Šuškanja koje kolaju po kuloarima još od prije ljeta o hrvatskoj donaciji helikoptera za Ukrajinu potvrdio je predsjednik Zoran Milanović, i to čak tri puta u nepunih mjesec dana. Najprije je 19. listopada, protiveći se mogućnosti da hrvatski vojnici na domaćem terenu obučavaju ukrajinske kolege, predsjednik Milanović spomenuo što ga još muči: „Hrvatska će pokloniti Ukrajini 14 helikoptera!? Što ćemo dobiti zauzvrat? To košta. Traže moje mišljenje, a o tome ne odlučujem“. Kako je ta tema dobila manju vidljivost od protivljenja sudjelovanju u obuci Ukrajinaca, Milanović je ponešto proširenu tezu ponovio u srijedu, 9. studenog, prilikom obilaska zagrebačkog sajma knjiga. Govoreći o tome kako se Hrvatska kao mala zemlja gura tamo gdje ne treba, te da u Bruxellesu ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman bez ovlaštenja preuzima obaveze u ime Oružanih snaga RH, Milanović je rekao:

Nakon posjeta Interliberu, Milanović je istresao sve što ga muči (Photo: UPRH/F.Glas)

„Dakle, komandant Sava Grlić Radman je otišao u Bruxelles, i juriš moji junaci… Nemaš pravo na to. Istovremeno, gnjave me već danima da im napišem nekakvo mišljenje o poklanjanju 14 helikoptera, koji su kao neperspektivni, Ukrajini. Preko Amerikanaca. To možeš bez mene. To je imovina. Dakle, to možeš rasprodat. Moje mišljenje nećeš dobiti, jer mi nisi obrazložio kako ćeš to nadomjestit. Ali neću bit protiv. Ali ti neću pisat mišljenje. Tu me gnjaviš sa mišljenjem, jer se bojiš donijet odluku – istovremeno, odlaziš u Bruxelles, di tamo se svrstavaš uz kapitalne političke odluke. Obuka u Hrvatskoj… A, ej… Pa ne može to ministar odlučiti. Pa, ne može ni premijer. Pa to moramo zajednički dogovoriti, da bih na kraju to ja, svojim potpisom omogućio – jer bez toga načelnik Glavnog stožera neće izdat zapovijed. Kakvo je to ponašanje, pitam vas, dame i gospodo? Šta je to?“.

Prema zakonu, predsjednik Republike u slučaju donacije vojne opreme ne mora dati suglasnost, već samo mišljenje, što je Milanovića podsjetilo na anegdotu kako je to svojevremno riješio jedan od njegovih prethodnika:

„To nije supotpis. To je nekakvo bezvezno mišljenje, koje je samo zalutalo u Zakon. Vlada je već donosila takve odluke, bez mog ‘mišljenja’. A znate kakvo je to ‘mišljenje’? To vam je, na kraju, Stipe Mesić… kako bi rekli Srbi, prenebregnuo… odnosno, zaobišao, ili neutralizirao, tako da je, kad su ga gnjavili da da mišljenje, napisao je: ‘Evo vam moje mišljenje. Stipe Mesić’. Postoji mi mišljenje. U njemu nije ništ pisalo. ‘Temeljem vašeg zahtjeva šaljem vam mišljenje. Točka. Stipe Mesić’. Pusa! Oćete da vam to pošaljem? To je ruganje. Dakle, to nećemo tako“.

Takvo „mišljenje“ za Vladu nije obvezujuće. Štoviše, tvrdi Milanović, kada je prije par mjeseci Vlada slala oružje u Ukrajinu, zaboravila je čak i zatražili od njega taj jedan vrlo formalni papir.

