Zrakoplov J-22 Orao, evidencijskog broja 25155, koji se 15. studenog srušio kod mjesta Mrčajevci u zapadnoj Srbiji, 6. je letjelica koja je pala u posljednjih 5 godina, odnosno otkada se raspala državna zajednica Srbije i Crne Gore, a Srbija postala samostalna država. Službenih informacija o rezultatima istrage još uvijek nema, ali se već nakon pada počelo nagađati da je hidraulika možda glavni krivac za rušenje zrakoplova. Istu neslavnu sudbinu doživjela su još dva zrakoplova, koji su se srušili 2008. i 2010. godine, a piloti su se spasili katapultiranjem.

Prvi incident u kojem je sudjelovao zrakoplov Orao J-22 dogodio se 22. svibnja 2008. godine, u blizini sela Baranda kod Zrenjanina, 50 kilometara sjeveroistočno od Beograda. Tada se tijekom vježbe na obližnjem poligonu Četna srušio Orao evidencijskog broja 25114, kojim je upravljao pilot Tomas Janik. Bojnik Janik poletjeo je sa svojim Orlom s vojnog aerodroma Lađevci kod Kraljeva, uz pratnju još jedno aviona tipa Orao iz sastava 241. lovačko-bombarderske eksadrile 98. zrakoplovne brigade. Janikov zrakoplov srušio se prilikom rutinskog leta na visini od oko 2,5 kilometra, dok se kretao brzinom od oko 600 kilometara na sat. Kao uzrok pada navodio se otkaz sustava za upravljanje zrakoplovom. Prisebnost pilota ogledala se u tome što je letjelicu uspio usmjeriti prema nenaseljenom području, odnosno, na oranice – čime je izbjegao eventualne ljudske žrtve i materijalnu štetu na samom mjestu pada. Pilot se spasio zahvaljujući odličnim katapultirajućim sjedištima „Martin Baker 0-0“ britanske proizvodnje. Orao koji se srušio proizveden je 18. srpnja 1985. godine u tvornici „Soko“ u Mostaru. Bio je na jednom remontu u zavodu „Moma Stanojlović“ u Batajnici kod Beograda, a s remonta je u jedinicu primljen 16. ožujka 2007. Od tog trenutka je od predviđenih 1000 sati letio tek 42 sata.

Dvije godine kasnije, 3. lipnja 2010., dogodio se drugi incident u kojem je sudjelovao zrakoplov Orao. Tijekom izvođenja taktičke obuke na maloj visini te pronalaženja sitnih orijentira, u Knićko se jezero srušio se Orao evidencijskog broja 25156, kojim je upravljao pilot Slobodan Jocić. Nesreća se, prema službenom priopćenju, dogodila jer pilot Jocić zbog kvara na hidraulici nije mogao izvući stajni trap i sigurno sletjeti na pistu aerodroma Lađevci kod Kraljeva.

„Krenuli su s aerodroma Lađevci u 11:17 sati, do Knića i natrag. Letjeli su na visini od 500 metara, brzinom od 720 km/h. Problema nije bilo sve do slijetanja. Lijevi kotač ostao je zaglavljen u trapu aviona. Jocić je poduzeo sve postupke, dva puta je pokušavao sletjeti blagim dodirom na lijevi kotač, međutim bezuspješno. Svo vrijeme bio je na vezi sa zapovjedništvom. Nestalo je goriva u zrakoplovu, pa se morao katapultirati. Izabrao je najmanje naseljeno i najsigurnije područje. Katapultirao se i pao pored jezera, a zrakoplov se srušio u vodu. Čitavo je vrijeme bio svjestan, komunicirao je s posadom, i pomogao im u akciji spašavanja“,

rekao je tom prilikom Ranko Živak, zapovjednik Zrakoplovstva i protuzračne obrane Vojske Srbije.

U slučajevima pada Orla većina je kvarova bila vezana uz hidraulički ustav, te uz stajni trap povezan s njime. To je problem koji ovaj zrakoplov prati tijekom čitave karijere, prvo u JNA, a zatim i u Vojsci Jugoslavije, Vojsci Srbije i Crne Gore, te Vojsci Srbije.

Karijera duga više od 30 godina

J-22 Orao prvi je puta poletjeo 30. listopada 1974. Koncipiran je kao lovačko-bombarderski aparat za podršku postrojbama na zemlji, a predviđeno je da zadaće izvršava na malim visinama i s velikim nadzvučnim brzinama leta. Zahvaljujući suvremenoj aerodinamičnoj koncepciji letjelice, kao i obliku trupa, Orao upravo na malim visinama postiže izvanredno veliku brzinu, veću nego neki drugi zrakoplovi iste kategorija. Riječ je o visokokrilcu strelastih krila i sa stajnim trapom tipa tricikl. Visina stajnog trapa prilagođena je osnovnoj namjeni aviona, omogućavajući mu nošenje optimalne količine različitih ubojnih sredstava.

