„Otkuda tenk u centru Zagreba?“, pitali su se ujutro u srijedu, 08. lipnja, brojni Zagrepčani, prolazeći kraj grdosije parkirane ispred Muzeja Mimara. Nekima je odmah na pamet palo razrješenje aktualne političke situacije, a malobrojnima – proslava koju slavonskobrodska tvrtka „Đuro Đaković“priprema u predvečerje toga dana. Nakon prošlotjednog slavlja u Slavonskom Brodu, obilježavanje 95. rođendana preselilo se nakratko i u Zagreb, pred uzvanike iz Vlade, Grada Zagreba, OS RH i Ureda predsjednice RH, kao i partnere te investitore. Tenk M-84 i borbeno vozilo Patria AMV ispred Mimare ostaje do petka, 10. lipnja, baš kao i omanji izložbeni postav o desetljećima slavonskobrodskog simbola metaloprerađivačke industrije.

Uz 95 godina djelovanja Đure Đakovića, ovim postavom ispred Mimare ujedno se obilježava i 25. obljetnica zaustavljanja odvoza tenkova iz tvorničkih hala, čega se na zagrebačkoj proslavi posebno prisjetila savjetnica predsjednice RH Maja Čavlović:

„Posebno razdoblje novije hrvatske povijesti na koje smo svi ponosni je vrijeme ’90-ih – vrijeme stvaranja nove, suverene, samostalne i demokratske RH, te vrijeme obrambenog Domovinskog rata, tijekom kojeg smo novostečenu slobodu i demokraciju morali obraniti snagom zajedništva svih hrvatskih ljudi i snagom oružja. Ponukani tim povijesnim zbivanjima u današnjoj se prigodi prisjećamo događaja od prije 25 godina, kada su 06. svibnja 1991. godine naoružani vojnici tadašnje JNA iz bivše brodske vojarne ušli u tvornicu specijalnih vozila želeći otpremiti 21 proizvedeni tenk na vojni poligon. Ogorčeni takvom namjerom, u tvorničkom krugu se okupilo oko 5000 radnika, zaposlenika ‘Đure Đakovića’, koji su zapriječili odvoz tenkova iz kruga tvornice, a pripadnici jugo-soldateske neobavljena su se posla vratili u brodsku vojarnu. Dio navedenih tenkova upotrijebljen je za potrebe ustrojavanja tenkovske satnije 108. brigade ZNG-a, koja je borbeno djelovala na svim bojištima na koja je bila upućena“.

————————

————————

Predsjednik Uprave Đuro Đaković Holdinga, Tomislav Mazal, u svome se govoru vratio u sadašnjost, u izazove kroz koje je ‘Đuro’ prolazio posljednjih godina, kao i u one koji ga tek čekaju.

„Slobodan sam reći da danas slavimo hrvatsku pamet, hrvatsko znanje, upornost i hrabrost. Slavimo snagu izdizanja iz pepela onda kada su nas mnogi već otpisali. Slavimo viziju i vjeru u nas same“.

„Đuro Đaković“ je industrijska uzdanica kojom se može i mora ponositi čitava Hrvatska“, rekao je Mazal, dodajući kako je „Đuro“ danas usmjeren u razvoj i usavršavanje na području obrane, transporta, te industrije energetike. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ponosno je pokazao na netom prolazeći tramvaj, TMK 2200, kojeg su prije 11-12 godina zagrebački oci „sanjali“ zajedno s „Končarom“, „Gredeljom“ i „Đakovićem“.

„Čekam priliku, nadam se da Vlada počne funkcionirati, da naručimo još 60 tramvaja TMK 2200 koje Zagreb treba. To je bilo ukupno 200 tramvaja, s investicijom od 500 milijuna eura. Tada smo investirali 350 milijuna eura u tih 140 tramvaja“,

najavio je za posao uvijek raspoloženi Bandić. Na kraju svog kratkog izlaganja zagrebački je gradonačelnik slavonskobrodskim radnicima i upravi čestitao na hrabrosti, odvažnosti, izvrsnosti i na inovativnosti. Ministar gospodarstva Tomislav Panenić prisjetio se svih onih ljudi koji su radili nekada u „Đakoviću“, ali danas više ne rade, ističući nadu da je ipak u svom kratkom mandatu dao barem mali obol da tvrtka krene nabolje. Najavivši kako će ove godine „Đuro“ iskazati prve pozitivne rezultate nakon dugo vremena, Panenić je svečano otvorio izložbu ispred „Mimare“.

