U Düsseldorfu, glavnom gradu njemačke pokrajine Nordrhein-Westfalen, ove su subote gostovali brojni pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske. No nije tu bila riječ o vojnoj vježbi ili kakvoj obuci – već o nastupu na tamošnjem godišnjem festivalu vojne muzike “Musikfest der Bundeswehr”. Riječ je o priredbi koja se 20. rujna 2025. godine održala po ukupno sedmi put i koja na čitavo poslijepodne okupi tisuće gledatelja. Festival započet 2017. godine uspješno se održavao od 2017. do 2019. godine – da bi nakon epidemije ponovo bio obnovljen 2022. i od tada nastavio svoj godišnji ritam u tamošnjoj dvorani “PSD Bank Dome” kapaciteta preko 12.000 mjesta uz veliku multimedijalnu pozornicu.

Upravo su na tom festivalu lani boravili bojnik vojni specijalist Milan Milas, zapovjednik Orkestra OS RH, i njegov kolega bojnik Davor Dropuljić, koje je oduševila njemačka priredba. Nakon raspitivanja o mogućnosti sudjelovanja, u veljači ove godine uslijedio je i službeni poziv. Imajući u vidu zahtjeve tamošnjih nastupa – već do organizacijskog sastanka u Düsseldorfu tijekom travnja ove godine postalo je jasno da bi za nastup trebalo dodatno angažirati i potporu – Klapu HRM, kao i akrobatsku skupinu Počasno-zaštitne bojne OS RH. Uslijedilo je osmišljavanje koreografije, gdje se posebno iskazao predvodnik Orkestra bojnik Ivan Knešek, da bi idućih mjeseci sve bilo uvježbavano – prvo laganim ritmom, a onda intenzivnije tijekom tri tjedna prije nastupa.

Hrvatski predstavnici, koji su ondje nastupali uz niz orkestara i počasnih postrojbi njemačkog Bundeswehra (Ausbildungsmusikkorps der Bundeswehr, Big Band der Bundeswehr, Heeresmusikkorps Koblenz, Marinemusikkorps Wilhelmshaven, Musikkorps der Bundeswehr i Zaštitna bojna Saveznog ministarstva obrane), ali i vojne orkestre iz Češke, Škotske i Švedske – u Njemačku su otputovali u utorak 16. rujna. Program za sudionike započeo je u srijedu 17. rujna okupljanjem sudionika, da bi onda do subote bile izvođene i brojne probe – kako pojedinačnih sudionika tako i skupno – budući da na festivalu dio točaka izvode i svi sudionici odjednom. Konkretno, Orkestar OS RH, Klapa HRM i tim iz PZB imali su nastupe u subotu 20. rujna prvo u 14 sati, a onda i još jednom u 19.30 sati – sve na veliko zadovoljstvo pune dvorane gledatelja. Koloplet univerzalno popularnih skladbi i nekoliko tipičnih za hrvatsko podneblje oba puta izazvao je oduševljenje gledatelja, ali i zadovoljstvo hrvatskih vojnih glazbenika i pripadnika PZB-a zbog odlično odrađenog posla. “Ponosan sam što smo na dostojanstven način predstavili našu domovinu, naše Oružane snage i hrvatsku kulturu,” istaknuo je zapovjednik Orkestra, bojnik Milan Milas. Uz sve to zanimljivo je bilo vidjeti i činjenicu kako za njemačku publiku i dan danas predstavljanje Hrvatske i svega hrvatskoga ipak kreće spomenom lokaliteta na kojima su sredinom 1960-tih snimani filmovi po romanima Karla Maya, da bi se nastavilo o prirodnim ljepotama u službi turizma – i tek onda prešlo na gostujuće vojne izvođače.

Iako su na ovakvom festivalu vojne muzike i vještina pripadnici OS RH sudjelovali zadnji put prije otprilike 20 godina, ovoga je puta poseban izazov bio i po prvi puta odrađeni kombinirani nastup s pripadnicima Klape HRM “Sveti Juraj” te pokaznim timom Počasno-zaštitne bojne. Zaočekivati je da će vjerojatno i ovaj uspjeh u Njemačkoj pomoći na putu prema eventualnom nastupu na svjetski poznatom festivalu “Royal Edinburgh Military Tattoo”, za kojeg se Orkestar HV već pripremao 2021. godine, ali ga je odgodila pandemija bolesti COVID-19 . Riječ je o bitno većem vojno-glazbenom događanju koje se od 1949. godine svakog kolovoza održava na ulaznom trgu tamošnjeg dvorca. Budući se radi o godišnjem okupljanju vojnih orkestara i izvođača iz zemalja britanskog Commonwealtha te brojnih dodatnih gostiju, i takav organizacijski te financijski izuzetno kompleksan nastup bio bi nešto čemu treba težiti.

Do tada, glazbenici iz okvira OS RH bit će prije svega fokusirani na svoje brojne protokolarne zadaće, uz još niz za ovu godinu planiranih posebnih nastupa. Tu treba istaknuti da će Simfonijski puhački orkestar HV, Jazz orkestar HV, Orkestar HRM te Klapa “Sveti Juraj” Hrvatske ratne mornarice nastupati u Osijeku 29. rujna (zajedno sa skupinom britanskih glazbenika pješačke pukovnije “Mercian” iz Wolverhamptona), u Dubrovniku 8. studenog, dok će 7. prosinca HNK Zagreb ugostiti Jazz orkestar HV i mladog izvođača Martina Kosovca, uoči tradicionalnih božićnih koncerata u Zagrebu i Splitu.

————

————

Photo/Video: Orkestar OS RH

Krajem 2021. i početkom 2022. godine, zbog sukoba tadašnjeg ministra obrane Marija Banožića i predsjednika RH Zorana Milanovića, Ministarstvo obrane prestalo je isplaćivati dnevnicu dijelu pripadnika HRZ-a, Vojne policije i Počasno-zaštitne bojne. Radilo se o onim pripadnicima koji su bili angažirani na potpori Predsjedniku RH, ali im tadašnji ministar Banožić nije želio isplatiti dnevnice tvrdeći da su angažirani protivno Zakonu o obrani, iako su iz Ureda predsjednika tvrdili da se radi o zadaćama unaprijed planiranima kroz godišnje planove. Štoviše, Banožić je u studenom 2021. donio odluku prema kojoj “nije dopušteno pružanje potpora Oružanih snaga Republike Hrvatske Uredu predsjednika Republike Hrvatske, koje uključuju i potpore za protokolarne aktivnosti, bez suglasnosti, odnosno odluke ministra obrane“. O tom problemu posebnu press-konferenciju održali su šef Milaanovićevog Ureda Orsat Miljenić i tadašnji savjetnik za obranu Dragan Lozančić, a i portal Obris.org pisao je o sramotnoj Banožićevoj odluci da se naknade vojnicima za odrađeni posao za Predsjednika RH jednostavno ne isplaćuju. Iako se u međuvremenu počelo ponešto dnevnica i isplaćivati, prvotni dug od 36.000 kuna popeo se u međuvremenu na protuvrijednost više od 100 tisuća kuna.

Ovaj kostur iz Banožićevog ormara – inače samo jedan u nizu – dočekao je i Banožićevog nasljednika Ivana Anušića. Svjestan da se prepucavanja političara ne smiju lomiti na leđima vojnika, Anušić je i taj problem krenuo rješavati zajedno s ostalima koji su ga dočekali u Ministarstvu obrane nakon Banožićeve naprasne smjene. Kako je danas objavio Jutarnji list, sva dugovanja na ime do tada spornih dnevnica su podmirena, a ministar obrane i Ured predsjednika dogovorili su kako će ubuduće rješavati ova pitanja. Bnožićeva odluka iz 2021. doživjela je određene korekcije, pa sada za trošak aktivnosti unutar Oružanih snaga ili Ureda predsjednika u vrijednosti do pet tisuća eura – nije potrebno posebno dopuštenje ministra obrane. Za svaki drugi trošak veći od 5.000 eura potrebna je suglasnost ministra brane. Većina zadaća potpore Predsjedniku RH, napominje Jutarnji list, kreće se unutar “nespornog” limita do 5.000 eura, pa ministar obrane tu neće imati puno posla.

Da je bilo volje, ovaj se problem mogao riješiti i puno prije, no samodovoljni bivši ministar obrane radije je tjerao inat nego mislio o dobrobiti vojnika.

