Novi ministar obrane Ivan Anušić završio je prvi tjedan svog ministarskog mandata scenom koja već dugo nije viđena u Hrvatskoj – ministar obrane i predsjednik države srdačno su se pozdravili i zajedno prisustvovali promociji novih časnika zdravstvene službe. I ne samo to – predsjednik Milanović na početku svog govora posebno se dotaknuo ministra Ivana Anušića:

„Poštovani gospodine ministre i potpredsjedniče Vlade, Vama poseban pozdrav i čestitka na preuzimanju ove dužnosti koja je odgovorna i u puno rutinskijim vremenima, a u današnjim posebno. Odgovorno ministarsko mjesto! Želim sve najbolje i radujem se dobroj suradnji!“.

Time je stavljena točka na 3 godine dugo neprijateljstvo između ministra obrane Marija Banožića i predsjednika RH te Vrhovnog zapovjednika OS RH Zorana Milanovića, koje je započelo problemima u protokolarnom polaganju vijenaca na Mirogoju, a eskaliralo do neslućenih razmjera Banožićevim umirovljenjem zapovjednika Počasno-zaštitne bojne brigadira Elvisa Burčula. Tijekom posljednje 3 godine, Banožić i Milanović častili su se teškim riječima, često primitivnim uvredama, optužbama o narušenoj spremnosti OS RH, zabranama ulaska u vojne objekte, dvostrukim  ispraćajima i gotovo potajnim događanjima, Banožićevim neisplatama dnevnica i Milanovićevim ignoriranjem imenovanja vojnih zapovjednika na najviše dužnosti. Načelnik GS OS RH tu se našao kao kolateralna žrtva i uspješno preživjeli nakon Banožićevog  nemuštog pokušaja smjene preko Inspektorata obrane.

Svo to vrijeme negdje sa strane je kibicirao premijer Andrej Plenković, zadovoljan što je Milanovićev oštar jezik skrenuo s njegovog lika i djela na ono ministra Banožića. U tom je zadovoljstvu, navodno, ležao i glavni razlog zašto je krajnje nesposobni Banožić ostao ministar čitavo ovo vrijeme, sve dok ga premijer nije brzinski smijenio svega par sati nakon tragične prometne nesreće. Upitan danas nakon sjednice Vlade o suradnji Milanovića i Anušića, premijer Plenković kratko je rekao: „Ne znam, nisam imao vremena se s tim baviti. Anušić je bio na dodjeli činova časnicima Hrvatske vojske“. No, na novinarsko insistiranje da li očekuje drugačiji odnos od onog kojeg je s Milanovićem imao Mario Banožić, Plenković je ipak procijedio: „Vidjet ćemo.“ „Kakve ćete upute dat ministru?“, pitali su dalje novinari. „Ministar je član Vlade. Ponaša se sukladno politici Vlade, ne moramo to sada ponovno ponavljati. Dakle, ukoliko bilo tko bude Vladu ucjenjivao, vrijeđao, lažno optuživao, bio on trenutno netko tko obnaša neku dužnost, oporbeni političar, predstavnik javnosti, pa čak i medija, dobit će adekvatan odgovor“, sada već nervozno odgovorio je premijer.

Predsjednik Milanović u više je navrata tvrdio da on nema problem s ministrom obrane, već s Marijom Banožićem. I to se danas trudio pokazati, odnoseći se prema Ivanu Anušiću s posebnim uvažavanjem. Nema sumnje da novi ministar obrane zadnjih dana rješava najveće probleme koje je stvorio Banožić, čemu svakako treba pribrojiti odnos s Vrhovnim  zapovjednikom OS RH. Ali i s javnošću. Jer danas se nakon višegodišnjeg ignoriranja, da ne kažemo cenzure, u MORH-ovom priopćenju našlo mjesta ne samo za spomen Zorana Milanovića, već i za izvatke iz Predsjednikovog govora mladim časnicima, kao i za njegove fotografije među nazočnim gostima. „Pa ne nosim ja kameru“, odgovorio je svojevremeno Mario Banožić na novinarska pitanja zašto je iz MORH-ovih video i foto materijala „nestao“ Zoran Milanović. Kameru danas nije nosio ni Ivan Anušić, ali je priopćenje bilo korektno napisano i opremljeno.

I za kraj, vratimo se na one kojima je današnji dan bio jedan od najvažnijih u životu, a nepravedno su ostali u sjeni političara. Radi se o 10. i 15. naraštaju Temeljne časničke izobrazbe zdravstvene  službe, odnosno o 7 doktora medicine, jednom doktoru dentalne medicine, jednoj magistri sestrinstva (svi s tržišta rada), te jednoj sveučilišnoj prvostupnici sestrinstva iz sustava OS RH. Njima su danas uručeni prvi časnički činovi i rješenja o prijmu u djelatnu vojnu službu koju će obavljati u Zagrebu, Varaždinu, Petrinji, Karlovcu, Kninu, Zemuniku, Splitu, Vinkovcima i Požegi. „Postoji mnoštvo zanimanja i mnoštvo profesija, ali vrlo je malo onih koje zovemo pozivima. Vaš liječnički i sestrinski poziv, vaš časnički poziv su prije svega plemeniti i na ponos su hrvatskog naroda“, poručio im je ministar obrane Ivan Anušić, obećavši da će nastaviti osnaživati uvjete rada, obuke i života vojnika jer se „jačanjem Hrvatske vojske jača hrvatski narod i hrvatska država“.

*Photo: Ured predsjednika RH/ Tomislav Bušljeta,  MORH/T. Brandt

Samo nekoliko sati prije no što će 7. svibnja 2020. podnijeti ostavku na dužnost ministra obrane, Damir Krstičević na sjednici Vlade predstavio je, reći će, „ono što ima biti snažna razvojna potpora sustavu Domovinske sigurnosti“. Sveučilište obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“, koje će nastati iz dosadašnjeg Hrvatskog vojnog učilišta (HVU), od posebnog je državnog interesa i „dokaz ustrajnosti na ulaganje u znanje“, kazao je Krstičević.

U ožujku 2021., Sabor usvaja Zakon o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti, no do danas nisu ispunjene brojne propisane pretpostavke kako bi novo sveučilište stalo na noge i zaživjelo. Taj će trenutak, čini se, još pričekati. Naime, iz ministarstva Marija Banožića za Telegram kažu kako će cijeli proces transformacije iz HVU u sveučilište trajati još puno desetljeće, do 2032. godine.

Studiji i dalje na Zagrebu i Splitu

Prije više od dvije godine, Telegram je razgovarao s nizom stručnjaka koji su ekstenzivno pojasnili zašto je osnivanje novog vojnog sveučilišta višestruko problematično. Jednim od kamena spoticanja naveli su zakonsku odredbu prema kojoj bi novo sveučilište trebalo nastati pripajanjem već postojećih vojnih studija zagrebačkog i splitskog sveučilišta, odnosno tuđeg intelektualnog vlasništva.

Da bi to uistinu mogao biti problem, proizlazi iz već sada neispoštovanih rokova koje predviđa Zakon o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti. Naime, 60 dana od stupanja ovog zakona na snagu, rektori zagrebačkog i splitskog sveučilišta trebali su svojim senatima predložiti prijenos njihovih studijskih programa na novo vojno sveučilište.

Riječ je o studijskim programima Vojno vođenje i upravljanje, Vojno inženjerstvo te Vojno pomorstvo. Iz MORH-a nam potvrđuju da ovi studijski programi još uvijek nisu preneseni na novo sveučilište, iako su zakonski rokovi istekli. Prijenos će se, dodaju, provesti „po ostvarivanju uvjeta sukladno Zakonu o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti i Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti“. Koji točno uvjeti moraju biti ostvareni, ne preciziraju.

Transformacija idućih 10 godina

Zakon dalje propisuje da će „dinamika tijeka realizacije prijenosa studijskih programa“ biti utvrđena zajedničkim „dinamičkim planom“ MORH-a te splitskog i zagrebačkog sveučilišta, i to nakon što plan prihvate senati Splita i Zagreba. Oba sveučilišta upitali smo jesu li prihvatili naveden dinamički plan, no na naše upite nisu odgovorili. Iz javno dostupnih podataka o sjednicama njihovih senata, nema govora o usvajanju takvih „dinamičkih planova“.

