Iako je bio najavljen, ministar obrane Mario Banožić na Dan Zapovjedništva specijalnih snaga nije došao, propustivši još jednu divnu prigodu za druženje s Predsjednikom RH. Ni admiral Robert Hranj, načelnik GS OS RH, nije otišao u Bruxelles na sastanak NATO Vojnog odbora u formatu načelnika stožera. Umjesto toga, obojica su ostala u Zagrebu, gdje je danas prije podne započeo unutar-Vladin brifing na temu nabave višenamjenskih borbenih aviona. To je u Delnicama, gdje se održala svečanost povodom obilježavanja 30. obljetnice osnutka specijalnih postrojbi OS RH i Dana ZSS-a, javnosti potvrdio Predsjednik RH i Vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović. Na novinarsku opasku kako je svečanost u Delnicama trebala biti malo drugačija, s obzirom na popis gostiju, Milanović je rekao:
„Ja sam ovaj danas događaj pristao odgoditi da bi se… da bi ministar stigao, ali nije stigao, jer imaju briefing u Vladi, na koji je došao i načelnik Glavnog stožera. Ja sam njegov Vrhovni zapovjednik. On je moj savjetnik, kao što je i ministrov. Ja sam njegov Vrhovni zapovjednik, i ja sam mu dozvolio da ne ode u Bruxelles… jer je trebao ići u Bruxelles, na sastanak načelnika Glavnih stožera NATO-a, koji se nije održao o-ho-ho… Ali, premijer je odlučio, nakon pola godine, baš danas imat briefing – i, rekao sam načelniku da ode na taj briefing. Mada, iskreno govoreći, ne vidim šta bi načelnik radio na briefingu. Dakle, načelnik je sudjelovao u radu Povjerenstva koje je zaključilo svoj rad prije pola godine. O svemu sam obaviješten detaljno. Znam šta je predloženo Vladi… Sad, između dva kruga izbora, premijer je sazvao… odnosno, nije sazvao… to je briefing, to je vrlo neformalan format… I, ja sam danas uputio dopis premijeru da sazovemo Vijeće za obranu. Dakle,. ne za nacionalnu sigurnost. S obzirom da je ova cijela procedura počela na Vijeću za obranu, da je… Mislim, sve je jasno…“.
Nedavno se počelo neformalno šuškati o dva datuma kada Vlada namjerava donijeti odluku o nabavi aviona – kao prvi datum se spominjao 18. svibnja, a drugi – 28. svibnja, što je ujedno i Dan OS RH, kada bi bilo sasvim prigodno objaviti neku odluku kao što je to ova o kupovini borbenih aviona, budući da drugih uspjeha u obrambenom resoru ova Vlada zapravo ni nema. S obzirom na današnji, navodno iznenadni brifing, Milanović je odlučio povući prvi potez, predloživši premijeru Plenkoviću da sazovu Vijeće za obranu na temu nabave aviona. No rok za sazivanje sjednice Vijeća Milanović nije postavio, ali smatra da je premijeru baš sada u interesu odgovoriti na njegov prijedlog:
„Ja sam siguran da će on to sad htjet napraviti između dva kruga izbora. Sto posto! Dakle, to je tako očito… Pa neka napravi više! Dakle, ne znam. Ja sam predložio da, svakako, s obzirom na dinamiku i na to da je već pola godine taj postupak praktički gotov… što se tiče struke, ekspertize… i da je on danas sazvao taj briefing – ja iz toga zaključujem da je stvar gotova, i da moramo sazvati Vijeće za obranu na kojem ćemo donijeti stajalište. Ne? A odluku ipak na kraju donosi Vlada“.
Milanović je u zadnjih godinu dana, praktički od početka svog predsjedničkog mandata, najavljivao kako neće kontrirati Vladi u odluci o nabavi aviona, a i danas u Delnicama je potvrdio da nije promijenio svoj stav:
„Nisam, zato što mi je jasno da ne možemo kupit Messerschmitte 119 (op.ur. ???), jer se više ne proizvode, a pola ih je palo u Blitzu nad Velikom Britanijom… Tako da, zna se šta se nudi. Dakle, sve je to OK. Zato sam to rekao. Zato što znam što govorim. Dakle, znam što je na stolu. Što god da se od toga odabere je OK“.
