Nakon dva dana uzastopnih susreta (prvo u Kninu na obilježavanju VRO “Oluja”, a potom na Sinjskoj alki), čini se da su premijer Andrej Plenković i predsjednik ZoranMilanović konačno postigli dogovor o novom ravnatelju Vojne sigurnosno-obavještajne agencije. Kako se neslužbeno saznaje, predsjednik Milanović navodno je supotpisao odluku o novom čelnom čovjeku koji bi VSOA-u trebao preuzeti već krajem ovoga tjedna kada ističe mjesec dana otpravnika poslova brigadira Ante Kujundžića. U priopćenju poslanom danas poslijepodne, Ured predsjednika potvrdio je da je Zoran Milanović potpisao imenovanja za cijeli niz vojnih zapovjednika, uključujući i prijedlog za ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije. Posljednji formalni korak je sjednica Odbora za unutarnje poslove i nacionalnu sigurnost, koja će se izgleda održati ili u srijedu, 09. kolovoza, ili u četvrtak, 10. kolovoza, kako bi se saslušao kandidat za ravnatelja VSOA-e.

Nakon relativno uspješnog  i brzog dogovora o privremenom, jednomjesečnom otpravniku poslova ravnatelja VSOA, postignutog unutar Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, drugi krug razgovora između potpredsjednika Vlade Tome Medveda i predsjednikovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Dragana Lozančića nije išao tako glatko. Pojedinci upućeni u proces tvrde da su razgovori naglo zapeli nakon što je potpredsjednik Medved uključio ministra obrane Marija Banožića, koji se žestoko usprotivio da se osim ravnatelja  VSOA-e u istom paketu pokušaju dogovoriti i ključni  zapovjednici i vojni izaslanici na mjestima koja su već godinama prazna –  čelna mjesta direktora Glavnog stožera, zapovjednika Obalne straže, HVU i PZB, kao i vojnog predstavnika RH pri NATO-u. Ured predsjednika je u priopćenju od 02. kolovoza  potvrdio da se zaista  razgovara o “paketu”:

“U razgovorima i konzultacijama postignuta je suglasnost oko imenovanja direktora Glavnog stožera OSRH, zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta, zapovjednika Obalne straže, vojnog predstavnika RH pri NATO-u, ravnatelja VSOA-e te svih drugih čelnika koji bi trebali biti imenovani na vojne dužnosti koje su nepopunjene kao rezultat rotacije zapovjednih kadrova. Za završetak procedure imenovanja još se čeka samo provođenje interne procedure u MORH-u, vezane uz dva imenovanja, a za koju ministar obrane tvrdi kako je mora provesti.

Predsjednik Republike potpisat će usuglašene prijedloge imenovanja čim ministar obrane završi internu proceduru na kojoj sam inzistira. Predsjednik Republike očekuje da će ministar obrane provesti spomenutu proceduru u najkraćem mogućem  roku, a najkasnije do 10. kolovoza 2023. kako se ne bi morala produljivati Odluka o davanju ovlasti za koordinaciju poslova iz djelokruga VSOA-e te kako bi mogao imenovati nove čelnike na upražnjena i nepopunjena zapovjedna mjesta. Predsjednik Republike koji kao vrhovni zapovjednik OSRH odgovara za obranu Republike Hrvatske i za funkcioniranje sigurnosnog sustava čvrsto stoji na stajalištu kako se kod imenovanja na dužnosti u Oružanim snagama mora postupati sustavno i planski, vodeći računa o svim sastavnicama sustava.”

Istoga dana oglasilo se i Ministarstvo obrane:

“Kako smo već više puta izvještavali, imenovanje ravnatelja Vojno sigurnosno-obavještajne agencije supotpisuju predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora. Procedura imenovanja vojnih zapovjednika i drugih dužnosti u Hrvatskoj vojsci odvija se po drugačijoj proceduri, odnosno takve procedure propisane su Zakonom o obrani i Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

Napominjemo pritom kako prijedlozi imena kandidata na dužnosti koje se navode u predmetnom priopćenju, kod Predsjednika Republike stoje već mjesecima. Podsjećamo i kako je ministar obrane Mario Banožić više puta javno pozivao PRH na rješavanje pitanja imenovanja djelatnih vojnih osoba na nepopunjena zapovjedna mjesta i dužnosti u Hrvatskoj vojsci.

Međutim, zbog činjenice kako je do 10. kolovoza 2023. potrebno imenovati ravnatelja VSOA-e, to imenovanje je prioritet i ni na koji način ne može biti uvjetovano imenovanjem na druge dužnosti u Hrvatskoj vojsci.
Za pojedina imenovanja koja se navode u predmetnom priopćenju, sukladno Zakonu o službi u OSRH, mora se provesti interni oglas. Nije riječ ni o kakvom “čekanju” ili provođenju interne procedure u MORH-u koju “ministar obrane tvrdi kako je mora provesti”, kako stoji u priopćenju Ureda PRH, već je riječ o zakonskoj obvezi. Isto tako, što se tiče VSOA-e, nakon usuglašenog prijedloga kandidata za ravnatelja, ministar Banožić ispunio je svoje zakonom predviđene ovlasti i u petak uputio formalni prijedlog kandidata predsjedniku Vlade i predsjedniku RH.”

