Zahvaljujući nevjerojatnoj transparentnosti posla kupovine borbenih aviona, Ministarstvo obrane danas je pozvano na popravni ispit pri saborskom Odboru za obranu. Temeljem informacija u medijima, od ministra obrane tražilo se pojašnjenje rasta cijene nabave, a s „ciljem istinitog izvješćivanja članova Odbora i s namjerom da kompletan postupak nabave protekne dobro, korektno i transparentno“. Ministar obrane Banožić nije došao sam, nego u društvu načelnika Sektora za naoružanje brigadira Davora Tretinjaka koji je, prema kasnijim navodima, govorio veći dio sjednice. Naravno, da bi sve bilo transparentno, i ova je sjednica bila zatvorena za javnost, a nakon nje izjave su dali predsjednik saborskog Odbora za obranu Franko Vidović i ministar obrane Mario Banožić.

Vidović je ustvrdio da se prema zaista detaljnim dobivenim informacijama da zaključiti kako se ne radi o razlici u cijeni, nego o iznosu PDV-a na usluge i na dio roba, ali ne i na same zrakoplove, o čemu je prije nekoliko dana govorio i sam ministar financija Zdravko Marić. „Ugovori koji su potpisani zaista jesu po onoj cijeni koja je nama prezentirana, a to je 999 milijuna eura, i ukratko to bi bilo to,“ rekao je Vidović, da bi nešto kasnije dodao:

„Ostalo otpada na obuku pilota, na PDV – s time da PDV ne ide na same avione, PDV ide na robe i usluge – znači na neke stvari još koje se isporučuju, itd. Ono što je bitno, to je da Hrvatska ima garantiranu situaciju i nakon isteka ugovora. Dakle, te cijene neće rasti, tako barem se tvrdi, te cijene neće rasti i vjerujem da je ta nabava, kad se usporedi s drugim cijenama, ta nabava je ipak najjeftinija, i to dosta najjeftinija. (…) Konačna cifra ugovora je konačna cifra aviona, o tome će više ministar, je 999 milijuna eura. Dakle, to je ono što je nama prezentirano. Ovo ostalo su neki troškovi koji se tiču infrastrukture, dakle mi te zrakoplove moramo negdje smjestiti – znate da Hrvatsko zrakoplovstvo nije ulagalo proteklih 20-ak godina… Mi moramo te zrakoplove smjestiti u neke hangare, odnosno oni moraju imati određene uvjete i jasno da to nešto košta, na kraju krajeva“.

Teze nametnute u javnosti o povećanju cijena same nabavke su, naravno, odbačene, ustvrdio je ministar obrane Mario Banožić, naglasivši da su na sjednici Odbora za obranu pojašnjeni sami ugovori koji su sklopljeni, kao i neke pojedinosti ugovora koje se odnose na vrstu naoružanja. Također su, tvrdi Banožić, pojašnjeni i sami procesi kroz koje će Hrvatska prolaziti tijekom naredne 4 godine po pitanju uvođenja Rafalea u sustav.

„Ono što možemo zaključiti je da je cijena koja je navedena do sada u javnosti – riječ je o 999 milijuna eura – 63 tisuće eura dodatno uz tu cijenu – odnosi se u pravilu na onu cijenu koja je potpisana u okviru tehničkog sporazuma, ali isto tako i ona 3 tehnička ugovora koja se odnose na 3 francuske tvrtke bez kojih je nemoguće sustav… u sustav Hrvatske vojske uvesti višenamjenski borbeni avion Rafale F3R3, znači najmodernijeg tipa koji se u ovom trenutku koristi u francuskoj vojsci, koji će se koristiti sigurno još 30-40 godina, odnosno do 2060. godine. Dakle, to nije postupak koji je završio onog trena kad smo mi potpisali ugovor i kad su avioni došli u Hrvatsku. Riječ je o strateškom sporazumu između Francuske, riječ je o sustavu Ratnog zrakoplovstva koji će se graditi upravo uz francusko Ratno zrakoplovstvo koje je – moram jasno naglasiti – uistinu u ovom trenutku najmodernije, u ovom trenutku najviše ulaže i razvija se na području Europe, i kao takav ja sam sretan da ćemo dobiti priliku biti sa najnaprednijim i razvijati i naše pilote i naše tehničare“.

Što se cijene tiče, kazao je Banožić:

„Ta cijena kada se prevede u kune jasno znači da je tu riječ o nešto više od 7,5 milijardi kuna. Imali smo onih 8,6 koje smo komunicirali na Vladi – upravo je riječ o najvećem dijelu stavke PDV-a. Znali, to je stavka koja će biti zabilježena doslovno na ‘glavi’ Ministarstva obrane, a razdužit se na ‘glavi’ Ministarstva financija. Dakle, taj novac nigdje ne odlazi iz Hrvatske, ali jednostavno zbog samih zakonskih propisa on kao takav mora biti plaćen. PDV se plaća upravo na onu robu i usluge koje su nove. A avioni su rabljeni, na njih se ne plaća PDV“.