Od danas niz zapovjednih mjesta u OS RH više nije prazan. Nakon višegodišnje rupe na nizu važnih dužnosti, danas je predsjednik RH Zoran Milanović potpisao nova imenovanja, uključujući i ono za ravnatelja VSOA-e. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

“Temeljem ranije postignute suglasnosti o imenovanju čelnika na otvorena i nepopunjena zapovjedna mjesta u OSRH te nakon razgovora i dogovora predsjednika Republike Zorana Milanovića i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića jučer u Sinju, predsjednik Milanović danas je potpisao odluke o imenovanju i raspoređivanju časnika na dužnosti zapovjednika u OSRH.

General Krešo Tuškan-novi direktor GS OS RH

General-bojnik Krešo Tuškan raspoređen je na dužnost direktora Glavnog stožera OSRH, general-bojnik Slaven Zdilar imenovan je na dužnost zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“, general-bojnik Denis Tretinjak raspoređen je na dužnost načelnika Operativne uprave Glavnog stožera OSRH, komodor Milan Blažević imenovan je na dužnost zapovjednika Obalne straže RH, brigadni-general Ivan Zelić raspoređen je na dužnost načelnika Personalne uprave Glavnog stožera OSRH na rok do 31. prosinca 2023., brigadir Jozo Matković raspoređen je na dužnost načelnika Uprave za logistiku Glavnog stožera OSRH, brigadir Mirko Stošić imenovan je na dužnost zapovjednika Gardijske mehanizirane brigade HKoV-a, a brigadir Tihomir Zebec imenovan je na dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne OSRH.

Isto tako, Predsjednik Republike je danas supotpisao – uz supotpis predsjednika Vlade RH – Prijedlog kandidata za ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, brigadnog generala Ivana Turkalja, a koji se upućuje Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora na prethodno mišljenje. 

General Slavn Zdilar – iz RACVIAC-a na HVU

Predsjednik Republike, nadalje, potpisat će i ostala ranije usuglašena imenovanja na vojne dužnosti koje su nepopunjene ili će biti upražnjene zbog spomenutih imenovanja zapovjednika u OSRH čim za te, ranije dogovorene i usuglašene prijedloge kandidata, ministar obrane provede i formalne procedure izbora kandidata. Predsjednik Vlade Andrej Plenković zajamčio je predsjedniku Milanoviću tijekom jučerašnjeg razgovora kako će ministar obrane ispuniti ranije dogovorene i usuglašene prijedloge kandidata te da će se u najbržem mogućem roku provesti procedure predlaganja Vojnog predstavnika RH pri NATO i EU, te imenovanje zamjenika direktora Centra za sigurnosnu suradnju – RACVIAC.”

Ministarstvo obrane je 03. kolovoza raspisalo interni oglas za popunu dužnosti u Centru za sigurnosnu suradnju – RACVIAC koju je do sada obnašao general Zdilar, kao i  za mjesto vojnog predstavnika RH pri NATO i EU, koje bi trebalo biti popunjeno do jeseni ove godine. Time je, barem zasad, riješen višegodišnji sukob na relaciji ministar obrane – Vlada – Predsjednik RH, pri čemu je Zoran Milanović kao uvjet za svoj potpis navodio povratak brigadira Elvisa Burčula u službu na mjesto zapovjednika PZB, a Andrej Plenković – Milanovićevu ispriku za učestalo vrijeđanje i unošenje neprimjerene komunikacije u hrvatski politički prostor. Obojica su odustala od svojih uvjeta tijekom dva uzgredna viđenja u Kninu i Sinju. Možda bi ih za ubuduće obojicu trebalo povesti u lunapark da uz šušur i zabavu riješe i ostala otvorena pitanja u državi!

Tijekom petka 3. lipnja i subote 4. lipnja ove godine u Splitu i Zagrebu bit će održani javni nastupi svečanog sastava Norveške kraljeve garde. Riječ je o pokaznim vježbama i mimohodima dogovorenima povodom obilježavanja 30. godina diplomatskih odnosa Kraljevine Norveške i Republike Hrvatske. Tom prilikom će Oružane snage Republike Hrvatske ugostiti oko 130 norveških vojnika te vojnih muzičara, koji će u Zagrebu nastupiti zajedno s pripadnicima Počasno-zaštitne bojne te Orkestra OS RH.

Prvi nastup Garda ima u petak, 3. lipnja na splitskoj Rivi. Pokazna vježba i mimohod započinju u 16 sati, a trajat će 30 minuta. Idućeg dana Gardu će ugostiti Zagreb i to čak dva puta. Prvo ujutro, od 11 sati, na Trgu bana Josipa Jelačića gdje će se održati zajednička smotra pripadnika OS RH i Norveške kraljeve garde. Prije toga će Garda održati mimohod od Zrinjevca, preko Tesline ulice, Cvjetnog trga i Ilice do Trga bana Josipa Jelačića te zagrebačke Katedrale. Drugi nastup održat će se istog dana popodne, od 18 sati. Tom će prilikom Garda održati mimohod Glavnom alejom parka Maksimir uz pokaznu vježbu na livadi iza Vidikovca. Kako napominju iz veleposlanstva Kraljevine Norveško, sva ta događanja su besplatna i primjerena za djecu. Tijekom programa bit će i ispaljivanja manevarskog streljiva, a norveško veleposlanstvo će publici osigurati i hrvatske te norveške zastavice.

———————–

———————–

Ovo je prvi puta da svjetski poznata Norveška kraljeva garda (Hans Majestet Kongens Garde – HMKG) gostuje u Hrvatskoj i prvi puta da će jedna strana vojska nastupati na javnim površinama u Hrvatskoj. Riječ je tu o postrojbi norveške Kopnene vojske razine bojne, koja ima dvojaku funkciju. Uz poslove tjelesne zaštite norveškoga monarha, oni su ujedno i osnovna postrojba obrane Osla, glavnog grada Norveške. Od njenih ukupno 5 satnija, ona rednog broja 3 posvećena je ceremonijalno-pokaznim djelovanjima, a kao vodove obuhvaća vojni orkestar, sastav bubnjeva i truba, te skupinu za izvođenje ceremonijalnih pokaznih vježbi.

Posebnu javnu pažnju u Norveškoj privlači i maskota čitave te kraljevske postrojbe – pingvin Nils Olav III. Riječ je o tradiciji započetoj prije točno 50 godina, kada je udomljen prvi takav pingvin, nazvan po kombinaciji imena poručnika Nilsa Egeliena, inicijatora ove akcije, i  imena kralja Olava V koji je Norveškom vladao od srpnja 1903. do siječnja 1991. godine. Prvi Nils Olav je svoj vojni put započeo kao maskota dobivši čin vodnika, a trenutni Nils Olav uz počasni čin Norveške vojske ponosno nosi i titulu viteza Norveške vojske. No, budući da je maskota bila usvojena prilikom posjete Garde tradicionalnoj priredbi Edinburgh Military Tattoo, Nils Olav i nadalje živi u Zoološkom vrtu škotskog grada Edinburgha, gdje ga prilikom svakog daljnjeg sudjelovanja u poznatoj vojnoj priredbi posjete njegovi usvojitelji. Tom prilikom Nils Olav obično primi i počasno unapređenje u činu, a izvrši i smotru Kraljeve garde.

Počasni dio Norveške kraljeve garde kao postrojba često putuje Norveškom i inozemstvom, te promovira Norvešku kroz pokazne vješbe i glazbene izvedbe svjetskoga glasa. Prije Hrvatske ona je bila u Ujedinjenoj Kraljevini, gdje su krajem svibnja sudjelovali u obilježavanju platinaste obljetnice kraljice Elizabete II u Londonu, da bi danas odradili i atraktivni nastup u Podgorici, iz koje onda stižu put Splita. U donjem videu možete ih čuti kako na putu do Londona 11. svibnja ove godine izvode poznati norveški svadbeni “Bruremarsj fra Lødingen”.

———————–

———————–

Slikaj ili snimi Gardu i osvoji nagrade!