Ministarstvo je tu pomalo kontradiktorno jer istovremeno tvrdi da “prijedlozi imena kandidata na dužnosti koje se navode u predmetnom priopćenju, kod Predsjednika Republike stoje već mjesecima“, ali i da “za pojedina imenovanja koja se navode u predmetnom priopćenju, sukladno Zakonu o službi u OSRH, mora se provesti interni oglas.”  Zato je, valjda za svaki slučaj, već idućeg dana (u četvrtak 03. kolovoza) MORH objavio novi “interni oglas za popunu dužnosti Vojnog predstavnika RH pri NATO i EU”. U zadnje dvije godine, od isteka mandata posljednjeg hrvatskog predstavnika pri NATO savezu kantraadmirala Predraga Stipanovića, objavljena su dva interna oglasa za ovu poziciju i jednako tako su dva visoka časnika OS RH ostala zaglavljena u međuprostoru između ministra obrane i predsjednika RH. U prošlotjednom internom oglasu MORH naglašava da se poništava posljednji ovakav oglas objavljen 22. travnja 2022., dok bi novoizabrani stalni predstavnik na dužnost trebao stupiti u listopadu ove godine. Naravno, pristane li predsjednik Milanović na izabranog kandidata.

Paralelno s objavom MORH-ovog oglasa, iz Vlade je 03. kolovoza poslijepodne stiglo priopćenje o tome da je premijer Plenković potpisao prijedlog kandidata za ravnatelja VSOA-e:

“S obzirom na to da 10. kolovoza ove godine ističe Odluka o privremenom ovlaštenju brigadiru Anti Kujundžiću za koordinaciju poslova u VSOA-i, predsjednik Vlade Andrej Plenković danas je potpisao prijedlog kandidata za ravnatelja VSOA-e i uputio ga predsjedniku RH na supotpis. Prijedlog je upućen predsjedniku RH nakon što je u jučerašnjem priopćenju iz njegovog Ureda potvrđeno da je kandidat za ravnatelja usuglašen. Stoga ne vidimo nikakve prepreke za imenovanje ravnatelja VSOA-a koji će imati mandat i sve propisane ovlasti, što je jedini način kako osigurati punu funkcionalnost Agencije.”

Dok je predsjednik Milanović o svemu šutio, premijer Plenković se jučer (nedjelja 06. kolovoza) u Sinju osvrnuo i na ovo do sada neriješeno pitanje:

“Hoće li on potpisati odluku o VSOA-i? To je na njemu. Što se nas tiče, mi smo usuglasili prijedlog kandidata za ravnatelja VSOA-e. Rok gospodinu koji trenutno koordinira te nužne minimalne poslove istječe 10. kolovoza. Ja sam svoj dio papira potpisao, očekujem da i predsjednik Republike to napravi. Bilo bi važno jer se mora sazvati Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Četiri su radna dana, od sutra do četvrtka, i mislim da će to biti u redu”.

Brigadni general Ivan Turkalj – prihvatljiv i Pantovčaku i Markovom trgu?

Upitan hoće li se “u paketu” imenovati vojni zapovjednici na još neka mjesta u sustavu Oružanih snaga, Plenković je odgovorio da postoje dvije skupine imenovanja, a jedino je odluka o imenovanju ravnatelja VSOA-e vezana za predsjednika Republike i predsjednika Vlade: “Sva ostala imenovanja koja su u sustavu Oružanih snaga Republike Hrvatske idu po sasvim drugoj proceduri. Rješavaju se na razini koja s premijerom i Vladom nema veza, nego s ministrom obrane“, rekao je, pojasnivši da načelnik Glavnog stožera da prijedlog, ministar obrane suglasnost, a predsjednik Republike potpiše odluku. Dodao je da se u svih sedam godina otkako je premijer – te odluke nisu donosile na Vladi, niti se on bavio tim odlukama: “Za mene je samo bitna VSOA. Sve drugo paralelno će se riješiti bez ikakvih problema“, rekao je dodavši da 90 posto tih imenovanja stoji na potpisu kod predsjednika Republike već jako dugo: “Vezivanje ravnatelja VSOA-e s bilo kojom odlukom o imenovanju unutar Oružanih snaga za nas ne postoji“. Ne tako davno, premijer je imenovanja unutar Oružanih snaga vezivao uz ispriku predsjednika Milanovića njemu kao premijeru,ministru obrane i cijelom HDZ-u.

