Velikim vojnim mimohodom Francuska je obilježila svoj nacionalni praznik 14. srpnja, te tijekom i uoči nje okupila „Koaliciju voljnih“ , skup država koje podupiru Ukrajinu u borbi protiv ruske agresije. Završni čin francuskog praznika na simboličan način održat će se večeras, nastupom francuske nogometne reprezentacije u polufinalu Svjetskog nogometnog prvenstva.

Koalicija voljnih za jačanje PZO Ukrajine

Uoči današnjeg mimohoda u Parizu, francuski predsjednik Emanuel Macron jučer je okupio čelnike 25 zemalja koje se zalažu za sigurnosna i politička jamstva Ukrajini. Hrvatsku je predstavljao premijer Andrej Plenković, napominjući da Lijepa naša sudjeluje u političkom ali ne i vojnom dijelu Koalicije voljnih. Predsjednik Emmanuel Macron izjavio je da će Pariz dopustiti Kijevu proizvodnju francuskih krstarećih raketa, precizno vođenih bombi i presretačkih raketa za protuzračnu obranu nakon što je Ukrajina naručila francusko-talijanske sustave protuzračne obrane nove generacije SAMP/T i borbene zrakoplove Rafale:

“Ranije danas predsjednik Volodimir Zelenski i ja dogovorili smo akcijski plan naših dviju zemalja, provedbom onog što je načelno dogovoreno prošlog studenog u vezi s našom bilateralnom obrambenom suradnjom. (…) Pokrećemo projekt kupnje 16 borbenih zrakoplova Rafale zajedno s odgovarajućim sustavima naoružanja. Prvi zrakoplovi trebali bi se pojaviti na ukrajinskom nebu 2028.-2029., a obuka ukrajinskih pilota započet će u nadolazećim mjesecima”,

rekao je Macron u ponedjeljak, 13. srpnja, na konferenciji za novinare. U medijskim izviješćima naglašeno je kako članice  Koalicije voljnih planiraju početak zajedničkih vojnih vježbi, koje bi se održavale u blizini Pariza, gdje je smješten operativni stožer vojnog dijela koalicije. Najavljeno je i nešto što bi se nazvalo Koalicija za protubalističke rakete, čiji je cilj izgradnja europskih protubalističkih raketnih kapaciteta. U njoj bi sudjelovalo deset zemalja – devet europskih država i Ukrajina, a koje bi surađivale u razmjeni tehnologija i razvoju sustava za zaštitu Europe od balističkih projektila.

Hrvatski premijer  Plenković izvijestio je da je na sastanku Koalicije voljnih u Parizu izražena daljnja snažna potpora Ukrajini, “i politička i vojna i financijska“, kazao je predsjednik Vlade Andrej Plenković u izjavi za medije. Izvijestio je da su one zemlje koje sudjeluju i u vojnom segmentu Koalicije voljnih najavile vježbe s Ukrajini susjednim zemljama kako bi pokazali zajedničke sposobnosti koje su se razvijale u posljednjih godinu i pol dana na kopnu, u zraku i na moru.

“Što se tiče hrvatske pozicije”, dodao je Plenković, “još jednom smo ponovili snažnu i principijelnu političku, financijsku, vojnu i humanitarnu potporu hrvatske Vlade Ukrajini, kao i posebna znanja i iskustva koje Hrvatska ima iz vremena Domovinskog rata, poput ekspertize u procesuiranju ratnih zločina, razminiranja i skrbi o ratnim veteranima. Založili smo se i za daljnju dinamiku pregovora o pristupanju Ukrajine u Europsku uniju”,

kazao je predsjednik Vlade istaknuvši da je to osobito važno sada kada je pozicija Mađarske bitno fleksibilnija nego je bila ranije. Sastanak je ocijenio vrlo korisnim i informativnim naglasivši da je dobro što je i Hrvatska na njemu sudjelovala. Upitan kako gleda na najavljenu “protubalističku koaliciju” unutar Koalicije, premijer je pojasnio da je cijela Koalicija voljnih, kao i uopće sigurnosna jamstva, koncipirana kao obrambeni mehanizam koji bi nastupio tek kada se jednom dogovori prekid vatre i postigne mirovni sporazum. „Dakle, nije to nikakva ofenzivna operacija niti uvlačenje svih ovih zemalja u ratna zbivanja“, ustvrdio je Plenković, dodavši da su dva pitanja koja predstavljaju problem Ukrajini – prvo da nemaju odgovor na eventualno korištenje nuklearnog oružna, a drugi su dalekometni balistički sustavi koje Rusija posjeduje i koristi. Zbog toga im je potrebna protubalistička obrana i zato su te zemlje koje imaju te sposobnosti u sastavu svojih oružanih snaga dio užeg tima koji će to podupirati. Plenković je iskoristio priliku kako bi ponovno kritizirao stavove predsjednika Milanovića koji je kritičan prema Koaliciji voljnih, a posebice zbog činjenice da nije dozvolio nazočnost pripadnika Počasno-zaštine bojne na mimohodu u Parizu, te su umjesto njih tamo stupali pripadnici ATJ Lučko.

Mimohod za francuski Nacionalni praznik

Na mimohodu od Slavoluka pobjede do Trga Concorde, francuske ali i savezničke postrojbe, kao i borbeni zrakoplovi iz cijele Europe pridružili su se raskošnoj proslavi održanoj u Parizu. U kontekstu prijetnji na Istočnom krilu NATO-a i najavljenom američkom povlačenju snaga iz Europe, moto ovogodišnjeg mimohoda bio je “Strateško buđenje Europe” kako bi se demonstrirala europska vojna snaga, ali i dodatno iskazala potpora Ukrajini.  Upravo zato su kao počasni gosti u mimohodu sudjelovali i pripadnici ukrajinskih Oružanih snaga, a u preletu uz akro-skupinu Patrouille de France letjela su i dva aviona Mirage 2000B s mješovitim francusko-ukrajinskim posadama, odnosno s ukrajinskim kopilotima koji su se obučavali u Francuskoj.

U postroju saveznika sudjelovali su i pripadnici specijalne policije, Antiterorističke jedinice Lučko, čiji je zapovjednik Mate Bilobrk istaknuo:

“Mi smo sretni i ponosni u zajedništvu, u ime svih, da možemo predstaviti domovinu u inozemstvu, u bilo kojem obliku, a pogotovo u ovome, gdje se nalazi svjetska elita. Mi smo sretni i ponosni.”

Dodao je da su ih Francuzi prebacili iz osmog u drugi red, a cjelokupni saveznički postroj je prošao ispred glavne pozornice.