Ne bi li dodatno promovirali gostovanje Norveške kraljeve garde u Hrvatskoj, rezultat dobre NATO suradnje dvije države, veleposlanstvo Norveške u Hrvatskoj organizira i prigodnu nagradnu igru. Naime, svi koji objave svoje snimke ili fotografije s događaja na Twitteru, Instagramu, Facebooku ili TikToku pod oznakom #norwayincroatia sudjeluju u kreativnom nagradnom natječaju u kojemu mogu osvojiti čak 30 knjiga norveških autora i druge promotivne poklone. Pročitajte Pravila. 

Kako napominju iz veleposlanstva Kraljevine Norveške u Zagrebu, zahvaljujući tvrtki Kongsberg će sva ta događanja biti moguće pratiti u prijenosu uživo putem YouTube kanala veleposlanstva.

Ministarstvo obrane duguje 39.000 kuna pripadnicima Oružanih snaga koji su proteklih mjeseci bili angažirani kao potpora Predsjedniku Republike, objavila je večeras Nova TV. Radi se o pripadnicima Počasne zaštitne bojne, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Vojne policije, koji su se od studenog prošle godine pa do danas ni krivi ni dužni našli pogođenima u sukobu ministra obrane Banožića i predsjednika RH Milanovića. Osim predsjednika, na neisplatu dnevnica upozorili su još krajem prošle godine i predsjednikov savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić, te šef Ureda Orsat Miljanić, tvrdeći da se radi o zadaćama koje su unaprijed određene godišnjim planovima, dok ministar obrane Banožić tvrdi da ti vojnici nisu bili angažirani sukladno Zakonu o obrani, prema kojem je zahtjev za njihov angažman trebao doći službenim dopisom iz Ureda predsjednika u Kabinet ministra obrane.

Kako smo već ranije pisali na portalu Obris.org, prelamanje sukoba preko leđa vojnika najobičnija je svinjarija. I to iz nekoliko razloga, a prvi i osnovni je taj da vojnici za svaki taj svoj profesionalni angažman dobiju zapovijed koju ne smiju odbiti. Ili smiju, svjesno se time izlažući stegovnom postupku, pa i mogućem izbacivanju iz službe. Što im preostaje? Ne tako davno, ministar Banožić lakonski je odvratio – pa neka tuže! I to za iznos koji je trenutno manji od 2 plaće ministra obrane – naime, prema podacima iz imovinske kartice, mjesečna plaća ministra Banožića iznosi 27.221,44 kn bruto, odnosno 20.571,18 kuna neto, prema navodu iz siječnja ove godine.

Samo za ovih 39.000 kuna duga, zajedno sa zateznim kamatama i sudskim troškovima, ukupan trošak za MORH lako bi se mogao popeti na 100.000 kuna, pa i više. Jer potraživanja na ime radničkih prava relativno lako prolaze na sudu, gdje je manje važeći Zakon o obrani i put raznih pismena, a više se pažnje polaže na niz drugih propisa o pravima iz radnog odnosa. Da je to tako, govore i enormni troškovi koje Ministarstvo obrane godišnje plaća na ime sudskih sporova – 151,66 milijuna kuna 2019. i 55,83 milijuna HRK u 2020. godini, dok se podaci za 2021. još čekaju. Iako se, naravno, ne odnose svi sudski sporovi samo na radnička potraživanja, ona ipak na godišnjoj razini MORH-u odnose milijune kuna. U travnju prošle godine tjednik Nacional pozabavio se upravo enormnim sudskim troškovima – prema tada dobivenom očitovanju Ministarstva obrane:

„Vezano za sudske presude koje se odnose na radne sporove, a koje su djelatne vojne osobe pokrenule protiv Ministarstva obrane naplaćeno je: u 2016. godini iznos od oko 18 milijuna kuna; u 2017. godini iznos od oko 10 milijuna kuna; u 2018. godini iznos od oko 8.5 milijuna kuna; u 2019. godini iznos od oko 14 milijuna kuna i u 2020. godini iznos od oko 10 milijuna kuna”.

Kad se sukob prelomi na leđima vojnika

Dakle, u samo 5 godina Ministarstvo obrane je pripadnicima Oružanih snaga pravosudnim putem isplatilo više od 60 milijuna kuna! I to zbog pametnjakovića koji su, poput Banožića danas, odmahivali rukom – „pa neka tuže”. Prošle godine je za sudske presude bilo rezervirano 68 milijuna kuna, a ove – gotovo upola manje. Kako je krajem studenog prošle godine, prilikom rasprave o prijedlogu proračuna za 2022. na saborskom Odboru za obranu rekao državni tajnik Branko Hrg,

„Ne može se točno predvidjeti koliko će biti sudski troškovi, nitko u Ministarstvu ne može predvidjeti koji će sve sudski procesi biti završeni jer oni traju niz godina… Mi smo ih planirali na bazi nekih uprosječenih projekcija, po onome koliko vidimo da ih ima, a da li će biti nekih novih sudskih postupaka ili procesa – pa bit će ih sigurno!”.

Desetljećima je tako u MORH-u potpuno normalna stvar da „sigurno bude novih sudskih postupaka”, i da se za to plaćaju državni milijuni kuna, bez ičije osobne odgovornosti.

Pravo na stan – da, pravo na dnevnicu – ne!

„Ministar brane Mario Banožić ima pravo na korištenje službenoga stana od 92 četvorna metra i naknade za odvojeni život, sukladno Vladinim uredbama. (…) Sukladno tome, dodaju, na određenje kvadrature stana koji se na korištenje dodjeljuje dužnosnicima iz I. skupine ne utječe podatak o tome hoće li s njima živjeti ili ih privremeno posjećivati članovi najuže obitelji”,

odgovorilo je u studenom Ministarstvo obrane na medijske napise o državnom stanu koji koristi Mario Banožić. Nažalost, bio je to prvi mjesec u kojem petorici pripadnika Počasno zaštitne bojne nije isplaćena dnevnica, jer kao nema jasnog propisa koji bi rekao da oni „imaju pravo na dnevnice”, te da na to pravo „ne utječe podatak je li dopis iz Ureda predsjednika propisno poslan baš u Kabinet ministra”. I dok nije bio problem što se ministarski stan riješilo prema „Uredbi o mjerilima i kriterijima dodjele na korištenje nekretnina za potrebe tijela državne uprave ili drugih tijela korisnika državnog proračuna te drugih osoba” iz listopada 2013. godine, koju se doduše službeno stavilo van snage u studenom 2018. bez da je ikad kasnije bila nadomještena valjanim novim propisom – zbog kaprica par dužnosnika su bez svojih nedvojbeno zarađenih dnevnica ostali vojnici čija su primanja daleko manja od ministarskih, i kojima tih nekoliko stotina kuna lako predstavlja neve tenisice za djecu, sjeme za proljetnu sjetvu, ili jednostavno priliku da se obitelj počasti nedjeljnim ručkom. Ali oni nemaju to pravo, jer ministar tvrdi kako nekim državnim kanalom nije primio odgovarajući dopis. Pa neka ljudi samo tuže!

*Photo: UPRH (osim zadnje, Obris.org)

Kada je prije dva tjedna predsjednik RH Zoran Milanović na Šolti nazočio svečanosti obilježavanja 30. obljetnice obrane grada Splita, razbijanja pomorske blokade Jadrana i pobjede nad ondašnjom Jugoslavenskom ratnom mornaricom, na to događanje je došao brodom HRM-a, točnije jahtom „Učka“, uz potporu 13 pripadnika OS RH. Već se tada po kuloarima nagađalo da tim vojnicima neće biti isplaćene dnevnice jer odluku o potpori nije potpisao ministar obrane. Slično se pitanje postavilo i prilikom Milanovićevog posjeta Vatikanu, na što je Predsjednik rekao kako je ministar taj koji odobrava isplati dnevnica, te da će osobno provjeriti jesu li one zaista i isplaćene.

Danas je afera „Dnevnice“ dobila i treći nastavak – rano poslijepodne mini press-konferenciju održali su Milanovićev predstojnik Ureda Orsat Miljenić i predsjednički savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić, optužujući ministra obrane da namjerno uskraćuje dnevnice pripadnicima Počasno-zaštitne bojne koji su u potpori Predsjedniku Republike.

„Kao što znate, sve je počelo naprasnim, iživljavajućim umirovljenjem brigadira Burčula. Nastavilo se šikaniranjem i zlostavljanjem načelnika Glavnog stožera admirala Hranja, da bismo danas došli u situaciju da ministrovo zlostavljanje se proteže na hrvatske vojnike, dakle na sve one koji uredno i časno obavljaju svoj posao. O čemu se radi?!