Nakon što je Ured predsjednika potvrdio do jutros neslužbene tvrdnje o stavljanu supotpisa na prijedlog kandidata za ravnatelja VSOA-e, očito je ipak  došlo do nekog vezanog paketa budući je dosadašnje stanje bilo neodgovorno i neodrživo. Nakon što je general Mijo Validžić odustao od Vladine nominacije za ravnatelja VSOA-e, usuglašeni je izbor pao na brigadnog generala Ivana Turkalja, aktualnog zapovjednika Zapovjednog operativnog središta GS OS RH.

Danas „5 do 12“, a zapravo  samo 2 sata prije kraja zadnjeg radnog dana generala Ivica Kindera kao čelnog čovjeka VSOA-e, postignut je dogovor o njegovoj zamjeni. Točnije, ne o stvarnoj zamjeni, odnosno o novom ravnatelju Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, niti o zamjeniku ravnatelja ili kakvom vršitelju dužnosti ravnatelja, nego tek o svojevrsnom  „otpravniku poslova“ tijekom narednih mjesec dana. O rezultatu višednevnih razgovora i pregovora unutra Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija izvijestio je Ured predsjednika RH oko 14 sati, a priopćenje prenosimo u cijelosti:

„Usuglašena je Odluka o davanju ovlasti za koordinaciju poslova i potpisivanje akata iz djelokruga Vojne sigurnosno-obavještajne agencije i predsjednik Republike Zoran Milanović potpisat će tu Odluku tijekom dana, čim mu bude dostavljena.

Prema usuglašenoj Odluci, do imenovanja ravnatelja VSOA-e – a najdulje mjesec dana – koordinaciju poslova i potpisivanje akata iz djelokruga Vojne sigurnosno-obavještajne agencije obavljat će brigadir Ante Kujundžić. Osoba koja će privremeno, idućih mjesec dana, koordinirati poslove i potpisivati akte VSOA-e, imat će ograničene ovlasti te nije, između ostaloga, ovlaštena podnositi pisane prijedloge za primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka. Odluka stupa na snagu 11. srpnja 2023.

S obzirom da je predsjednik Vlade konačno pristao na Ustavom propisanu proceduru imenovanja čelnika sigurnosno-obavještajnih agencija, te budući da se radi o privremenom rješenju u slučaju VSOA-e, predsjednik Milanović poziva da se odmah započne s usuglašavanjem kandidata za novog ravnatelja VSOA-e u skladu s ustavnom procedurom. Jednako tako, predsjednik Milanović poziva Vladu da se žurno pristupi rješavanju i svih drugih otvorenih kadrovskih pitanja u Oružanim snagama Republike Hrvatske i diplomaciji kod kojih je potrebno usuglašavanje predsjednika Republike i Vlade. Što se tiče predsjednika Milanovića, razgovori u cilju usuglašavanja mogu odmah početi“.

Samo sat i pol prije nego je ovo priopćenje poslano medijima, premijer Andrej Plenković – koji danas boravi u posjetu Dubrovačkoj županiji – potvrdio je da su obje strane suglasne s privremenim otpravnikom poslova:

„Ja sam upravo potpisao odluku kojom ovlašćujemo jednoga djelatnika VSOA-e za obavljanje nužnih poslova sljedećih mjesec dana. Dakle, dogodilo se upravo ono što sam sugerirao na press-konferenciji u petak, da potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja i član Vlade za nacionalnu sigurnost, ujedno i predsjednik Savjeta za koordinaciju obavještajnih službi, zajedno sa zamjenikom predsjednika tog Savjeta – a to je predstavnik Ureda predsjednika, to je gospodin Lozančić, obave razgovore tijekom vikenda… Oni su se usuglasili i o osobi i o formi kako da se to riješi. Dakle, ja sam, što se nas tiče, dopis potpisao i – s obzirom da od sutra gospodin Kinder više nije prva osoba VSOA-e – imamo rješenje sa željom, i sad to ponavljam još jednom, da se usuglasi novi čelnik VSOA-e…“.

Pritom, naglasio je Plenković, Vlada ne odustaje od brigadnog generala Mije Validžića kao svog kandidata za ravnatelja VSOA-e pri čemu, rekao je premijer, treba imati na umu da se radi o jednom izuzetnom kvalitetnom kandidatu kojeg je predložio ministar obrane u ime Vlade i premijera. Jednako tako, naglasio je Plenković, nigdje u Ustavu ne piše da se radi „usuglašavanja“ premijer i predsjednik moraju osobno sastati:

„Piše da se moramo usuglasiti. Mi se možemo usuglašavati sastankom, što nije realno. Nema  isprike – nema sastanka, tu se pozicija ne mijenja. Možemo se dogovarati pisanom komunikacijom, možemo se dogovarati putem naših suradnika. To nigdje nije definirano, Kao što se uvremenu dok je Milanović bio premijer s tadašnjom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović usuglašavao – znate tko? – njegov ministar obrane Kotromanović“.

