U vojarni “Admiral flote Sveto Letica – Barba” u Splitu u srijedu, 15. svibnja, završen je višednevni ciklus zajedničkog uvježbavanja pripadnika Satnije antiterorističke Vojne policije Pukovnije vojne policije Oružanih snaga RH, Specijalne jedinice Vojne policije Slovenske vojske te Jedinice specijalne i interventne policije Policijske uprave splitsko-dalmatinske.

Tijekom vježbe, dio mješovitih timova pripadnika Oružanih snaga RH, Slovenske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova ubačen je u područje intervencije helikopterom Mi-171Sh Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, tako da je vježba uz međudržavni i međuresorni imala i intergranski karakter, priopćilo je Ministarstvo obrane RH. Zapovjednik Antiterorističke vojne policije bojnik Tomislav Katalenić ističe da je sve što su pripadnici triju ustrojstvenih cjelina pokazali na vježbi plod dobrog uvježbavanja i kontinuiranog rada na razini postrojbi. “Mješoviti timovi funkcionirali su kao da su zajedno već mjesecima”, kazao je bojnik Katalenić.

Pomoćnik zapovjednika Jedinice specijalne i interventne policije Policijske uprave splitsko-dalmatinske Danijel Bradarić rekao je da je u suradnji između različitih postrojbi iz različitih zemalja ključan cilj – razmjena iskustava oko planiranja, djelovanja i korištenja opreme: “Ta razmjena omogućila nam je da zajednički nađemo najbolju taktiku za situaciju koja je riješena na vježbi”.

Pukovnija Vojne policije i Antiteroristička vojna policija imaju bogatu tradiciju suradnje s MUP-om i Slovenskom vojskom, zaključuje MORH, a sličan ciklus uvježbavanja s istim sudionicima bio je proveden u Splitu u ožujku 2023. godine.

*Photo: MORH/T.Brandt

Danas je u akvatoriju otoka Čiova održana pokazna vježba povodom završetka međuresorne obuke pripadnika MUP-a i MORH-a. Cilj vježbe je jačanje zajedničke suradnje policije i vojske, s posebnim fokusom na rješavanje kriznih situacija na moru i potrebe žurnog ulaska u brod. U današnjoj je vježbi sudjelovalo 35 MUP-ovih specijalaca iz Splita, Dubrovnika, Šibenika i Zadra te neimenovani broj pripadnika OS RH, koji su još jučer održali generalnu probu upada na Jadrolinijin trajekt “Mljet”. Obuka se proteklih dana provodila na području Trajektne luke Split i u splitskom akavatoriju, dok se današnja završna vježba kojoj su prisustvovali i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i ravnatelj policije Nikola Milina, održala na području same Trajektne luke. Prema planiranom scenariju, helikopter je nadlijetao oteti trajekt kako bi na sebe skrenuo pažnju terorista dok su brodice sa specijalcima prilazile neprimjetno otetom brodu. Potom su upale na njega te zauzele zapovjedni most, nakon čega su pronađeni i uhićeni svi počinitelji.

Govoreći nakon održane pokazne vježbe pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane u akvatoriju otoka Čiova, ministar Davor Božinović je istaknuo da policija nije pričuvna snaga, već je ona prva snaga kada se govori o određenim postupcima na razini Hrvatske, ali i Europske unije.

“Sustav sigurnosti se danas teško može odvajati na nacionalnoj i europskoj razini. Svi težimo povećanoj integraciji i tu policija nije pričuvna snaga, već je ona prva snaga kada govorimo o određenim postupcima na razini Hrvatske, ali i Europske unije, a to znači borba protiv međunarodnog terorizma, organiziranog kriminala i suradnje u zaštiti granica EU od nezakonitih migracija”,

rekao je Božinović. Sva buduća ulaganja i ponovno naoružavanje Europe od eventualnih napada su jedna nova dimenzija koja zahtijeva stvaranje materijalnih uvjeta, ali i međusobnu koordinaciju.

“Mislim da su nas međunarodne okolnosti u ovome trenutku osvijestile da je Europi nešto takvo potrebno i to je jasno svim članicama EU. Zajedno u suradnji svih europskih vojski i policija napravit ćemo cijeli kontinent sigurnim. Pred nama je veliki posao”,

rekao je Božinović, naglasivši da je i održana pokazna vježba poruka hrvatskim građanima kako su hrvatska vojska i policija “itekako svjesni svojih zadaća i rade na sigurnosti hrvatskih građana“.

*Photo: Hina/MUP RH

Iako sa zakašnjenjem od gotovo godinu dana, danas je MUP RH predstavio dva svoja nova helikoptera Subaru Bell  412EPX. Jučer prije podne obje višenamjenske letjelice preletjele su iz Češke u RH, a jutros ih je na Sportskom aerodromu u Lučkom razgledao i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

„Vrlo smo zadovoljni i sretni što se naša flota povećava i mislim da ovim otvaramo jednu novu stranicu, i kad je u pitanju Zrakoplovna jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, ali i kad je u pitanju sustav zaštite i spašavanja u Hrvatskoj,”

rekao je Božinović prilikom obilaska novih MUP-ovih Bellova.

Nakon završetka postupka registracije i službene primopredaje, helikopteri će biti uključeni u flotu Ministarstva unutarnjih poslova. Njihova osnovna namjena bit će pružanje podrške operativnim snagama sustava civilne zaštite za akcije traganja i spašavanja te za hitne medicinske letove. Helikopteri će biti raspoređeni u Zagrebu i Dubrovniku kako bi se pokrilo područje juga Dalmacije, koje trenutno nije obuhvaćeno hitnom helikopterskom medicinskom službom (HEMS). Ministar Božinović je najavio i skoru nabavu još jednog takvog helikoptera, kako je bilo predviđeno i prvobitnim projektom “Helikopterska potpora sustavu civilne zaštite”, a koji bi vjerojatno bio baziran na Malom Lošinju.  Osim toga, iz državnog proračuna osigurana su dva montažna hangara za helikoptere – jedan u Lučkom te jedan u Dubrovniku. Helikopteri Subaru Bell 412EPX servisirat će se u Hrvatskoj, dok će se kompleksniji zahvati obavljati u odgovarajućim centrima.

Ministar Božinović pojasnio je da u veljači 2025. godine kreće trotjedna obuka prvih pilota (prvo četiri, pa šest pilota) i zrakoplovnih tehničara zrakoplovne jedinice u Teksasu u SAD, nakon čega slijedi zajednička obuka pilota, tehničara i operativnih snaga za rad s pripadajućom opremom. Očekuje se da će helikopteri s posadama biti operativni do početka ljetne sezone. Standardnu posadu čine pilot, kopilot i tehničar iz Zrakoplovne jedinice Ravnateljstva policije te operater kamere iz Državne intervencijske postrojbe Ravnateljstva civilne zaštite. Kod hitnih medicinskih letova u helikopteru će se nalaziti i liječnik te medicinski tehničar, dok za prijevoz operativnih snaga sustava civilne zaštite helikopter ima kapacitet prevesti do 12 ljudi.

Božinović je naglasio i da ova dva najnovija helikoptera stoje 36 milijuna eura s PDV-om. Nabavljeni su europskim sredstvima u visini od 85 posto, dok je ostatak plaćen iz državnog proračuna, o čemu je pisao i portal Obris.org. Ovime je MUP RH postao prvi korisnik helikoptera Subaru Bell 412EPX u Europi. Ugovor je potpisan 07. srpnja 2022., a propisivao je isporuku helikoptera u roku od 15 mjeseci od sklapanja ugovora. No kako sve kasni, tako je kasnila i isporuka Subaru Bella, no kako se kaže – nikad nije kasno.