Ministar je prije mjesec dana donio odluku koju provodi, prema kojoj hrvatski vojnici koji pružaju bilo kakvu potporu Predsjedniku Republike – a ovdje vam recimo… reći ću konkretno da ljudi koji su bili postrojeni u Vukovar, ljudi koji su nosili vijence u Škabrnji – njima se ne plaćaju dnevnice. Ne plaćaju dnevnice isključivo odlukom ministra obrane. Dakle, zamislite situaciju gdje bilo koji građanin ove zemlje uredno odradi svoj posao, dobije nalog pretpostavljenog, dobije putni nalog u ovom slučaju, to napravi, onda dođe sa tim da mu se isplati dnevnica na koju ima pravo po zakonu i onda netko kaže – ‘heh, ministar je zabranio, neće dobiti’… Dakle, u ovom sluč… u ovom trenutku, obzirom da nas je načelnik Glavnog stožera upozorio da ima nekoliko desetina takvih slučajeva unazad mjesec dana, smatrali smo da je vrijeme i da moramo, na koncu, reagirati. O svemu ovome upoznat je i predsjednik Vlade, nažalost za sada nema odgo…nikakve reakcije“,

uvodno je referirao predstojnik Miljenić, a nadopunio ga je savjetnik Lozančić:

„Radi se o aktivnim vojnicima koji su prema i godišnjim planovima odrađivali i odrađuju svoje zadaće, a koji na kraju neće dobiti dnevnice. I to je nešto što mislim je nekorektno i trebalo bi se riješiti što prije. Kao što je rekao predstojnik, također, radi se o  redovnim aktivnostima koje možete gledati… vidjeti u zadnjih nekoliko godina. Da li je to bio Vukovar, ili u Škabrnji, vojnici su odradili svoju zadaću, svoj posao, a na kraju obaveza je Ministarstva obrane da se te dnevnice riješe. Isto tako, povod ovoga je pismo koje je Predsjednik Republike uputio predsjedniku Vlade, a radi se o dopisu koji smo dobili od načelnika Glavnog stožera gdje piše ministru obrane i upozorava ga – ja bih citirao to…

‘Vašu odluku dijelom doživljavam i kao nastavak dosadašnjeg postupanja koje ima sve elemente strateškog zlostavljanja mene osobno, kao čovjeka i vojnika, a što je počelo traženjem moje ostavke i nastavilo se brojnim javnim prozivanjima i priopćenjima na službenim stranicama MORH-a nizom grubih neistina’.

To se nastavljalo i kroz ovu odluku ministra gdje se vojnicima neće plaćati dnevnice kad izvršavaju potporu Predsjedniku Republike, i to je nešto što također onemogućava da načelnik Glavnog stožera obavlja svoje zadaće po Ustavu i po zakonu prema Predsjedniku Republike i prema Vrhovnom zapovjedniku, i ovo je situacija koja se ne bi smjela više tolerirati“.

Pripadnici PZB-a imali su, tvrde u Uredu predsjednika, valjanu zapovijed i valjane putne naloge, pa cijeli problem leži u ministru, napominje Miljenić:

„Ako ministar sebi uzima pravo da odlučuje gdje će ići predsjednik ili gdje neće ići, il da li će – kad Predsjednik ide na Mirogoj staviti vijenac gore biti trubač ili ne – a to ministar želi odobravati… e, onda je to problem. I to ministar nema pravo. Dakle, Predsjednik će nastaviti dalje raditi kao i do sada. Ići tamo gdje treba, Predsjednik je smatrao da je trebao ići u Vukovar i da je dolje trebala biti PZB, a ministar – ja ne znam temeljem čega – smatra da ima pravo ljudima koji su dolje bili, koji su odradili svoj posao, uskratiti dnevnice. Toga u Hrvatskoj, ni u Ustavu ni u zakonu, nema za to ovlast“.

Reakcije ministra i Ministarstva

Nije trebalo dugo čekati na reakciju druge strane. Najprije se iza 14 sati oglasio ministar obrane Mario Banožić, koji je odlučio spojiti vikend u Vinkovcima s posjetom novootkrivenoj masovnoj grobnici u nedalekoj Boboti. Banožić se najprije oglasio putem društvene mreže Facebook:

„Umjesto što drže neuvjerljive pressice i prebacuju odgovornost na druge, gospoda iz Ureda predsjednika trebala bi se odgovornije posvetiti racionalnijem trošenju proračuna svog ureda, pa onda ne bi bilo problema o kojima su govorili. MORH, dok sam ja ministar, neće pokrivati njihovu nesposobnost“.

Malo nakon toga stiglo je opširno priopćenje Ministarstva obrane, koje prenosimo u cijelosti.

„Ministarstvo obrane oštro demantira izjave dužnosnika iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske da je riječ o nezakonitom umirovljenju brigadira Elvisa Burčula. Kao što smo više puta isticali radi se o prestanku djelatne vojne službe za brigadira Elvisa Burčula s pravom na starosnu mirovinu koju je odluku donio ministar obrane u skladu s ovlastima iz Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Planom izdvajanja osoblja za 2021. godinu.

Ministarstvo obrane ističe da sukladno pozitivnim zakonskim propisima jedino ovlašteno tijelo u Republici Hrvatskoj koje može ocjenjivati zakonitost pojedinačnog akta je nadležni Upravni sud.

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske u obnašanju službe dužan je poštivati načela i odredbe Zakona o obrani i Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Zapovijedi koje donosi u skladu s člankom 70. Zakona o obrani moraju imati utemeljenje u Zakonu o obrani i odlukama ministra obrane.

Naglašavamo, da je u skladu s člancima 15. i 16. Zakona o obrani, Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske združeno tijelo Oružanih snaga Republike Hrvatske ustrojeno u okviru Ministarstva obrane i da Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske u okviru Ministarstva obrane obavlja poslove koji su mu propisani u nadležnosti navedenim Zakonom.

Stoga smo puno puta objasnili kako korespodencija treba ići između Ministarstva obrane i Ureda predsjednika Republike Hrvatske te kako je svaki drugi način postupanja protivan važećim propisima u pravnom sustavu Republike Hrvatske. Ministarstvo obrane oštro demantira da se načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske šikanira i zlostavlja. Napominjemo, da upravo Ured predsjednika Republike Hrvatske svojim postupanjem i zaobilaženjem Ministarstva obrane i stvaranjem paralelnog sustava putem Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske zlostavlja i šikanira načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, kao i cijeli sustav Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Odluka ministra obrane od 4. studenoga 2021. godine ništa ne zabranjuje i ne ograničava i donesena je na temelju ovlaštenja koje ministar obrane kao čelnik tijela državne uprave ima u skladu sa Zakonom o obrani i Zakonom o fiskalnoj odgovornosti. Za njezinu provedbu traži se jedino postupanje u skladu sa zakonom.

Za potpore koje se odobravaju zapovijedima načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, a koje su donijete bez suglasnosti odnosno odluke ministra obrane nije dopušteno korištenje materijalnih sredstava Ministarstva obrane.

Putni nalog kojim se isplaćuje dnevnica za službeno putovanje mora imati uporište u zapovijedi koja se donosi na temelju odluke ministra obrane odnosno drugog dokumenta Ministarstva obrane, u skladu sa zakonom.

Svako postupanje izvan toga nije u skladu sa Zakonom o obrani i od načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske traži se samo da poštuje zakon i da dodijeljena proračunska sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske Ministarstvu obrane troši zakonito i namjenski.

Ministar obrane kao nadređeni načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga republike Hrvatske više puta je ukazivao na takva postupanja i da poslove mora obavljati u skladu sa svojim nadležnostima i zakonito.

Vezano uz odnos prema Hrvatskoj vojsci i hrvatskim vojnicima Ministarstvo obrane navodi da itekako vodi brigu o Hrvatskoj vojsci i svim njezinim pripadnicama i pripadnicima u podizanju standarda, materijalnim pravima, opremanju i modernizaciji Hrvatske vojske, što dokazuje povećanje Proračuna Ministarstva obrane i odluka vezana uz višenamjenski borbeni avion”.

Vrijeme da se stane!