No kako Kotromanović i Banožić definitivno nisu u istoj poziciji, nema nikakve šanse da aktualni ministar obrane bude sugovornik u Uredu predsjednika.

Ovlaštenjem brigadira Kujundžića kao otpravnika poslova privremeno je spriječena  kriza u VSOA-i, a tekući poslovi – uključujući isplatu plaća – nastavit će se obavljati još mjesec dana. No unutar tih mjesec dana Markov trg i Pantovčak trebali bi se usuglasiti o novom čelnom čovjeku Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, što će se – sudeći prema izjavama koje su proteklih dana padale i s premijerove i predsjednikove strane – teško dogoditi. Time će nova kriza u VSOA-i nastati usred Vladinog kolektivnog godišnjeg odmora, početkom kolovoza.

Na tvrdnje predsjednika RH Zorana Milanovića izrečene na press-konferenciji održanoj u utorak, 4. srpnja, danas je odgovorio premijer Andrej Plenković. Iako su mediji pozvani kako bi, prije svega, čuli stajalište premijera o mega-aferi vezanoj uz HEP-ove kupovine te prodaje plina, Plenkoviću je bilo puno draže govoriti o sukobu sa Zoranom Milanovićem koji se doduše itekako održava na obrambenu i vanjskopolitičku sferu. Tako je Plenković najavio privremeno rješenje za Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju, o kojem se razgovaralo na jučerašnjem sastanku Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija.

„Budući  da mandat generalu Kinderu ističe za nekoliko dana, mi smo već pripremili – a o tome je informiran njegov savjetnik za pitanja sigurnosti i obrane g. Lozančić, to mu je jučer prenio potpredsjednik Vlade nadležan za nacionalnu sigurnost – pripremili način kako da se ovlasti jednu osobu u sustavu Vojne sigurnosne-obavještajne agencije koja bi obavljala one poslove koje sukladno zakonu može obavljati dok se ne postigne dogovor o čelniku VSOA-e“,

rekao  je danas premijer Plenković, sugerirajući da tu nema puno (ili uopće) mjesta za razgovor o rješenju koje je Vlada već pripremila.

Premijer Plenković ponovno se osvrnuo na Vladinog kandidata za mjesto ravnatelja VSOA-e, generala Miju Validžića, za kojeg je Milanović eksplicitno rekao da ne može proći jer je, među ostalim, tek nedavno popunio upražnjeno mjesto ravnatelja Obavještajne uprave pri GS OS RH:

„Riječ je o hrvatskom časniku, pripadniku Antiterorističke jedinice Lučko, pripadniku Hrvatske vojske, policije ranije, koji je bio i zapovjednik Gardijske oklopne moder… motorizirane brigade. Čovjek sa svim referencama da obavlja posao čelnog čovjeka VSOA-e. Mi smo jučer čuli da  je Vlada nekoga – misli na Validžića – bacila preko plota. Smo dobro čuli?! Dakle, Predsjednik Republike koji za sebe voli govoriti da je Vrhovni zapovjednik kaže za čovjeka kojeg je on nedavno potpisao da bude prvi čovjek Obavještajne uprave u Glavnom stožeru Hrvatske vojske da smo mi njega bacili preko plota. E vidite, za razliku od njega, mi poštujemo proceduru, poštujemo zakon, poštujemo Ustav“,

naglasio je premijer, navodeći potom primjer predsjednikovog „silovanja Ustava“ prilikom pokušaja da prof. Zlatu Đurđević nametne za predsjednicu Vrhovnog suda. Upravo suprotno, rekao je premijer Plenković, Vlada je sukladno zakonu predložila kompetentnu osobu za šefa VSOA-e, agencije koja je „by-th-way, dio Ministarstva obrane“, a ne „neka posebna agencija van sustava Ministarstva obrane“, naglasio je Plenković. No upražnjeno čelno mjesto VSOA-e je samo jedno u nizu onih za koja je ministar obrane predložio kandidate, a Predsjednik RH nije prihvatio (i opet bez primjedbi ili razgovora) samo potpisao imenovanja, rekao je Plenković te potom počeo nabrajati:

General Krešo Tuškan, nesuđeni direktor GS OS RH

„Mijo Validžić, brigadni general – 5 mjeseci prijedlog stoji. Krešo Tuškan, general-bojnik, prijedlog za direktora Glavnoga stožera Oružanih snaga – prijedlog stoji. Slaven Zdilar – prijedlog za zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta – prijedlog stoji. Ante Tolić za predstavnika vojnoga Hrvatske pri NATO-u – prijedlog stoji. Milan Blažević – prijedlog za zapovjednika Obalne straže – prijedlog stoji, vjerojatno već više od 2 godine“.

Slično je i s prijedlozima MVEP-a za veleposlanička mjesta, tvrdi premijer Plenković, jer je Milanović tražio podjelu „fifty-fifty“, što je bilo suprotno dotadašnjoj praksi.