S druge strane, MORH u odgovoru Telegramu spominje „dinamički plan osnivanja“ vojnog sveučilišta pa navodi kako je predviđena transformacija kroz razdoblje od idućih deset godina, odnosno do 2032. To je, izgleda, rok koji iz MORH-a komuniciraju o cjelovitom početku rada novog sveučilišta.

Privremena rektorica Sveučilišta

Jedan od rijetkih ispoštovanih rokova iz Zakona o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti jest onaj o imenovanju privremenog rektora. U ovom slučaju, rektorice. Ivana Čuković-Bagić, profesorica Stomatološkog fakulteta i prorektorica Sveučilišta u Zagrebu iz mandata bivšeg rektora Borasa, imenovana je u srpnju prošle godine. Zadaća privremene prorektorice jest, propisuje zakon, „u roku od jedne godine od imenovanja obaviti pripreme za početak rada Sveučilišta“.

Čuković-Bagić za Telegram kaže kako je do sada izvršila upis Sveučilišta obrane u sudski registar i predala Nacrt privremenoga statuta na usuglašavanje. Doduše, probijen je i rok za donošenje privremenog Statuta; on je trebao biti donesen do početka srpnja 2022., odnosno u godinu dana od imenovanja privremene rektorice.

U godinu dana od imenovanja trebala je i „poduzeti radnje za konstituiranje Senata“ Sveučilišta obrane, tijela koje Sveučilištem upravlja. Čuković-Bagić Telegramu objašnjava kako je konstituiranje Senata složen proces koji podrazumijeva cijeli niz aktivnosti, primarno procjenu raspoloživih ljudskih potencijala, kao i financijske planove Sveučilišta obrane za naredna razdoblja.

„Bez financijskih zahvata“

Kaže kako za dosadašnji rad nije dobila ni plaću niti ikakvu naknadu te da joj status niti plaća još uvijek nisu regulirani. Iz MORH-a pak poručuju kako će naknada privremenoj rektorici biti isplaćena „sukladno izvršenim aktivnostima i podnesenim izvješćima“.

Interesirale su nas i predviđene financije za novo sveučilište, s obzirom na to da su i Krstičević i Banožić u nekoliko navrata ponavljali kako u proračunu neće biti „nekakvih novih financijskih zahvata jer su ta sredstava tako i tako osigurana“. Dapače, u obrazloženju Zakona o osnivanju Sveučilišta obrane stoji kako su financijska sredstva za provođenje postojećih studijskih programa već osigurana u državnom proračunu pa nije potrebno osigurati dodatna.

Koliko zapravo novca?

U proračunu za 2021. godinu, kada je donesen Zakon o osnivanju Sveučilišta, stoji kako je za administrativnu potporu Sveučilištu bilo planirano 130.000 kuna, no u izvršenju proračuna nije naveden nikakav iznos. U proračunu, pak, za 2022. godinu inicijalno je bilo predviđeno 24 milijuna kuna, s projekcijama za 2023. i 2024. u tri puta višem iznosu od 74 milijuna kuna.

Rebalansom proračuna za 2022., predviđenih 24 milijuna kuna korigira se na samo 2 milijuna. Iz MORH-a nam ovo objašnjavaju usklađivanjem „s radnjama koje su provedene za početak rada Sveučilišta“. U prijedlogu proračuna za 2023. godinu sada se pak predviđa 3,2 milijuna eura, odnosno nešto više od 24 milijuna kuna, što predstavlja znatno nižu cifru od 74 milijuna kuna planiranih tijekom prošle godine za 2023.

Improvizacija

Za 2024. i 2025. sada se predviđa oko 3,6 milijuna eura, odnosno nešto više od 27 milijuna kuna. I taj je iznos značajno niži od 74 milijuna kuna planiranih prošle godine za 2024. Iz MORH-a zaključuju kako su sredstva za Sveučilište obrane i sigurnosti dio proračuna Ministarstva obrane „kao što je to bilo i do sada“ i dodaju kako se ne radi ni o kakvim dodatnim sredstvima, već o unutarnjoj preraspodjeli.

Zaključujući tekst koji smo o Sveučilištu obrane i sigurnosti napisali prije dvije godine – kada je Krstičević predstavio cijelu priču na sjednici Vlade – istaknuli smo riječi vojnog analitičara Igora Tabaka. Kazao nam je kako će s formiranjem novog sveučilišta vojno obrazovanje u Hrvatskoj i dalje biti improvizirani izolirani otok. Sve zasad ukazuje na to da već i predradnje za konkretno lansiranje Sveučilišta obrane i sigurnosti također, manje-više, spadaju u sferu improvizacije.

*gost autor: Tekst pod naslovom “Priča s čuvenim Krstičevićevim vojnim faksom upravo je postala još čudnija”, autorice Dore Kršul, objavljen je 26. studenog 2022. na portalu Telegram.hr, a u izvornom obliku može se naći na adresi https://www.telegram.hr/politika-kriminal/prica-s-cuvenim-krsticevicevim-vojnim-faksom-upravo-je-postala-jos-cudnija/

* gost autor je Ozren Žunec, redoviti profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji desetljećima djeluje i u vojnom obrazovanju Republike Hrvatske. Njegov osvrt na novi “Prijedlog zakona o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti” objavljen je 24. rujna 2020. u tjedniku Nacional (https://www.nacional.hr/). Tekst originalno naslovljen “GOST KOLUMNIST: OZREN ŽUNEC: Hrvatsko vojno učilište nakon šest godina postalo je ‘sveučilište u žici’” dostupan je na adresi: https://www.nacional.hr/gost-kolumnist-ozren-zunec-hrvatsko-vojno-uciliste-nakon-sest-godina-postalo-je-sveuciliste-u-zici/

Iako se posljednjih tjedana pažnja javnosti fokusirala na nacionalni Stožer civilne zaštite i borbu društva s epidemijom, ipak nije u potpunoj tišini prošao ni nacrt „Prijedloga zakona o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti“ kojeg je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske 20. travnja 2020. godine uputilo u javnu raspravu. Diskusija o ovom tekstu bila je na državnom servisu „e-Savjetovanja“ otvorena zaključno do kraja ponedjeljka 4. svibnja 2020. godine, a izvješće o provedenom savjetovanju očekuje se do 4. lipnja ove godine.

No, već i prije kraja javnog savjetovanja bilo je vidljivo kao predloženi tekst, a time onda i koncept ustroja budućeg „Sveučilišta obrane i sigurnosti“, ima teških problema. Naime, kako je na dugo i široko navedeno u segmentu „II. Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će  donošenjem zakona proisteći“, Republika Hrvatska još od 1991. kontinuirano pokušava provoditi vojno-obrambeno obrazovanje. Nažalost, nije tajna da ti napori baš i nisu bili uspješni – čemu najbolje svjedoči i činjenica da sve te razne diplome iz kruga MORH-a ni jedna druga institucija u državi ne priznaje kao ozbiljne ili važeće. Ovaj se problem tijekom zadnjih desetak godina nastojalo postupno riješiti ustrojavanjem zajedničkih, propisno akreditiranih civilno-vojnih obrazovnih smjerova – koji su trebali pomoći postupnoj izgradnji kvalitete i pribavljanju akreditacija za tijela vojno-obrambenog obrazovanja – što je zadnje vrijeme krenulo nailaziti na probleme. Težinu ovih problema dobro ilustrira i tekst „Prijedloga Zakona o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti“ – koji nažalost ništa ne rješava, već samo još jasnije pokazuje dubinu do koje je trulež dospjela u sklopu Hrvatskog vojnog učilišta „dr. Franjo Tuđman“. Pri tome, još je lošije stanje po pitanju obrazovanja u segmentu „sigurnosno-obavještajnih aktivnosti“, koje jednostavno ne postoji. Zbog tog su manjka hrvatske sigurnosno-obavještajne službe do sada učestalo bile prozivane, javnost je ukazivala na neuobičajenu činjenicu da za zapošljavanju u njima nema uvjeta spreme, a takvo je stanje bilo itekako povoljno i za razna politička zapošljavanja (bilo u samim Službama, ili u drugim dijelovima državnoga aparata s tzv. „sigurnosno-obavještajnom odskočnom daskom“).