Iako kaže kako ne vidi način na koji bi odluka o avionima mogla utjecati na drugi krug lokalnih izbora, Milanović kaže: „Ne. Uopće ne vidim… Ali, očito… Indikativno je da je to između dva kruga izbora sada. Ako on misli da mu to pomaže, neka mu pomogne, samo da se više ta odluka donese. Ne vidim kakve to može imat, pozitivne ili negativne efekte na izbore“. Jednako tako, Predsjednik je ostao i kod stava da hrvatska država IMA NOVACA za nabavu borbenih aviona:
„Na kraju krajeva, to je višegodišnji projekt. Vojske nema bez novaca, mislim, vrhunski obučeni ljudi – kada su u pitanju piloti – moraju radit, radit, letjet, letjet … dakle, educirat se na simulatorima, čitati, biti podvrgnuti najtežim fizičkim iskušenjima… To je jako težak posao. Letjeti helikopterima… Ne lete dovoljno. Ne lete dovoljno. Osim američkih i izraelskih pilota, i britanskih valjda, i dijela ruskih, i tak, nitko ne leti… njemački piloti isto lete premalo u odnosu na ono što se smatra optimalnim. Ali sad će naši zrakoplovci imati kvalitetne aparate i to je za sljedećih 30 godina. 30 godina, milijardu, milijardu i pol… ne znam koliko eura. Dakle, govorimo tu o tako nekim tu iznosima… do dvije… Dakle, to je za državu… to je malo više od zagrebačkog proračuna. Za sljedećih 30 godina. Naravno, troškovi održavanja… mislim, i ovo isto treba održavati, grijanje… dakle ne možete nešto kupit i gotovo. E sad, to po meni jedna organizirana – bez obzira na kontrolu zračnog neba – to je naprosto pitanje… to je jedan od ‘badge of honour’, dakle ‘bedž časti’ – imaš, nemaš. Onda ćemo počet odustajat od svega – nećemo imati brodove više, a imamo 2000 milja obalne linije, crte, ne… Dakle, moramo ulagati u te stvari, i u brodove – posebno u brodove, u Hrvatsku mornaricu i u Obalnu stražu“.
Ispravivši se da nije rekao „da ćemo odustati“ nego „ako ćemo odustati“, Milanović je dodao da ionako u ovoj godini nisu uplanirani ikakvi troškovi vezani uz kupovinu aviona. No cijena nije tajna – sasvim je jasno koliko to može koštati:
„Sad, ako ćete baš u cent ili u peper… ne možete to saznati, ali između milijardu i dvije milijarde dolara, tako nekako. To je više nego u prvom natječaju koji je neslavno propao jer tada su kupovali, dakle, sklepane avione od rezervnih dijelova, a sad se kupuju, ono, avioni koji su stvarno certificirani. Da li potpuno novi, ili minimalno korišteni, ali sa garancijom od 30 godina i sa letnim kapacitetom… Dakle, brojem sati koji je, ne znam, 30 tisuća, a nama treba 15 tisuća. Dakle, sve to nama odgovara, bilo ovo, ono ili nešto treće. Ali unutar toga se krećemo i za to Hrvatska sigurno ima novaca. Kad govorimo o tome koliko je Hrvatska spremna? Hrvatska je htjela dobiti nove avione badava, a na kraju je dobila figu u džepu. E sad će kupiti nešto malo bolje i to će koštat više nego prvi puta, ali govorimo, dakle, o iznosu veličine jednog zagrebačkog proračuna, ajmo reć, možda i manje, na 30 godina. Mislim, plaćat će se kroz nekoliko godina, pretpostavljam. To su ti aranžmani, nema tu nikakvih iznenađenja. Zna se koji broj aviona se kupuje, zna se koje su prosječne cijene, koji je raspon cijena, to je to“.
No od koga se kupuju avioni – Milanović nije htio otkriti, tvrdivši da – ne zna. Međutim, bez obzira tko postane sretni dobitnik hrvatske avionske lutrije, nastavit ćemo suradnju sa svima, kaže Milanović:
„Dakle, mi ćemo nastaviti suradnju sa svima, a sa Amerikancima najviše. Ovo što ste ovdje vidjeli dosta toga je poklonjeno dok sam ja bio premijer, tada je počelo. Ova Oshkosh vozila terenska, to je bio dar američke administracije, to su vozila koja su prešla po 20.000 km, to je praktički novo. Dakle… Ali ćemo sigurno s njima surađivati jer nam trebaju i druga sredstva – i oklopna vozila, nešto drukčija od ovih koja imamo… Inače, vojska to mora imati“.
Ukoliko premijer želi da Vlada do 28. svibnja donese političku odluku od koga će kupiti borbene avione, morat će pristati na Milanovićev prijedlog i brže-bolje sazvati Vijeće za obranu. Jer to je korak koji bi trebao prethoditi objavi konačne odluke. Isto tako, u narednih 10 dana bi onda trebalo sazvati i saborski Odbor za obranu, iako je upitno hoće li novi predsjednik Odbora Franko Vidović ići stopama svog prethodnika Dragovana i pristati na Vladin igrokaz zvan „predstavljanje odluke saborskom tijelu“, budući da Zakon o obrani poznaje samo institut prethodnog mišljenja za velike javne nabave. Želi li, dakle, Vlada u narednih desetak dana ići istim koracima kao i u prvom pokušaju nabave aviona, vrijeme joj nije saveznik. Ujedno, s obzirom na ponovno oživljena prepucavanja proteklih tjedana, rekli bismo da postaje neuobičajeno vidjeti stvarnu suradnju Markovog trga i Pantovčaka, no možda baš na ovoj temi državni interesi ipak uspiju nadjačati suprotstavljena ega.
*Photo: UPRH/Marko Beljan
