Srbije ima dvije zrakoplovne brigade u Batajnici, Nišu i Kraljevu, kao i desetak tipova zrakoplova i helikoptera u upotrebi, piše Beta, osim po pitanju helikoptera Gazela – svi drugi tipovi letjelica ili uopće ne lete, ili održavaju ispravnost u veoma niskome postotku, nedovoljnom čak i za obavljanje osnovne letačke obuke.

Lovačka avijacija obustavila je letenje krajem svibnja, ali ni prije toga nije bilo puno boljeg stanja – unatoč činjenici da je na stajanci batajničkog aerodroma smješteno više desetaka lovačkih aviona MiG-21 i MiG-29, u stvarnosti su bila aktivna tek 3 aviona MiG-21 (dva jednosjeda i jedan dvosjed), te 3 MiG-a 29. Njihove su aktivnosti do „krize s akumulatorima“ bile ograničene samo na održavanje osnovnih obučnih letova te dežurstvo u sustavu Protuzračne obrane – koja se sada (već dva mjeseca), navodno ne obavlja, što je prvi takav navrat nakon Drugog svjetskog rata. Ostali MiG-ovi ne lete zbog isteka vremenskog resursa, kojim je proizvođač ograničio razdoblje sigurne upotrebe na 30 godina od dana uvođenja u naoružanje. Dva MiG-a 21 imala su produženje tog razdoblja za još godinu, odnosno dvije, uz asistenciju predstavnika proizvođača iz Rusije, ali je i jednom od njih taj rok istekao sredinom lipnja, zbog čega je i on trajno prizemljen.

Jurišna avijacija Vojske Srbije raspolaže zrakoplovima tipa Orao i G-4 Supergaleb, ali samo na papiru, budući da Orlovi navodno ne lete već više od pola godine. Nakon pada zrakoplova u Mrčajevcima, sredinom studenog 2013. godine, preventivno su prizemljeni svi Orlovi. Unatoč najavama, izgleda da analize te nesreće i eventualni sistemski popravci još nisu obavljeni, pa su te vojne “ptice” prizemljene do daljnjega. Krajem svibnja ove godine navodno se jedan Orao dvosjed ipak našao u zraku, ali se nije radilo o zrakoplovu u punoj operativnoj službi, već o letjelici koja je par godina provela na remontu, pa je sada konačno došao red i na njene pokusne letove.

Supergalebovi su čak i ispravni, ali je problem što se godinama odlaže njihova najavljena modernizacija i digitalizacija koja treba omogućiti njihovo korištenje do 2030. godine, te obuka budućih pilota. Naime, pojašnjava agencija Beta, sa sadašnjim mogućnostima i sastavom panela instrumenata, koji su isključivo analogni, na njima se budući piloti ne mogu obučavati za kasnije korištenje mlaznih borbenih zrakoplova suvremenih generacija, koji imaju isključivo digitalne višenamjenske instrumente. Zbog toga je svojedobno bilo odlučeno da se ide u modernizaciju zrakoplova G-4 Supergaleb, prije svega u modernizaciju prostora kabine, ali je rok za raspisivanje natječaja za taj posao istekao još krajem 2008. godine, pa je do danas cijela priča ostala tek u planovima.

Letjelice Utva-75 i dalje su osnovni školski zrakoplovi Vojske Srbije – letjelice na izmaku svojih višedesetljetnih resursa, koje su već trebale biti stavljene van uporabe. Njihovo je mjesto trebao zauzeti zrakoplov Lasta 95, proizvod pančevačke Utve, ali se s njegovim uvođenjem čeka jer još uvijek nisu napravljene planirane izmjene u konstrukciji. Do tog se rezultata došlo nakon nesreće u jesen 2012. godine, pri čemu je poginuo bojnik Goran Savić.

Ni u transportnoj komponenti ratnog zrakoplovstva Republike Srbije stanje navodno nije mnogo bolje, jer se navodi da u ovom trenutku Srbija raspolaže samo s dva ispravna zrakoplova An-26. No, kako navode mediji,  jednom od tih aviona remontni resurs ističe ove, a drugom sljedeće godine, dok u proračunu izgleda da nema novčanih sredstava predviđenih za njihov remont. Što se tiče transportnih helikoptera, vrlo aktivno korištenih prilikom nedavnih poplava, njihovo je stanje također vrlo teško i po pitanju brojnosti i po pitanju starosti. Vojska Srbije koristi ukupno 8 transportnih helikoptera: 2 Mi-17 i 6 starijih Mi-8. Prosječna starost helikoptera Mi-17 je 24 godine, dok najmlađi Mi-8 ima 34 godine.

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.