Vojno obrazovanje – teturanje po svome

Kako se navodi i u tekstu s javnog savjetovanja, RH je za potrebe obrane države još u listopadu 1991. pokrenula časničke tečajeve u Varaždinu, Zagrebu i Samoboru. U prosincu 1991. u Zagrebu je ustrojen „Časnički centar Hrvatske vojske“, „Dočasnička škola“ ustrojena je 1992. godine, a u siječnju 1993. „Časnički centar“ postaje „Hrvatsko vojno učilište“. Uz sve te lijepe nazive, ni jednu od spomenutih institucija preostale obrazovne ustanove u Republici Hrvatskoj nisu prepoznale kao sebi ravnu ili usporedivu – pa ni njihove diplome ili svjedodžbe nisu postale pravovaljane igdje izvan sustava Ministarstva obrane RH, niti su se mogle normalno upisati u radne knjižice zaposlenika iz obrambenog sektora. To nikoga nije obeshrabrilo, pa je MORH za stjecanje kadrova s civilnim diplomama, magisterijima i doktoratima od 1993. krenuo i stipendirati pripadnike OS RH za studiranje uz rad. Od 1994. godine krenulo se stipendirati civilne postdiplomske studije zaposlenika, a od 1997. i specijalizacije doktora medicine u civilnom sustavu. Brojne deficitarne struke za koje postoji civilno obrazovanje pokušavalo se pribaviti kroz program STIPENDIST od 2002. godine, a tome je od 2003. bio dodan i projekt KADET – model civilno-vojnog školovanja kojim se studente stipendiralo od prve godine studija na sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Splitu, ne bi li oni dodatnim vojnim modulima na kraju bili osposobljeni preuzeti i pojedine časničke dužnosti. No, sve to nije riješilo osnovne probleme vojnog školovanja u Hrvatskoj – (1) njegovu neprilagođenost ostatku sustava višeg i visokog obrazovanja u zemlji, i (2) izostanak prepoznatljivosti stečenih kompetencija tako obrazovanih ljudi na tržištu rada, po izlasku iz sustava MORH-a.

Ove se probleme konačno krenulo rješavati 2014. godine, kada su u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu, a onda i sa Sveučilištem u Splitu pokrenuti pojedini vojni studijski programi, o kojima smo detaljnije već pisali i na portalu Obris.org. Prvo su to bili programi „Vojno inženjerstvo“ i „Vojno vođenje i upravljanje“ (u trajanju od osam semestara), ustrojeni temeljem sporazuma Vlade RH i Sveučilišta u Zagrebu, sklopljenog 10. siječnja 2014. godine – gdje o stanju stvari jasno govori činjenica kako je za njih određen „nositelj Sveučilište u Zagrebu, a suizvoditelj Hrvatsko vojno učilište“ (tada još „Petar Zrinski“, a od 18. rujna 2015. „dr. Franjo Tuđman“). Nadalje je temeljem odluke iz rujnu 2017. tim studijskim programima dodana i dodatna faza – diplomski studijski programi „Vojno inženjerstvo“ i „Vojno vođenje i upravljanje“ u trajanju od dva semestra – o čemu je 16. svibnja 2018. zaključen i dodatni sporazum Vlade RH i Sveučilišta u Zagrebu, da bi oni bili i pokrenuti u akademskoj godini 2018./2019. (opet uz napomenu kako je „nositelj Sveučilište u Zagrebu, a suizvoditelj HVU ‘dr. Franjo Tuđman’“). Po istom uzorku je krenulo i ustrojavanje posebnog preddiplomskog i diplomskog studija „Vojno pomorstvo“, u trajanju od deset semestara, u okviru Sveučilišta u Splitu. Vlada RH i Sveučilišta u Splitu su 28. travnja 2017. zaključili Sporazum o ustrojavanju – opet je „nositelj Sveučilište u Splitu, a suizvoditelj Hrvatsko vojno učilište ‘dr. Franjo Tuđman’“ – a program je pokrenut u akademskoj godini 2018./2019. sa smjerovima „Vojna nautika“ i „Vojno brodostrojarstvo“. Dakle, za sve ove programe oslonac je nađen u znanstvenim i obrazovnim akreditacijama postojećih civilnih sveučilišta, da bi problematična interna vojna ustanova „Hrvatsko vojno učilište“ izronila tek kao suizvoditelj, temeljem privremene akreditacije i s potrebom velikih prilagodbi normalnim akademskim načinima rada.

O kojim se to prilagodbama radilo? Pa, raznima. Od postupnog dostizanja akademske autonomije – koju HVU nema, budući je riječ o ustrojbenoj jedinici Oružanih snaga Republike Hrvatske – pa do pitanja znanstvenog akreditiranja tamošnjeg nastavnog osoblja. Naime, za uobičajeno akademsko funkcioniranje pokazalo se nedostatnim samo putem zapovjedi postavljati časnike na dužnosti predavača (možda i uz provedbu pristupnih predavanja), već oni tu moraju biti sposobni predočiti i svoje uvijek svježe akademske radove i aktivnosti (boduju im se objavljeni članci, izlaganja održana na stručnim i znanstvenim skupovima, izvedeni znanstveni projekti) – ne bi li stekli kako osobne znanstvene stupnjeve, tako i uvjete za periodične izbore i reizbore u nastavna zvanja unutar institucije u kojoj djeluju. Sve to na HVU nije bilo uobičajeno, a nažalost nije ni postalo uobičajeno – što se dobro vidi i na trnovitom putu nastanka i opstanka tamošnjeg jedinog znanstvenog časopisa „Strategos“.

Dakle, nije problem bio u studentima. Mlade generacije mogu birati gdje će i na kojoj instituciji studirati, a većina ukupne ponude raspoloživih visokoškolskih opcija usklađena je s civilnim „bolonjskim sustavom“. I obrambeni sustav se pobrinuo da nastavni programi na HVU nalikuju na te „bolonjske sustave“ – u čemu su svoj bitan dio odigrali pravi nosioci tih sveučilišnih smjerova, Zagrebačko i Splitsko sveučilište. Oni su svom suizvoditelju na raspolaganje stavili velik broj nedostajućih kadrova sa svim potrebnim akreditacijama, a pomogli su kreirati nastavne programe prilagođene standardima čitavog preostalog visokog školstva u Republici Hrvatskoj. Doduše, dio tih nastavnih programa za HVU čvrsto je utemeljen u onome što na pojedine teme ta civilna sveučilišta predaju i u nastavnim programima pojedinih svojih fakulteta (na politološkom, filozofskom, elektrotehničkom i drugim fakultetima), dok je preostali dio potrebnih nastavnih programa napravljen iznova za HVU. U oba ova slučaja do sada se nije postavljalo pitanje intelektualnog vlasništva nad tim programima, budući se nastavu održavalo u manjem ili većem skladu i suradnji. Dapače, prvih godina te suradnje pojedini su civilni fakulteti čak izlazili u susret Hrvatskom vojnom učilištu davanjem na raspolaganje i svojih studentskih referada, sve dok HVU nije uspio ustrojiti svoj vlastiti birokratski aparat za rad sa studentima. Pa ipak, dok je sve to još i ličilo na normalno sveučilišno funkcioniranje, i tu je bilo problema – posebno s priznavanjem opsega i značenja diploma stečenih okončanjem takvog hibridnog studiranja. No, najveći su problemi, kako smo već napomenuli, bili u organizaciji samog HVU, njegovoj apsolutnoj vezanosti za OS RH i MORH (namjesto na sustav znanosti i visokog školstva), te u osiguravanju poštovanja normalnih akademskih preduvjeta za sve te vojne obnašatelje raznih tamošnjih nastavničkih dužnosti.