Bienvenue à nos partenaires de la Coalition des volontaires. Honneur et fierté de vous avoir à nos côtés. pic.twitter.com/gGBWA1cpFO

— Emmanuel Macron (@EmmanuelMacron) July 14, 2026

Ukrajinski vojnici bili su prvi puta na francuskom mimohodu

Poseban gost bio je ukrajinski predsjednik Zelenski, koji je dočekan s ovacijama, a Emmanuel Macron opisao je ukrajinsku prisutnost kao “simbol bratstva, hrabrosti i zajedničke sudbine“. Hrvatsku je, kako rekosmo, predstavljao premijer Plenković, unatoč teškim riječima koje je protiv ovog okupljanja  proteklih dana izrekao predsjednik RH Zoran Milanović. Bez obzira što Milanović o tome mislio, Hrvatskoj je mjesto među zapadnim saveznicima, što je jasno danas demonstrirano. Velika je šteta da u mimohodu nisu sudjelovali pripadnici OS RH, kojima bi to bilo prirodno mjesto, no i zamjena – ATJ Lučko – odradila je posao na visini. Mediji su primijetili i da je srpski predsjednik Aleksandar Vučić – pozvan kao jedini ne-NATO i ne-EU čelnik – sjedio u prvom redu, ali nekoliko mjesta dalje od francuskog predsjednika Macrona, koji broji zadnje mjesece na ovoj funkciji. Unatoč nekim najavama, vojske Republike Srbije nije sudjelovala na pariškom mimohodu.

Za svoj posljednji mimohod u svojstvu vrhovnog zapovjednika, Emmanuel Macron imao je za cilj pokazati preporod francuskih oružanih snaga tijekom svojih deset godina na dužnosti, razdoblja u kojem se francuski obrambeni proračun udvostručio, pa su tako oklopna vozila Griffon i Jaguar, zajedno s dronovima postavljenim na kamionima, ilustrirali modernizaciju opreme posljednjih godina. Macron je u svojih 10 godina imao prilično napete odnose s Oružanim snagama, često obilježene nepovjerenjem i međusobnim napetostima, no za kraj mandata Macron ipak želi ostaviti vojsku na boljoj razini nego ju je dočekao.

Nakon što je u nedjelju, 12. srpnja, na Champs-Élyséesu održana generalna proba vojnog mimohoda povodom francuske proslave La fête nationale, postrojbu specijalne policije ATJ Lučko iz sastava MUP-a RH u ponedjeljak, 13. srpnja, obišao je hrvatski premijer Andrej Plenković. Plenković u Parizu boravi dva dana, gdje je ponedjeljak prošao posjetom “specijalcima” i sudjelovanjem na sastanku Koalicije voljnih, dok je utorak rezerviran za praćenje vojnog mimohoda na kojoj će sudjelovati i 22 pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko.

Specijalci iz Lučkog rekli su premijeru Plenkoviću da je pripremni tjedan prošao “sjajno”, te su uvjereni da će kvalitetno predstaviti Hrvatsku.

“Meni je posebno drago da će pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko, koji su zajedno s pripadnicima iz Rakitja bili dio hrvatskih oružanih snaga u Domovinskom ratu, sutra defilirati po Champs-Élyséesu za francuski Nacionalni dan”,

istaknuo je Plenković, dodavši:

“Sutra ćemo vas s ponosom gledati među pripadnicima više od 30 oružanih snaga koji će zajedno s francuskim postrojbama imati prigodu sudjelovati u tradicionalnom defileu, 10. u mandatu predsjednika Macrona, kojim na neki način zaokružuje svoj projekt jačanja europskih obrambenih sposobnosti i strateške autonomije Europe u bitno izmijenjenim sigurnosnim okolnostima diljem svijeta.”

Upravo bi zbog toga, upozorio je, izostanak Hrvatske s francuskog mimohoda zasigurno bio velika pogreška:

“Vlada je tu da sprečava pogreške, a vi ste tu da dostojno predstavljate Hrvatsku, kao što to činite svakodnevno u svim vašim zadaćama štiteći zakon i red i dajući ogroman doprinos sigurnosti cijele zemlje“,

poručio je premijer Plenković, ujedno prenijevši pozdrave potpredsjednika Vlade Božinovića, Medveda i Anušića.

Na mimohodu koji se ovoga puta zove “Strateško buđenje Europe” pripadnici ATJ Lučko trebali bi biti drugi u postroju – odmah iza domaćina Francuza. Mimohod ide svojom uobičajenom rutom od Slavoluka pobjede prema Place de la Concorde, što je dionica duga nešto više od 1,9 kilometara. Ovogodišnje izdanje uključuje gotovo 8500 sudionika, prema francuskom Ministarstvu oružanih snaga, uz otprilike 300 vozila i 193 konja Republikanske garde. Prelet je također značajno porastao – sa 65 zrakoplova i 29 helikoptera prošle godine na 98 zrakoplova i 32 helikoptera ove godine. Mimohod će otvoriti dva borbena zrakoplova Mirage 2000 kojima upravljaju zajedničke francuske i ukrajinske posade, a jedan zrakoplov je obojen u plavo-žutu boju ukrajinske zastave. Mimohod će dodatno obilježiti 400. obljetnicu francuske Mornarice, a svake se godine završava izvedbom “Ode radosti”, službene himne Europske unije. Ovo će biti deseti i posljednji mimohod parada predsjednika Emmanuela Macrona povodom Dana Bastilje prije isteka njegovog predsjedničkog mandata.

Vlada je kraj prošloga tjedna okončala suludu dramu oko hrvatskog sudjelovanja na vojnom mimohodu u Parizu 14. srpnja – na 182. telefonskoj sjednici donijela je odluku o sudjelovanju pripadnika specijalne jedinice Ministarstva unutarnjih poslova. Time je za sada završila politička svađa Vlade i Predsjednika Republike, no s obzirom na neke najave i prijetnje koje su prethodile ovoj odluci – svađi vjerojatno nije kraj.

Danas uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a ministar unutarnjih poslova Davor Božinović potvrdio je da se pripadnici MUP-a od jučer nalaze u francuskoj prijestolnici:

„Policijski službenici, odnosno pripadnici specijalne policije, Antiterorističke jedinice Lučko, su od jučer u Parizu i kreću s pripremama, kao i pripadnici vojski svih zemalja koje sudjeluju na mimohodu … koji će sudjelovati 14. srpnja.“

Božinović pritom dijeli stav svog kolege Anušića o tome tko je zapravo trebao ići na mimohod:

Pripadnici specijalne policije na vojnom mimohodu u Zagrebu, srpanj 2025.