Sve to je došlo nakon poziva premijeru Plenkoviću da se hitno nađu, kojeg je jutros predsjednik Milanović još jednom uputio i javno objavio.

„Poštovani predsjedniče Vlade, Kao što Vam je poznato, 10. srpnja 2023. godine istječe mandat ravnatelja u ostavci Vojne sigurnosno-obavještajne agencije generala Ivice Kindera. Budući da nas dvojica još uvijek nismo dogovorili i usuglasili kandidata za novog ravnatelja VSOA-e, pozivam Vas da se žurno sastanemo, razgovaramo i usuglasimo kandidata za ravnatelja VSOA-e, kao što je to propisano Ustavom i zakonom te u skladu s ustaljenom praksom kod svih dosadašnjih imenovanja čelnika sigurnosno-obavještajnih agencija. Ujedno smatram kako se problemi kojima je ta agencija opterećena niz godina ne mogu riješiti samo imenovanjem novog ravnatelja VSOA-e. Tim više je potreban naš sastanak kako bismo – kao jedini Ustavom i zakonom za to ovlašteni – raspravili i usuglasili smjernice za sistemske promjene u funkcioniranju te agencije u budućnosti. S obzirom na važnost i žurnost teme, predlažem Vam sastanak već tijekom današnjeg dana“.

Premijer Plenković pred medijima  i javnosti iznio je svoj osnovni uvjet za održavanje takvog sastanka na vrhu:

„Da bi se došlo u poziciju da se razgovara onda se mora napraviti tako fina, kulturna, javna isprika meni, ministrima, Vladi, HDZ-u i hrvatskoj javnosti za uništavanje političke kulture i komunikacije u Hrvatskoj u protekle 3 godine do mjere gdje, ponavljam, njegov obrazac ponašanja – pratite Sabor – postaje nešto što je prihvatljivo“.

Ili u jednoj od više navedenih osobnih interpretacija premijera to bi trebalo zvučati:

„Sorry stari, pretjerao sam. Nisam htio, nemoj moooolim te, uzimat to za ozbiljno, znaš kakav sam ja! E da to čujemo – može. Al dok toga nema, nema sastanka!“.

Nakon što premijer, Vlada ili Savjet za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, ili tko već donese takvu unaprijed pripremljenu odluku o v.d. ravnatelja VSOA-e, premijer Plenković tvrdi kako „neće biti ugrožena nacionalna sigurnost, neće propast VSOA, neće propast diplomacija, neće propasti niti sustav niti Ustav!“.

Kada je prije dva tjedna predsjednik RH Zoran Milanović na Šolti nazočio svečanosti obilježavanja 30. obljetnice obrane grada Splita, razbijanja pomorske blokade Jadrana i pobjede nad ondašnjom Jugoslavenskom ratnom mornaricom, na to događanje je došao brodom HRM-a, točnije jahtom „Učka“, uz potporu 13 pripadnika OS RH. Već se tada po kuloarima nagađalo da tim vojnicima neće biti isplaćene dnevnice jer odluku o potpori nije potpisao ministar obrane. Slično se pitanje postavilo i prilikom Milanovićevog posjeta Vatikanu, na što je Predsjednik rekao kako je ministar taj koji odobrava isplati dnevnica, te da će osobno provjeriti jesu li one zaista i isplaćene.

Danas je afera „Dnevnice“ dobila i treći nastavak – rano poslijepodne mini press-konferenciju održali su Milanovićev predstojnik Ureda Orsat Miljenić i predsjednički savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić, optužujući ministra obrane da namjerno uskraćuje dnevnice pripadnicima Počasno-zaštitne bojne koji su u potpori Predsjedniku Republike.

„Kao što znate, sve je počelo naprasnim, iživljavajućim umirovljenjem brigadira Burčula. Nastavilo se šikaniranjem i zlostavljanjem načelnika Glavnog stožera admirala Hranja, da bismo danas došli u situaciju da ministrovo zlostavljanje se proteže na hrvatske vojnike, dakle na sve one koji uredno i časno obavljaju svoj posao. O čemu se radi?!