Photo/video: MUP RH

Na inicijativu Hrvatske uskoro će se pod okriljem Europola formirati radna skupina kodnog imena „Zebra“ u kojoj će biti policijski stručnjaci iz nekoliko zemalja i koji će raditi na učinkovitijoj borbi protiv krijumčarenja migranata, izjavio je u ponedjeljak u Bruxellesu hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

„U sljedećih nekoliko dana predstavit ćemo jednu našu inicijativu koja se odvija pod autoritetom Europola, a radi se o operativnoj skupini kodnog naziva ‘Zebra’ koja okuplja policijske stručnjake iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, a pridružili su im se i policijski službenici iz Njemačke“,

rekao je Božinović koji je u Bruxellesu sudjelovao na sastanku ministara unutarnjih poslova država članica EU-a . Kako je pojasnio Božinović, ta će radna skupina s jednog mjesta u Hrvatskoj na stalan i kontinuiran način razmjenjivati informacije, raditi analizu rizika i sukladno tome organizirati zajedničke akcije kako bi se presijecale migrantske rute i kako bi se u konačnici razbijalo onaj dio lanca koji je lociran na području zemalja u regiji.

Godišnji protok ilegalnih migranata u razdoblju 2015.-2024.

Krijumčarenje migranata, naglasio je Božinović, postalo je posebna vrsta kriminala u kojem se vrte ogromni novci, a cijeli taj posao osmišljavaju i organiziraju osobe izvan EU-a, nerijetko i izvan europskog kontinenta. Hrvatska policija ove je godine podigla broj uhićenih krijumčara za 200 posto, a do jučerašnjeg dana uhićeno ih je 435.

„To govori o iznimnom angažmanu jer nije jednostavno niti jednoj policiji na svijetu uhititi preko 400 osoba u odvojenim akcijama, pripremiti zasjede i sve druge taktike policijskog postupanja. Stoga smo prepoznati, i zbog toga je Europol u konačnici Hrvatskoj dodijelio ulogu koordinatora tih aktivnosti na ovom području Europe“,

ocijenio je Božinović, dodavši kako je za kontroliranje i usporavanje migrantskih tokova potrebna šira europska suradnja te da treba dodatno motivirati i angažirati treće zemlje, pogotovo one na granicama EU-a.

Naglasio je kako EU ima velika očekivanja u tom pogledu od zemalja u hrvatskom susjedstvu, koje su sve kandidatkinje za članstvo. Upozorava na problem što neke države, među njima Srbija te Bosna i Hercegovina, još uvijek nisu uskladile svoju viznu politiku s politikom EU-a pa se zato bilježi veliki postotak dolazaka iz smjera Rusije i Turske. Božinović je istaknuo kako se stalno ukazuje na potrebu za jačanjem Frontexa, koji bi se u puno većoj mjeri trebao angažirati i organizirati kako bi bio u stanju vraćati migrante u treće zemlje, dakle one koji ne ispunjavaju uvjete za međunarodnu zaštitu ili azil na području Europske unije. Proces jačanja Frontexa ne ide zadovoljavajućom brzinom i to treba promijeniti, smatra ministar Božinović.

Inače, Frontex, agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, trebala bi do 2027. godine imati 10 tisuća pripadnika, a danas je daleko od toga cilja, ima ih ispod tri tisuće, navodi MUP u na svojim mrežnim stranicama.

Nacionalnost migranata po rutama

Iako se o tome u Hrvatskoj ništa nije moglo čuti službeno, De Havilland Aircraft of Canada Limited („De Havilland Canada“) i Ministarstvo obrane RH potpisali su u utorak, 2o. lipnja,  produženje sporazuma „Maintenance Plus“ (tzv. „M+“) prema  kojem će De Havilland Canada ostvarivati održavanje komponenti, popravke i remontne usluge (MRO) za hrvatsku flotu od 6 aviona CL-415, te im pružati pristup do De Havilland Canada fondova za razmjenu. Taj je program originalno bio sklopljen 2019. godine i njime se riješilo dotadašnje dvojbe oko sposobnosti održavanja ovih bitnih aviona – dok će ovo produženje važenje njegovih odredbi biti na snazi do kraja 2025. godine. „Oduševljeni smo nastavkom podržavanja Ministarstva obrane, Republike Hrvatske u okviru našeg M+ programa, i nadamo se jačati djelovanja Hrvatske i ubuduće“, kazao je Leighton Storsley, dopredsjednik De Havilland Canada zadužen za podršku tržištu i razvoj poslovanja. „Naš iznimno prilagodljivi program M+ nastavlja biti predvidivo te efikasno rješenje za CL-415 flotu, i dizajniran je da operaterima omogući fokusiranje na misijsku prirodu njihovog posla, dok mi vodimo računa o njihovim potrebama za upravljanjem komponentama“.

Program M+ De Havillanda Canada pruža predvidivost troškova koja je bitna za proračunsko upravljanje kod korisnika, i pruža prednosti kroz omogućavanje korisnicima zahvata u sposobnosti tehničkog tima De Havilland Canada, po pitanju upravljanja jamstvima, te planiranja i vođenja zaliha. Sve ovo je itekako bitno za nastavak normalnog održavanja hrvatske flote vatrogasnih aviona CL-415 koja je sve starija i za dovođenje u redovito operativno stanje treba sve više rada i rezervnih dijelova – što se dobro čulo i vidjelo tijekom lanjske vatrogasne sezone. Ovaj sporazum bio je potpisan drugog dana velike zrakoplovne izložbe “Paris Air Show”, kolokvijalno poznate kao “Le Bourget”.

No dok o produženju ovog bitnog logističkog sporazuma Ministarstvo obrane RH nije našlo za shodno objaviti ni riječi, u isto se vrijeme itekako opsežno izvještavalo o boravku hrvatske delegacije na sajmu zrakopovne tehnike u Parizu, na tradicionalno masivnoj priredbi „Paris Air Show 2023“. Naravno, tada se tek okvirno potrošilo nekoliko riječi na to da su „Francuska i Hrvatska strateški partneri“, uz galeriju klasičnih slika s tog posjeta predstavljenog prvenstveno u turističko/informativnom svjetlu. Tom prilikom se čulo i općenito o „razmjeni pogleda o europskoj sigurnosti“, uz ostvarivanje projekata koji „jačaju naše sposobnosti“ – pa tko zna o čemu je riječ, blago njemu, Ostali nek sami kopaju po međunarodnim izvorima prateći tragove konkretnih rasprava i poslova, kao što je ovaj logistički sporazum RH i kanadskog poduzeća De Havilland.

Za kraj napomenimo da je „De Havilland Canada“ posebno bitan igrač i za budućnost glavnog segmenta hrvatskih zrakoplovno-vatrogasnih sposobnosti, budući je to poduzeće od kojeg se očekuje proizvodnja budućih vatrogasnih zrakoplova CL-515. Riječ je o tipu amfibijskih aviona, nasljedniku aktualnih CL-215 i CL-415, za koje se organizirala i zajednička europska nabava, unutar koje bi barem 2 primjerka trebala kupiti i Hrvatska. Doduše, lani se čulo kako taj posao teško može biti ostvaren brzo – „ne prije 2025. ili 2026“, a do tada „imamo to što imamo“. Dakle, ako i kada ta kanadska proizvodnja jednom zaživi u praksi, De Havilland bi novim letjelicama trebao dopuniti svjetsku flotu od oko 170 vatrogasnih zrakoplova Canadair na koju se brojne države oslanjaju u aktualno doba klimatskih promjena. Do tada je sjajno da se barem osiguralo podršku za letjelice koje već imamo i o kojima itekako ovisi čitava Hrvatska i njena turistička sezona.