„Mislim da je vojska trebala biti tamo, mislim da su hrvatski vojnici sami sigurno to željeli jer to je jedna vidljivost vojske. Antiteroristička jedinica Lučko je specifična postrojba, jedina ratna postrojba koja je i danas aktivna u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova. O svim ovim pitanjima ćemo razgovarati.“

Cijeli taj razgovor – tko god ga vodio – nastavit će se nakon predstojećeg NATO summita na kojem će biti i predsjednik države Milanović i ministar obrane Anušić koji teško da će na tom važnom sastanku naći zajedničku točku.

U vojarni “Admiral flote Sveto Letica – Barba” u Splitu u srijedu, 15. svibnja, završen je višednevni ciklus zajedničkog uvježbavanja pripadnika Satnije antiterorističke Vojne policije Pukovnije vojne policije Oružanih snaga RH, Specijalne jedinice Vojne policije Slovenske vojske te Jedinice specijalne i interventne policije Policijske uprave splitsko-dalmatinske.

Tijekom vježbe, dio mješovitih timova pripadnika Oružanih snaga RH, Slovenske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova ubačen je u područje intervencije helikopterom Mi-171Sh Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, tako da je vježba uz međudržavni i međuresorni imala i intergranski karakter, priopćilo je Ministarstvo obrane RH. Zapovjednik Antiterorističke vojne policije bojnik Tomislav Katalenić ističe da je sve što su pripadnici triju ustrojstvenih cjelina pokazali na vježbi plod dobrog uvježbavanja i kontinuiranog rada na razini postrojbi. “Mješoviti timovi funkcionirali su kao da su zajedno već mjesecima”, kazao je bojnik Katalenić.

Pomoćnik zapovjednika Jedinice specijalne i interventne policije Policijske uprave splitsko-dalmatinske Danijel Bradarić rekao je da je u suradnji između različitih postrojbi iz različitih zemalja ključan cilj – razmjena iskustava oko planiranja, djelovanja i korištenja opreme: “Ta razmjena omogućila nam je da zajednički nađemo najbolju taktiku za situaciju koja je riješena na vježbi”.

Pukovnija Vojne policije i Antiteroristička vojna policija imaju bogatu tradiciju suradnje s MUP-om i Slovenskom vojskom, zaključuje MORH, a sličan ciklus uvježbavanja s istim sudionicima bio je proveden u Splitu u ožujku 2023. godine.

*Photo: MORH/T.Brandt

Danas je u akvatoriju otoka Čiova održana pokazna vježba povodom završetka međuresorne obuke pripadnika MUP-a i MORH-a. Cilj vježbe je jačanje zajedničke suradnje policije i vojske, s posebnim fokusom na rješavanje kriznih situacija na moru i potrebe žurnog ulaska u brod. U današnjoj je vježbi sudjelovalo 35 MUP-ovih specijalaca iz Splita, Dubrovnika, Šibenika i Zadra te neimenovani broj pripadnika OS RH, koji su još jučer održali generalnu probu upada na Jadrolinijin trajekt “Mljet”. Obuka se proteklih dana provodila na području Trajektne luke Split i u splitskom akavatoriju, dok se današnja završna vježba kojoj su prisustvovali i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i ravnatelj policije Nikola Milina, održala na području same Trajektne luke. Prema planiranom scenariju, helikopter je nadlijetao oteti trajekt kako bi na sebe skrenuo pažnju terorista dok su brodice sa specijalcima prilazile neprimjetno otetom brodu. Potom su upale na njega te zauzele zapovjedni most, nakon čega su pronađeni i uhićeni svi počinitelji.

Govoreći nakon održane pokazne vježbe pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane u akvatoriju otoka Čiova, ministar Davor Božinović je istaknuo da policija nije pričuvna snaga, već je ona prva snaga kada se govori o određenim postupcima na razini Hrvatske, ali i Europske unije.

“Sustav sigurnosti se danas teško može odvajati na nacionalnoj i europskoj razini. Svi težimo povećanoj integraciji i tu policija nije pričuvna snaga, već je ona prva snaga kada govorimo o određenim postupcima na razini Hrvatske, ali i Europske unije, a to znači borba protiv međunarodnog terorizma, organiziranog kriminala i suradnje u zaštiti granica EU od nezakonitih migracija”,

rekao je Božinović. Sva buduća ulaganja i ponovno naoružavanje Europe od eventualnih napada su jedna nova dimenzija koja zahtijeva stvaranje materijalnih uvjeta, ali i međusobnu koordinaciju.

“Mislim da su nas međunarodne okolnosti u ovome trenutku osvijestile da je Europi nešto takvo potrebno i to je jasno svim članicama EU. Zajedno u suradnji svih europskih vojski i policija napravit ćemo cijeli kontinent sigurnim. Pred nama je veliki posao”,

rekao je Božinović, naglasivši da je i održana pokazna vježba poruka hrvatskim građanima kako su hrvatska vojska i policija “itekako svjesni svojih zadaća i rade na sigurnosti hrvatskih građana“.

*Photo: Hina/MUP RH

Iako sa zakašnjenjem od gotovo godinu dana, danas je MUP RH predstavio dva svoja nova helikoptera Subaru Bell  412EPX. Jučer prije podne obje višenamjenske letjelice preletjele su iz Češke u RH, a jutros ih je na Sportskom aerodromu u Lučkom razgledao i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

„Vrlo smo zadovoljni i sretni što se naša flota povećava i mislim da ovim otvaramo jednu novu stranicu, i kad je u pitanju Zrakoplovna jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, ali i kad je u pitanju sustav zaštite i spašavanja u Hrvatskoj,”

rekao je Božinović prilikom obilaska novih MUP-ovih Bellova.

Nakon završetka postupka registracije i službene primopredaje, helikopteri će biti uključeni u flotu Ministarstva unutarnjih poslova. Njihova osnovna namjena bit će pružanje podrške operativnim snagama sustava civilne zaštite za akcije traganja i spašavanja te za hitne medicinske letove. Helikopteri će biti raspoređeni u Zagrebu i Dubrovniku kako bi se pokrilo područje juga Dalmacije, koje trenutno nije obuhvaćeno hitnom helikopterskom medicinskom službom (HEMS). Ministar Božinović je najavio i skoru nabavu još jednog takvog helikoptera, kako je bilo predviđeno i prvobitnim projektom “Helikopterska potpora sustavu civilne zaštite”, a koji bi vjerojatno bio baziran na Malom Lošinju.  Osim toga, iz državnog proračuna osigurana su dva montažna hangara za helikoptere – jedan u Lučkom te jedan u Dubrovniku. Helikopteri Subaru Bell 412EPX servisirat će se u Hrvatskoj, dok će se kompleksniji zahvati obavljati u odgovarajućim centrima.

