Nakon što se u više navrata pred novinarima požalio kako premijer Plenković ignorira zahtjeve za sastankom, predsjednik Zoran Milanović danas je odlučio javno objaviti još jedan u nizu svojih poziva premijeru da sjednu i pokušaju riješiti barem dio nagomilanih problema. Radi se, naime, o pismu predsjedniku Vlade koje je Milanović uputio prema Banskom dvorima još 22. prosinca prošle godine, i u kojem opetovano predlaže sastanak na kojem bi pokušali „riješiti probleme u području vanjske politike, obrane i nacionalne sigurnosti“.

U spomenutom pismu predsjedniku Vlade, predsjednik države Milanović navodi nekoliko primjera koji zahtijevaju dogovor i koji će dalje eskalirati ne riješe li se u nekom razumnom roku. Tako Milanović na području vanjske politike Vladi spočitava da „povremeno preuzima određene inicijative i obveze bez našeg prethodnog razgovora i pokušaja zauzimanja zajedničkog stava, što je suprotno našoj ustavnoj obvezi da surađujemo u oblikovanju i provođenju vanjske politike“. Najeklatantniji primjer takve Vladine samovolje dogodio se u jesen prošle godine, kada se vanjskoposlovni ministar Gordan Grlić-Radman obvezao na sudjelovanje OS RH u obučnoj misiji Europske unije EUMAM Ukraine bez pokušaja dogovora s Predsjednikom RH i Vrhovnim zapovjednikom OS. No u svom pismu Plenkoviću Milanović tu epizodu ne spominje, već upozorava da izostanak komunikacije i dogovora dovodi do nepopunjavanja upražnjenih mjesta čelnih ljudi diplomatskih i drugih predstavništava:

„(…) pa zato na današnji dan imamo četiri prazna mjesta, dok je čak 45 šefova predstavništava na dužnosti duže od uobičajenog mandata od četiri godine, pri čemu su neki ušli i u osmu godinu mandata. Napominjem da u sljedećoj godini ističe uobičajeni mandat za još 36-ero šefova predstavništava pa će se broj onih koji obavljaju dužnost izvan uobičajenog mandata popeti na 81 od ukupno 88“.

Što se tiče obrane, Milanović se poziva na svoja upozorenja na zadnjoj sjednici Vijeća za obranu, kao i na dopis predsjedniku Vlade od 13. listopada, te ponovno upozorava:

„Stanje ubojnih sredstava je u pojedinim segmentima kritično i dovodi u pitanje obrambenu sposobnost Oružanih snaga RH. Na žalost, ne poduzima se ništa da bi se stanje popravilo. Zbog rata u Ukrajini situacija s nabavom potrebnih sredstava sada je još složenija, jer se rokovi dobave produžuju, a istovremeno postojećim sredstvima istječu resursi“.

Kao i u vanjskoj politici, tako i u obrambenom resoru ima čitav niz nepopunjenih visokih zapovjednih dužnosti:

„(…) od zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta, zapovjednika Obalne straže RH, načelnika uprave za logistiku u GSOS RH, načelnika operativne uprave u GSOS RH, zamjenika ravnatelja VSOA-e do vojnog predstavnika pri NATO-u i EU, a čime je Republika Hrvatska dovedena u situaciju da u doba velike ratne krize nema vojnog predstavnika pri NATO-u i EU već godinu dana. To dodatno slabi sposobnost Oružanih snaga RH“.

Nažalost, prošle godine, po prvi puta ikad, nije bila održani ni jedna sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, pa onda nisu bile usvojene ni „Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija“ za tekuću godinu– što također, izgleda, na kraju (još) nikoga nije posebno pogodilo.

Posebna priča je pozicija samog ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA). Zbog financijskih malverzacija vojnih obavještajaca, Milanović je krajem rujna prošle godine pokrenuo opoziv ravnatelja Ivice Kindera. Kinder je naknadno i sam zatražio razrješenje, ali kako nema komunikacije na relaciji Pantovčak-Banski dvori, general Kinder je i dan-danas na čelu VSOA-e, a kako smo na portalu Obris.org već ranije prognozirali – tu će i ostati do kraja svog redovnog mandata u srpnju ove godine. Milanović tvrdi da ministar obrane Banožić nije predložio kandidata za Kinderovog nasljednika, dok Banožić tvrdi suprotno, no Milanović svejedno lopticu prebacuje u Plenkovićevo dvorište: „Zbog Vašeg ignoriranja situacije u VSOA-i, nismo još ni započeli razgovor oko imenovanja novog ravnatelja, a ravnatelj u ostavci se zadržava na položaju bez obzira na njegovu odgovornost kao čelnika institucije“. Prema neslužbenim informacijama, Banožić za čelnog čovjeka VSOA-e predlaže generala Miju Validžića, koji je odnedavno na čelu Obavještajne uprave GS-a, i koji zbog određenih lobija čak niti ne stoji loše kod predsjednika Milanovića. No Milanović traži očitovanje premijera Plenkovića, koji mora supotpisati imenovanje novog ravnatelja VSOA-e, dok Plenković pak insistira da posao odradi ministar obrane Banožić, čija uloga de facto prestaje predlaganjem kandidata.

Kao posljednji u nizu prigovora, Milanović u današnjem pismu ističe:

„Republici Hrvatskoj ne dopušta se sudjelovanje u operaciji EURFOR ALTHEA u Bosni i Hercegovini, a u kojoj sudjeluju čak i države koje nisu članice Europske unije. Ovakvim pristupom tijela Europske unije tretiraju Republiku Hrvatsku, svoju punopravnu članicu, na neprihvatljiv način i tome se moramo suprotstaviti. Na žalost, po ovom su pitanju također izostale konzultacije i dogovor“.