Kada smo prvi put početkom 1992. godine razmatrali  kako u vrijeme mira organizirati zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru, zaključili smo kako je u vrijeme mira najbolje ustrojiti Obalnu stražu Republike Hrvatske izvan Oružanih snaga. Trebala je biti samostalna u provedbi zakona, odgovorna Vladi i, putem Vlade, Predsjedniku države (treba se prisjetiti kako je tada u RH bio polupredsjednički sustav). Obalna straža je trebala objediniti sve državne operativne snage za provedbu zakona na moru. Tako ustrojena obalna straža, slikovito rečeno, trebala je biti država na moru. Što smo dobili? Imamo „sustav“ koji nije sustav. Snage su rascjepkane i odgovorne najčešće nikome. Čak se ne zna ni što su te snage. Sve je na svim razinama zamaskirano i nije jasno ni onome tko je to pisao, a u Zakonu o obalnoj straži glavni pojmovi su tijela i koordinacije.

Zbrka ogromnih struktura

Kako to funkcionira vidljivo je i iz slučaja „odbjegle“, a zaplijenjene ruske jahte pod hrvatskom zastavom, Irine Vu. Riječ je, da podsjetimo, o situaciji s kraja siječnja ove godine, koja je eskalirala saznanjem da je plovilo u vlasništvu bivše supruge ruskog oligarha Ališera Usmanova, iako službeno zaplijenjeno, jesenas mirno isplovilo iz marine u Betini te prešlo iz Hrvatske u Tursku. Time je spomenuta jahta zapravo pobjegla od sankcija Europske unije u državu koja takve sankcije nije uvela. Inače, riječ je tu o luksuznoj jahti sagrađenoj u Velikoj Britaniji, porinutoj 2012. godine, koja je službeno na 3.593 mjestu svjetske liste najvećih jahti. Ujedno je sa svojih 34,53 m dužine ona ukupno 77. po veličini plovilo koje je sagradio Sunseeker, najveći britanski graditelj luksuznih plovila. Irina Vu može primiti do deset gostiju i ima do 5 članova posade, a 2 MTU diezel motora ovoj jahti daju maksimalnu brzinu od 24 čvora.

Ovdje je potvrđeno kako u tom glomaznom i neprimjerenom „sustavu“ na razini upravljanja i razini provedbe nema nikakve koordinacije, iako se u nju zaklinje Zakon o obalnoj straži. Svima koji su izučavali upravljanje i (ruko)vođenje trebalo bi biti jasno kako je koordinacija samo jedna od funkcija cjelovitog sustava upravljanja i/ili vođenja. Sustav koji je umjesto četiri ili pet funkcija osuđen na rad s jednom (koordinacijom) nema šanse za uspjeh. Pitamo se koje je to tijelo trebalo obavijestiti taj čudovišni sustav da je Irini Vu zabranjeno isplovljenje iz Betine. Ako je uopće bilo zabranjeno? Tko je trebao osigurati čuvanje broda? Je li to na razini Središnje koordinacije ili na razini Stručnog tijela, ministarstvo zaduženo za pomorstvo, obranu ili unutarnje poslove, ili je odgovoran predsjedavajući Središnje koordinacije ili pak Stručnog tijela?!

Irina Vu u nekim manje skandaloznim danima

Koja je tu uloga – ravnatelja uprave nadležne za sigurnost plovidbe ministarstva nadležnoga za pomorstvo, ravnatelja Carinske uprave, ravnatelja Civilne zaštite, glavnog ravnatelja policije, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, zapovjednika Obalne straže, glavnog državnog inspektora ili pak glavnog vatrogasnog zapovjednika? Predstavnici tih istih tijela imenovani su i u Stručno tijelo, Središnje koordinacije ali i na razini područne (regionalne) samouprave, ni manje ni više nego u osam koordinacija. Kako vidimo, predstavnici tih famoznih tijela su od Središnje koordinacije, preko Stručnog tijela Središnje koordinacije do regionalnih (područnih) koordinacija ustrojenih po lučkim kapetanijama. Kad se pogleda broj tijela i broj razina – djeluje nestvarno, ali kad se shvati koliko je to osoba „angažirano“, djeluje zastrašujuće. Evo koliko je ljudi „angažirano“ iz raznih tijela na navedene tri razine – Središnja koordinacija 18 osoba, a uvijek na čelu je jedan od tri ministra i to iz obrane, pomorstva ili unutarnjih poslova; Stručno tijelo Središnje koordinacije sa zamjenicima 27 osoba a na čelu je zapovjednik Obalne straže, te u osam područnih (regionalnih) jedinica koordinacije ukupno je imenovano sa zamjenama 160 osoba, a na čelu je lučki kapetan. Sveukupno u koordinacijama je „angažirano“ 205 djelatnika. To je više od brojnog stanja posada brodova Obalne straže RH. Svi nešto koordiniraju, nitko ne upravlja, rukovodi ili zapovijeda, pa ne može biti ni neke zapovjedne odgovornosti. Izgleda da se sve svodi na nedefiniranu „moralnu“ odgovornost ili u najgorem slučaju promjenu radnog mjesta, ponekad i nabolje.

Načelne zadaće obalne straže

Bez ulaženja u ostale zakone koji na neki način reguliraju prava i interese Republike Hrvatske na moru, njihov nadzor i zaštitu, samo ću navesti što je napisano u Zakonu o Obalnoj straži RH: „Središnja koordinacija za nadzor i zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru (u daljnjem tekstu: Središnja koordinacija) je međuresorno tijelo nadležno za usklađivanje i koordiniranje rada tijela nadležnih za nadzor i zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru“. Tko su ta tijela? Jesu li to ministarstva, stožeri, ravnateljstva, inspektorati ili se pak zalazi u kod nas traljavo definirano područje uporabe OS RH?!

Dileme oko Obalne straže

Prema svemu središnje provedbeno tijelo (zar opet „tijelo“?) trebala bi biti Obalna straža RH, ali i tu se pojavljuju problemi – jer kako tamo neko tijelo zvano Središnja koordinacija, koja više nije ni Vladina (bilo je u starom Zakonu o obalnoj straži), može koordinirati Obalnu stražu RH, a članak 2. stavak 1. Zakona o obalnoj straži RH kaže: „Obalna straža je tijelo, ustrojeno u okviru Hrvatske vojske, nadležno za provedbu nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru“.  Članak 7. stavak 1., da ne bi bilo zabune, naglašava – „Obalna straža sastavni je dio Hrvatske ratne mornarice“, a stavak 2. „Ustroj Obalne straže donosi predsjednik Republike Hrvatske knjigom ustroja na prijedlog Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada)“.

Ovdje su najmanje dvije stvari čudne. Ako je Obalna straža dio HRM, ustrojena u okviru Hrvatske vojske (da se netko nije usudio napisati OS RH!), pitanje je zašto njen ustroj donosi Predsjednik, a sve ostale ustroje u OS RH donosi ministar obrane? Jedini suvisli odgovor je da razno-razna piskarala zakona ne poznaju bit sustava obalne straže, pa i ne znaju što rade. Druga ne manje intrigantna stvar je – tko to ima pravo Predsjedniku/vrhovnom zapovjedniku oduzeti ustavno pravo zapovijedanja dijelom Oružanih snaga, a to je – kako vidimo – i Obalna straža Republike Hrvatske.