Ministar Božinović pojasnio je da u veljači 2025. godine kreće trotjedna obuka prvih pilota (prvo četiri, pa šest pilota) i zrakoplovnih tehničara zrakoplovne jedinice u Teksasu u SAD, nakon čega slijedi zajednička obuka pilota, tehničara i operativnih snaga za rad s pripadajućom opremom. Očekuje se da će helikopteri s posadama biti operativni do početka ljetne sezone. Standardnu posadu čine pilot, kopilot i tehničar iz Zrakoplovne jedinice Ravnateljstva policije te operater kamere iz Državne intervencijske postrojbe Ravnateljstva civilne zaštite. Kod hitnih medicinskih letova u helikopteru će se nalaziti i liječnik te medicinski tehničar, dok za prijevoz operativnih snaga sustava civilne zaštite helikopter ima kapacitet prevesti do 12 ljudi.

Božinović je naglasio i da ova dva najnovija helikoptera stoje 36 milijuna eura s PDV-om. Nabavljeni su europskim sredstvima u visini od 85 posto, dok je ostatak plaćen iz državnog proračuna, o čemu je pisao i portal Obris.org. Ovime je MUP RH postao prvi korisnik helikoptera Subaru Bell 412EPX u Europi. Ugovor je potpisan 07. srpnja 2022., a propisivao je isporuku helikoptera u roku od 15 mjeseci od sklapanja ugovora. No kako sve kasni, tako je kasnila i isporuka Subaru Bella, no kako se kaže – nikad nije kasno.

Photo/video: MUP RH

Na inicijativu Hrvatske uskoro će se pod okriljem Europola formirati radna skupina kodnog imena „Zebra“ u kojoj će biti policijski stručnjaci iz nekoliko zemalja i koji će raditi na učinkovitijoj borbi protiv krijumčarenja migranata, izjavio je u ponedjeljak u Bruxellesu hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

„U sljedećih nekoliko dana predstavit ćemo jednu našu inicijativu koja se odvija pod autoritetom Europola, a radi se o operativnoj skupini kodnog naziva ‘Zebra’ koja okuplja policijske stručnjake iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, a pridružili su im se i policijski službenici iz Njemačke“,

rekao je Božinović koji je u Bruxellesu sudjelovao na sastanku ministara unutarnjih poslova država članica EU-a . Kako je pojasnio Božinović, ta će radna skupina s jednog mjesta u Hrvatskoj na stalan i kontinuiran način razmjenjivati informacije, raditi analizu rizika i sukladno tome organizirati zajedničke akcije kako bi se presijecale migrantske rute i kako bi se u konačnici razbijalo onaj dio lanca koji je lociran na području zemalja u regiji.

Godišnji protok ilegalnih migranata u razdoblju 2015.-2024.

Krijumčarenje migranata, naglasio je Božinović, postalo je posebna vrsta kriminala u kojem se vrte ogromni novci, a cijeli taj posao osmišljavaju i organiziraju osobe izvan EU-a, nerijetko i izvan europskog kontinenta. Hrvatska policija ove je godine podigla broj uhićenih krijumčara za 200 posto, a do jučerašnjeg dana uhićeno ih je 435.

„To govori o iznimnom angažmanu jer nije jednostavno niti jednoj policiji na svijetu uhititi preko 400 osoba u odvojenim akcijama, pripremiti zasjede i sve druge taktike policijskog postupanja. Stoga smo prepoznati, i zbog toga je Europol u konačnici Hrvatskoj dodijelio ulogu koordinatora tih aktivnosti na ovom području Europe“,

ocijenio je Božinović, dodavši kako je za kontroliranje i usporavanje migrantskih tokova potrebna šira europska suradnja te da treba dodatno motivirati i angažirati treće zemlje, pogotovo one na granicama EU-a.

Naglasio je kako EU ima velika očekivanja u tom pogledu od zemalja u hrvatskom susjedstvu, koje su sve kandidatkinje za članstvo. Upozorava na problem što neke države, među njima Srbija te Bosna i Hercegovina, još uvijek nisu uskladile svoju viznu politiku s politikom EU-a pa se zato bilježi veliki postotak dolazaka iz smjera Rusije i Turske. Božinović je istaknuo kako se stalno ukazuje na potrebu za jačanjem Frontexa, koji bi se u puno većoj mjeri trebao angažirati i organizirati kako bi bio u stanju vraćati migrante u treće zemlje, dakle one koji ne ispunjavaju uvjete za međunarodnu zaštitu ili azil na području Europske unije. Proces jačanja Frontexa ne ide zadovoljavajućom brzinom i to treba promijeniti, smatra ministar Božinović.

Inače, Frontex, agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, trebala bi do 2027. godine imati 10 tisuća pripadnika, a danas je daleko od toga cilja, ima ih ispod tri tisuće, navodi MUP u na svojim mrežnim stranicama.

Nacionalnost migranata po rutama

Iako se o tome u Hrvatskoj ništa nije moglo čuti službeno, De Havilland Aircraft of Canada Limited („De Havilland Canada“) i Ministarstvo obrane RH potpisali su u utorak, 2o. lipnja,  produženje sporazuma „Maintenance Plus“ (tzv. „M+“) prema  kojem će De Havilland Canada ostvarivati održavanje komponenti, popravke i remontne usluge (MRO) za hrvatsku flotu od 6 aviona CL-415, te im pružati pristup do De Havilland Canada fondova za razmjenu. Taj je program originalno bio sklopljen 2019. godine i njime se riješilo dotadašnje dvojbe oko sposobnosti održavanja ovih bitnih aviona – dok će ovo produženje važenje njegovih odredbi biti na snazi do kraja 2025. godine. „Oduševljeni smo nastavkom podržavanja Ministarstva obrane, Republike Hrvatske u okviru našeg M+ programa, i nadamo se jačati djelovanja Hrvatske i ubuduće“, kazao je Leighton Storsley, dopredsjednik De Havilland Canada zadužen za podršku tržištu i razvoj poslovanja. „Naš iznimno prilagodljivi program M+ nastavlja biti predvidivo te efikasno rješenje za CL-415 flotu, i dizajniran je da operaterima omogući fokusiranje na misijsku prirodu njihovog posla, dok mi vodimo računa o njihovim potrebama za upravljanjem komponentama“.