No tu predsjednik države zaboravlja da je hrvatska Vlada, upravo u vrijeme njegovog mandata, u studenom 2014. donijela odluku o sudjelovanju u operaciji EUFOR ALTHEA s najviše do  5 pripadnika OS RH. Iako izglasana, ta je Vladina odluka zapela u Bruxellesu, što je u konačnici morala priznati i tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, uz tumačenje da Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma ne može sudjelovati u operacijama ovakvog tipa. Sličan odgovor, samo nešto godina kasnije, dobio je i Gordan Grlić-Radman od visokog povjerenikaa za vanjsku i obrambenu politiku Josepa Borrella. Tako je u siječnju ove godine Borrell objasnio hrvatskom ministru vanjskih poslova da hrvatske Oružane snage ne mogu sudjelovati u operaciji ALTHEA jer je „Hrvatska bila strana u sukobu u BiH“, a sama ova operacija potpore miru proizlazi iz Daytonskog sporazuma, odnosno iz Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH. Konačna potvrda takvog stajališta stigla je iz Bruxellesa sredinom veljače ove godine, nakon što su se 15. veljače članovi Predsjedništva BiH sastali s dužnosnicima Europske unije. Član Predsjedništva Željko Komšić decidirano je izjavio da „Hrvatska vojska neće sudjelovati u vojnoj misiji Europske unije u BiH, i to je konačno stajalište Europske komisije. To se neće dogoditi s obzirom na odredbe Daytonskog sporazuma kojim su se susjedne zemlje obvezale da nema angažmana njihovih snaga i vojnika na teritoriju BiH“. Sve to bi Milanoviću itekako trebalo biti poznato, pa je prilično nejasno zašto tako nerazumno insistira na sudjelovanju OS RH u ALTHEA-i.

Plenković: „Kako siješ, tako žanješ“

Nije trebalo dugo čekati odgovor premijera Plenkovića. On je pred novinare izašao nakon današnje sjednice Vlade, i rekao:

„Ta neka igrica, Dr. Jekyll i Mr. Hyde, da bi pokrio neke teme koje se tiču valjda njegove obitelji. Nema tu nikakvih osobnih odnosa i oni su potpuno nebitni. Postoje političke relacije između institucija i koje se moraju sagledavati u cjelini. A cjelina je kao ona narodna ‘kako siješ, tako žanješ’. Radi se o temama koje pokrivaju ministri Banožić i Grlić Radman, koje on vrijeđa na dnevnoj razini. Tu su iscrpljene mogućnosti za razgovore. Zadnja ozbiljna mogućnost za bilo kakve razgovore bila je 24. veljače prošle godine, i ja sam tada poslao pismeno prijedlog za održavanje Vijeća za nacionalnu sigurnost jer je došlo do događaja koji je utjecao na cijeli svijet. Ali tada nije bilo interesa“.

Naravno, 24. veljače nije nikakav rok koji spominje Ustav ili neki od zakona, već osobno postavljena crvena linija koja, eto, određuje vođenje državnih poslova. Tu se Plenković još vratio i na svoju omiljenu temu o pro-Rusima:

„On se u tom svom pisamcu referira na tezu da Vlada samostalno poduzima neke vanjskopolitičke aktivnosti. Pa gdje je veće samostalne, a nama u potpunosti neprihvatljive vanjske političke aktivnosti ako netko godinu dana iznosi proruske stavove kojima čini i djelomičnu štetu hrvatskoj državi. Sjetite se briljantne inicijative poput uvjetovanja Švedske i Finske u NATO-u. Ta neka pila naopako, to može biti zanimljivo onima koji su za njega pa to toleriraju“.

Premijer je potvrdio da je ministar obrane predložio kandidata za VSOA-u, i to baš već spominjanog brigadnog generala Miju Validžića, kao i kandidata za zapovjednika Obalne straže, i za hrvatskog vojnog predstavnika pri NATO-u. I Ministarstvo vanjskih poslova poslalo je prijedloge za veleposlanike, no Milanović se, tvrdi premijer, oglušio. A oglušio se, da ponovimo, jer je dobio gotove prijedloge bez konzultacija koje mu jamči Ustav RH kao sukreatoru hrvatske vanjske politike. Do sastanka na vrhu očito neće doći jer je premijer Plenković, upitan ima li on osobno želju za dijalogom, odgovorio kako država dobro funkcionira, te da ne vidi nikakvu operativnu potrebu za sastankom do kraja mandata: „Sve što trebamo riješiti, može se riješiti korespondencijom, dogovorima. Mi smo sve što treba predložiti – predložili“.

Poricali oni koliko god puta htjeli, činjenica je da se država našla zarobljena u ovnovskoj borbi između dva ega (i njihovih suflera), te da već neko vrijeme mnogo stvari funkcionira „na autopilotu“. No ni to ne može trajati vječno – šteta njihovog nadmetanja može se primijetiti u vanjskoj politici, baš kao i na polju demokratizacije društva, a u sektoru obrane prave posljedice ovakvog kapricioznog ponašanje tek dolaze. Nažalost, akteri ove sumorne epizode nisu dorasli funkcijama koje obnašaju i tu bi pod hitno i ozbiljno trebao djelovati Ustavni sud. Bez toga će se ova trakavica razvlačiti do daljnjeg – od izbora do izbora, od štete do katastrofe.