Hoće li pripadnici PZB dnevnice za Vukovar morati tražiti putem suda? (FOTO: Ured predsjednika Republike Hrvatske / Ana Marija Katić, Tomislav Bušljeta)

Dok se još čeka i izvješće inspekcijskog nadzora ureda načelnika Glavnog stožera, koji je nedavno naložio ministar Banožić, nedvojbeno je kako su višemjesečne svađe ministra obrane i predsjednika Republike posljednjih tjedana kompletno izmakle kontroli, a obje su strane te svađe proširile i na treće osobe. Milanovićeva odluka da novinari više ne smiju u vojarne pratiti događanja u OS RH (a ne dolaze sami, nego na poziv iz MORH-a ili OS RH) je potez bez presedana, dostojan raznih lukašenka i sličnih diktatorskih „vođa”. Jednako tako, Banožićeva odluka o uskraćivanju zarađenih dnevnica pripadnicima Oružanih snaga je nečuvena, a epilog će – vjerojatno – dobiti na sudu. Pri čemu će Ministarstvo obrane – a ne Banožić iz svog džepa – platiti i dnevnice, i zatezne kamate, i sudske troškove koji ionako rastu iz godine u godinu. Samo u nedavnom rebalansu proračuna za 2021. financijska sredstva za sudske presude narasla su s donedavnih 41,3 na 68,5 milijuna kuna.

Svađa između Banožića i Milanovića je besmislena, jer niti jednom od njih u epicentru nisu Oružane snage RH, nego pitanje tko ima ili nema pravo pisati birokratske odluke i sukladno tome raspolagati vojskom. Iako su tijekom posljednjih mjeseci na margini svađe otvorena brojna i ozbiljna pitanja koja ukazuju na niz problema u obrambenom resoru, niti jedno od ovih pitanja nije postalo suštinsko u natjecanju „tko ima veći”. Vojnici koji nose vijenac ili plove na jahti „Učka” u zapovijednom lancu nemaju ministra obrane, ali zahvaljujući njemu na platnoj listi imaju manji iznos. I zato su politička prepucavanja između Milanovića i Banožića, koja se prelamaju na leđima profesionalaca, bilo vojnika ili novinara, najobičnija svinjarija od koje će štetu snositi samo Oružane snage. Krajnje je vrijeme da to prestane!

Prije punih 5 godina, točnije 14. listopada 2016., brigadir Elvis Burčul preuzeo je dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne (PZB). Danas je ne samo razriješen te dužnosti, nego je odmah i umirovljen temeljem odluke ministra obrane Marija Banožića. Taj potez je, međutim, jako naljutio predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OS RH Zorana Milanovića, iz čijeg je Ureda kasno poslijepodne poslano duže priopćenje.

„Postupanjem ministra obrane Marija Banožića, odnosno prijevremenim umirovljenjem  zapovjednika Počasno zaštitne bojne brigadira Elvisa Burčula, Vlada Republike Hrvatske izvršila je grubi nasrtaj na uredno funkcioniranje sustava Oružanih snaga Republike Hrvatske. Zapovjednik PZB-e umirovljen je 20. listopada 2021. odlukom ministra obrane suprotno prijedlogu načelnika Glavnog stožera OS RH admirala Roberta Hranja koji je utvrdio kako je ostanak brigadira Burčula na dužnosti zapovjednika PZB-a potreba službe i u interesu Oružanih snaga RH. Vlada RH, odlukom ministra obrane, pokušava voditi kadrovsku politiku u OSRH ne poštujući potrebe službe, odluke Predsjednika Republike kao Vrhovnog zapovjednika OSRH, kao  ni prijedloge načelnika Glavnog stožera OSRH i to na način da bezrazložno i suprotno interesu OSRH tjera iz sustava obrane odlikovane časnike Hrvatske vojske”,

stoji u priopćenju Ureda Predsjednika RH. Dalje se navodi da je brigadier Burčul na čelu PZB tijekom posljednjih 5 godina časno i pošteno obavljao dužnost u mandatima 2 predsjednika Republike, 3 ministra obrane i 2 načelnika GS OS RH, „pri čemu nije imao primjedbe na njegov rad, već je redovito ocjenjivan najvišim ocjenama od strane svojih nadređenih“. Predsjednik Milanović dalje tvrdi da se radi o političkom nasilju suprotnom stavovima načelnika GS i dužnosnicima Ureda predsjednika:

„Iz postupanja ministra obrane razvidno je, nadalje, kako Vlada RH pokušava samovoljno postavljati kadrove u postrojbi čiji je prvenstveni zadatak zaštita, osiguranje i pružanje potpore Predsjedniku Republike kao Vrhovnom zapovjedniku OSRH, ne vodeći pri tome računa o potrebama službe. Predsjednik Republike, nastojeći zaštititi sustav upravljanja i zapovijedanja u OSRH, razgovarao je osobno s ministrom obrane i upozorio ga na moguće posljedice njegovog postupanja, a isto su učinili dužnosnici Ureda PRH koji su izravno komunicirali i upozorili na to dužnosnike Vlade RH i Ureda predsjednika Vlade RH. Predsjednik Republike neće dopustiti nasrtaj dnevne politike na OS RH i zloupotrebu zakonskih ovlaštenja na štetu pripadnika OS RH, posebice časnika HV-a koji su i hrvatski branitelji te će poduzeti sve što je u okviru njegovih ustavnih ovlasti kako bi zaštitio integritet Hrvatske vojske”,

zaključuje se u priopćenju Predsjednika RH.

Nije trebalo dugo čekati na to da Ministarstvo obrane svojim priopćenjem odgovori predsjedniku Milanoviću. Nepuna dva sata nakon priopćenja s Pantovčaka stiglo je i očitovanje s Krešimirovog trga.

„Brigadiru Elvisu Burčulu isteklo je imenovanje na dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne 15. listopada 2021. U skladu s Ustavom i Zakonom o obrani imenovanje zapovjednika na navedenu dužnost provodi se na način da Predsjednik Republike Hrvatske imenuje djelatnu vojnu osobu na prijedlog načelnika Glavnog stožera OSRH i uz suglasnost ministra obrane. U skladu sa svojim zakonskim ovlastima i potrebama službe koja je u ovlasti ministra obrane, a sukladno planovima osoblja, ministar obrane donio je odluku o prestanku djelatne vojne službe za brigadira Elvisa Burčula s ostvarivanjem prava na starosnu mirovinu, a sukladno Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba. Ministarstvo obrane naglašava da navedeno umirovljenje nije u nadležnosti načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske niti je za takvo postupanje potreban prijedlog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, već je navedeno umirovljenje ovlast ministra obrane propisana zakonom. Zakonom o obrani jasno je propisana nadležnost personalnog upravljanja i vođenja kadrovske politike koja je u nadležnosti Ministarstva obrane,”

stoji u očitovanju Ministarstva obrane. Potom je MORH demantirao pojedine navode iz priopćenja Ureda predsjednika:

„Vezano uz netočne navode kako Vlada Republike Hrvatske pokušava samovoljno postavljati kadrove u postrojbi čiji je prvenstveni zadatak zaštita, osiguranje i pružanje potpore Predsjedniku RH kao Vrhovnom zapovjedniku OS RH, ne vodeći pri tome računa o potrebama službe oštro demantiramo i navodimo kako su nadležnosti državnih tijela u području obrane točno propisane Zakonom o obrani. Ponavljamo kako zapovjednika takve postrojbe imenuje Predsjednik RH na prijedlog načelnika Glavnog stožera OS RH i uz suglasnost ministra obrane. Vezano uz navode o zaštititi sustava upravljanja i zapovijedanja u OS RH, Ministarstvo obrane ističe da u skladu sa zakonom ono kao tijelo državne uprave ima planske, koordinacijske i nadzorne funkcije u obrani te osigurava uvjete za funkcioniranje i djelovanje Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Ministar obrane svoju dužnost kao čelnik državnog tijela obnaša u skladu s Ustavom i zakonom u interesu Oružanih snaga RH kako bi one funkcionirale i provodile svoje misije i zadaće.

Također naglašavamo kako je u potpunosti netočna konstatacija o nasrtaju dnevne politike na OS RH i zloupotrebu zakonskih ovlaštenja na štetu pripadnika OS RH, posebice časnika HV-a koji su i hrvatski branitelji”.