I sad dolazimo do situacije iz kraja travnja 2020. godine. Do danas nije pribavljena trajna akreditacija za postojeće sveučilišne programe, nije sustavno preuzet status nositelja postojećih studijskih programa, kao što proteklih godina nisu reorganizirane (s civilnim standardima usklađene) ni razne preostale škole i školice unutar HVU – pa da sve one postupno mogu biti i transformirane u redovite fakultete ili više škole. Brojni su tamošnji zaposlenici obavili nastupna predavanja i dobili status „predavača“, ali gotovo da se nije napravio nikakav pomak u okrupnjavanju broja magistara i doktora znanosti. Dapače, primjetan je odljev takvih postojećih kadrova s Črnomerca. Nije pokrenuta ni interna produkcija ozbiljnih znanstvenih radova s redovitom javnom objavom i sustavom višestrukih stručnih recenzija – koja je temelj za akademsko funkcioniranje i napredovanje kadrova. A vrijeme ide, i postupno dolaze u pitanje ne samo akademske dopusnice za postojeće studijske programe, nego i sudbina čitave (neprilagođene) ustanove HVU u normalnom akademskom okolišu Republike Hrvatske – za koju se sad, nakon neuspjeha transformacije, pokušava naći neko alternativno, „kreativno“ rješenje.

Prijedlog zakona kao „guja iz potaje“

Kako izgleda, na sve te probleme su se u Ministarstvu obrane dosjetili odgovora – ako se nije izvelo prilagodbe za rad unutar akademskog sustava, najlakše je onda iskočiti iz tog neugodnog okvira. Drugim riječima, ako se HVU nije uspjelo prilagoditi postojećim sveučilištima, najbolje je napraviti svoje sveučilište – koje se neće zamarati svim tim „civilnim akademskim koještarijama“, i koje će biti što dalje od dosega Ministarstva znanosti i obrazovanja te Agencije za znanost i visoko obrazovanje, neovisne institucije za kontrolu kvalitete u znanosti. I stvarno, upravo je to ideja što se nazire iza zakonskog nacrta kojeg je MORH poslao u javnu raspravu 24. travnja ove godine – teksta koji je po formi zakon, a po sadržaju ipak više slijedi formu sveučilišnog statuta (valjda po uzoru na statut Zagrebačkog sveučilišta).

U ovom tekstu već površnim čitanjem u oči upada niz čudnih stvari. Kao prvo, uz nekoliko osoba koje su u svoje ime komentirale tekst – prilično su se razorno na njegov sadržaj osvrnule i dvije itekako relevantne institucije: (1) Zagrebačko sveučilište (u čije ime primjedbe potpisuje sam rektor Damir Boras), te (2) Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu – jedna od akademskih sastavnica koja od početka reformskih pokušaja HVU najuže djeluje na „civiliziranju“ dugo zapuštene vojne obrazovne tvorevine na Črnomercu. Njihove su primjedbe duge i sadržajne, dane na samom početku teksta, dok su pojedinci (jedan od njih inače i predsjednik Upravnog vijeća Visokog učilišta Algebra) svoje komentare i dodatno rasporedili po tekstu, uz odgovarajuće članke. Kao drugo, tu su i brojne sadržajne stvari iz ovoga teksta, od kojih ćemo ovdje napomenuti samo njih nekoliko.

Posebno sporne točke

Informiranje o vojnim studijima uvijek je dobro posjećeno

(1) Već u prvome članku zakonskoga teksta nailazimo na specifikum u njegovu 4. stavku koji glasi: „Na postupak osnivanja Sveučilišta ne primjenjuju se odredbe Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 45/09), kojima je reguliran postupak inicijalne akreditacije“. Riječ je o izbjegavanju regulatorne i kontrolne nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, te posebno Agencije za znanost i visoko obrazovanje kao samostalne javne institucije nadležne „na području osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju“. Iako se takav izričaj nalazi i u Zakonu o prijenosu osnivačkih prava nad Sveučilištem Sjever na Republiku Hrvatsku (čl. 3 st. 1 – NN 64/15 od 10. lipnja 2015. godine), te Zakonu o osnivanju Sveučilišta u Slavonskom Brodu (čl.2 st. 1 – NN 110/15 od 13. listopada 2015. godine) – u oba ova slučaja toj odredbi odmah slijedi i daljnja stavka: „Ministar nadležan za visoko obrazovanje zadužuje se da, po stupanju ovoga Zakona na snagu, pokrene postupak reakreditacije Sveučilišta, sukladno članku 22. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (‘Narodne novine’, br. 45/09.)“ – obveza koje za „Sveučilište obrane i sigurnosti“ nema. Dakle, buduće obrambeno sveučilište ne samo da nastaje bez inicijalne kontrole kvalitete (čije postizanje privatnim učilištima zna odnijeti i više godina pripremnoga posla) – već nema ni naknadne obveze za postizanjem standarda ili ikakvom vanjskom te stručnom provjerom obrazovne kvalitete. Samo se određuje kako „Upravni nadzor nad zakonitošću rada i općih akata Sveučilišta obavlja ministarstvo nadležno za obranu“.

(2) Time nova institucija opet suštinski ostaje izvan sustava znanosti i visokog obrazovanja Republike Hrvatske, budući da sva prava i dužnosti za osnivača (RH) ostvaruje Ministarstvo obrane, bez ikakvoga mjesta za sadržajno bitan resor znanosti i obrazovanja. Pa ipak, očekuje se da takvoj organizaciji izvan sektora znanosti i obrazovanja jednostavno budu pripojeni dosadašnji studijski programi sveučilišta u Zagrebu i Splitu, bez da se te institucije išta pita ili da se priznaje njihova akademska sloboda i autonomnost. Upravo je to i jedna od ključnih primjedbi Zagrebačkog sveučilišta, dok Fakultet političkih znanosti tu ima i dodatne konkretne probleme – pitanje prijenosa intelektualnog vlasništva nad nastavnim programima, kako onima koji su dio njihovog redovitog obrazovnog procesa, tako i onih koje su njihovi stručnjaci napravili posebno za korištenje na Hrvatskom vojnom učilištu. Dok je izgleda znanje potrebno za izradu akreditiranih nastavnih programa za MORH bez posebne vrijednosti, tome očigledno nije tako izvan obrambenoga obora. Naravno, dodatno je otvoreno ostalo i pitanje rada civilnih akademskih stručnjaka u takvom novom tijelu – koje očekuje da se na njega jednostavno prenesu programi iz okvira dosadašnje akademske suradnje HVU te pojedinih civilnih sveučilišta. Naime, budući da „Sveučilište obrane i sigurnosti“ po svojim postavkama nije znanstvena i obrazovna institucija kao sve ostale – pitanje je i kako će se na njemu regulirati rad civilnih sveučilišnih stručnjaka koji su do sada davali velik doprinos provedbi nastave (u sklopu svojih obveza na civilnim sveučilištima, koja su bila nosioci i vojnih obrazovnih programa), a čije se buduće sudjelovanje ne može samo tako naložiti ili narediti (posebno ne bez dogovora i osobne privole konkretnih stručnjaka).

(3) Što se tiče posla kojim bi se to novo „Sveučilišta obrane i sigurnosti“ bavilo – i on je određen tek opisno. Status sveučilišta uspostavlja se „kao visokoobrazovne i znanstveno-istraživačke ustanove za potrebe obrambenog sustava i sustava domovinske sigurnosti“ – koje se bavi „znanstveno-istraživačkim radom u potpori vojno-obrambenih i sigurnosno-obavještajnih aktivnosti, ali i aktivnosti drugih tijela iz sustava domovinske sigurnosti“. Naravno, dok je donekle jasno koje su to vojne i sigurnosne djelatnosti, bitno je mutniji pojam ostatka „sustava domovinske sigurnosti“. Već ta nejasnoća bitno je pogodila dio promatrača, koje je u sumnjama dodatno učvrstila i odredba predloženog st. 1 u članku 20, koji glasi: „Sveučilište može uz studije za potrebe obrambenoga sustava i sustava domovinske sigurnosti izvoditi i druge sveučilišne studijske programe dostupne ostalim kandidatima izvan obrambenoga sustava“. Dakle, uz obranu i nedovoljno jasno definiranu „domovinsku sigurnost“, novo bi sveučilište imalo – ako to poželi – i ovlasti konkuriranja bilo kojem od postojećih 1.556 studijskih programa u Hrvatskoj, ali bez ikakve vanjske kontrole kvalitete, samo po volji ministra obrane.