Orao imao klimatiziranu kabinu pod tlakom, s najmodernijim izbacivim pilotskim sjedištem karakteristike 0-0, a radi sigurnog slijetanja i brzog zaustavljanja ima 2 kotača na glavnim nogama, s ugrađenim hidrauličnim kočnicama s diskovima i „tarnim“ pločicama. Automatska regulacija kočenja omogućuje slijetanje aviona bez prevrtanja i u slučajevima kada mu jedan kotač koči na ledu ili mokroj podlozi, a drugi po suhoj. Taj je zrakoplov namijenjen prvenstveno za djelovanje po ciljevima na zemlji, ali i za presretanje i uništavanje transportnih aviona i sporijih letjelica. Orao je najpoznatiji po tome što je probni pilot Marijan Jelen u njemu probio zvučni zid, u poniranju od 30 stupnjeva.

Razvoj zrakoplova “Orao” počeo je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća u Zrakoplovno-tehničkom institutu, a zamišljen je kao „okolozvučni“ lovac-bombarder za podršku snagama na liniji bojišnice i za jurišna djelovanja. Razvoju se 1970. godine pridružila Rumunjska, čijem je zrakoplovstvu trebala letjelica koja bi zamijenila MiG-17. Projekt je nazvan „YUROM“, a zrakoplov je kasnije u Jugoslaviji dobio ime „J-22 Orao“, dok je u Rumunjskoj označen kao “IAR-93”. Prve proizvedene letjelice bile su namijenjene za izviđačke zadaće, a označene su IJ-22 i INJ-22 (dvosjed), dok je lovačko-bombarderska varijanta označena kao J-22, a školska dvosjedna verzija kao NJ-22. S britanskom tvrtkom Rolls Roys dogovorena je licencna proizvodnja motora. Dva prototipa poletjela su 1974. godine. Tako je JRV i PVO preuzelo od fabrike „Soko“ prototip dvosjeda, te od 1981. do 1984. godine još 25 izviđača jednosjeda IJ-22 i devet dvosjeda INJ-22, s baznim motorom Viper Mk 632-41. U izviđačkim kontejnerima smještene su aero-foto kamere A-39, AŠČAFA-5M i Vinten 880, te infracrveni linijski skener ILS 401. Za prenaoružavanje lovačko-bombarderskog zrakoplovstva od 1983. do 1992. godine izrađeno je 57 primjeraka jednosjeda J-22 i 21 dvosjed NJ-22. Posljednje serije jednosjeda i svi dvosjedi imali su motore Mk 633-41, s komorom za dopunsko sagorijevanje goriva.

Zrakoplov “Orao” korišten je u sukobima na prostorima bivše SFRJ. Vojno zrakoplovstvo koristilo je 33 aviona “Orao” u četiri osnovne borbene, nastavne i izviđačke verzije. Ukupno je proizvedeno više od 110 komada jurišne, školske i izviđačke varijante.

Nakon ovog posljednjeg pada, u ViPVO Vojske Srbije preostalo je 30 Orlova, od toga 13 J-22, 7 NJ-22, 8 IJ-22 i 2 INJ-22. Zrakoplovi u letnom stanju koncentrirani su na aerodromu Lađevci, u 241. lovačko-bombarderskoj zrakoplovnoj eskadrili.

Kronologija pada aviona Vojske Srbije

26. rujna 2012. godine u naseljenom dijelu Nove Pazove srušio se avion “V-54 Lasta”. Pilot Goran Savić preminuo od zadobivenih ozljeda.

o3. lipnja 2010. godine srušio se vojni zrakoplov tipa “Orao” u blizini Kragujevca. Pilot se spasio katapultiranjem.

07. srpnja 2009. kod batajničkog vojnog aerodroma srušio se MiG-29, tijekom priprema za air-show na Batajnici 2009. godine. Pilot potpukovnik Rade Ranđelović se katapultirao, ali je naknadno preminuo od ozljeda. Prilikom udara zrakoplova u zemlju poginuo je i vojnik Milan Ulemek, koji je bio na dežurstvu u obližnjem “parku tehničkih sredstava”.

24. rujna 2008. tokom priprema za air-show srušio se Galeb G-4 na aerodromu u Batajnici. Nesreća se dogodila prilikom izvođenja složene letačke figure, a poginuo je pilot Ištvan Kanas.

21. svibnja 2008. godine srušio se “Orao” u mjestu Baranda kod Zrenjanina, pedesetak kilometara sjeveroistočno od Beograda. Pilot Tomas Janik spasio se iskakanjem iz aviona i tom je prilikom povrijeđen.

*Gost autor: podaci poznati redakciji