Program M+ De Havillanda Canada pruža predvidivost troškova koja je bitna za proračunsko upravljanje kod korisnika, i pruža prednosti kroz omogućavanje korisnicima zahvata u sposobnosti tehničkog tima De Havilland Canada, po pitanju upravljanja jamstvima, te planiranja i vođenja zaliha. Sve ovo je itekako bitno za nastavak normalnog održavanja hrvatske flote vatrogasnih aviona CL-415 koja je sve starija i za dovođenje u redovito operativno stanje treba sve više rada i rezervnih dijelova – što se dobro čulo i vidjelo tijekom lanjske vatrogasne sezone. Ovaj sporazum bio je potpisan drugog dana velike zrakoplovne izložbe “Paris Air Show”, kolokvijalno poznate kao “Le Bourget”.

No dok o produženju ovog bitnog logističkog sporazuma Ministarstvo obrane RH nije našlo za shodno objaviti ni riječi, u isto se vrijeme itekako opsežno izvještavalo o boravku hrvatske delegacije na sajmu zrakopovne tehnike u Parizu, na tradicionalno masivnoj priredbi „Paris Air Show 2023“. Naravno, tada se tek okvirno potrošilo nekoliko riječi na to da su „Francuska i Hrvatska strateški partneri“, uz galeriju klasičnih slika s tog posjeta predstavljenog prvenstveno u turističko/informativnom svjetlu. Tom prilikom se čulo i općenito o „razmjeni pogleda o europskoj sigurnosti“, uz ostvarivanje projekata koji „jačaju naše sposobnosti“ – pa tko zna o čemu je riječ, blago njemu, Ostali nek sami kopaju po međunarodnim izvorima prateći tragove konkretnih rasprava i poslova, kao što je ovaj logistički sporazum RH i kanadskog poduzeća De Havilland.

Za kraj napomenimo da je „De Havilland Canada“ posebno bitan igrač i za budućnost glavnog segmenta hrvatskih zrakoplovno-vatrogasnih sposobnosti, budući je to poduzeće od kojeg se očekuje proizvodnja budućih vatrogasnih zrakoplova CL-515. Riječ je o tipu amfibijskih aviona, nasljedniku aktualnih CL-215 i CL-415, za koje se organizirala i zajednička europska nabava, unutar koje bi barem 2 primjerka trebala kupiti i Hrvatska. Doduše, lani se čulo kako taj posao teško može biti ostvaren brzo – „ne prije 2025. ili 2026“, a do tada „imamo to što imamo“. Dakle, ako i kada ta kanadska proizvodnja jednom zaživi u praksi, De Havilland bi novim letjelicama trebao dopuniti svjetsku flotu od oko 170 vatrogasnih zrakoplova Canadair na koju se brojne države oslanjaju u aktualno doba klimatskih promjena. Do tada je sjajno da se barem osiguralo podršku za letjelice koje već imamo i o kojima itekako ovisi čitava Hrvatska i njena turistička sezona.

Kada smo prvi put početkom 1992. godine razmatrali  kako u vrijeme mira organizirati zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru, zaključili smo kako je u vrijeme mira najbolje ustrojiti Obalnu stražu Republike Hrvatske izvan Oružanih snaga. Trebala je biti samostalna u provedbi zakona, odgovorna Vladi i, putem Vlade, Predsjedniku države (treba se prisjetiti kako je tada u RH bio polupredsjednički sustav). Obalna straža je trebala objediniti sve državne operativne snage za provedbu zakona na moru. Tako ustrojena obalna straža, slikovito rečeno, trebala je biti država na moru. Što smo dobili? Imamo „sustav“ koji nije sustav. Snage su rascjepkane i odgovorne najčešće nikome. Čak se ne zna ni što su te snage. Sve je na svim razinama zamaskirano i nije jasno ni onome tko je to pisao, a u Zakonu o obalnoj straži glavni pojmovi su tijela i koordinacije.

Zbrka ogromnih struktura

Kako to funkcionira vidljivo je i iz slučaja „odbjegle“, a zaplijenjene ruske jahte pod hrvatskom zastavom, Irine Vu. Riječ je, da podsjetimo, o situaciji s kraja siječnja ove godine, koja je eskalirala saznanjem da je plovilo u vlasništvu bivše supruge ruskog oligarha Ališera Usmanova, iako službeno zaplijenjeno, jesenas mirno isplovilo iz marine u Betini te prešlo iz Hrvatske u Tursku. Time je spomenuta jahta zapravo pobjegla od sankcija Europske unije u državu koja takve sankcije nije uvela. Inače, riječ je tu o luksuznoj jahti sagrađenoj u Velikoj Britaniji, porinutoj 2012. godine, koja je službeno na 3.593 mjestu svjetske liste najvećih jahti. Ujedno je sa svojih 34,53 m dužine ona ukupno 77. po veličini plovilo koje je sagradio Sunseeker, najveći britanski graditelj luksuznih plovila. Irina Vu može primiti do deset gostiju i ima do 5 članova posade, a 2 MTU diezel motora ovoj jahti daju maksimalnu brzinu od 24 čvora.

Ovdje je potvrđeno kako u tom glomaznom i neprimjerenom „sustavu“ na razini upravljanja i razini provedbe nema nikakve koordinacije, iako se u nju zaklinje Zakon o obalnoj straži. Svima koji su izučavali upravljanje i (ruko)vođenje trebalo bi biti jasno kako je koordinacija samo jedna od funkcija cjelovitog sustava upravljanja i/ili vođenja. Sustav koji je umjesto četiri ili pet funkcija osuđen na rad s jednom (koordinacijom) nema šanse za uspjeh. Pitamo se koje je to tijelo trebalo obavijestiti taj čudovišni sustav da je Irini Vu zabranjeno isplovljenje iz Betine. Ako je uopće bilo zabranjeno? Tko je trebao osigurati čuvanje broda? Je li to na razini Središnje koordinacije ili na razini Stručnog tijela, ministarstvo zaduženo za pomorstvo, obranu ili unutarnje poslove, ili je odgovoran predsjedavajući Središnje koordinacije ili pak Stručnog tijela?!