Ministar je prije mjesec dana donio odluku koju provodi, prema kojoj hrvatski vojnici koji pružaju bilo kakvu potporu Predsjedniku Republike – a ovdje vam recimo… reći ću konkretno da ljudi koji su bili postrojeni u Vukovar, ljudi koji su nosili vijence u Škabrnji – njima se ne plaćaju dnevnice. Ne plaćaju dnevnice isključivo odlukom ministra obrane. Dakle, zamislite situaciju gdje bilo koji građanin ove zemlje uredno odradi svoj posao, dobije nalog pretpostavljenog, dobije putni nalog u ovom slučaju, to napravi, onda dođe sa tim da mu se isplati dnevnica na koju ima pravo po zakonu i onda netko kaže – ‘heh, ministar je zabranio, neće dobiti’… Dakle, u ovom sluč… u ovom trenutku, obzirom da nas je načelnik Glavnog stožera upozorio da ima nekoliko desetina takvih slučajeva unazad mjesec dana, smatrali smo da je vrijeme i da moramo, na koncu, reagirati. O svemu ovome upoznat je i predsjednik Vlade, nažalost za sada nema odgo…nikakve reakcije“,

uvodno je referirao predstojnik Miljenić, a nadopunio ga je savjetnik Lozančić:

„Radi se o aktivnim vojnicima koji su prema i godišnjim planovima odrađivali i odrađuju svoje zadaće, a koji na kraju neće dobiti dnevnice. I to je nešto što mislim je nekorektno i trebalo bi se riješiti što prije. Kao što je rekao predstojnik, također, radi se o  redovnim aktivnostima koje možete gledati… vidjeti u zadnjih nekoliko godina. Da li je to bio Vukovar, ili u Škabrnji, vojnici su odradili svoju zadaću, svoj posao, a na kraju obaveza je Ministarstva obrane da se te dnevnice riješe. Isto tako, povod ovoga je pismo koje je Predsjednik Republike uputio predsjedniku Vlade, a radi se o dopisu koji smo dobili od načelnika Glavnog stožera gdje piše ministru obrane i upozorava ga – ja bih citirao to…

‘Vašu odluku dijelom doživljavam i kao nastavak dosadašnjeg postupanja koje ima sve elemente strateškog zlostavljanja mene osobno, kao čovjeka i vojnika, a što je počelo traženjem moje ostavke i nastavilo se brojnim javnim prozivanjima i priopćenjima na službenim stranicama MORH-a nizom grubih neistina’.

To se nastavljalo i kroz ovu odluku ministra gdje se vojnicima neće plaćati dnevnice kad izvršavaju potporu Predsjedniku Republike, i to je nešto što također onemogućava da načelnik Glavnog stožera obavlja svoje zadaće po Ustavu i po zakonu prema Predsjedniku Republike i prema Vrhovnom zapovjedniku, i ovo je situacija koja se ne bi smjela više tolerirati“.

Pripadnici PZB-a imali su, tvrde u Uredu predsjednika, valjanu zapovijed i valjane putne naloge, pa cijeli problem leži u ministru, napominje Miljenić:

„Ako ministar sebi uzima pravo da odlučuje gdje će ići predsjednik ili gdje neće ići, il da li će – kad Predsjednik ide na Mirogoj staviti vijenac gore biti trubač ili ne – a to ministar želi odobravati… e, onda je to problem. I to ministar nema pravo. Dakle, Predsjednik će nastaviti dalje raditi kao i do sada. Ići tamo gdje treba, Predsjednik je smatrao da je trebao ići u Vukovar i da je dolje trebala biti PZB, a ministar – ja ne znam temeljem čega – smatra da ima pravo ljudima koji su dolje bili, koji su odradili svoj posao, uskratiti dnevnice. Toga u Hrvatskoj, ni u Ustavu ni u zakonu, nema za to ovlast“.

Reakcije ministra i Ministarstva

Nije trebalo dugo čekati na reakciju druge strane. Najprije se iza 14 sati oglasio ministar obrane Mario Banožić, koji je odlučio spojiti vikend u Vinkovcima s posjetom novootkrivenoj masovnoj grobnici u nedalekoj Boboti. Banožić se najprije oglasio putem društvene mreže Facebook:

„Umjesto što drže neuvjerljive pressice i prebacuju odgovornost na druge, gospoda iz Ureda predsjednika trebala bi se odgovornije posvetiti racionalnijem trošenju proračuna svog ureda, pa onda ne bi bilo problema o kojima su govorili. MORH, dok sam ja ministar, neće pokrivati njihovu nesposobnost“.

Malo nakon toga stiglo je opširno priopćenje Ministarstva obrane, koje prenosimo u cijelosti.

„Ministarstvo obrane oštro demantira izjave dužnosnika iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske da je riječ o nezakonitom umirovljenju brigadira Elvisa Burčula. Kao što smo više puta isticali radi se o prestanku djelatne vojne službe za brigadira Elvisa Burčula s pravom na starosnu mirovinu koju je odluku donio ministar obrane u skladu s ovlastima iz Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Planom izdvajanja osoblja za 2021. godinu.

Ministarstvo obrane ističe da sukladno pozitivnim zakonskim propisima jedino ovlašteno tijelo u Republici Hrvatskoj koje može ocjenjivati zakonitost pojedinačnog akta je nadležni Upravni sud.

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske u obnašanju službe dužan je poštivati načela i odredbe Zakona o obrani i Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Zapovijedi koje donosi u skladu s člankom 70. Zakona o obrani moraju imati utemeljenje u Zakonu o obrani i odlukama ministra obrane.