(4) Status Ministarstva obrane u  novom „Sveučilištu obrane i sigurnosti“ dodatno cementiraju i predložene odredbe o imenovanju „privremenog rektora“ – kojeg za razliku od „redovitog rektora“ postavlja Vlada RH na prijedlog ministra obrane, bez ikakvog ograničenja trajanja njegovog mandata – ali i odredbe o sastavu Sveučilišnog savjeta novog sveučilišta. To tijelo, kao i kod Sveučilišta u Zagrebu, ima ukupno 12 članova. No, dok se u civilnoj instituciji ono sastoji od po dva člana predložena od Sabora i Hrvatske gospodarske komore, i po jednog predstavnika gradova Zagreba i Varaždina, uz još šest izabranika Senata sveučilišta (5 zaposlenika i jedan predstavnik studenata) – za novo „Sveučilište obrane i sigurnosti“ MORH bi „polovicu članova među kojima je najmanje jedan student koje imenuje Senat, a polovicu imenuje osnivač“. Dakle, 5 od zaposlenika MORH-a, jedan predstavnik studenata kojima je ekskluzivni budući poslodavac MORH, i još 6 osoba direktnim izborom Ministarstva obrane. A kad već spominjemo Senat – njegov sastav nije definiran brojem mjesta (kao kod Zagrebačkog sveučilišta), već samo opisno – što opet ostavlja manevarskog prostora čiji je opseg neuobičajen. No, površnost u pripremi čitavog dokumenta tu pokazuje i činjenica kako se u njemu navode samo tri tijela budućeg sveučilišta (rektor, Sveučilišni savjet i Senat), iako se onda u tekstu definiraju i „prorektori“ – čije se pobliže određivanje ostavlja za budućnost.

(5) Konačno, dok su svi zaposlenici novog „Sveučilišta obrane i sigurnosti“ automatski službenici (ne ulazeći u pitanje, državni ili javni) te namještenici, ujedno je propisano i da „Na rad u Sveučilište mogu se uputiti i pripadnici Oružanih snaga u skladu sa zakonom kojim se uređuje služba u Oružanim snagama“ – dakle, valjda u skladu s člankom 63 Zakona o službi u OS RH. Kako on kaže „Djelatna vojna osoba može se uputiti na rad u drugo javnopravno tijelo ili pravnu osobu najdulje do četiri godine, ako je to u interesu Oružanih snaga i javnopravnog tijela ili pravne osobe, na temelju odluke ministra obrane i uz mišljenje načelnika Glavnog stožera“ – DVO bi mogli na izlet u znanost, ali ne na duže od 4 godine. Sve to kao i da dosad jedan od glavnih problema Hrvatskog vojnog učilišta nije bio postavljanje predavača po zapovijedi, do daljnjega (ali ne u iole trajno i sigurno zvanje), uz periodično korištenje institucije na Črnomercu kao svojevrsnog „groblja slonova“ za kadrove s malo političkog utjecaja ili na kraju vojne karijere.

Za kraj…

Kako je ukazano u pojedinim komentarima tijekom javnog savjetovanja, ali i u brojnim neformalnim konzultacijama koje je dokument „Prijedlog zakona o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti“ posljednjih dana izazvao u stručnoj javnosti – sve ovo samo ukazuje da se proces obrazovne i znanstvene reforme Hrvatskog vojnog učilišta „dr. Franjo Tuđman“ nalazi u teškoj krizi. Pri tome, nažalost, spomenuti prijedlog njegove transformacije u „Sveučilište obrane i sigurnosti“ ne samo da ne rješava ni jedan od bitnih problema, već ih dodatno ističe te produbljuje. Zato i ne bi čudilo da spomenuti nacrt prijedloga zakona nakon ove javne rasprave na duže vrijeme nestane sa stola, da barem ne radi dodatnu štetu kad se već nije uspjelo na tu bitnu temu napraviti štogod dobroga tijekom posljednjih nekoliko godina.

Danas su u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu rektor Damir Boras i ministar obrane Damir Krstičević potpisali Sporazum o ustrojavanju poslijediplomskih specijalističkih studija za potrebe OS RH i sustava domovinske sigurnosti. Tim su dokumentom udareni temelji za već spomenute specijalističke studije, što predstavlja, kaže MORH u priopćenju, “nastavak izvrsne višegodišnje suradnje Hrvatskog vojnog učilišta ‘Dr. Franjo Tuđman’ i Sveučilišta u Zagrebu u provedbi vojnih studijskih programa za potrebe Hrvatske vojske“.

Damir Krstičević u ime Vlade RH i rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras potpisali su Sporazum o ustrojavanju poslijediplomskih specijalističkih studija (Photo: MORH/T.Brandt)

„U potpori daljnjeg razvoja sustava vojnog obrazovanja, ova Vlada donijela je u rujnu 2017. Odluku o pokretanju postupaka za ustrojavanje diplomskih sveučilišnih studija, integriranih preddiplomskih i diplomskih sveučilišnih studija, te poslijediplomskih studija za potrebe Hrvatske vojske“, rekao je ministar Krstičević, dodavši kako je istom odlukom predviđeno i pokretanje poslijediplomskih studija, koje se ostvaruje potpisom ovog Sporazuma o ustrojavanju poslijediplomskih specijalističkih studija za potrebe OS RH i sustava domovinske sigurnosti. „Jedan od strateških ciljeva ove Vlade je uspostava i razvoj sustava domovinske sigurnosti, a poslijediplomski specijalistički studij domovinske sigurnosti izravan je doprinos tome. Ovaj studij osigurat će interdisciplinarni model obrazovanja i istraživanja te pružiti stjecanje novih nedostajućih kompetencija u sustavu domovinske sigurnosti. Također, predmetni studij bit će temelj za standardizaciju procesa u sustavu i nadogradnju stečenih kompetencija kroz vježbe i praksu“, izjavio je Krstičević, uz napomenu da je cilj studija stvoriti pretpostavke za proaktivni pristup sigurnosti, učinkovitiji rad i daljnji razvoj sustava domovinske sigurnosti.

Današnje potpisivanje sporazuma trebalo bi predstavljati i sljedeći korak u transformaciji HVU u Sveučilište za obranu i sigurnost “Dr. Franjo Tuđman”. Krstičević je najavio kako se na budućem Sveučilištu obrane i sigurnosti planira osposobljavati časnike OS RH, kao i druge stručnjake u državnim tijelima čija je djelatnost povezana s obranom i nacionalnom sigurnošću. Pored temeljnog vojnog osposobljavanja za časnike na preddiplomskoj i diplomskoj razini, buduće Sveučilište trebalo bi razvijati i znanstveno-istraživačku djelatnost, te studijske programe poslijediplomske razine dijelom na bazi postojećih vojnih programa, a dijelom razvojem novih programa s naglaskom na programe u potpori sustava domovinske sigurnosti. Zadovoljan suradnjom s Ministarstvom obrane, rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras obećao je da će Sveučilište dati punu potporu transformaciji HVU-a u Sveučilište za obranu i sigurnost.

Ova godina je jubilarna za suradnju zagrebačkog Sveučilišta i Ministarstva obrane iz dva razloga – 2019. se po prvi puta završava petogodišnji ciklus školovanja kadeta smjera Vojno inženjerstvo i Vojno vođenje i upravljanje, te je po prvi puta Rektorova nagrada dodijeljena i kadetima HVU. Naime, početkom srpnja ove godine kadet desetnik Aron Adam Čanić i kadet desetnik Matija Kos za rad pod naslovom “Optimizacija organizacijskih i administrativnih procesa na Hrvatskom vojnom učilištu ‘Dr. Franjo Tuđman’”.