Irina Vu u nekim manje skandaloznim danima

Koja je tu uloga – ravnatelja uprave nadležne za sigurnost plovidbe ministarstva nadležnoga za pomorstvo, ravnatelja Carinske uprave, ravnatelja Civilne zaštite, glavnog ravnatelja policije, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, zapovjednika Obalne straže, glavnog državnog inspektora ili pak glavnog vatrogasnog zapovjednika? Predstavnici tih istih tijela imenovani su i u Stručno tijelo, Središnje koordinacije ali i na razini područne (regionalne) samouprave, ni manje ni više nego u osam koordinacija. Kako vidimo, predstavnici tih famoznih tijela su od Središnje koordinacije, preko Stručnog tijela Središnje koordinacije do regionalnih (područnih) koordinacija ustrojenih po lučkim kapetanijama. Kad se pogleda broj tijela i broj razina – djeluje nestvarno, ali kad se shvati koliko je to osoba „angažirano“, djeluje zastrašujuće. Evo koliko je ljudi „angažirano“ iz raznih tijela na navedene tri razine – Središnja koordinacija 18 osoba, a uvijek na čelu je jedan od tri ministra i to iz obrane, pomorstva ili unutarnjih poslova; Stručno tijelo Središnje koordinacije sa zamjenicima 27 osoba a na čelu je zapovjednik Obalne straže, te u osam područnih (regionalnih) jedinica koordinacije ukupno je imenovano sa zamjenama 160 osoba, a na čelu je lučki kapetan. Sveukupno u koordinacijama je „angažirano“ 205 djelatnika. To je više od brojnog stanja posada brodova Obalne straže RH. Svi nešto koordiniraju, nitko ne upravlja, rukovodi ili zapovijeda, pa ne može biti ni neke zapovjedne odgovornosti. Izgleda da se sve svodi na nedefiniranu „moralnu“ odgovornost ili u najgorem slučaju promjenu radnog mjesta, ponekad i nabolje.

Načelne zadaće obalne straže

Bez ulaženja u ostale zakone koji na neki način reguliraju prava i interese Republike Hrvatske na moru, njihov nadzor i zaštitu, samo ću navesti što je napisano u Zakonu o Obalnoj straži RH: „Središnja koordinacija za nadzor i zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru (u daljnjem tekstu: Središnja koordinacija) je međuresorno tijelo nadležno za usklađivanje i koordiniranje rada tijela nadležnih za nadzor i zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru“. Tko su ta tijela? Jesu li to ministarstva, stožeri, ravnateljstva, inspektorati ili se pak zalazi u kod nas traljavo definirano područje uporabe OS RH?!

Dileme oko Obalne straže

Prema svemu središnje provedbeno tijelo (zar opet „tijelo“?) trebala bi biti Obalna straža RH, ali i tu se pojavljuju problemi – jer kako tamo neko tijelo zvano Središnja koordinacija, koja više nije ni Vladina (bilo je u starom Zakonu o obalnoj straži), može koordinirati Obalnu stražu RH, a članak 2. stavak 1. Zakona o obalnoj straži RH kaže: „Obalna straža je tijelo, ustrojeno u okviru Hrvatske vojske, nadležno za provedbu nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru“.  Članak 7. stavak 1., da ne bi bilo zabune, naglašava – „Obalna straža sastavni je dio Hrvatske ratne mornarice“, a stavak 2. „Ustroj Obalne straže donosi predsjednik Republike Hrvatske knjigom ustroja na prijedlog Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada)“.

Ovdje su najmanje dvije stvari čudne. Ako je Obalna straža dio HRM, ustrojena u okviru Hrvatske vojske (da se netko nije usudio napisati OS RH!), pitanje je zašto njen ustroj donosi Predsjednik, a sve ostale ustroje u OS RH donosi ministar obrane? Jedini suvisli odgovor je da razno-razna piskarala zakona ne poznaju bit sustava obalne straže, pa i ne znaju što rade. Druga ne manje intrigantna stvar je – tko to ima pravo Predsjedniku/vrhovnom zapovjedniku oduzeti ustavno pravo zapovijedanja dijelom Oružanih snaga, a to je – kako vidimo – i Obalna straža Republike Hrvatske.

Imunitet ratnih i vladinih brodova

Kako bi zabuna bila još veća, u članku 2. stavku 3. – brod Obalne straže je definiran kao hrvatski javni brod, označen službenim znakom Obalne straže. Što je javni brod napisano je u Pomorskom zakoniku. Prema Konvenciji UN o pravu mora to su: „Brodovi u vlasništvu države ili kojima se ona koristi, a namijenjeni su samo za vladinu ne-trgovačku službu, uživaju na otvorenom moru potpuni imunitet od jurisdikcije svake druge države osim države zastave“ (Ships owned or operated by a State and used only on government non-commercial service shall, on the high seas, have complete immunity from the jurisdiction of any State other than the flag State). Javni, odnosno vladini brodovi svoj imunitet vuku iz imuniteta ratnih brodova po načelu, „mutatis mutandis“. Međutim, ako je javni brod u obalnoj straži – on bi trebao biti izvan oružanih snaga, a u slučaju potrebe po međunarodnom pravu predviđena je procedura prevođenja javnog (pa i trgovačkog broda) u ratni brod. Prema međunarodnom pravu i Konvenciji UN o pravu mora u oružanim snagama su ratni brodovi (borbene, pomoćne i specijalne namjene) i iz tog statusa oni vuku prava postupanja, zaštite, prava vođenje rata, itd. Kako bilo da bilo, i ovakva kakva je, Obalna straža RH ima kakve-takve transparentne snage izražene kroz „javne brodove“ na kojima su časnici OS RH, a gle čuda zapovjednik Obalne straže je časnik HRM.

Odgovornost ili njen izostanak

Teško je govoriti o zajedničkom djelovanju Obalne straže i ostalih tijela kad svatko odgovara po nekoj svojoj vertikali. Bilo bi dugo i dosadno o tome raspravljati, a provedbene snage na moru iz navedenih tijela nije lako identificirati. Još je teže identificirati nadležnosti i poglavito odgovornosti, jer se mnogi propisi ne usklađuju sa Zakonom o obalnoj straži, iako je to prema Zakonu bila obveza. Pored ostalog, i to je razlog zašto se našim morem plovi na čudan i u najmanju ruku nekontroliran način. Ne treba iznenaditi ni slučaje Irine Vu. Ovaj je slučaj dobio na pozornosti zbog sankcija, a ne zbog traljavosti sustava. Dakle, možda svako zlo i nije za zlo. Možda će nadležni nešto napraviti. Za nadati se kako ima sposobnih, odgovornih i vrijednih na odgovarajućim mjestima.