Naglašavamo, da je u skladu s člancima 15. i 16. Zakona o obrani, Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske združeno tijelo Oružanih snaga Republike Hrvatske ustrojeno u okviru Ministarstva obrane i da Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske u okviru Ministarstva obrane obavlja poslove koji su mu propisani u nadležnosti navedenim Zakonom.

Stoga smo puno puta objasnili kako korespodencija treba ići između Ministarstva obrane i Ureda predsjednika Republike Hrvatske te kako je svaki drugi način postupanja protivan važećim propisima u pravnom sustavu Republike Hrvatske. Ministarstvo obrane oštro demantira da se načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske šikanira i zlostavlja. Napominjemo, da upravo Ured predsjednika Republike Hrvatske svojim postupanjem i zaobilaženjem Ministarstva obrane i stvaranjem paralelnog sustava putem Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske zlostavlja i šikanira načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, kao i cijeli sustav Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Odluka ministra obrane od 4. studenoga 2021. godine ništa ne zabranjuje i ne ograničava i donesena je na temelju ovlaštenja koje ministar obrane kao čelnik tijela državne uprave ima u skladu sa Zakonom o obrani i Zakonom o fiskalnoj odgovornosti. Za njezinu provedbu traži se jedino postupanje u skladu sa zakonom.

Za potpore koje se odobravaju zapovijedima načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, a koje su donijete bez suglasnosti odnosno odluke ministra obrane nije dopušteno korištenje materijalnih sredstava Ministarstva obrane.

Putni nalog kojim se isplaćuje dnevnica za službeno putovanje mora imati uporište u zapovijedi koja se donosi na temelju odluke ministra obrane odnosno drugog dokumenta Ministarstva obrane, u skladu sa zakonom.

Svako postupanje izvan toga nije u skladu sa Zakonom o obrani i od načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske traži se samo da poštuje zakon i da dodijeljena proračunska sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske Ministarstvu obrane troši zakonito i namjenski.

Ministar obrane kao nadređeni načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga republike Hrvatske više puta je ukazivao na takva postupanja i da poslove mora obavljati u skladu sa svojim nadležnostima i zakonito.

Vezano uz odnos prema Hrvatskoj vojsci i hrvatskim vojnicima Ministarstvo obrane navodi da itekako vodi brigu o Hrvatskoj vojsci i svim njezinim pripadnicama i pripadnicima u podizanju standarda, materijalnim pravima, opremanju i modernizaciji Hrvatske vojske, što dokazuje povećanje Proračuna Ministarstva obrane i odluka vezana uz višenamjenski borbeni avion”.

Vrijeme da se stane!

Hoće li pripadnici PZB dnevnice za Vukovar morati tražiti putem suda? (FOTO: Ured predsjednika Republike Hrvatske / Ana Marija Katić, Tomislav Bušljeta)

Dok se još čeka i izvješće inspekcijskog nadzora ureda načelnika Glavnog stožera, koji je nedavno naložio ministar Banožić, nedvojbeno je kako su višemjesečne svađe ministra obrane i predsjednika Republike posljednjih tjedana kompletno izmakle kontroli, a obje su strane te svađe proširile i na treće osobe. Milanovićeva odluka da novinari više ne smiju u vojarne pratiti događanja u OS RH (a ne dolaze sami, nego na poziv iz MORH-a ili OS RH) je potez bez presedana, dostojan raznih lukašenka i sličnih diktatorskih „vođa”. Jednako tako, Banožićeva odluka o uskraćivanju zarađenih dnevnica pripadnicima Oružanih snaga je nečuvena, a epilog će – vjerojatno – dobiti na sudu. Pri čemu će Ministarstvo obrane – a ne Banožić iz svog džepa – platiti i dnevnice, i zatezne kamate, i sudske troškove koji ionako rastu iz godine u godinu. Samo u nedavnom rebalansu proračuna za 2021. financijska sredstva za sudske presude narasla su s donedavnih 41,3 na 68,5 milijuna kuna.

Svađa između Banožića i Milanovića je besmislena, jer niti jednom od njih u epicentru nisu Oružane snage RH, nego pitanje tko ima ili nema pravo pisati birokratske odluke i sukladno tome raspolagati vojskom. Iako su tijekom posljednjih mjeseci na margini svađe otvorena brojna i ozbiljna pitanja koja ukazuju na niz problema u obrambenom resoru, niti jedno od ovih pitanja nije postalo suštinsko u natjecanju „tko ima veći”. Vojnici koji nose vijenac ili plove na jahti „Učka” u zapovijednom lancu nemaju ministra obrane, ali zahvaljujući njemu na platnoj listi imaju manji iznos. I zato su politička prepucavanja između Milanovića i Banožića, koja se prelamaju na leđima profesionalaca, bilo vojnika ili novinara, najobičnija svinjarija od koje će štetu snositi samo Oružane snage. Krajnje je vrijeme da to prestane!