Tu, naravno, prije svega upada u oči insistiranje Ministarstva obrane na tome tko IMENUJE, dok je prilično nejasno u formulaciji tko i na kojem temelju SMJENJUJE zapovjednika postrojbe.

Kako neslužbeno saznajemo, radi se o čisto osobnom činu ministra obrane, što potvrđuje i Jutarnji list. Brigadir Burčul je već prošle godine dobio produljenje mandata na godinu dana, što je trebalo potvrditi i ovih dana, i produljiti mu mandat na narednih godinu dana, čime bi dosegao maksimalnih 6 godina na čelu postrojbe. No navodno, unatoč prvotnom općem konsenzusu, načelnik GS OS RH Hranj i predsjednik Milanović potom su – samo dan prije isteka mandata – promijenili mišljenje, tražeći da se Burčulu produži mandat samo do kraja ove godine. Za taj zahtjev ministar obrane Banožić navodno nije imao razumijevanja, te je donio odluku da se brigadir Burčul momentalno umirovi.

Time je još jedna postrojba naprasno ostala bez zapovjednika – nakon brzinske smjene generala Turalije, ni Zapovjedništvo specijalnih snaga neko vrijeme nije imalo zapovjednika, a sada ga nema ni Počasno zaštitna bojna. Za kraj napomenimo i kako je PZB već na početku mandata predsjednika Milanovića bila predmet sukoba Vlade i Predsjednika – (1) zbog Milanovićevog ukidanja tzv. „crvenih mundira”, a koje Vlada i dalje koristi u ceremonijalnim prigodama, kao i (2) oko namjere da se redefinira uloga te namjena i te pristožerne postrojbe.

*Photo (osim prve): UPRH/Filip Glas i Dario Andrišek

Na sprovodu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića predviđeno je da tri njemu najdraže pjesme otpjeva Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“. Klapa je vrhunska, svi to znaju, ali kakve veze veze ona ima sa zagrebačkim gradonačelnikom – koji nije bio dragovoljac niti je aktivno sudjelovao u Domovinskom ratu nego je povremeno prikupljao i razvozio pomoć – nije baš sasvim jasno. Sudjelovanje klape HRM na Bandićevom ispraćaju komentirao je i predsjednik RH te vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović – on je na novinarsko pitanje „Smeta li vam sudjelovanje Klape na ispraćaju?“ odgovorio: „Nek’ pjevaju. Kada bih rekao bilo što drugo ispao bih bešćutan i nemilosrdan čovjek. Ali morat ćemo te stvari, i to pod mojim nadzorom, urediti malo preciznije“. Na novinarsko ustrajavanje Milanović je dodao:

Milanović u posjetu tvrtki Infobip (Photo: UPRH/Marko Beljan)

„Čovjek je umro… Polako! Ubuduće ćemo morati… Dakle, nije moj posao da samo pokazujem mišiće. Ne, ja ne mogu sve što hoću, ali zna se šta mogu, međutim ovoga puta neću napraviti ništa! Neka pjevaju. A ubuduće… a ubuduće, dakle, će to morati bit’ malo preciznije regulirano, kao i sa Počasnom… Počasnom bojnom… Počasno zaštitnom bojnom koja štiti Ured predsjednika Republike, odaje počast i sudjeluje u ceremonijalima, polaganju vijenaca… To me dočekalo prvih dana mandata kad sam vidio da se time raspolaže kako tko i kad hoće. Više nije tako pa… Ali velim, ovo je jedan… jedna situacija u kojoj neki ljudi i neke stranke i neke opcije pokušavaju i politički profitirati, okoristiti se, u ovom malom tihom ratu za sukcesiju onoga što ostaje politički iza Milana, a to po meni naprosto nije dobro. Ali tako je, tu su lokalni izbori… Dakle, to je sve što ću vam na ovu temu reći“.

Ubrzo je na ovu temu nešto rekao i ministar obrane Mario Banožić, koji je u društvu s premijerom Plenkovićem i potpredsjednikom Medvedom, te načelnikom GS admiralom Hranjem, u Pakracu obilježavao 30. obljetnicu početka Domovinskog rata. Banožić je na pitanje o Klapi HRM na Bandićevom sprovodu rekao:

Predstavnici Vlade u Pakracu (Photo: MORH/T. Brandt)

„Klapa ‘Sveti Juraj’ je u mnogo prilika sudjelovala na obilježavanju raznih događaja. Oni se odobravaju kad god su u mogućnosti biti u ulozi toga da uveličaju događaj. Tu bude od raznih dužnosnika, odnosno raznih organiziranih događaja, pa tako je bila i ovdje prilika, Klapa je bila slobodna i ja sam je odobrio. Nikad se za to nisu radile nekakve posebne procedure, tako da to nije bio ni slučaj sada“.

Po toj logici se isto tako mogao odobriti i nastup akro-grupe „Krila Oluje“ – grupa je vjerojatno slobodna i obično se angažira kako bi uveličala neki događaj. No, cinizam na stranu – Klapa HRM na sprovodu zagrebačkog gradonačelnika ima malo rezona, osim jačanje dojma o važnosti osobe koju se ispraća, te moguće političke želje za prikupljanjem pokojeg boda kod Bandićevih dosadašnjih pristaša. Što se samog resora obrane tiče, Bandić zaista nije napravio ništa – najbolje se prisjetiti njegovog zavitlavanja dvojice ministara obrane (Kotromanovića 2014. pa onda i Krstičevića 2017. godine), kojima je obojici gotovo istovjetno obećao pronaći mjesto za Vojni muzej, čak ih je vodao i po potencijalnim lokacijama, a od svih obećanja ostao je tek Spomenik domovini ispred samog Gradskog poglavarstva.

Što bi sve trebalo regulirati?

Predsjednik Milanović je u pravu – angažman Klape HRM treba preciznije regulirati. Baš kao što nema svatko pravo na vojni sprovod – štoviše, sudjelovanje postrojbi OS RH na sprovodima vrlo je čvrsto regulirano – tako ni baš svaki događaj ne bi trebala „uveličati“ Klapa HRM. Klapa je – osim što sjajno pjeva – promotor ne samo Oružanih snaga RH, nego i Republike Hrvatske – prisjetimo se samo njihovog puta u Kinu s bivšim ministrom obrane Kotromanovićem i velikim uspjehom koji su tamo postigli. Jednako je tako i s akro-grupom „Krila Oluje“ – sjajni piloti, vrhunski nastupi, izuzetne međunarodne nagrade – i njihov nastup podliježe „preciznijoj regulaciji“.

Jednako je i s Počasnom zaštitnom bojnom – osim za zaštitu i osiguranje vrhovnog zapovjednika OS RH, ta je elitna postrojba zadužena i za razne počasno-ceremonijalne angažmane. Raskorak u baratanju tom postrojbom najbolje se vidio prije godinu dana, kada je tada novoizabrani predsjednik i vrhovni zapovjednik Zoran Milanović ukinuo crveno-zlatne i bijelo-crne kazališne kostime kao nepotreban kič i povijesni falsifikat. Međutim, odmah nakon toga su Vlada i tadašnji ministar obrane Damir Krstičević odlučili zadržati tzv. „crvene mundire“ za svoje potrebe. Krstičević se tom prilikom pozvao na pravilnik iz 2014. godine, koji dozvoljava tu tzv. „povijesnu odoru“. To je najbolja slika i prilika diskrepancije u shvaćanju uloge Počasno-zaštitne bojne – dok je Milanoviću PZB prije svega „zaštitna“ postrojba, Vladi služi za „uveličavanje događaja“ i turističku atrakciju. Svojedobno je o ulozi Počasno-zaštitne bojne razmišljala i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je u predizbornoj kampanji 2015. godine najavljivala kako će unijeti reda u poslove PZB, jer za jednu tako elitnu postrojbu postoje i dostojanstvenije zadaće od čišćenja snijega u krugu Ureda predsjednika. No već dolaskom na Pantovčak prekršila je vlastito obećanje – Grabar Kitarović nikada nije od Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH zatražila da se redefinira uloga Počasno-zaštitne bojne.