U ovom slučaju, puno toga ne samo da miriše na kriminal, što uz dobru volju nije teško dokazati. Puno je veći problem kako – zasnovano na zakonima – uspostaviti crtu odgovornosti? Pitanje je kako uspostaviti red na našem moru, našem prirodnom dragulju koji je obilježio našu prošlost, obilježava našu sadašnjost, i ako ne budemo budale – obilježit će i našu budućnost. Cijeli sustav treba vratiti na početak i nanovo ustrojiti upravni i provedbeni dio sustava za zaštitu prava i interesa RH na moru. Provedbeni dio treba biti jedinstven i sveobuhvatan kako bi mogao kompetentno predstavljati državu na moru, a prema najboljoj svjetskoj praksi to su obalne straže. Obalna straža je dokazani sustav zaštite prava i interesa države na moru u vrijeme mira. Kao što je poznato, može biti organizirana kao vojna, paravojna ili civilna organizacija. Najčešće je to paravojna i to: u EU, 76,5%; na Mediteranu 64,3%; u Europi 69,2%, i u NATO 56,5%. Nakon paravojne obalne straže najrasprostranjeniji su slučajevi gdje mornarica obavlja i zadaće obalne straže i to: u EU17,6%; na Mediteranu 28,6%; u Europi, 23% i u NATO 26,1%. Takva paravojna organizacija prema potrebi najčešće se u ratu integrira u ratnu mornaricu, odnosno oružane snage u cijelosti ili dijelom.

Sustavi zaštite državnih interesa na moru

Obalna straža u miru

BŠ-73 Faust Vrančić – između HRM i Obalne straže

Sad su još važnija dva razloga zašto obalna straža u vrijeme mira treba biti izvan sustava oružanih snaga iz prijedloga HRM s početka 1992., a to su: (1) Obalna straža izvan HRM kako se HRM ne bi bavila policijskim poslovima, već bi se u cijelosti posvetila glavnoj zadaći – a to je priprema i obrana hrvatskog mora otoka i obalnog područja; (2) Na taj način pripadnici HRM (posade ratnog broda) oslobođeni su raznih, često protuzakonitih iskušenja pri svakodnevnom uredovanju u provedbi različitih zakona na moru. Također treba konstatirati da pokušaj primjene „Norveškog modela“ nije uspio u prvom redu zbog nepoznavanja sustava i različitog mentaliteta. Naime, kod nas je najvažnije tko kome zapovijeda, a ne kako na najbolji način obaviti zadaću. Znanje je podcijenjenu u odnosu na formalna prava upravljanja i zapovijedanja, pa se u sustavu pojavljuju štetni šumovi, a odgovornost zamagljuje do razine da se ne zna tko je odgovoran. Pri tome je sam vrh piramide zaštićen. O tome najbolje svjedoči krilatica „Baš me briga – ja sam zapovjedio i s tim moja odgovornost prestaje“.

Spektar poslova i zadaća Obalne straže SAD

Držim kako sustav zaštite prava i interesa RH na moru treba resetirati i uspostaviti novi i efikasniji, a s Norveške treba skrenuti pogled u prvom redu na Italiji i Grčku. To su također kvalitetni sustavi, države i narodi s izuzetno bogatom pomorskom tradicijom. Pored toga, ti primjeri su tu u našem Sredozemlju pa smo upućeni često na izravnu suradnju – posebice sa susjedom na drugoj obali Jadranskog mora. Temelj uspjeha mogao bi se svesti na centralizirano upravljanje i zapovijedanja zapovjednika obalne straže i decentraliziranu provedbu operativnih snaga na moru, kopnu i zračnom prostoru Jadranskog mora, otoka i obale. Bilo bi poželjno obalnu stražu uspostaviti i na graničnim rijekama.

Sve provedbene snaga moraju se integrirati u Obalnu stražu RH, neovisno u kojem se ministarstvu trenutno nalaze. To bi uveliko smanjilo administraciju i nepotrebna radna mjesta, dubinu organizacije, vrijeme reagiranja i povećalo učinkovitost sustava. Kome će Obalna straža biti odgovorna u ime države – manje je važno. To može biti Vlada ili neko već postojeće ministarstvo – kao što su Ministarstvo obrane, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture ili Ministarstvo unutarnjih poslova. Naravno, bilo bi izvrsno rješenje imati zasebno Ministarstvo mora ili barem Državno tajništvo za more, ali i zasebna tijela za Graničnu i obalnu stražu. Djelatnicima u upravnom tijelu zaduženom za obalnu stražu (ili pak za graničnu i obalnu stražu) to trebaju biti temeljne, a ne (nikako i ni u kom slučaju) dopunske zadaće.

* gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže; viceadmiral u mirovini

Zadnji ovogodišnji sastanak Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove (Justice and Home Affairs – JHA) okupio je u Bruxellesu 8. i 9. prosinca sve ministre unutarnjih poslova i pravosuđa država Europske unije. Prvi dan skupa bio je posvećen unutarnjim poslovima, a pod predsjedanjem češkog ministra unutarnjih poslova Víta Rakušana planiralo se raspraviti pet osnovnih tema (pitanja Schengenske zone, azil i migracije, rusku agresiju na Ukrajinu, seksualno zlostavljanje djece, te otpornost kritične infrastrukture) od kojih je za javnost Republike Hrvatske najzanimljivija bila ova prva. Naime, nakon što se u prosincu 2021. godine ustanovilo kako Hrvatska ispunjava sve preduvjete za ulazak u Schengensku zonu – sada se na dnevnome redu našlo i pitanje konkretnog ulaska RH u tu zonu. Za postizanje te odluke tražio se  konsenzus svih država članica, a još nedavno je izgledalo da će Hrvatska u zonu ući paketno, zajedno s Rumunjskom i Bugarskom, koje to čekaju već godinama. Naime, ta zona danas obuhvaća sve EU države osim Bugarske, Hrvatske, Irske, Rumunjske te Cipra, ali još i Island, Liechtenstein, Norvešku te Švicarsku.

Hrvatska je podršku Europskog parlamenta za ulazak dobila 10. studenog ove godine, kada se od izvjestitelja Paula Rangela čulo: “Hrvatska je prošla najtemeljitiju procjenu za članstvo u schengenskoj zoni od svih EU zemalja do sada. Ispunila je 281 preporuku u 8 područja schengenskih propisa. Komisija i Vijeće su potvrdili spremnost države za punu primjenu schengenskih pravila. S time se Europski parlament u potpunosti slaže: do ukidanja unutarnjih granica treba doći do kraja ove godine!” – što je bilo potvrđeno i rezultatom glasovanja: 534 “Za”, 53 “Protiv” i 25 zastupnika “Suzdržani”. Iako se sličan status Bugarske i Rumunjske u Europskom parlamentu podržalo još sredinom listopada ove godine, već u vrijeme donošenja takve odluke o Hrvatskoj postalo je jasno da će s ovogodišnjim usvajanjem čitavog tog paketa ipak biti problema.