Imunitet ratnih i vladinih brodova

Kako bi zabuna bila još veća, u članku 2. stavku 3. – brod Obalne straže je definiran kao hrvatski javni brod, označen službenim znakom Obalne straže. Što je javni brod napisano je u Pomorskom zakoniku. Prema Konvenciji UN o pravu mora to su: „Brodovi u vlasništvu države ili kojima se ona koristi, a namijenjeni su samo za vladinu ne-trgovačku službu, uživaju na otvorenom moru potpuni imunitet od jurisdikcije svake druge države osim države zastave“ (Ships owned or operated by a State and used only on government non-commercial service shall, on the high seas, have complete immunity from the jurisdiction of any State other than the flag State). Javni, odnosno vladini brodovi svoj imunitet vuku iz imuniteta ratnih brodova po načelu, „mutatis mutandis“. Međutim, ako je javni brod u obalnoj straži – on bi trebao biti izvan oružanih snaga, a u slučaju potrebe po međunarodnom pravu predviđena je procedura prevođenja javnog (pa i trgovačkog broda) u ratni brod. Prema međunarodnom pravu i Konvenciji UN o pravu mora u oružanim snagama su ratni brodovi (borbene, pomoćne i specijalne namjene) i iz tog statusa oni vuku prava postupanja, zaštite, prava vođenje rata, itd. Kako bilo da bilo, i ovakva kakva je, Obalna straža RH ima kakve-takve transparentne snage izražene kroz „javne brodove“ na kojima su časnici OS RH, a gle čuda zapovjednik Obalne straže je časnik HRM.

Odgovornost ili njen izostanak

Teško je govoriti o zajedničkom djelovanju Obalne straže i ostalih tijela kad svatko odgovara po nekoj svojoj vertikali. Bilo bi dugo i dosadno o tome raspravljati, a provedbene snage na moru iz navedenih tijela nije lako identificirati. Još je teže identificirati nadležnosti i poglavito odgovornosti, jer se mnogi propisi ne usklađuju sa Zakonom o obalnoj straži, iako je to prema Zakonu bila obveza. Pored ostalog, i to je razlog zašto se našim morem plovi na čudan i u najmanju ruku nekontroliran način. Ne treba iznenaditi ni slučaje Irine Vu. Ovaj je slučaj dobio na pozornosti zbog sankcija, a ne zbog traljavosti sustava. Dakle, možda svako zlo i nije za zlo. Možda će nadležni nešto napraviti. Za nadati se kako ima sposobnih, odgovornih i vrijednih na odgovarajućim mjestima.

U ovom slučaju, puno toga ne samo da miriše na kriminal, što uz dobru volju nije teško dokazati. Puno je veći problem kako – zasnovano na zakonima – uspostaviti crtu odgovornosti? Pitanje je kako uspostaviti red na našem moru, našem prirodnom dragulju koji je obilježio našu prošlost, obilježava našu sadašnjost, i ako ne budemo budale – obilježit će i našu budućnost. Cijeli sustav treba vratiti na početak i nanovo ustrojiti upravni i provedbeni dio sustava za zaštitu prava i interesa RH na moru. Provedbeni dio treba biti jedinstven i sveobuhvatan kako bi mogao kompetentno predstavljati državu na moru, a prema najboljoj svjetskoj praksi to su obalne straže. Obalna straža je dokazani sustav zaštite prava i interesa države na moru u vrijeme mira. Kao što je poznato, može biti organizirana kao vojna, paravojna ili civilna organizacija. Najčešće je to paravojna i to: u EU, 76,5%; na Mediteranu 64,3%; u Europi 69,2%, i u NATO 56,5%. Nakon paravojne obalne straže najrasprostranjeniji su slučajevi gdje mornarica obavlja i zadaće obalne straže i to: u EU17,6%; na Mediteranu 28,6%; u Europi, 23% i u NATO 26,1%. Takva paravojna organizacija prema potrebi najčešće se u ratu integrira u ratnu mornaricu, odnosno oružane snage u cijelosti ili dijelom.

Sustavi zaštite državnih interesa na moru

Obalna straža u miru

BŠ-73 Faust Vrančić – između HRM i Obalne straže

Sad su još važnija dva razloga zašto obalna straža u vrijeme mira treba biti izvan sustava oružanih snaga iz prijedloga HRM s početka 1992., a to su: (1) Obalna straža izvan HRM kako se HRM ne bi bavila policijskim poslovima, već bi se u cijelosti posvetila glavnoj zadaći – a to je priprema i obrana hrvatskog mora otoka i obalnog područja; (2) Na taj način pripadnici HRM (posade ratnog broda) oslobođeni su raznih, često protuzakonitih iskušenja pri svakodnevnom uredovanju u provedbi različitih zakona na moru. Također treba konstatirati da pokušaj primjene „Norveškog modela“ nije uspio u prvom redu zbog nepoznavanja sustava i različitog mentaliteta. Naime, kod nas je najvažnije tko kome zapovijeda, a ne kako na najbolji način obaviti zadaću. Znanje je podcijenjenu u odnosu na formalna prava upravljanja i zapovijedanja, pa se u sustavu pojavljuju štetni šumovi, a odgovornost zamagljuje do razine da se ne zna tko je odgovoran. Pri tome je sam vrh piramide zaštićen. O tome najbolje svjedoči krilatica „Baš me briga – ja sam zapovjedio i s tim moja odgovornost prestaje“.

Spektar poslova i zadaća Obalne straže SAD

Držim kako sustav zaštite prava i interesa RH na moru treba resetirati i uspostaviti novi i efikasniji, a s Norveške treba skrenuti pogled u prvom redu na Italiji i Grčku. To su također kvalitetni sustavi, države i narodi s izuzetno bogatom pomorskom tradicijom. Pored toga, ti primjeri su tu u našem Sredozemlju pa smo upućeni često na izravnu suradnju – posebice sa susjedom na drugoj obali Jadranskog mora. Temelj uspjeha mogao bi se svesti na centralizirano upravljanje i zapovijedanja zapovjednika obalne straže i decentraliziranu provedbu operativnih snaga na moru, kopnu i zračnom prostoru Jadranskog mora, otoka i obale. Bilo bi poželjno obalnu stražu uspostaviti i na graničnim rijekama.

Sve provedbene snaga moraju se integrirati u Obalnu stražu RH, neovisno u kojem se ministarstvu trenutno nalaze. To bi uveliko smanjilo administraciju i nepotrebna radna mjesta, dubinu organizacije, vrijeme reagiranja i povećalo učinkovitost sustava. Kome će Obalna straža biti odgovorna u ime države – manje je važno. To može biti Vlada ili neko već postojeće ministarstvo – kao što su Ministarstvo obrane, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture ili Ministarstvo unutarnjih poslova. Naravno, bilo bi izvrsno rješenje imati zasebno Ministarstvo mora ili barem Državno tajništvo za more, ali i zasebna tijela za Graničnu i obalnu stražu. Djelatnicima u upravnom tijelu zaduženom za obalnu stražu (ili pak za graničnu i obalnu stražu) to trebaju biti temeljne, a ne (nikako i ni u kom slučaju) dopunske zadaće.

* gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže; viceadmiral u mirovini

Zadnji ovogodišnji sastanak Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove (Justice and Home Affairs – JHA) okupio je u Bruxellesu 8. i 9. prosinca sve ministre unutarnjih poslova i pravosuđa država Europske unije. Prvi dan skupa bio je posvećen unutarnjim poslovima, a pod predsjedanjem češkog ministra unutarnjih poslova Víta Rakušana planiralo se raspraviti pet osnovnih tema (pitanja Schengenske zone, azil i migracije, rusku agresiju na Ukrajinu, seksualno zlostavljanje djece, te otpornost kritične infrastrukture) od kojih je za javnost Republike Hrvatske najzanimljivija bila ova prva. Naime, nakon što se u prosincu 2021. godine ustanovilo kako Hrvatska ispunjava sve preduvjete za ulazak u Schengensku zonu – sada se na dnevnome redu našlo i pitanje konkretnog ulaska RH u tu zonu. Za postizanje te odluke tražio se  konsenzus svih država članica, a još nedavno je izgledalo da će Hrvatska u zonu ući paketno, zajedno s Rumunjskom i Bugarskom, koje to čekaju već godinama. Naime, ta zona danas obuhvaća sve EU države osim Bugarske, Hrvatske, Irske, Rumunjske te Cipra, ali još i Island, Liechtenstein, Norvešku te Švicarsku.

Hrvatska je podršku Europskog parlamenta za ulazak dobila 10. studenog ove godine, kada se od izvjestitelja Paula Rangela čulo: “Hrvatska je prošla najtemeljitiju procjenu za članstvo u schengenskoj zoni od svih EU zemalja do sada. Ispunila je 281 preporuku u 8 područja schengenskih propisa. Komisija i Vijeće su potvrdili spremnost države za punu primjenu schengenskih pravila. S time se Europski parlament u potpunosti slaže: do ukidanja unutarnjih granica treba doći do kraja ove godine!” – što je bilo potvrđeno i rezultatom glasovanja: 534 “Za”, 53 “Protiv” i 25 zastupnika “Suzdržani”. Iako se sličan status Bugarske i Rumunjske u Europskom parlamentu podržalo još sredinom listopada ove godine, već u vrijeme donošenja takve odluke o Hrvatskoj postalo je jasno da će s ovogodišnjim usvajanjem čitavog tog paketa ipak biti problema.

Naime, uz dotad već poznatu nesklonost Nizozemske i Švedske ulasku Rumunjske i Bugarske, 18. studenog su dodatno odjeknuli i stavovi Austrije po ovom pitanju, kada je za austrijske medije tamošnji ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner objasnio da “taj sustav je disfunkcionalan. Situacija u Europi pokazuje vrlo jasno da je zaštita vanjskih granica zatajila“, a tim temeljem onda – “ako sustav ne radi, ne može ga se ni širiti“. Kako se onda saznalo, bila je to službena reakcija Austrije na činjenicu da se u kolovozu ove godine u toj državi uočilo 90.000 migranata, od kojih njih oko 77.500 nije ranije bilo registrirano ni u jednoj drugoj EU državi. Te su brojke bile za 11.000 veće od onih u srpnju, a njima su ujedno dosegnuti i vrhunci migracijskih brojeva iz 2015. te 2016. godine, koje su za službeni Beč bile izvorom izuzetnih skonkretnih te političkih problema. No, niti punih tjedan dana kasnije, tijekom posjete Zagrebu austrijskog kancelara Karla Nehammera, uspostavilo se da Austrija zapravo nema ništa protiv ulaska Hrvatske u Schengen, ali se zapravo protivi da to pravo dobiju i Rumunjska te Bugarska. Naime, kako je ustvrdio Nehammer – za razliku od ove preostale dvije države, Hrvatska je “očigledno ispunila sve svoje obveze po pitanju sprečavanja ilegalnih migracija” – čime se Austrija zapravo opredijelila za individualno odlučivanje o ulasku država u Schengensku zonu, te najavila razbijanje dotadašnjih nastojanja o paketnom prijemu sve tri spomenute države.

“(…) naravno da je potrebno malo sile kada provodite pushback (…)” (2:17 – 2:20 u video-prilogu SRF

Ovakva se situacija nije izmijenila ni tijekom nadolazećih tjedana, kada je postalo jasno da po pitanju ulaska Republike Hrvatske u Schengensku zonu postoji konsenzus, dok ga za Bugarsku i Rumunjsku nema. Dobro je to ilustrirao i stav Nizozemske, koja nije imala problema sa schengenskim članstvom Hrvatske i Rumunjske, dok se njihov pogled na stanje spremnosti Bugarske najbolje vidio iz izjave premijera Marka Ruttea dane mediju NOS (Nederlandse Omroep Stichting) 2. prosinca ove godine – o tome kako upitna spremnost Bugarske “teoretski, riskira započinjanje migranskoga puta kroz takvu zemlju“, tako da Nizozemska zapravo želi spriječiti da se granica Turske i Bugarske ilegalno prelazi plaćanjem “novčanicom od 50 eura“. Iako su ti stavovi odmah naišli na niz izuzetno žestokih osuda i kritika u Bugarskoj, bilo je jasno postojanje dubokih dvojbi oko spremnosti te države da se i na svojim granicama suprotstave široko rasprostranjenoj korupciji – dok se o Hrvatskoj već duže čuju sasvim suprotne stvari, posebice po pitanju izuzetno oštrog čuvanja granice te navodne masovne provedbe “push-back” postupaka, kojima se migrante ponekad i grubo potiskuje od granične crte (praksa koju je 9.srpnja 2019. čak i javno potvrdila tadašnja predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović riječima “(…) of course, when you are pushing people back, there is a little bit of force (…)“, u okviru svoje izjave za Schweizer Radio und Fernsehen – SRF). Zato na kraju nije ni začudila odluka koju je danas donijelo Europsko vijeće – zaključak koje je dobro opisao češki predsjedavatelj današnjeg sastanka, ministar Vít Rakušan:

“Iznimno mi je drago da je tijekom češkog predsjedanja Hrvatska mogla ostvariti dva važna koraka u okviru svoje europske integracije, kroz priključivanje eurozoni te schengenskom području. Siguran sam da će ovi uspjesi učvrstiti put za ostale države članice koje ispunjavaju preduvjete da i one poduzmu svoje iduće korake na njihovin europskim putevima, a moji kolege i ja ćemo nastaviti raditi ustrajno na osiguravanju da i Bugarsku te Rumunjsku možemo pozdraviti unutar schengenske obitelji u skorijoj budućnosti“.

Naime, nakon današnjeg neuspjeha, možda će članstvo Bugarske i Rumunjske u Schengenu biti temom i summita šefova država ili vlada EU zakazanom za 15. i 16. prosinca u Bruxellesu, budući da Češka intenzivno nastoji do kraja svog predsjedanja ipak naći neki način da ove dvije države dobiju makar uvjetno zeleno svjetlo za svoja dugogodišnja nastojanja. Ako ne, nagađa se da bi se tom temom moglo ponovo baviti u ožujku iduće godine, pod EU predsjedanjem Švedske, jedne od država koje su posljednjih godina ipak omekšale svoje protivljenje schengenskom članstvu Bugarske i Rumunjske.

Ovakav razvoj situacije je hrvatski premijer Andrej Plenković pozdravio na društvenoj mreži Twitter danas oko 14:30 objavom:

“Hrvatska je dobila jednoglasnu podršku Vijeća za unutarnje poslove i pravosuđe – 1. siječnja 2023. postajemo članica #Schengen! U godini isporuke ostvarili smo strateške ciljeve @VladaRH, od kojih će najveću korist imati hrvatski građani i gospodarstvo!“,

dok se o tome samo desetak minuta kasnije na društvenoj mreži Facebook oglasio i hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović objavom:

“Hrvatska je u Schengenu! Na našem europskom putu više nema granica. Ispunili smo sve uvjete, prošli dug i zahtjevan proces te je na Vijeću za unutarnje poslove odluka donesena u potpunom suglasju. S Hrvatskom u Schengenu na dobitku su svi – građani, gospodarstvo, Hrvatska i EU“.