Kad smo kod regulacije i propisa, ne treba smetnuti s uma i jednu stvar koju je predsjednik Milanović (namjerno?) zaboravio – preciziranje korištenja materijalnih sredstava OS RH od strane Vrhovnog zapovjednika. Prošloga je ljeta upravo Milanović bio glavni akter afere „jahtom do Albanije“, kada je u prvotno najavljeni privatni posjet (što je naknadno preinačeno u radni posjet) Albaniji otišao HRM-ovom jahtom „Učka“. Naknadno se pokazalo da predsjednik Milanović voli koristiti vojna sredstva, posebno helikoptere za posjete svemu i svačemu. Pravdao se pritom da na to ima pravo kao vrhovni zapovjednik, ali i da se koristi vojnim prijevozom zbog sigurnosti, kao i da vojska nije na šteti jer ionako mora letjeti. Kada se – i ako – krene regulirati korištenje Klape HRM i „Krila Oluje“, te Počasno-zaštitne bojne – bilo bi dobro konačno regulirati i pravo Vrhovnog zapovjednika na korištenje vozila, brodova i letjelica OS RH. Jer pravo na vojni prijevoz nije Bogom dano, i nije isto koristi li se npr. vojni helikopter ili brod HRM-a u privatne ili službene svrhe. A ako i je isto, neka se onda izjednači u nekom pravilniku ili odluci, pa da jednom za svagda riješimo i to pitanje.

Danas je u vojarni „1. hrvatski gardijski zbor“ na zagrebačkom Tuškancu svečano obilježena 26. godišnjica Počasno-zaštitne bojne (PZB), što je ujedno bio i prvi vojni događaj kojem su prisustvovali novi predsjednik RH Zoran Milanović, te potvrđeni budući načelnik GS OS RH viceadmiral Robert Hranj. Bila je to premijera i za Dragana Lozančića, u ulozi savjetnika novog predsjednika, zaduženog za nacionalnu sigurnost i obranu. „Čast, dužnost, domovina – to su naša temeljna načela koja slijedimo i prema kojima živimo i izvršavamo svoje zadaće“, rekao je zapovjednik Počasno-zaštitne bojne brigadir Elvis Burčul, istaknuvši da pripadnici te postrojbe ponosno i časno promiču vrijednosti hrvatskog vojnika, dočasnika i časnika. Predsjednik Milanović poručio je pripadnicima Počasno-zaštitne bojne kako su u postrojbu izabrani po vrlo jasnim i mjerljivim kriterijima:

„Ostali su dobri, a vi ste po svim kriterijima, koji su jasni, transparentni i svima poznati, bolji. I ostanite elita. (…) Elita se u vašem slučaju ne stječe rođenjem, porijeklom, nego samo radom i učenjem, i to je ono što sam rekao u nastupnom govoru da ću zagovarati, poticati i promicati profesionalnost i patriotizam“,

rekao je Milanović, podsjetivši na svojedobnu vlastitu zgodu tvrdnjom da „patriotizam nije kad skočiš s ‘Patrije’ na beton“. Milanović je zadovoljan što pripadnici PZB nose hrvatske proizvode – Šestanove kacige i HS Produktove puške:

„Volio bih da proizvodimo i avione. Brodove ćemo proizvoditi, za to ću se zalagati, da budemo vidljivi koliko možemo, moramo i hoćemo. Tu ćemo voditi svoju politiku, i politiku NATO i saveznika, ali i svoju politiku“.

Zanimljivo je uočiti kako je upravo Počasno-zaštitna bojna primijetila promjenu na Pantovčaku – već prvog radnog dana novog predsjednika iz upotrebe su izbačeni crveno-zlatni i bijelo-crni kazališni kostimi. Milanović taj dio odore PZB-a smatra nepotrebnim kičem i povijesnim falsifikatom, te će – dok je on Predsjednik RH – pripadnici PZB-a nositi svoje standardne svečane ili radne odore. Samo na Pantovčaku. Naime, prošloga tjedna nakon sjednice saborskog Odbora za obranu održane 20. veljače, ministar obrane Damir Krstičević objavio je kako se ta Milanovićeva odluka ne tiče svih prilika i događanja u kojima sudjeluju pripadnici PZB, te da će Vlada i MORH za svoje potrebe ipak zadržati tzv. „crvene mundire“.

„Što se tiče odora… Imamo pravilnik. Taj pravilnik je donijet iz 2014. godine. Znači, nisam ga ja donosio. Ja ne vidim razloga da mi taj pravilnik… Inače, taj pravilnik donosi ministar obrane… da se on treba mijenjati… kad je iz 2014. I u tom pravilniku jasno piše da ta povijesna odora… da se ona može koristiti. Da, piše da se ta povijesna odora može koristiti. Razgovarao sam s predsjednikom hrvatske Vlade. Hrvatska Vlada, znači premijer, hrvatska Vlada… ta povijesna odora… Mi ćemo je i dalje koristiti kad naš hrvatski vojnik bude odlazio u Lourdes – svi znate da u kontinuitetu odlazi u Lourdes u toj povijesnoj odori – i mi ćemo koristiti… Znači, Vlada će koristiti tu odoru. Zatim, tu je i velika smjena straže, koju je ova Vlada isto vratila… Mislim da je to i u funkciji turizma, turističke atrakcije, prema tome i kad su takvi događaji sigurno da će se koristiti ta povijesna odora. A što se tiče Predsjednika, ako on ne želi, kao što… to je opet njegovo pravo. Prema tome, jedna priča uključuje da može zakonski na osnovu pravilnika prijedloga da može predsjednik i Vlada… da može to bez ikakvih problema… Mislim da to nisu neki strateški problemi“.

I tako se prvi slučaj „tvrde kohabitacije“ između Vlade i novog Predsjednika RH nije dogodio na pitanju povlačenja OS RH iz Afganistana ili oko izbora novog načelnika GS OS RH, već oko izmišljenih ukrasnih kaputa jedne vojne postrojbe.

Što je problem s ovim odorama?

Pravilnik kojeg Krstičević spominje je „Pravilnik o vojnim odorama“ iz studenog 2014. godine, kojeg je donio tadašnji ministar Ante Kotromanović, i koji u svom 32. članku govori o tzv. „povijesnoj odori“. Pritom, prvi stavak tog članka propisuje: „Povijesnu odoru nose pripadnici počasno-zaštitne postrojbe pri obavljanju počasno-ceremonijalnih radnji u skladu s posebnom zapovijedi“. Drugi stavak kaže:„Povijesna odora vojnika i dočasnika je u crveno-crnoj, a časnika u bijelo-crnoj kombinaciji“, dok se u trećem stavku propisuju dijelovi povijesne odore:

„Osnovni dijelovi povijesne odore su:– crvena ili bijela kapa (čelenka), – crveni ili crni dugi ogrtač (menten), – crveni ili bijeli kaput (surka), – crno-zelena ili crveno-zelena pletena vrpca, – kopča (držač mentena), – bijela pamučna majica, – crne hlače, – bijele rukavice, – crna marama-kravata okovratnik sa zlatnim grbom Republike Hrvatske i zlatnim resama, – ceremonijalne čizme ili cipele, – remen ili držač hlača (tregeri), – opasač, – bijelo dorukavlje s dvostrukom manžetom, – kabanica s navlakom za kapu“.

Druga strana ove priče dobro je opisana u knjizi „Lica društva – likovi države“ autorice Reane Senjković, u izdanju Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba, 2002. godine. U zasebnom odjeljku ona se dotakla i autorskog uratka kostimografkinje Ike Škomrlj, dizajnerice za tekstil i odjeću Dženise Medvedec te scenografkinje Latice Ivanišević:

„Da bi Hrvati još i lakše povjerovali u svoju slavnu (i trnovitu) prošlost, Tuđman ju je za njih nanovo ispisao, a ponešto joj i dometnuo. Baš u ovome dodavanju, međutim, nije uvijek i uspijevao, što najbolje pokazuje pokušaj uvođenja u život različitih ‘povijesnih odora’, svakako na prvome mjestu, odore njegove Predsjedničke garde. ‘Stvorena (…) od izabranih momaka iz sastava policijskih snaga Hrvatske’, promovirala se na Dan hrvatske državnosti, 30. svibnja 1991. Imala je pridonijeti dojmu stabilnosti i trajanja (projiciranog u budućnost) državnoga sustava uspostavljenog godinu dana ranije. Ujedno, njezina je zadaća trebala biti i dekorativna: ‘Stajat će ispred Banskih dvora i Sabora Republike Hrvatske. Ispraćat će i dočekivati visoke i ugledne goste (…). Republika Hrvatska dobit će još jedan identifikacijski znak, a Zagreb nov motiv za razglednice. Mnogi građani i turisti doći će na Gornji grad da bi se slikali s gardistima ispred reprezentativnih državnih objekata’. Novoizmišljeni su bili i koreografija i kostimi Garde: odabrane elemente vojnih odora iz hrvatske povijesti za ovu su priliku kolažirale modna kreatorica Dženisa Medvedec i kazališna kostimografkinja Ika Škomrlj. ‘Proučavale su stare hrvatske odore, motive s uniformi hrvatskog plemstva i velikaških odora, proučavale oružje i držanje pri svečanim obredima. Iz Engleske nabavljen je najkvalitetniji materijal, izrađeni su prvi modeli, a onda se išlo na konzultacije s predsjednikom Tuđmanom’ (Globus, 31. svibnja 1991: 9). Mladiće koji su nosili te modele za novotradicijski je nastup koreografirao Milko Šparemblek, profesionalni plesač“.

