Posljednjeg dana sada već stare 2024. godine, Ministarstvo obrane objavilo je plan rada u 2025., koji se odnosi na sve ustrojstvene jedinice i za sva područja koja one pokrivaju. No prije nego što pažljivije pogledamo MORH-ove planove u novoj godini, bacit ćemo pogled još jednom unatrag. Nju je, prije svega, obilježio novi ministar Ivan Anušić, koji je nakon notornog Marija Banožića unio novu dinamiku u obrambeni sektor, što se uvelike vidjelo i u javnosti. To je vjerojatno jedan od razloga zašto se počeo popravljati i broj mladih koji se prijavljuju za dobrovoljno služenje vojnog roka, no daleko je to od rekordnih brojki iz mandata ministra Damira Krstičevića. S druge strane, ponovni rast interesa za dobrovoljno služenje vojnog roka dobra je vijest budući da je malo vjerojatno da će MORH uspjeti – barem ove godine – uspostaviti temeljno vojno osposobljavanje. Za to su nužne izmjene dva temeljna obrambena zakona – Zakon o obrani i Zakon o službi u OS RH, koji bi trebali ući u javno savjetovanje krajem siječnja, ali i za koje je potrebna suglasnost Predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika OS RH, ili barem dvotrećinska većina saborskih glasova. U ovom trenutku, ni jedno ni drugo nije realno.
Jučerašnja pobjeda Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima s premoćnih 74,68%, kao i njegov pobjednički govor, pokazuju da ne misli odustati ni milimetra od do sada zacrtanih linija.
„Držat ću se Ustava, to je moj program. Što god o tome mislio, 75 posto hrvatskih birača koji su danas izašli i iskazali svoju volju slažu se s time. Ja ponovno pozivam – čujte to! Tražim – ne ovlasti, jer ovo nije radi ovlasti, ovo je radi dužnosti – moja dužnost je da budem ravnopravan jer tako kaže hrvatski Ustav. U pitanjima vanjske politike – ravnopravan, a to nalaže suradnju, nalaže sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost, koje se već tri godine ne sastaje. U pitanjima obrane i nacionalne sigurnosti, kako Ustav kaže – ja ću biti Vrhovni zapovjednik, dakle – ne ravnopravan nego najodgovorniji i najviši po rangu, jer tako kaže Ustav”,
rekao je Milanović pred prepunom Tvornicom u kojoj su njegovi pristaše čekali izborne rezultate. Kao i u govoru nakon prvog kruga izbora, tako je i sinoć Milanović ponovio da pruža ruku koja će, sudeći prema prvim izjavama premijera Plenkovića nakon objave neslužbenih rezultata, ali i danas nakon sjednice Predsjendištva HDZ-a, ostati neprihvaćena.
Time se može i nadalje očekivati blokada procesa u obrani, nacionalnoj sigurnosti i vanjskim poslovima. Resor obrane je u 2025. ušao bez temeljnog dokumenta – Dugoročnog plana razvoja OS RH. Postojeći DPR vrijedio je za razdoblje od 2015. do 2024., iako je u proteklom razdoblju u mnogočemu od njega odstupano. Na “novom” DPR-u počelo se raditi još u vrijeme predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i ministra obrane Damira Krstičevića, Mario Banožić je gotovo u svakom drugom istupu najavljivao da novi DPR samo što nije, dok ga njegov nasljednik Anušić više ni ne spominje. Jedan od razloga je svakako raskorak između planova i ostvarenja, no drugi je – izostanak suradnje između Ministarstva obrane i Predsjednika RH.
Nepostojanje suradnje do sada je rezultiralo i neimovanjem ključnih zapovjednika u Oružanim snagama. Kako se ne bi u potpunosti zaustavili procesi u OS RH, posljednja serija imenovanja nakon poduže pauze objavljena je u kolovozu 2023., potom je početkom 2024. ipak postignut dogovor o novom načelniku GS OS RH, no do danas je ostalo upražnjeno mjesto njegovog zamjenika. Naime, nakon što je generalu Siniši Jurkoviću istekao mandat sredinom ožujka prošle godine, nikako da se imenuje njegov zamjenik – u Uredu predsjednika tvrde da je ime kandidata za zamjenika načelnika GS na stolu, iz MORH-a poručuju da je “postupak u tijeku”, no bliži se godinu dana otkako to mjesto zjapi prazno. Slično je i sa Sigurnosno-obavještajnom agencijom – otkako je SOA u rujnu prošle godine dobila zamjenika, o imenovanju novog ravnatelja više se ni ne govori. Jednako je i s veleposlanicima – zbog izostanka dogovora na relaciji Markov trg – Pantovčak, Hrvatska u ovom trenutku više nema niti jednog imenovanog veleposlanika. No Vlada je tome uspjela doskočiti imenujući otpravnike poslova za koje nije potrebno usuglašavanje s Predsjednikom RH. Predsjednik Milanović je sinoć istaknuo i nesazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost, zbog čega obavještajne službe – kako civilna, tako i vojna – rade bez godišnjih smjernica koje na Vijeću za nacionalnu sigurnost dogovaraju predsjednik i premijer, no ni Vijeće za obranu se također nije godinama sastalo. Predsjednik Milanović blokirao je pristupanje Hrvatske u NATO misiju NSATU za pomoć Ukrajini, no tako će očigledno biti i s izmjenama zakona o obrani i službi u OS RH. Već je ranije najavio da će surađivati s Ministarstvom obrane oko organizacije vojnog mimohoda povodom 30. obljetnice VRO Oluja, dok na planove materijalnog opremanja OS RH nema utjecaja.
Kada su obrana i nacionalna sigurnost u pitanju, ispružena ruka suradnje ne smije se ignorirati, kao što se može naslutiti iz premijerovih izjava. Plenkovićeva samovolja ujedno je i ruganje biračima koji su, nebitno iz kojih razloga, povjerenje poklonili upravo njegovom zakletom neprijatelju Zoranu Milanoviću. Obrana i nacionalna sigurnost ne smiju biti talac njihovih svađa i neprijateljskih odnosa, i krajnje je vrijeme da se otvorena pitanja iz obrambenog i sigurnosnog resora pomaknu s mrtve točke. Ako nema mogućnosti da se dvojac Plenković-Milanović nađu u istoj prostoriji za istim stolom po istim pitanjima, rješenje se moguće krije u radnim povjerenstvima s obje strane, što je model koji je već primijenjen u par navrata, i koji je uspio postići određeni napredak.