S druge strane, najava uspostave Sveučilišta za obranu i sigurnost pomalo je preuranjena uzme li se u obzir da nije do kraja završena transformacija HVU u skladu sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Također, upitna je i namjera razvijanja “znanstveno-istraživačke djelatnosti”. Dok se posljednje vrijeme vidi pojačan odljev kadrova s najvišim razinama obrazovanja iz redova obrambenog sustava RH, najplastičniji primjer odnosa obrambenog sustava prema znanosti ipak je praktično gašenje prvog hrvatskog vojno-znanstvenog časopisa “Strategos”. S namjerom da se zaista bavi znanošću a ne politikom, “Strategos” je doživio tek 4 broja, a nakon toga je šaptom nestao. Oni koji bolje poznaju situaciju, kažu da se ugasio i zbog pritisaka da se u njemu počnu objavljivati radovi manje znanstvene, a više dnevno-popularne kvalitete. Jednako tako je netragom nestao i prije koju godinu najavljen “Leksikon vojno-obrambenog i sigurnosno-obavještajnog nazivlja”, kojeg još spasiti možda može tek činjenica kako je u njegovoj izradi partnerski krenuo sudjelovati Leksikografski zavod Miroslav Krleža iz Zagreba.

Na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“ danas su potpisani sporazumi o suradnji Ministarstva obrane RH s obrazovnim, znanstvenim i istraživačkim institucijama. Potpisano je ukupno 9 sporazuma, i to s: (1) Institutom društvenih znanosti „Ivo Pilar“, (2) Institutom „Ruđer Bošković“, (3) Hrvatskim veterinarskim institutom, (4) Kineziološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, (5) Tehničkim veleučilištem, (6) Leksikografskim zavodom „Miroslav Krleža“, (7) Hrvatskim klasterom konkurentnosti obrambene industrije, (8) Hrvatskim geološkim institutom, te s jednim ne-zagrebačkim predstavnikom – (9) Tehničkim fakultetom Sveučilišta u Rijeci. Sporazume je za MORH, u ime ministra obrane, potpisao ravnatelj HVU general-pukovnik Slavko Barić.

Danas potpisanim dokumentima definiraju se načela i područja dugoročne suradnje na zajedničkim projektima obrazovanja, znanosti i istraživanja, a suradnja unutar svakog područja od zajedničkog interesa provodit će se u okviru pojedinačnih projekata kojima će se detaljno regulirati prava i obveze sporazumnih strana. Potpisujući sporazume, general Barić naglasio je kako se radi o važnom koraku za HVU prema samostalnoj obrazovnoj instituciji, kao i za razvoj sigurnosno-obrambenog sustava i njegovih ljudskih potencijala.

Predstavljen novi studij – vojno pomorstvo

Dok su u tijeku pripreme za izdvajanje HVU u samostalnu visokoškolsku instituciju, prošle je subote (25. studenog) održan još jedan tradicionalni Dan otvorenih vrata. Kao i obično, posjetitelji su se mogli upoznati sa studijskim programima Vojno inženjerstvo i Vojno vođenje i upravljanje, ali po prvi puta i s novim programom koji će tek zaživjeti u suradnji sa Sveučilištem u Splitu.

Ugovor o ustrojavanju studija vojnog pomorstva potpisan je u travnju ove godine, a nastava bi se trebala početi izvoditi sljedeće akademske godine, 2018./2019. Osim za potrebe (1) MORH-a, studij će se izvoditi i za potrebe (2) Ministarstva unutarnjih poslova RH i (3) Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, pa samim time i studenti mogu biti stipendisti jednog od ta 3 ministarstva, s kojim onda po uspješnom završetku studija sklapaju i radni odnos. Po završetku 5-godišnjeg studija stječe se najmanje 300 ECTS bodova i akademski naziv magistar/magistra, inženjer/inženjerka vojnog pomorstva: smjer vojne nautike, smjer vojnog brodostrojarstva ili smjer vojne elektrotehnike.

Sastavni dio studija su vojnostručna i plovidbena praksa. Tijekom vojnostručne prakse studenti ovladavaju vještinama vođenja, zapovijedanja i nadzora, rukovanja osobnim vatrenim naoružanjem, gađanjem i održavanjem oružja te orijentacijom u prostoru i okružju. Kroz plovidbenu praksu, koja će se provoditi na brodovima HRM-a i ostalim javnim brodovima, kadeti će se upoznati sa životom i radom na brodu kroz svakodnevne brodske aktivnosti.

Nastavu će izvoditi nastavnici splitskog Sveučilišta, kao i nastavnici te vojni stručnjaci HVU i MORH-a, i to u specijaliziranim učionicama i kabinetima Vojarne „Admiral flote Sveto Letica-Barba”– Pomorske baze „Lora” u Splitu te na splitskom Pomorskom fakultetu i tamošnjem Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje.

Photo: HVU/M.Sever

Baš nakon što su u petak, 22. rujna, kadeti 4. naraštaja sveučilišnih studijskih programa „Vojno inženjerstvo“ i „Vojno vođenje i upravljanje“ položili svečanu prisegu na HVU, Vlada je na Markovom trgu donijela „Odluku o pokretanju postupka za ustrojavanje diplomskih sveučilišnih studija, integriranih preddiplomskih i diplomskih sveučilišnih studija, te poslijediplomskih studija za potrebe OS RH“. Što to zapravo znači, objasnio je ministar obrane Damir Krstičević koji je na sjednicu Vlade došao upravo nakon svečanosti na HVU:

„Oružanim snagama RH trebaju visokoobrazovani kadrovi, trebaju nam nove sposobnosti kako bismo učinkovito mogli odgovoriti na sve ugroze i rizike i pružiti adekvatnu zaštitu našim građanima. Već su ustrojeni preddiplomski studiji ‘Vojno vođenje i upravljanje’, i ‘Vojno inženjerstvo’, koji su se počeli izvoditi 2014. godine u trajanju od 4 godine, i po završetku polaznici stječu akademski naziv prvostupnika izabranog studija. Ovom odlukom predlaže se pokrenuti postupak za ustrojavanje i akreditiranje za potrebe Oružanih snaga diplomskog sveučilišnog studija ‘Vojno inženjerstvo’ i ‘Vojno vođenje i upravljanje’, te integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ‘Vojno inženjerstvo’ i ‘Vojno vođenje i upravljanje’. Prijedlog je da se navedeni studiji počnu izvoditi u akademskoj godini 2018.-2019., a provodit će se u Hrvatskom vojnom učilištu dr. Franjo Tuđman i sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu. Ovom odlukom predviđeno je pokrenuti postupak za ustrojavanje i akreditiranje poslijediplomskog sveučilišnog doktorskog studija, i specijalističkog studija za potrebe OS, čiji će nositelj biti Sveučilište u Zagrebu. Poslijediplomski studij počet će se izvoditi završetkom postupka ustrojavanja i akreditiranja, a najkasnije do početka akademske godine 2022.-2023“.

Krstičević se zahvalio ministrici obrazovanja Blaženki Divjak i Ministarstvu obrazovanja na potpori, kojoj je potom, na njeno veliko iznenađenje, premijer Plenković dao riječ. Nakon što je na brzinu sabrala misli, ministrica Divjak je rekla: „Ja bih samo dodala da je izuzetno važno da smo sada krenuli s ovom odlukom koja, zapravo, predstavlja nadogradnju na preddiplomske studije koje smo pokrenuli prije nekoliko godina. Ja se stvarno veselim da ćemo nastaviti ovaj rad. Ja sam imala tu sreću pa sam radila i u onoj prvoj grupi koja je predlagala i ove preddiplomske studije, tako da me nastavak rada i ova inicijativa stvarno veseli i Ministarstvo znanosti i obrazovanja daje podršku.“ Vlada je potom jednoglasno prihvatila ovaj prijedlog.