Na kraju, svatko po svome…

Ovim Krstičevićevim prošlotjednim objašnjenjem ujedno se stalo na kraj i svim tumačenjima da Milanović uopće ne želi ni Počasno-zaštitnu bojnu, kako se prije samo nekoliko dana objašnjavala Milanovićeva odluka o ukidanju crvenih odora na Pantovčaku. Bude li potrebno, o PZB-u se može razgovarati, rekao je prošloga tjedna Damir Krstičević:

„Ta postrojba je opet pod zapovijedanjem načelnika GS. Jasno da ona opslužuje predsjednika, prema tome predsjednik, odnosno načelnik GS, moraju vidjeti kako ta postrojba treba funkcionirati i kako ta postrojba treba izvršavati svoje obveze“.

Bez obzira što će Vlada i MORH nastaviti koristiti tzv. „povijesne odore“ za neke zadaće iz domene PZB-a, na jutrošnjem svečanom obilježavanju 26. obljetnice te postrojbe nisu se mogle vidjeti „živopisne“ odore, koje su vizualno dominirale gotovo svim vojnim prigodama u mandatu Milanovićeve prethodnice.

Danas se veliki dio državnog vrha Republike Hrvatske okupio u susjednoj Austriji, konkretno na Bleiburškome polju, oko 120 kilometara sjeverozapadno od Zagreba. Ondje se održava komemoracija 71. obljetnice bleiburške tragedije i tragedije Križnoga puta, kojoj je organizator Počasni bleiburški vod, a pokrovitelj (od ove godine ponovno) Hrvatski sabor. Supokrovitelj je Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine, a suorganizator je i Vijeće za inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH. Na dotičnom skupu sudjeluju i Oružane snage RH – prisutnošću Klape HRM i dijela Počasno-zaštitne bojne, navodno temeljem zahtjeva za podršku upućenom od strane Hrvatskog sabora Ministarstvu obrane. I upravo je tu nastao problem.

Austrijska policija tijekom provjere oružja pripadnika OS RH

Kako je prvi objavio portal Indeks.hr, pripadnici PZB su se danas susreli s do sada neuobičajenim problemom – s policijom Republike Austrije, koja je odlučila intervenirati u njihov program i opremu. Pri tome, navedeno je da “austrijska policija zaustavila je počasni vod HV-a i ne dozvoljava im pristup komemoraciji“. Da bi se onda opisao i daljnji razvoj situacije – “Potjerani su svi naoružani vojnici. Ne mogu ući u prostor za komemoraciju i vraćaju se kući“, te konačno: “Austrijska policija odvela je pripadnike HV-a oko kilometar od komemoracije te svaku pušku fotografira posebno“. Tijekom ove nemile situacije, ukupno 18 pripadnika OS RH lokalna je policija spriječila pri unošenju vatrenog oružja (ceremonijalnog i onesposobljenog) na prostor komemoracije. Austrijska državna policija navodno je bila obaviještena o njihovome dolasku, ali tu informaciju izgleda nisu podijelili i sa svojim lokalnim kolegama. Na kraju, prema navodu iz MORH – pripadnici HV svoj su posao (polaganje vijenca) ondje ipak obavili, ali bez pušaka – koje su na kraju dogovorno ostale u pohrani (u autobusu), te su vraćene po dovršetku komemoracije. Nitko od prisutnih pripadnika OS RH nije bio prije vremena vraćen u Republiku Hrvatsku. No čitava ova situacija otvara i još neka pitanja – na temu pravne podloge boravka pripadnika OS RH u inozemstvu, i načina na koji se takve situacije rješavaju u praksi.

Procedura i (polu)procedura

Razoružani na posao!

Na prvi pogled stvar je jasna. O slanju pripadnika Oružanih snaga u inozemstvo odlučuje Hrvatski sabor. Ta je ovlast zapisana u Ustavu Republike Hrvatske, čiji članak 7 u svom 5. stavku kaže: “Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći njezine granice ili djelovati preko njezinih granica na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske“. Uz to, istim tim aktom propisan je i jedan svojevrstan izuzetak – u stavku 8 tog istog članka Ustava stoji: “Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske“. I tu bi sve trebalo biti jasno.

Za slučaj da se provedba spomenutih odredbi pokaže nejasnom, ove ustavne odredbe dodatno pojašnjava Zakon o obrani, koji u svom članku 49. navodi opću odredbu:

“(1) Oružane snage mogu prijeći granice Republike Hrvatske i djelovati preko njezinih granica na temelju odluke Hrvatskoga sabora koju predlaže Vlada uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike.

(2) Na temelju odluke Hrvatskoga sabora iz stavka 1. ovoga članka Predsjednik Republike naređuje uporabu Oružanih snaga“,

koju onda već spomenutim ustavnim izuzetkom dopunjava i  članak 69. Zakona o obrani:

“(1) Oružane snage mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora.

(2) Oružane snage država saveznica mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora.

(3) Pod obukom iz stavaka 1. i 2. ovoga članka podrazumijeva se obuka postrojbi razine satnije i više.

(4) Odluke o prelasku granice radi vježbi i obuke iz stavaka 1. i 2. ovoga članka donosi Vlada uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike.

(5) Na temelju odluke iz stavka 4. ovoga članka načelnik Glavnog stožera pripadnike Oružanih snaga upućuje na vježbe i obuku“.

Pri tome, jasno je da se ponekad pokazuju i neke dodatne situacije – u kojima pripadnici OS RH prelaze državne granice u protokolarne svrhe. U ovakve situacije spada sudjelovanje na vojnim mimohodima, vojnim hodočašćima, pa i na službenim komemoracijama. Za takve je situacije bitno teže ustanoviti konkretnu pravnu podlogu u aktualnim propisima RH – jednako kao i ustanoviti jesu li i to situacije koje traže formalno sudjelovanje Hrvatskoga sabora – koji bi, načelno, i u takvim okolnostima morao davati odobrenje za prelazak državne granice, ispunjavajući time svoju ustavnu ovlast. U pravilu tu nije riječ o prelasku granice pojedinih pripadnika OS RH, nego o manjim postrojbama ili vojnim izaslanstvima – koja rijetko, ako ikad, pređu veličinu satnije – da bi tu bila primjenjiva odredba članka 69. Zakona o obrani.

Jednako tako, iako je bilo primjera da se za sportske i protokolarne prilike traži posebno odobrenje Sabora (kao 2010. za BŠ-72 “Andrija Mohorovičić”, prilikom pratnje neretljanskih veslača u Italiju), očigledno je da ima situacija kada se takvu dozvolu i ne traži – ili je se barem ne traži javno i jasno vidljivo. Kako vidimo, i ova praksa lako može biti izvorom međunarodnih problema, čime postaje nedvojbeno da ona mora biti bitno jasnije objavljena javnosti te podrobnije regulirana. Sve dok to ne bude jasno i nedvojbeno – bit će moguće situacije u kojima ceremonijalna postrojba OS RH krene na posao, prijeđe državnu granicu, osvane u stranoj državi sa svojom opremom, a onda prije obavljanja zadaće krenu problemi s lokalnim vlastima – na način na koji se to danas moglo gledati u prijateljskoj nam i neutralnoj Austriji.