Naime, uz dotad već poznatu nesklonost Nizozemske i Švedske ulasku Rumunjske i Bugarske, 18. studenog su dodatno odjeknuli i stavovi Austrije po ovom pitanju, kada je za austrijske medije tamošnji ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner objasnio da “taj sustav je disfunkcionalan. Situacija u Europi pokazuje vrlo jasno da je zaštita vanjskih granica zatajila“, a tim temeljem onda – “ako sustav ne radi, ne može ga se ni širiti“. Kako se onda saznalo, bila je to službena reakcija Austrije na činjenicu da se u kolovozu ove godine u toj državi uočilo 90.000 migranata, od kojih njih oko 77.500 nije ranije bilo registrirano ni u jednoj drugoj EU državi. Te su brojke bile za 11.000 veće od onih u srpnju, a njima su ujedno dosegnuti i vrhunci migracijskih brojeva iz 2015. te 2016. godine, koje su za službeni Beč bile izvorom izuzetnih skonkretnih te političkih problema. No, niti punih tjedan dana kasnije, tijekom posjete Zagrebu austrijskog kancelara Karla Nehammera, uspostavilo se da Austrija zapravo nema ništa protiv ulaska Hrvatske u Schengen, ali se zapravo protivi da to pravo dobiju i Rumunjska te Bugarska. Naime, kako je ustvrdio Nehammer – za razliku od ove preostale dvije države, Hrvatska je “očigledno ispunila sve svoje obveze po pitanju sprečavanja ilegalnih migracija” – čime se Austrija zapravo opredijelila za individualno odlučivanje o ulasku država u Schengensku zonu, te najavila razbijanje dotadašnjih nastojanja o paketnom prijemu sve tri spomenute države.

“(…) naravno da je potrebno malo sile kada provodite pushback (…)” (2:17 – 2:20 u video-prilogu SRF

Ovakva se situacija nije izmijenila ni tijekom nadolazećih tjedana, kada je postalo jasno da po pitanju ulaska Republike Hrvatske u Schengensku zonu postoji konsenzus, dok ga za Bugarsku i Rumunjsku nema. Dobro je to ilustrirao i stav Nizozemske, koja nije imala problema sa schengenskim članstvom Hrvatske i Rumunjske, dok se njihov pogled na stanje spremnosti Bugarske najbolje vidio iz izjave premijera Marka Ruttea dane mediju NOS (Nederlandse Omroep Stichting) 2. prosinca ove godine – o tome kako upitna spremnost Bugarske “teoretski, riskira započinjanje migranskoga puta kroz takvu zemlju“, tako da Nizozemska zapravo želi spriječiti da se granica Turske i Bugarske ilegalno prelazi plaćanjem “novčanicom od 50 eura“. Iako su ti stavovi odmah naišli na niz izuzetno žestokih osuda i kritika u Bugarskoj, bilo je jasno postojanje dubokih dvojbi oko spremnosti te države da se i na svojim granicama suprotstave široko rasprostranjenoj korupciji – dok se o Hrvatskoj već duže čuju sasvim suprotne stvari, posebice po pitanju izuzetno oštrog čuvanja granice te navodne masovne provedbe “push-back” postupaka, kojima se migrante ponekad i grubo potiskuje od granične crte (praksa koju je 9.srpnja 2019. čak i javno potvrdila tadašnja predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović riječima “(…) of course, when you are pushing people back, there is a little bit of force (…)“, u okviru svoje izjave za Schweizer Radio und Fernsehen – SRF). Zato na kraju nije ni začudila odluka koju je danas donijelo Europsko vijeće – zaključak koje je dobro opisao češki predsjedavatelj današnjeg sastanka, ministar Vít Rakušan:

“Iznimno mi je drago da je tijekom češkog predsjedanja Hrvatska mogla ostvariti dva važna koraka u okviru svoje europske integracije, kroz priključivanje eurozoni te schengenskom području. Siguran sam da će ovi uspjesi učvrstiti put za ostale države članice koje ispunjavaju preduvjete da i one poduzmu svoje iduće korake na njihovin europskim putevima, a moji kolege i ja ćemo nastaviti raditi ustrajno na osiguravanju da i Bugarsku te Rumunjsku možemo pozdraviti unutar schengenske obitelji u skorijoj budućnosti“.

Naime, nakon današnjeg neuspjeha, možda će članstvo Bugarske i Rumunjske u Schengenu biti temom i summita šefova država ili vlada EU zakazanom za 15. i 16. prosinca u Bruxellesu, budući da Češka intenzivno nastoji do kraja svog predsjedanja ipak naći neki način da ove dvije države dobiju makar uvjetno zeleno svjetlo za svoja dugogodišnja nastojanja. Ako ne, nagađa se da bi se tom temom moglo ponovo baviti u ožujku iduće godine, pod EU predsjedanjem Švedske, jedne od država koje su posljednjih godina ipak omekšale svoje protivljenje schengenskom članstvu Bugarske i Rumunjske.

Ovakav razvoj situacije je hrvatski premijer Andrej Plenković pozdravio na društvenoj mreži Twitter danas oko 14:30 objavom:

“Hrvatska je dobila jednoglasnu podršku Vijeća za unutarnje poslove i pravosuđe – 1. siječnja 2023. postajemo članica #Schengen! U godini isporuke ostvarili smo strateške ciljeve @VladaRH, od kojih će najveću korist imati hrvatski građani i gospodarstvo!“,

dok se o tome samo desetak minuta kasnije na društvenoj mreži Facebook oglasio i hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović objavom:

“Hrvatska je u Schengenu! Na našem europskom putu više nema granica. Ispunili smo sve uvjete, prošli dug i zahtjevan proces te je na Vijeću za unutarnje poslove odluka donesena u potpunom suglasju. S Hrvatskom u Schengenu na dobitku su svi – građani, gospodarstvo, Hrvatska i EU“.

Konkretno, temeljem današnjih odluka Republika Hrvatska će 27. članicom schengenskog prostora postati od 1. siječnja 2023. godine. Tog dana ukidaju se granične kontrole na kopnenim i pomorskim graničnim prijelazima, dok će takve promjene od 26. ožujka 2023. vrijediti i u zračnim lukama – budući da ondje treba računa voditi i o promjeni zimskih te ljetnih IATA (International Air Transport Association) rasporeda. Ujedno, od 1. siječnja iduće godine hrvatske granice prema Srbiji, BiH, te Crnoj Gori postaju ujedno i vanjske granice Europske unije. No, na njima neće biti bitnih promjena graničnog režima budući da su sve te države već duže u režimu liberalizacije viznoga režima EU. Ipak, od prvog dana iduće godine RH će biti ovlaštena i za izdavanje vlastitih schengenskih viza, kao i za puno korištenje Schengenskog informacijskog sustava (SIS).