Svečana prisega 108 kadetkinja i kadeta (Photo: MORH/M. Čobanović)

Radi se, dakle, o 4 studija: (1) diplomski sveučilišni studij „Vojno inženjerstvo“, (2) diplomski sveučilišni studij „Vojno vođenje i upravljanje“, (3) integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij „Vojno inženjerstvo“, te (4) integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij „Vojno vođenje i upravljanje“, sa zagrebačkim Sveučilištem kao nositeljem i početkom iduće akademske godine 2018./2019. Tu su još i dva nova studija (1) poslijediplomski sveučilišni (doktorski) studij i (2) poslijediplomski specijalistički studij za potrebe OS RH, koji tek trebaju proći postupak ustrojavanja i akreditiranja, kako bi se mogli početi izvoditi najkasnije do početka akademske godine 2022./2023.

To nije jedina novost koja očekuje Hrvatsko vojno učilište u bližoj budućnosti. Na svečanoj prisezi 15. naraštaja kadeta OS RH ministar obrane najavio je predstojeću transformaciju HVU u sveučilište, te potpunu integraciju u sveučilišnu zajednicu RH. Prema već ranije donesenoj odluci, s prvim danom sljedeće godine HVU dobiva i novog zapovjednika, generala Matu Pađena, dok će aktualni zapovjednik, general Slavko Barić, kojem pripadaju velike zasluge za transformaciju HVU, otići u mirovinu.

Od sljedeće godine hrvatska akademska zajednica postat će bogatija za jedan novi studij – studij vojnog pomorstva, čije je pokretanje danas amenovala Vlada RH. Naime, na jutrošnjoj 26. sjednici Vlada je jednoglasno donijela Odluku o pokretanju postupka za ustrojavanje posebnog studije „Vojno pomorstvo“, o čemu se nedavno razgovaralo i na međuresornoj razini. Uvodničar za ovu temu bio je jutros ministar obrane i potpredsjednik Vlade Damir Krstičević, koji je u obrazloženju najavio još nekoliko dodatnih stvari:

„Nakon studijskih programa ‘Vojno vođenje i upravljanje’ i ‘Vojno inženjerstvo’, koji se od 2014. godine izvode u okviru Sveučilišta u Zagrebu, ovom odlukom pokreće se postupak za ustrojavanje i akreditiranje posebnog integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ‘Vojno pomorstvo’ u okviru Sveučilišta u Splitu. S obzirom na to da u zaštiti Jadrana uz HRM i Obalnu stražu sudjeluju Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo unutarnjih poslova i druga državna tijela, ovakvim integriranim sveučilišnim studijem moguće je provoditi jedinstveno obrazovanje pomorskih časnika, a kasnije i njihovo integrirano djelovanje u zaštiti nacionalnih interesa na moru. Koncept integriranog studija ‘Vojno pomorstvo’ temeljilo bi se na 3 smjera: ‘Vojna nautika’, ‘Vojno brodarstvo’ i ‘Vojna elektronika’. Studij će se početi  izvoditi akademske godine 2018./2019., a provodit će se u Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“ i sastavnicama Sveučilišta u Splitu kao suizvoditeljima provedbe studija. Ovom odlukom predlaže se ovlastiti potpredsjednika Vlade i ministra obrane da u ime Vlade RH potpiše sporazum o ustrojavanju navedenog posebnog studija, i sljedeći nam je korak tranzicija HVU u Sveučilište obrane i sigurnosti ‘Dr. Franjo Tuđman’ kao dio sveučilišne zajednice“.

Prije glasanja o ovoj odluci, za riječ su se javila još dva ministra – prometni Oleg Butković i znanstveno-obrazovni Pavo Barišić. Butković je u svom kratkom obraćanju najavio da će Ministarstvo prometa polaznicima ovog studija na raspolaganje dati motorni jedrenjak „Kraljica mora“ (kad već Hrvatska ne uspijeva sukcesijom vratiti bitno bolji školski brod „Jadran“, otet svojedobno u Crnu Goru):

„Mi smo imali nekoliko sastanaka na tu temu i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture apsolutno pozdravlja ovakvu ideju budući da će se i pomorski fakulteti, koje imamo u Hrvatskoj i koji imaju jako dobre stručnjake, uključiti u rad ovog učilišta. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture ima u vlasništvu brod ‘Kraljica mora’, školski brod, koji će biti na raspolaganju polaznicima ovog studija i ja mislim da je ovo jako, jako dobra stvar. I ono što je još najbitnije – moramo omogućiti da ti ljudi koji završe ovakav jedan studij sutra mogu ploviti i u civilnom… je li… ne biti uvijek u vojsci, odraditi svoj mandat, ali da im se stvori mogućnost da mogu ploviti i na brodovima trgovačke mornarice, i  u tom smislu pozdravljam ovu ideju i mislim da je stvarno hvale vrijedna.“

Za razliku od Krstičevića i Butkovića, ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić zvučao je kao da baš i ne zna o čemu se govori, ali smatra da bi ideju trebao, kao resorni ministar, podržati:

„Ministarstvo znanosti i obrazovanja je, zajedno s Ministarstvom obrane, također sudjelovalo u pripremama i za ovu ideju i pozdravlja ideju Sveučilišta, pogotovo s obzirom da je.. odnosno studija, koji će… ima tendenciju kasnije prijeći i u sveučilište i smatramo da je to jačanje obrazovne komponente koja je jako potrebna, pogotovo smo time u Ministarstvu zadovoljni da se iz Zagreba, iz glavnoga grada, proširuje i na sveučilište u Splitu i da se ova pomorska orijentacija zemlje s ovim obrazovnim povećanjem kapaciteta značajno jača i smatramo da Ministarstvo obrane ovom inicijativom daje jedan značajan impuls i novi korak u razvoju visokoga školstva u Republici Hrvatskoj.“

Kao što je spomenuo ministar Krstičević, studij „Vojno pomorstvo“ imat će 3 smjera – „Vojna nautika“, „Vojno brodarstvo“ i „Vojna elektronika“, te će trajati 10 semestara, odnosno 5 godina. U svakom smjeru planirana je provedba 71 predmeta, od kojih je 55 zajedničkih za sve smjerove. Prve dvije godine studija bit će zajedničke za sva 3 smjera, dok će se 3. i 4. godina sastojati od 50% zajedničkih i 50% izbornih predmeta, pri čemu će izborni predmeti biti obavezni i za potrebe Ministarstva unutarnjih poslova. Peta godina opet će biti zajednička za sva tri smjera. Dio plana i programa studija bit će i vojni kampovi i plovidbena praksa. Po završetku studija, polaznici stječu naziv magistra vojnog pomorstva – smjer vojna nautika, vojno brodostrojarstvo ili vojna elektronika. Nastava će se uglavnom izvoditi u specijalističkim učionicama i kabinetima vojarne „Sveti Nikola – Lora“ u Splitu, te djelomično u kapacitetima sastavnica splitskog Sveučilišta.

Sa studijem vojnog pomorstva mornaričari dolaze na “svoj” teren: bivši i sadašnji zapovjednik HRM Hranj i Stipanović

Opće kompetencije koje kadeti stječu završetkom studija „Vojno pomorstvo“ istovjetne su kao i na ostalim pomorskim fakultetima, jedino što uz opće kadeti dobivaju i specifične kompetencije iz djelokruga Obalne straže RH, MUP-a, uporabe brodskih borbenih sustava i slično, te stječu kompetencije za rad u lučkim kapetanijama, Službi traganja i spašavanja, kao i u Službi nadzora i upravljanja pomorskim prometom. U MORH-u računaju i na to da će se iz ovog kruga ljudi stvarati te razvijati i pričuvni pomorski časnici.

Novac za uspostavu ovog novog studija također će biti podijeljen među resorima – prema Vladinom dokumentu, financijska sredstva već su osigurana u državnom proračunu RH, na razdjelu (1) Ministarstva obrane, (2) Ministarstva unutarnjih poslova, (3) Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, te (4) Ministarstva znanosti i obrazovanja. Spomenuta ministarstva ujedno su zadužena i za provedbu danas usvojene odluke, i to putem povjerenstva koje će činiti 3 predstavnika MORH-a (od kojih je jedan i predsjednik povjerenstva), te po jedan predstavnik MUP-a, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Ministarstva znanosti i obrazovanja, te Sveučilišta u Splitu.