Konkretno, temeljem današnjih odluka Republika Hrvatska će 27. članicom schengenskog prostora postati od 1. siječnja 2023. godine. Tog dana ukidaju se granične kontrole na kopnenim i pomorskim graničnim prijelazima, dok će takve promjene od 26. ožujka 2023. vrijediti i u zračnim lukama – budući da ondje treba računa voditi i o promjeni zimskih te ljetnih IATA (International Air Transport Association) rasporeda. Ujedno, od 1. siječnja iduće godine hrvatske granice prema Srbiji, BiH, te Crnoj Gori postaju ujedno i vanjske granice Europske unije. No, na njima neće biti bitnih promjena graničnog režima budući da su sve te države već duže u režimu liberalizacije viznoga režima EU. Ipak, od prvog dana iduće godine RH će biti ovlaštena i za izdavanje vlastitih schengenskih viza, kao i za puno korištenje Schengenskog informacijskog sustava (SIS).

Nikoli Milini danas je istekao mandat ravnatelja policije, na koji ga je Vlada RH imenovala 2017. godine. Njegovog nasljednika još nema jer je postupak izbora novog ravnatelja – još u tijeku. Kako je jučer priopćilo Ministarstvo unutarnjih poslova, tek je 3. kolovoza ove godine raspisan natječaj za „imenovanje rukovodećeg policijskog službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije – glavni/a ravnatelj/ica policije“.

Na taj se natječaj javilo 5 kandidata koji se ispunili uvjete iz javnog natječaja – jedan od njih je sam Milina, a osim njega javio se i Željko Prša, bivši zamjenik ravnatelja policije, Damir Takač iz postaje Granične policije u Dalju, te Željko Pilipović iz zadarske Službe kriminalističke policije. Peti kandidat iz Policijske uprave šibensko-kninske, koji je također ispunio uvjete, nije došao na razgovor pa nije ni imenovan. Spomenuta četvorica pristupili su razgovoru koji je s njima osobno obavio potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

Božinović je ujedno i osoba koja će Vladi predložiti kandidata za novog ravnatelja na mandat od 5 godina. Na portalu Obris.org već smo pisali o ovakvom u najmanju ruku neobičnom postupku izbora ravnatelja policije, gdje sve ovisi o osobi ministra – i dojmu ostavljenom tijekom obično vremenski kratkog razgovora pred formiranje konačnog prijedloga prema Vladi. Dok su aktualni kandidati u još donekle boljem položaju jer je ministar Božinović već nekoliko godina na čelu resora, pa je imao vremena upoznati i ljude i procese unutar MUP-a i policije, problem u ovakvom načinu izbora bio bi posebno očigledan u slučaju neiskusnog ministra koji ne bi bio upoznat s resorom, a pred kojim bi se našla ta važna odluka o izboru čelnog čovjeka hrvatske policije.

Po neslužbenim informacijama, stari ravnatelj Milina ima najviše šansi da postane novi ravnatelj policije, i time će se upisati u povijest hrvatske policije kao jedan od rijetkih koji je završio mandat do kraja i imenovan na naredno 5-godišnje razdoblje.  Zanimljivo je i da izgleda kao da je interes za funkciju ravnatelja ponešto opao – dok je u aktualnom natječaju bilo svega 4 kandidata zainteresirana za taj posao, 2017. godine zabilježeno je bilo čak 9 kandidata koji su ispunjavali uvjete, a 2012. – 10 kandidata. Teoretski, Vlada bi na sutrašnjoj sjednici mogla imenovati novog ravnatelja policije, no i nadalje ostaje činjenica da se sve opet radi u zadnji čas, ili nakon što je sat već otkucao zadnju minutu.

U samo 6 dana dva velika požara na dva različita dijela obale, izgorjele kuće, maslinici i automobili, na sreću bez ljudskih žrtava. Zadnjih dana u zraku jedva 50% protupožarne eskadrile, angažirana tek 2 voda Hrvatske kopnene vojske, a ministar obrane si je baš u to vrijeme organizirao boravak u rodnim Vinkovcima (prvo je bio vikend, pa onda Dan grada Otoka, a treći put i posjet Gardijskoj oklopno-mehaniziranoj brigadi). Pritom ga je inkomodirao tek šef mu, premijer Andrej Plenković, koji se u srijedu predvečer odlučio pojaviti na šibenskom požarnom području pa mu je Banožić pravio društvo. No zato je danas na požarištu bio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović dok je Banožić bio, pogađate, u svojim rodnim Vinkovcima. Ovakvo nešto bilo je nezamislivo  u vrijeme njegovog prethodnika Damira Krstičevića, koji je bio čak i pomalo komičan dok je s vodenim crijevom trčkarao od vatre do vatre, no istinski se trudio biti na terenu, razgovarati s vatrogascima i vojnicima, te – ako treba – i pomoći u nekim birokratskim zavrzlamama. Nekako je nakon splitskih izbora nestao i glavni koordinator za sustav domovinske sigurnosti, štoviše potpredsjednik Vlade baš za te stvari, Tomo Medved – ni njega ovih dana nije bilo nigdje za vidjeti, osim ako nije u pitanju novo preslagivanje u vladajućoj koaliciji nakon odlaska Čačićevih „reformista“. No društvo u Banskim dvorima, ono koje ipak stane pred kamere i mikrofone, unisono ponavlja – nije istina da smo nespremni dočekali protupožarnu sezonu!

Istina je ipak upravo vidljiva na terenu – tako se danas od vatrogasaca sa šibenskog požarišta moglo čuti kako su kanaderi (CL-415) došli prekasno jer su bili na nekom drugom požarištu, te kako ih definitivno ima premalo, što se vidjelo i jučer tijekom zastoja koji je potrajao zbog nadopune gorivom, a zamjene nije bilo. Trenutno su u najboljem slučaju operativna 4 protupožarna aviona tipa CL-415 i 3 aviona Air Tractor. Na jedan Canadair ne može se računati čak do kraja ove ili početka sljedeće godine (ako i tada), dok će drugi biti operativan negdje sredinom kolovoza. S Air Tractorima je situacija tek nešto bolja – 2 aviona su na radu u ZTC-u, dok jedan – onaj koji je krajem svibnja pri spuštanju oštetio plovke – čeka da HRZ za njega uopće zatraži popravak.

ZTC na sto muka

Zašto je tome tako, pokušali su prije 2 tjedna objasniti čelni ljudi Zrakoplovno-tehničkog centra, glavnog održavatelja hrvatskih protupožarnih aviona. Uzme li se u obzir da hrvatska protupožarna flota nije baš mlada – prosjek starosti joj je oko 20-ak godina – kao i to da su se pogotovo posljednjih godina „raubali“ nemilice, ne čudi da je pod oblake skočio i broj sati potrebnih za njihovo održavanje. Samo tijekom proteklih 5 godina broj korektivnih sati na avionima CL-415 porastao je u prosjeku do 50%, dok je za  jedan od aviona (oznake 844) umjesto planiranih 7.000 norma sati realizirani 11,315 norma sati. Roman Babić, direktor servisa u ZTC, ustvrdio je da je to zato što je „obujam tehničkih nedostataka, nađenih na tim avionima, bio veći od onoga koji se mogao predvidjeti“. Procjene za narednu sezonu su još i gore, što je Babić dočarao grafom: „Tu vidite da je u sezoni 2016./2017., znači prije samo 6 godina, taj iznos tih korektivnih norma sati bio 8.000, a naše je očekivanje da 2023./2024. će biti 20.000 norma sati. Znači, to je povećanje od 2,5 puta u manje od 10 godina“.