Tu je i indeksacija koja se radi na svakom višegodišnjem ugovoru, dodao je Banožić, ali i dodatnih 215 milijuna vidljivih u novom proračunu:

„Riječ je o 17 milijuna i nešto tisuća kuna… 17 i pol… Onda imate u projekcijama za 2023. – riječ je o 71 milijun kuna i imate onaj iznos od 126 milijuna kuna u projekciji za 2024. godinu. Upravo sam razdvojio tih 215 milijuna kuna na ovakav način da dobijete jasnu sliku za čega su oni namijenjeni. Namijenjeni su prije svega za obuku našega zrakoplovnoga tehničkog osoblja, naših pilota koji će ić… Riječ je o više od 80 ljudi koji će provesti više od 19 tisuća sati negdje u boravku u … odnosno dana u boravku… u prenošenju, transferu znanja u tvrtkama koje imaju dio kao ugovora obuku, ali nemaju troškove naših pilota, nemaju troškove zrakoplovno-tehničkog osoblja, smještaja, itd. I prirodno da će to bit o našem trošku. Isto tako, nemaju postojeću… u obavezi obnoviti našu postojeću infrastrukturu koja se nije obnavljala više od 20 godina. Niti izgradnju postojećeg han… budućeg hangara u kojem će ti avionic biti smješteni. Niti izgradnju objekata u kojima će biti smješteni budući simulatori. Dakle, riječ je o iznosu koji se odnosi isključivo kao trošak Republike Hrvatske i koji će biti u funkciji realizacije ovoga projekta”.

Na pitanje da li su te brojke bile poznate pri potpisivanju govora Banožić je odgovorio potvrdno, da bi potom na pitanje “zašto ih onda nisu komunicirali” odgovorio: “Zašto bi ih komunicirali kad smo u onom trenutku kada se donosi proračun komunicirali?” Postupak koji je počeo 12. rujna 2020.godine i prema Banožiću “vođen je na tako jedan besprijekoran način da sve one zemlje koje su sudjelovale u ovom postupku su nam čestitale na kraju da niti jedan detalj iz ponude tih zemalja nije izašao van. Nije izašao van! Zašto? Zato što računamo na konkretno partnerstvo, savezništvo sa svim tim zemljama u budućnosti i svjesni toga da će se oni pojaviti na nekakvim drugim tenderima u drugim zemljama”.

Mimo plana i dnevnog reda, iza zatvorenih vrata Odbora za obranu razgovaralo se i o nabavi borbenih vozila M2A2 Bradley, potvrdio je predsjednik Odbora Franko Vidović:

„Dakle ono što vam mogu reć’, a vjerujem da će ministar i potvrditi, Hrvatska je i dalje zainteresirana za ta vozila, ali želimo da to bude najbolje za Hrvatsku vojsku. Dakle, želimo dobiti Bradley koji ćemo koristiti idućih 20-30 godina, a ne Bradley starije generacije, bez obzira što su ta vozila sva dobra – tu ne postoji loše vozilo, ali postoji razlika u njegovoj opremi. Dakle, mi želimo dobiti najbolje za Hrvatsku vojsku“.

SAD nisu postavile ultimatum prema kojem se Hrvatska mora odlučiti do kraja siječnja sljedeće godine, smatra Vidović, ali unatoč tome što se ta tema po kuloarima vuče pune 4 godine – ona nikako da dođe do nadležnog saborskog Odbora, pa samim time ni započinjanje tog posla javne nabave nije još postalo službeno.

Ministar obrane osvrnuo se na nedavni sastanak koji je imao s čelništvom američkog veleposlanstva u RH:

„Ono što je sigurno da za Republiku Hrvatsku u trenutku u kojem smo mi komunicirali i što sam ja komunicirao upravo prije nekoliko dana sa predstavnicima američkog veleposlanstva je što i na koji način mi imamo u realizaciji Bradleya u budućnosti. Dakle, kada govorimo o Bradleyu i nekakvim verzijama, mi se moramo složiti da u fizičkom obliku to je tenk, gusjeničar, istoga oblika, istoga izgleda. Međutim, ono što ide uz njega kao dodatna oprema je nešto što predviđa određene troškove u budućnosti. Ja kao ministar obrane ne osporavam da je Bradley kao Bradley dobro rješenje, al ono što želim znati jasnu projekciju što će se događati po pitanju proračuna. Tada dolazimo u ovu situaciju koju ste bili pitali – da li će doći do povećanja cijena. Znači, ja što želim, što očekujem od naših partnera i saveznika s kojima imamo jako dobru suradnju i koju ćemo imat na drugim projektima o kojima smo razgovarali… jer Bradley je samo jedna stavka u cijeloj priči  ostvarivanja NATO cilja srednje pješačke brigade. Tu će još biti suradnje, još će biti snažnije savezništvo, ali ono što želimo znati to je jasnu projekciju kako će to vozilo izgledati onoga trena i koliko će to koštati upravo da bude kako su i rekli u dopisu iz Veleposlanstva, znači da je u uporabi još idućih 20 godina u okviru američke vojske, što će to koštati da budemo približno bar na toj razini. Znači, u pravilu, struka vam tumači na način da imamo vozilo koje je analogno, znači ovaj fizički dio koji sam rekao, a ovaj digitalni dio, znači upravo ta modernizacija i opremanje, ili upgrade vozila na jednu određenu borbenu spremnost“.

No kada će se donijeti odluka nabavlja li Hrvatska Bradleye ili ne, Banožić nije želio otkriti:

„Donijet ću odluku onog trena kada se svi zajedno složimo… svi akteri… što je najbolje za Republiku Hrvatsku. Kada kažem najbolje za Republiku Hrvatsku, upravo govorim da jasno znamo koliko će nas nešto koštati“.