Načelno, Milanović tvrdi da nije ni „za“ ni „protiv“ ideje da Hrvatska pokloni dio svojih helikoptera ukrajinskoj vojsci. No što je više objašnjavao, tako je i više otkrivao da preteže na ovu „protiv“ stranu:

„To su helikopteri, koji nisu staro željezo. To ima neku vrijednost. To je 14 komada, koje je ova zemlja nabavljala u nemogućim uvjetima, u vrijeme embarga, dobrim dijelom. Dakle, naravno da će nakon nekog vremena morati ić… proć… zato što su ruski… Ne samo zato što su ruski… Mi imamo novih… novijih ruskih, pa nećemo to bacit. Što smo mi idijoti? I kupit četiri puta skuplje i manje američke. Koristit ćemo dok ne crkne, odnosno, dok mi ne odlučimo da crkne… Ali, dat 14 komada, koji lete i dalje, bez jasnog obrazloženja koji je nadomjestak… kada, u kojem režimu… Ništa ja od toga nisam vidio. Ja sam tražio da mi ministar obrane to napiše – nisam dobio ništa. Zamijenit ćemo ih ‘zapadnima’. ‘Tata, završit ću medicinu!’. A nisi prošo ni autoškolu. Gle… mislim… Tako ne možemo radit. I, zato – nećeš me učinit suučesnikom u jednoj raboti koju si sam odlučio provesti. Provedi je! Provedi je, ali ne uz moje… ne uz moje mišljenje. Ja ti ne mogu, na temelju toga što si mi predočio, reći ni ‘za’.. ni ‘da’, ni ‘ne’. Ne mogu ti to reći, jer mi nisi reko ništa. Jer si se nekom tamo odlučio dopasti. ‘Evo ga – mi ćemo dat 14 helikoptera’. Koji će bit srušeni u tjedan dana. Ali to me se više ne tiče. Ali – šta ćemo mi dobit za uzvrat od toga? Pravo da kupujemo najskuplje oružje na svijetu? Oće nam Amerikanci dat 5 svojih helikoptera, koji po komadu koštaju 37 milijuna dolara – koji su bolesno skupi, a u ratu traju tri dana. 37 milijuna dolara. Toliko ovaj paviljon ne košta. Ova dva tu, zajedno. Jedan helikopter. OK, evo vam helikopter – i dajte mi 4 nova. Dajem 14 rabljenih. To ako vidim na papiru, ja ću reć ‘da’. Ali nema tog papira. Sve su pozivi, pritisci, aluzije… Idite lijepo, i poklonite to. Ali nemojte mene u to upetljavati. (…) Ne dam mukte. Razumijete?!“.

Kako ni Milanoviću, tako ni hrvatskoj javnosti ministar obrane Mario Banožić ne otkriva ništa o potencijalnoj helikopterskoj donaciji. Po tko zna koji put, Banožić se ponovno skriva iza tajnosti podataka.

„Što se tiče donacija opreme Ukrajini, ona su sva donešena sukladno Zakonu o tajnosti podataka i zato mi na sjednici Vlade nikada nismo davali poslije toga informacije. Naravno da je i donacija helikoptera, kao i druge opreme … treba ići u skladu s tim, zato i ne mogu komenirati u javnosti. A to što Milanović komentira … Njega bi isto trebalo vezivati na Zakon o tajnosti. Sad, zašto on to tako priča – ne znam“,

poručio je Banožić iz Slavonije, gdje je jučer obilježavao „sjećanje na teška stradanja civila i branitelja Bogdanovaca“.

Koliko god Banožić mislio da taji velike tajne, činjenica je da se o donaciji hrvatskih helikoptera Ukrajini razgovara već više mjeseci, gotovo cijelu godinu dana. Radi se o helikopterima Mi-8 kojih Hrvatska ima – vidi vraga – baš 14 komada, kako je proteklih dana govorio i Zoran Milanović u izjavama o „zahtjevu za donacijom 14 helikoptera“. U sastavu HRZ-a su 3 slabije inačice Mi-8 i 11 naprednijih Mi-8 MTV-1. Njima od sljedeće godine počinju isticati međuremontni resursi, i do 2027. godine Hrvatska će definitivno ostati bez ovih helikoptera. To je na pitanje portala Obris.org potvrdio i sam ministar Banožić u svibnju ove godine:

„Mi-8 izlazi resurs 2023. godine i oni su predmet naših razgovora s našim saveznicima, i partnerima i prijateljima ne bi li vidjeli na koji način, prije svega, ponašat se prema em-i-osmicama, ali isto tako raditi na daljnjim ulaganjima. Vi znate da osim em-i-osmice imamo i Mi-171Sh koji je isto tako u uporabi još nekoliko godina, tako da je to jedan puno širi i ozbiljiniji pristup osim same zamjene helikoptera za helikopter“.