Već spomenuti Canadair 844 s gotovo godinu dana remonta trenutno je i rekorder po dužini boravka u ZTC-u – za to je, tvrde, djelomično odgovoran sam vlasnik prava na proizvodnju i održavanje Canadaira, kanadska tvrtka Viking Air i njeno poigravanje sa servisnim biltenom izdanim krajem rujna prošle godine. Taj tzv. „Alert Service Bulletin“ zahtijevao je pregled 196 tvorničkih veza mjesta spoja krilo-trup određenom metodom, sa čijom se provedbom suglasilo i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, pa je i avion 844, čiji je dotadašnji remont bio već gotovo završen, vraćen na pregled spomenutih spojeva koji je u koordinaciji s HRZ-om definiran na trajanje od 550 norma sati. No već u prvom mjesecu pregleda ZTC je ustanovio da je servis bilten neprovediv na način kako ga je proizvođač propisao – počevši od nepristupačnost određenog broja svornjaka, preko izrazito teškog demontiranja jednog njihovog dijela i  mogućnosti oštećenja konstrukcije zrakoplova prilikom demontaže svornjaka, pa sve do loše definiranog ispitnog materijala u dokumentaciji. Iz istog razloga provedba servis biltena nije započela ni u Italiji (Babcock) ni u Francuskoj (Sabena), no Viking isprva ne pristaje na promjenu metode ispitivanja koju je predložio ZTC. Tek početkom siječnja ove godine Viking šalje dopunu biltena koja kaže da je pregled moguće napraviti upravo kako je 3 mjeseca ranije predložio naš ZTC. Već tada je bilo jasno da će zbog tog pregleda kasniti isporuka remontiranih i pregledanih vatrogasnih aviona, što Canadair što Air Tractor, pa je ZTC još 17. siječnja izvijestio MORH, GS OS RH i HRZ da će „u mjesecu lipnju na raspolaganju imati 3 do 4 aviona Canadair i 3 do 4 aviona Air Tractor“. Dakle, o skromnome broju ljetos raspoloživih vatrogasnih letjelica svi nadležni čuli su još prije pola godine.

Kanibalizacija i sve više posla!

No zbog nedostatka rezervnih dijelova, jedan CL-415 trenutno je u postupku kanibalizacije ili, kako kažu u ZTC-u, „premještanja ispravnih dijelova“. Radovi na njemu trebali bi početi tijekom srpnja, i potrajat će – bude li sve po planu – do studenog, iako samo Ministarstvo obrane na njega ne računa sve do sljedeće godine. Naime, za razliku od Bombardiera nekada, Viking ima više problema  pri nabavi dijelova pa su i rokovi isporuke dulji. „Za neke vitalne dijelove, koji su traženi, ti rokovi se produljuju po tri, četiri ili pet puta. I onda je apsolutno normalna stvar da se bavite premještanjem dijelova. Tako svi rade, ne samo mi. Tako radi i Babcock u Italiji, i Sabena u Francuskoj“, rekao je Babić. Pri tome ZTC nema neku veću rezervu ključnih dijelova za CL-415 ili za Air Tractor, pa se zato periodično snalazi izmjenjujući rezervne dijelove s drugim korisnicima tih aviona, ili pak čeka dijelove od proizvođača.

No ni kod Air Tractora stvari ne stoje sjajno, štoviše, njihov graf održavanja još je strmiji od onog za CL-415, ili kako je rekao Roman Babić: „Od prije 6 godina, sa otprilike nekih 1.000 norma-sati utrošenih za korektivne aktivnosti, trenutno, sada smo na gotovo 8 puta većoj vrijednosti“. I s njihovim održaavanjem bilo je sličnih problema kao i s avionima Canadair: 10. studenog proizvođač je izdao tehnički nedorađenu uputu (tzv. Service Letter) za popravke na spoju krila i trupa koja je zahtijevala skidanje krila s aviona, što je do sada, tvrdi Babić, nezabilježeno u svijetu. Nakon niza administrativnih radnji, procedura popravka je bila korigirana i dorađena, no već su tu izgubljena 2 mjeseca. Sreća u nesreći je ta da kod CL-415 nisu nađena oštećenja zbog kojeg je rađen dodatni pregled (koji su prošla 4 Canadaira, dok 2 to tek čeka). Međutim, kod Air Tractora je na svih 6 uočeno napuknuće na spoju krila i trupa, na koje je upozoravao proizvođač – što je serviserima otkrila fleka lanenog ulja iz same strukture aviona.

Krajem lipnja, odnosno početkom srpnja, na radu u ZTC-u bila su još i 2 Air Tractora, dok su 4 formalno bila predana Protupožarnoj eskadrili od čega jedan, kako rekosmo, nije bio u ispravnom stanju nakon što mu se pri slijetanju nije izvukao stajni trap. Od 2 „Tractora“ u ZTC-u, jedan je već bio u postupku primopredaje HRZ-u, kada  mu je u prijeletnom pregledu uočeno oštećenje primarne strukture, što je zahtijevalo dodatni pregled i dodatne radove. Međutim, nisu svi problemi proizašli od proizvođača – za neke se pričalo kako su bili stvoreni u samom ZTC-u. Primjerice, kada se u kuloarima širila priča da su nakon završenog remonta na jednom od motora Air Tractora probni letovi navodno napravljeni bez ulja u motoru. Rudolf Španić, voditelj službe kvalitete u ZTC-u, ustvrdio je kako je to potpuno netočno, iako je prilično sigurno znao o kojem je slučaju riječ, kao i da odgovorni djelatnik ZTC-a više ne radi u firmi. Dok se pričalo da taj navodni let bez ulja u konačnici nije prouzročio kvar, a iz samog ZTC-a se potvrdilo da je o tome svoje mišljenje dalo više komisija, neslužbeno se spominjao i dolazak stručnjaka iz Francuske koji je o svemu tome dao svoj konačni sud.

Stanje „not great, not terrible“

Prema ZTC-u, Ministarstvo obrane, Glavni stožer i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo još od siječnja znaju da protupožarnu sezonu ne mogu započeti sa svih 12 Canadaira i air Tractora (6+6). Pa ipak, na sjednici Vlade održanoj 20. siječnja ove godine, usvojen je bio „Program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za Republiku Hrvatsku u 2022. godini“, a ministar obrane Mario Banožić tada je istaknuo da će za provedbu Programa ove godine osigurati do 6 zrakoplova Canadair, do 6 zrakoplova Air Tractor i jedan transportni helikopter. Početkom lipnja ove godine, u dokumentu „Program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za RH – Spremnost vatrogasnog sustava i priprema požarne sezone 2022. godine“, koji potpisuje glavni vaatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković, brojevi su donekle korigirani, pa ondje stoji da Zračne protupožarne snage sudjeluju sa DO 5 komada Canadair CL-415¸te još „3 komada AT 802A FireBosss, 1 AT 802F FireBoss, 1 AT 802A, 1 AT 802F“, kao i 1 primjerkom helikoptera Mi-8 MTV-1 – gdje su avioni AT 802 itekako podbacili stvarnom raspoloživošću.