Kako je priopćilo Ministarstvo obrane RH, danas, u četvrtak, 12. siječnja 2017. godine, održan je međuresorni sastanak o ustrojavanju novog diplomskog studija Vojno pomorstvo na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“. Na sastanku su, uz potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane Damira Krstičevića i načelnika Glavnog stožera OS RH generala zbora Mirka Šundova sa suradnicima, sudjelovali i ministar mora prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić sa suradnicima, te predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova.

Prema postojećem planu, nov diplomski studij Vojno pomorstvo provodio bi se u suradnji HVU-a i Sveučilišta u Splitu, a ministar obrane Damir Krstičević naveo je da je razlog pokretanja novog studijskog programa  – potreba jedinstvenog obrazovanja pomorskih časnika za sve državne institucije koje djeluju u području pomorske sigurnosti. To je, prema Krstičeviću, preduvjet njihovog integriranog djelovanja u zaštiti i promicanju nacionalnih interesa RH na moru. Istaknuo je da današnje ugroze traže međudjelovanje, odnosno zajedničko djelovanje koje je moguće realizirati upravo u projektima poput ovog. Ovakav studij, osim mogućnosti za školovanje budućih časnika OS RH te kadrova Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva mora prometa i infrastrukture, otvara mogućnosti i za međunarodnu suradnju, odnosno školovanje pomorskih časnika nekih susjednih država.

Zapovjednik HVU general-pukovnik Slavko Barić ukratko je prezentirao hodogram dosad realiziranih aktivnosti ovog projekta, te projekciju budućih planova. Istaknuo je izvrsnu suradnju sa sva tri ministarstva na izradi planova i programa budućeg diplomskog studija Vojno pomorstvo. Također, general Barić je naglasio kako za realizaciju i akreditaciju ovog studija postoje sve zakonske pretpostavke, te da su ispunjeni svi uvjeti koje su propisala ostala ministarstva uključena u ovaj projekt. Novi diplomski studij u skladu je s bolonjskim procesom i trajao bi pet godina. Za njegovu akreditaciju potrebno je određeno vrijeme, a za Odluku o ustrojavanju, koju donosi Vlada RH, prethodno je potrebna suglasnost svih ministarstava uključenih u ovaj projekt. Time je tri i pol godine nakon što je Vlada pokrenula transformaciju HVU konačno došlo do logičnog širenja studijskih programa.

Ideju osnivanja novog diplomskog studija podržao je i ministar prometa mora prometa i infrastrukture Oleg Butković, naglasivši kako će Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture sigurno pružiti svu potrebnu pomoć i  potporu da se ovaj projekt i realizira. Podršku projektu pružio je i kontroverzni ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić, istaknuvši kako je Hrvatska, između ostalog, i mediteranska zemlja koja tu svoju komponentu treba naglašavati. Ministarstvo znanosti i obrazovanja i dalje će sudjelovati u svim koracima realizacije ovog projekta.

Iako smo na portalu Obris.org u nekoliko navrata naglašavali nužnost uspostave studijskih programa i za područja pomorstva i zrakoplovstva, sada je sasvim izvjesno da je, pored već započetih preddiplomskih sveučilišnih studija Vojno vođenje i upravljanje i Vojno inženjerstvo, planirana i uspostava novog studijskog programa za potrebe Hrvatske ratne mornarice. U cilju postizanja potrebnih kompetencija postavljenih pred časnike pomorske struke, HVU i HRM su, u suradnji sa Sveučilištem u Splitu i s Pomorskim fakultetom, Fakultetom elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje i Filozofskim fakultetom kao sastavnicama Sveučilišta u Splitu, započeli izradu elaborata integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studijskog programa “Vojno pomorstvo”. Nastavni sadržaji izvodili bi se većim dijelom u specijalističkim učionicama i kabinetima vojarne “Sveti Nikola – Lora” u Splitu, a dijelom u kapacitetima sastavnica Sveučilišta u Splitu.

S obzirom da u zaštiti Jadrana, pored HRM-a, sudjeluje i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo unutarnjih poslova i druge nadležne državne agencije i institucije, ovakvim integriranim sveučilišnim studijem moguće je provoditi jedinstveno obrazovanje pomorskih časnika za potrebe svih državnih institucija.

Prva faza transformacije Hrvatskog vojnog učilišta u visokoškolsku nastavnu ustanovu jučer je svečano okončana prisegom prvog naraštaja kadeta novih sveučilišnih studijskih programa. Ukupno je prisegnulo 97 novih kadeta i kadetkinja, a njih 91 obrazovat će se prema jednom od dva nova studijska programa – Vojno inženjerstvo ili Vojno vođenje i upravljanje. Šest kadeta obrazovat će se za zvanje vojnog pilota. Programi, razvijeni u suradnji OS RH i Sveučilišta u Zagrebu, odnose se na preddiplomske sveučilišne studije namijenjene obrazovanju budućih časnika OS RH. Prvostupnike bi, nakon završetka studija i sa startnim časničkim činom poručnika, trebalo čekati radno mjesto u Oružanim snagama.

Osim polaznika iz Hrvatske, na novim se programima školuju i 4 kadeta iz inozemstva – dva iz BiH, te po 1 iz Crne Gore i Makedonije.

————————

————————

Vojni sveučilišni preddiplomski studiji trajat će osam semestara i njihovim se završetkom stječe 240 ECTS bodova. U nove su programe, uz tipične akademske sadržaje, uključeni i cjeloviti vojnoobučni i vojnostručni sadržaji za postizanje traženih kompetencija za prvu časničku dužnost u kopnenoj vojsci. Uz pretežitu obuku u prostorima HVU-a i nastavno-obučnim središtima i poligonima OS RH, dio nastave izvodit će se u specijalističkim nastavnim prostorima sastavnica Zagrebačkog sveučilišta – što je posebno važno, budući da takve obrazovne aktivnosti već dugo nisu bile u obrani provođene na prostoru današnje Republike Hrvatske.

Čak dva govornika, Vrhovni zapovjednik OS RH Ivo Josipović i ministar znanosti,  obrazovanja i sporta Vedran Mornar u svojim su govorima istaknuli kako se budući kadeti školuju za sve zadaće, pa i za obranu od elementarnih nepogoda poput aktualnih poplava. Josipović je naglasio i da je „razvoj OS strateški interes Hrvatske“, te da će Vlada i on osobno, unatoč gospodarskim teškoćama, učiniti sve u okviru danih mogućnosti da OS imaju najbolja sredstva. „Preuzeta je obveza da se sredstva za Oružane snage neće smanjivati. Cilj je da ona iznose 2 posto BDP-a i taj cilj ćemo, vjerujem, pobjedom nad gospodarskom krizom i ostvariti“, rekao je Josipović. Naravno, pri tome treba imati u vidu i razlike između redovitog djelovanja i zahtjeva OS RH, koji su načelno dobro poznati, i ovakve nove obrazovne aktivnosti – koja bi posebno tijekom ove prve godine provođenja pred nadležne lako mogla staviti niz novih te dosad nepoznatih izazova (akademske, koordinacijske i financijske prirode).

Unatoč brojnim obećanjima i prigodno lijepim riječima, ova svečanost svojevrsno okončava predigru, i predstavlja uvod u prvi čin praktične transformacije Hrvatskog vojnog učilišta u pravu i priznatu vojno-obrazovnu instituciju – započinjanje provođenja nastave sveučilišne razine. Drugi čin će tu predstavljati podržavanje i održavanje kvalitete nastave i nastavnih programa, a treći je čin – proširivanje broja smjerova i fakulteta koji bi se uključili u ovaj projekt, te jačanje kvalitete pojedinih programa i predmeta. Transformaciju HVU-a najavio je još početkom prošle godine njegov ravnatelj, general Slavko Barić u intervjuu za portal Obris.org. Odlukom iz srpnja 2013. Vlada je i formalno otvorila put ustrojavanju posebnih studijskih programa za OS RH, definirajući Fakultet elektronike i računarstva kao nositelja studija vojnog inženjerstva i Fakultet političkih znanosti kao nositelja studija vojnog vođenja i upravljanja. Nadajmo se da je to tek početak jednog ozbiljnog te održivog razvojno-obrazovnoga procesa!