Na naše naredno pitanje o tome možemo li iskoristiti situaciju u Ukrajini i u zamjenu za „Osmice“ sklopiti povoljniji posao za nabavu Black Hawkova, Banožić je odgovorio:

„Pa ja bih samo iz ove Vaše rečenice, odnosno promišljanja, izbacio riječ ‘iskoristiti’ jer Ukrajina je sad u ovom momentu kad uistinu treba pomoć i dobija pomoć sa svih strana. Tako je i Vlada Republike Hrvatske uistinu učinila puno za pomoć Ukrajini – i u tehničkoj i u medicinskoj opremi – i na taj način promišljamo upravo i o helikopterima. Sve ono što se dalje događa je, naravno, u dogovoru s našim saveznicima. Dakle, ne možete helikopter kupiti u nekakvom mini-marketu. Naravno da svaki potez koji se odnosi na bilo kakvo, ja bih rekao, pomicanje vojne opreme, ima iza sebe svoj početak i kraj. A kraj mora biti zamjena novoga sredstva“.

I prije mjesec dana, prilikom nedavne posjete američkih kongresmena HRZ-u, zapovjednik HRZ-a brigadni general Michael Križanec potvrdio je da se s američkim partnerima razgovara o zamjeni hrvatskih/ruskih za američke helikoptere:

„Konkretno ne u ovom formatu (ne s američkim kongresnim Odborom za oružane snage, op.a.), međutim naravno da se razgovara o svim mogućim drugim oblicima pomoći koje konkretno Hrvatsko ratno zrakoplovstvo može pružiti Ukrajini, i zasad je sve na stolu“.

Sa ili bez donacije za ukrajinsku vojsku, helikopteri Mi-8 u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu broje svoje zadnje mjesece. Plan Banožićevog prethodnika, Damira Krstičevića, bio je da se helikopteri Mi-8 stave u prodaju u ritmu dolaska UH-60M. Uz to, treba uzeti u obzir i sve veće hrvatske probleme s nabavom rezervnih dijelova, koje je rat u Ukrajini učinio težima. U takvim okolnostima, donirati Mi-8 prijateljskoj ukrajinskoj vojsci (kojoj bi ti helikopteri zaista dobro došli) bio bi veliki čin Republike Hrvatske, na koji bi s odobravanjem gledali i hrvatski partneri u EU i NATO-u. Ukrajinci se ovim helikopterima znaju služiti, a nakon nedavne nacionalizacije kompanije „Motor Sich“ iz Zaporižja neće imati problem ni s njihovim popravkom, pa koliko trajali da trajali. Ono što se postavlja kao pitanje, i u čemu je predsjednik Milanović jedino u pravu, je što će Hrvatska dobiti zauzvrat. Povoljniji kredit za kupovinu još helikoptera UH-60M Black Hawk, ili koju dodatnu letjelicu gratis, ili nešto treće?

Češki Mi-24 u ukrajinskim rukama

Upravo je krajem prošloga tjedna objavljeno da je slična zamjena dogovorena za Češku Republiku, koja će od američkih marinaca dobiti 6 borbenih helikoptera Bell AH-1Z Viper i 2 helikoptera UH-1Y umjesto svojih helikoptera Mi-24V u svibnju ove godine prebačenih u Ukrajinu. Donirane letjelice trebale bi biti opremljene slično onima koje je Češka već naručila od Bella (4 AH-1Z i 8 UH-1Y Venom) i koje bi trebala dobiti 2023. Kako je objavio Radio Praha, predstavnik Bella, Nate Green, izvijestio je o razlozima odluke da se Češkoj daju helikopteri: „Zbog onoga što se događa u Ukrajini i zbog odnosa Češke prema Ukrajini, koja je tamo poslala stare helikoptere, sklopljen je dogovor između vlada Sjedinjenih Država i Češke da se dio neiskorištenih strojeva prebaci u Češku,uz one koje već proizvodimo za Češku“. I to je put kojim bi trebala poći i Hrvatska.