Pred sam ulazak u protupožarnu sezonu već tradicionalno je provedena vježba „Sigurnost 22“ na kojoj su svi visoki uzvanici bili puni riječi hvale o spremnosti svih faktora koji sudjeluju u protupožarnim aktivnostima. Tako je ministar obrane Mario Banožić istaknuo da je „Hrvatska vojska dokazala svoju punu spremnbost zaa protupožarnu sezonu, te kako je ovo potvrda njihove vrhunske spremnosti i za one najzahtjevnije zadaće“. Glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucakovićje naglasio: „Sve je za spremno za protupožarnu sezonu, sve snage su na svoj način spremne što je pokazala i vježba ‘SIGURNOST 22’. Jako sam zadovoljan prikazanom vježbom, želim nam svima što sigurniju i mirniju protupožarnu sezonu“, i dodao kako mu je drago što se sustav vatrogastva povećava te kako za budućnost vatrogastva nije upitna. Premijer Plenković je bio jednako ekstatičan: „Napravili smo ogromni iskorak za hrvatsko vatrogastvo, donesen je novi zakon, a izdvojena su znatno veća sredstva. Nabavljaju se nova kvalitetna vozila. Svoje resurse ulaže i Ministarstvo obrane. Na razini smo ne samo da kvalitetno preveniramo požar, nego i kada se požar dogodi, sve ove službe koordinirano reagiraju jedinstveno, brzo i učinkovito. Imamo snage kada zatreba da pomognemo i drugim zemljama“. Naravno, i ove godine Hrvatska sudjeluje u europskom sustavu zaštite od požara RescEU, za što je, kao i do sada, deklarirala svoja 2 (od trenutno raspoloživa 4) protupožarna aviona CL-415. Istoga tog 10. lipnja bila je održana i sjednica Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti na čelu s Tomom Medvedom koji je zaključio da je spremnost za protupožarnu sezonu vrlo visoka, sustav zapovijedanja, koordinacije, praćenja i analize jako dobro postavljen, koordinacija i suradnja svih sudionika odlična, a nova protupožarna sredstva, sustavi veza i nove tehnologije, uz usvajanje i provedbu novih standardnih operativnih postupaka, jamče da će se svakom požaru pristupiti brzo i odlučno, uz najveću moguću pažnju za sigurnost ljudi i sredstava. Velike riječi!

A stvarnost?

Požar na šibenskom području najteži od 2017.

Točno mjesec dana kasnije, druga priča. Kao i obično, najspremniji su se pokazali ljudi – od vatrogasaca do zaista herojski požrtvovnih pilota protupožarnih aviona. A neki  od aktera i nedavnih hvalitelja izvrsne razine priprema jednostavno su nestali – primjerice već spomenuti ministar Banožić koji nije želio davati zjave jer je „u protokolu s premijerom“, ili pak potpredsjednik Vlade Tomo Medved. Glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković jutros je zato izjavio: „Mi smo imali u pripravnosti četiri kanadera i tri Air Tractora. Imali smo još jedan veliki požar u Visočanima pokraj Zadra. Tamo su obranjene kuće. Tamo su požar gasila tri Air Tractora i jedan kanader, a na području Zatona i Rasline su bila dva do tri kanadera. (…) U tom trenutku smo imali dva velika požara i bio je treći na Boraji. S čime smo raspolagali, tako smo i postupili. Nepovoljne vremenske prognoze su bile od početka ove sezone. Koliko je kanadera bilo na raspolaganju, toliko smo i koristili. Što možemo dalje?“. Danas je pak na terenu bio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović koji je jutros za televiziju N1 ostao pri stavu da Hrvatska nije nespremna dočekala ovu protupožarnu sezonu:

„Vidite, mi imamo to što imamo. Moramo znati da se kanader pokazao i na razini Europe kao apsolutno najbolje sredstvo za rješavanje požara raslinja, pogotovo u početku. Ove godine imamo 71 posto više opožarene površine raslinja nego prošle godine. Hrvatska je ušla u program zajedničke nabave i planiramo i dobit ćemo i kroz europska sredstva dva nova kanadera, međutim, taj proces proizvodnje neće ići tako brzo, ne prije 2025. ili 2026“.

Božinović tako sve svoje nade polaže na zajedničku europsku nabavu novih CL-515, od čega bi 2 komada trebala kupiti i Hrvatska. No s problemima koje Viking Air ima već godinama, koji su u konačnici i doveli do toga da je u ožujku ove godine ta tvrtka završila objedinjena u portfelj mnogo veće kompanije De Havilland Aircraft of Canada (kojoj je osnovni zadatak među ostalim i ponovno pokrenuti razvoj te proizvodnju protupožarnih aviona na temeljima CL-serije, tzv. verzije CL-515), teško da će kroz samo 2 do 3 godine Hrvatska doći do 2 nova CL-515. Za razliku od hrvatskog ministra Božinovića, inozemni stručnjaci procjenjuju da novi takvi avioni teško da će izaći ispod čekića prije 2030. godine, ako uopće ikada budu proizvedeni.

Iako Tucaković očekuje 5. Canadair negdje oko 15. kolovoza, Božinović ga je najavio i ranije: „Od 1. 8. bi trebali imati na raspolaganju 5 kanadera i 5 air tractora. Još jedan kanader, obzirom na prirodu servisa, bit će gotov do kraja godine“. Što se Air Tractora tiče, četvrti će biti na rapolaganju do 23. srpnja, a peti – do 30. srpnja. Što je sa šestim „Tractorom“, za sada je nejasno.

I tako… dok ljudima gore kuće, u državnom vrhu nitko nije kriv. Dokumenti se donose više forme radi, nego u skladu sa trenutnom situacijom. Ozbiljnog promišljanja nabave protupožarnih aviona nema – posljednji takav avion nabavljen je u vrijeme ministra obrane Ante Kotromanovića kako bi nadomjestio pali Air Tractor na Braču 2011. godine. Američki partneri MUP-u RH nude vatrogasnu varijantu helikoptera Black Hawk zvanu FireHawk, no Hrvatska trenutno više gleda prema Bruxellesu nego prema Washingtonu. Jednako je okrenula pogled i od svojih transportnih An-ova, još u vrijeme kada su Ukrajinci nudili preinaku transportnih u protupožarne avione. I nakon svega ostaje Božinovićev zaključak – „Imamo to što imamo!“. Nazdravlje!

Kako je 10. ožujka 2022. godine izvijestio portal AvioRadar, na prostoru ZL Franjo Tuđman nastupila je zabrana fotografiranja i snimanja. Za detalje o tome su upitali koncesionare zračne luke (tvrtku MZLZ d.d.), te od njih dobili i odgovor koji ovdje prenosimo u cijelosti:

“Vezano za Vaš upit, možemo Vas obavijestiti da je Međunarodna zračna luka Zagreb u utorak, 08. ožujka 2022. putem svojih internih kanala, na sve potrebne adrese, a prema zahtjevu Postaje aerodromske Policije, proslijedila  Obavijest o zabrani fotografiranja i snimanja na području graničnog prijelaza.

U Obavijesti je navedeno da na temelju članka 21. Pravilnika o obavljanju poslova nadzora državne granice (Narodne novine, broj: 30/14, 43/14 i 72/17)  te zahtjeva Postaje aerodromske policije Pleso, nije dopušteno neovlašteno fotografiranje i snimanje.

U ovom trenutku možemo nadodati da će nadležna tijela u nadolazećem vremenu definirati koji su uvjeti potrebni, kako bi se odobrili mogući pojedinačni zahtjevi za fotografiranje i snimanje.”