Mazal: „Svaku lipu zaradimo na žestokom tržištu!“

Da je u „Đakoviću“ napokon nešto krenulo nabolje postalo je jasno prije mjesec i pol, kada je objavljeno da je „Đuro Đaković“ zajedno s finskim naručiteljem „Patria Land Systems“ potpisao ugovor o proizvodnji i isporuci oklopnih vozila Patria AMV 8×8 na treća tržišta. Da u Slavonskom Brodu posljednjih par godina pušu neki novi vjetrovi, potvrdio je u razgovoru za portal Obris.org i predsjednik Uprave „Đuro Đaković Holdinga“ Tomislav Mazal.

„Radi se o strukturiranom razmišljanju, o tome gdje smo bili i gdje želimo krenuti. Dakle, prihvatili smo činjenicu – kada smo prije dvije godine sami sebe pogledali u ogledalo i rekli : ‘Tako više ne ide’. Dakle, neki novi izazovi su pred nama. Moramo se mijenjati, ne možemo stajati, i govoriti što je bilo prije trideset godina. Od toga nema ništa, jer se svijet promijenio četiri puta od tada. Tako da, evo, krenuli smo u tom razmišljanju – da se restrukturiramo, da dovedemo u poziciju firmu takvu kakva ona jest, kakva je realno, i kakva onda na realnim temeljima može početi graditi budućnost“.

To znači i manje politike, a više bussinessa?

„Mi se isključivo bavimo bussinessom. Ja to u često navrata kažem – Đuro Đaković je tvrtka koja svaku svoju lipu… ne kunu… svaku svoju lipu zarađuje na žestokom otvorenom tržištu. Dakle, jedino u njoj može funkcionirat netko tko razumije bussiness, tko razumije proizvode, i tko razumije da jedino na taj način sami sebi možemo osigurati budućnost“.

Nakon puno godina raznih najava, posljednjih mjeseci počelo se čuti i o ozbiljnim poslovima vani – posebno što se tiče ovog vojnog sektora…

„To je nešto što sam ja od početka govorio da će se dogoditi. Ja sam u to iskreno vjerovao kad smo 2010. godine krenuli u razgovore s Patriom oko tog okvirnog sporazuma… Kad smo ga krenuli pregovarati – znali smo da imamo proizvod. Dakle, proizvod koji nije naš… Ja to često puta naglašavam – nije naš. Nije naše intelektualno vlasništvo, ali smo osigurali partnerstvo sa Patriom, osigurali smo ugovorom da možemo, u dogovoru s njima, na pojedinim tržištima nastupati kao da je naše. Dakle – nastupati kao tzv. glavni ugovaratelj tih poslova. Proizvod, kao proizvod, je jedan od najboljih – mi vjerujemo i da je najbolji na svijetu, svoje vrste… Tako da, samo je pitanje vremena, kada će se tako nešto dogoditi. I evo, već se počelo događati“.

Tu je sasvim sigurno na određeni način pomogao i Kongsberg…

„Kongsberg je naš partner na daljinski upravljanim vatrenim stanicama. To su strojnice koje dolaze na vozilo. Nekada se oni nude zajedno, u paketu, ovisi o željama kupca – nekada je konkurencija takva da se izabere strojnica, pa se onda stavlja na vozilo… Tako da, u svakom slučaju, suradnja sa njima je na vrlo visokom nivou“.

Izvozni poslovi, koji se prije svega tiču zemalja Perzijskog zaljeva, trenutno su u fazi donošenja odluka, kaže Tomislav Mazal:

„Na nekim, pojedinim tenderima na kojima smo u zadnjih par godina sudjelovali, u nekima smo u fazi donošenja odluka – na koje mi, nažalost, ne možemo utjecati, kad će one se dogoditi. Ali, vjerujemo da smo došli do kraja“.

A što se tiče Kuvajta i tamošnjeg remonta tenkova?

„Mi smo u Kuvajtu prisutni na natječaju za borbena oklopna vozila. Tenkovi su… 149 tenkova je u Kuvajtu naših, proizvedenih u Đuri Đakoviću. Naravno, svaka vojska za sebe, svaka država za sebe, odlučuje što će raditi sa svojom vojnom tehnikom… Kako i kod nas doma, tako i kod njih – nije budžet neograničen. Postoje stvari koje imaju prioritet. Mi smo danas u Kuvajtu koncentrirani na tom tenderu za borbena vozila. Naravno, postoje neke aktivnosti i što se tiče remonta tenkova – ali to je u manjem opsegu“.

————————

————————