Istrage o padu aviona HRZ – važno je razumjeti razloge

 

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na grobljima u Zadru i Rakovcu u petak, 7. svibnja, obilježena je obljetnica stradavanja natporučnika Marka Novkovića i poručnika Luke Jagatića. Oni su smrtno stradali prije godinu dana, kada je tijekom trenažnog leta njihov Zlin 242L, oznake 403, pao na području Biljana Donjih. Bila je to druga tragična nesreća Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u vrlo kratkom vremenu – samo 4 mjeseca ranije, u padu helikoptera OH-58D kod Zablaća nedaleko Šibenika poginuli su bojnik Marin Klarin i natporučnik Tomislav Baturina. Odmah nakon ovih nesreća osnovana su sva potrebna povjerenstva, SAD i Češka ponudile su pomoć, a prve najave govorile su da bi istrage mogle potrajati i do godinu dana. Godina dana je prošla, no i nadalje nema traga rezultatima tih istraga.

Dok se od ministra obrane Maria Banožića još 14. prosinca prošle godine, u razgovoru za Novi list, po pitanju zrakoplovnih istraga moglo čuti: „Istrage Povjerenstva MORH-a zrakoplovnih nesreća helikoptera Kiowa i aviona Zlin u završnim su fazama. Tijekom tog postupka u slučaju helikoptera, na temelju do sada prikupljenih i analiziranih činjenica utvrđeno je kako je helikopter bio ispravan, održavan i certificiran u skladu s tehničkim i operativnim pravilima“, sada se o tim temama čuje bitno manje.

Što se s istragama događa, i u kojoj su one fazi, u nekoliko je navrata govorio ministar obrane Mario Banožić. Tako je na prezentaciji Plana javne nabave početkom ožujka ove godine upitan kada će javnost biti upoznata s rezultatima istrage. Tada, osvrćući se prije svega na pad helikoptera OH-58D, Banožić je rekao kako je član obitelji jednog od poginulih pilota pokrenuo sudski postupak protiv „Ministarstva obrane RH i ne znam još koga točno“:

„Istraga je u završnoj fazi. Ono što mislio sam da… Obitelj poginulih, prije svega, treba ona biti upoznata sa samom studijom,  odnosno s rezultatima same istrage, a onda tek javnost. Ne bi bilo baš u redu da obitelj saznaje iz medija što je to u istrazi. Također, postoji za određeni taj predmet, postoji određeni pokrenuti sudski postupci i ja bih želio da to završi, taj dio, kako bi mogli i javnosti isprezentirati  kako i šta se to konkretno dogodilo“.

Naknadno se neslužbeno moglo čuti da je pokrenut sudski postupak zbog obeštećenja, te da Ministarstvo obrane pokušava dogovoriti nagodbu.

O istrazi nakon pada Zlina Banožić je upitan i na samu obljetnicu pogibije, 7. svibnja ove godine. On je iz Osijeka, gdje je bio na konferenciji za medije povodom održavanja Europskog prvenstva u streljaštvu EPSO 2021, poručio:

„Nažalost, imali smo te dvije zrakoplovne nesreće, koje su se dogodile… i za spomenuti ZLIN, ali isto tako i Kiowu. Ja ih promatram u jednom… svjetlu velike tragedije koja se dogodila za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, i ovom prilikom izražavam sućut, još jednom, svim članovima obitelji. Rezultati… preliminarni rezultati samoga… same istrage, su nam poznati. Međutim, imamo određene sudske postupke, koje su pokrenuli članovi obitelji, i nismo do sada izlazili s njima u javnost… I to ćemo zadržati do trenutka, dok god se traju ti sudski postupci“.

Ono što je između redova rekao – da su obitelji poginulih i u ovoj drugoj nesreći pokrenule sudske postupke – na ponovljeno novinarsko pitanje Banožić je i potvrdio:

„Pokrenuti su određeni sudski postupci. Ja o njima sad ne bih ulazio u detalje, jer oni se vode pred sudovima. Tak da… Mi ćemo pokušati biti što suosjećajniji prema članovima obitelji. Razumijem njihove gubitke. Razumijem njihovu bol, koju osjećaju u svakom trenutku… Pogotovo ovako, kad su dani… godišnjice… Ali, isto tako, imamo pozitivne propise temeljem kojih moramo definirati i prava, i kojima ljudi ostvaruju prava“.

Na izričito pitanje može li se raditi i o svojevrsnom zataškavanju, budući da ni nakon više od godinu dana nema jasnih rezultata, a sve pod izlikom aktivnih sudskih postupaka zbog naknade štete, Banožić je odgovorio:

Vađenje ostataka OH-58D iz Zlarinskog kanala

“Ne. Ne može to biti tema – zato što je, sve… Postupak je, znači… je tajan. Zbog samoga resora u kojem se događa, Ministarstva obrane… i onoga što Ministarstvo obrane čini za sigurnost svih građana Republike Hrvatske… Ali, naravno da članovi obitelji mogu biti upoznati s tim. Samo, ja želim da se to dogodi u trenutku kada i ovi sudski procesi budu pri kraju. U konačnici, oni će kroz sam postupak biti upoznati sa rezultatima istrage. Tako da nema zataškavanja, i ne bih nikad volio da se tako nešto postavi u javnosti kao tema – jel, vidite, Ministarstvo obrane je resor koji je malo zatvoreniji sustav, ja bih rekao, u odnosu na druge resore… što je razumljivo… I da, takvi se podaci ne događaju kroz medije. Oni se događaju kroz sastanke, kroz… jednu direktnu komunikaciju s članovi obitelji… i definitivno, da nije ovih sudskih postupaka, ja bih to već učinio na takav način“.

I dok nema spora da su obitelji poginulih te koje prve moraju saznati sve okolnosti pod kojima su stradali njihovi najmiliji (a sada se dobiva dojam da je i to zapravo odgođeno do kraja sudskih postupanja), jednako je važno o svemu tome izvijestiti i širu hrvatsku javnost. I to ne priopćenjem prepunim fraza, nego – kao što je to i ranije bilo – press-konferencijom na kojoj se mogu razriješiti eventualne nejasnoće. Zašto? Zato što su dvije tragične nesreće, koje su odnijele 4 života te rezultirale neopozivom ostavkom ministra obrane (ujedno i potpredsjednika Vlade) ipak preveliki događaj da bi ostale visiti u zraku – praćene tek laičkim pričama što je to normalno u mirnodopskom sustavu obrane (u kojem se tijekom mandata bivšeg ministra Krstičevića nakupilo mrtvih i ranjenih kao u omanjoj ratnoj operaciji), te uz uporne medijske upite o mogućem zataškavanju.

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.