Nakon godinu dana provedbe, danas su u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici prezentirani rezultati projekta „Osnaživanje žena i podrška u vojnim snagama i mirovnim misijama Republike Hrvatske“. Idejna začetnica i nositeljica projekta je bivša saborska zastupnica, a danas državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova Irena Petrijevčanin Vuksanović, a financirala ga je Vlada SAD-a uz podršku Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu. Projekt je jedan od 11 izabranih u konkurenciji više od 300 prijavljenih projekata iz cijelog svijeta. U sklopu projekta održane su i dvije edukacijske radionice – jedna na Hrvatskom vojnom učilištu i druga u Pomorskoj bazi „Lora“ u Splitu.

„Izuzetno mi je drago da je došlo do završetka ovog projekta koji je specifičan i originalan po tome što je po prvi puta došlo do suradnje i sinergije između Ministarstva unutarnjih poslova, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ministarstva obrane Republike Hrvatske i američke ambasade, odnosno američke Vlade posredstvom američke ambasade. Ovo je specifičan projekt zato što prvi puta u Hrvatskoj u 30 godina mi dobivamo analitičku introspekciju položaja i statusa žena unutar sustava sigurnosno-obrambenog“,

naglasila je nositeljica projekta Irena Petrijevčanin Vuksanović.

Davor Božinović – potpredsjednik Vlade, Višnja Ljubičić – pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Irena Petrijevčanin Vuksanović – nositeljica projekta, i Caitlin S. Piper – Veleposlanstvo SAD u RH

U projektnom dijelu anketnih ispitivanja sudjelovalo više od 500 ispitanika, od toga 156 iz MORH-a i oko 360 iz MUP RH, a analiza je pokazala da „postoje određene prepreke u postizanju uravnoteženog sudjelovanja žena, posebice na višim i visokim pozicijama odlučivanja, a jednako tako i određene prepreke vezano uz prepoznavanje i suzbijanje diskriminacije, odnosno uznemiravanja“, rekla je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Ono što je važno instituciji Pravobraniteljice je da ovi sigurnosno-obrambeni sustavi, zajedno s primjerice vatrogastvom, koji su tradicionalno „muški sustavi“, budu uključivi i otvoreni prema prepoznavanju ustavnog načela ravnopravnosti spolova i prema većoj uključivosti žena, kako u civilnoj sektoru, tako i u djelatnom vojnom sektoru. Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović zato se može pohvaliti kako se na nekima od najodgovornijih pozicija u MUP-u nalaze upravo žene: „To je dodatno jamstvo da ova vrlo važna pitanja prava i ravnopravnosti, općenito humanizma, su visoko na listi prioriteta u našem svakodnevnom radu“.

Zastupljenost žena u ukupnom broju zaposlenih u Ministarstvu unutarnjih poslova iznosi 30,96 posto, ali je samo njih 10% na rukovodećim položajima. Udio žena u ukupnom broju policijskih službenika trenutačno iznosi 20,39 posto, dok je udio žena u ukupnom broju zaposlenih državnih službenika i namještenika (u MUP-u) 72,79 posto. Udio žena na rukovodećim radnim mjestima državnih službenika i namještenika u MUP-u iznosi gotovo 54 posto. Kontinuirano se radi na jačanju kompetencija policijskih službenika i službenica na temu rodne perspektive kroz programe obuke i obrazovanja. Tijekom prošle i pretprošle godine kroz zasebne programe specijalizacije na Policijskoj je akademiji educirano ukupno 504 policijskih službenica i službenika. U zadnje četiri godine udio žena koje su upisale program prekvalifikacije za zanimanje policajke porastao je za 14 posto. U školskoj godini 2019./2020. udio ženskih polaznica u programu obrazovanja iznosio je 32 posto.

A MORH?

Od 14.836 djelatnih vojnih osoba zaposlenih u Ministarstvu obrane RH na dan 31. prosinca 2020. bilo je 1936, odnosno 13% žena – od toga 19,19% časnica, 10,84% dočasnica i 11,49% vojnikinja. No puno je veći omjer ako se pogleda udio žena u kategoriji državnih službenika i namještenika – 0d 2048 državnih službenika i namještenika žena je na posljednji dan prošle godine bilo 1028 ili 50,2%. Na voditeljskim dužnostima u MORH-u tijekom prošle godine bilo je raspoređeno 36,4% žena, dok je na zapovjednim dužnostima u OS RH bilo 10,4% žena. Među 30 generala samo je jedna generalica, dok je među visokim časnicima razine brigadira samo 6,73% žena (ukupno njih 23). Tijekom 2020. godine programa Slijedno rastuće izobrazbe časničkog i dočasničkog kadra na HVU završilo je 12,2% žena (odnosno njih 84), a udio žena među kadetima prošle je godine iznosio čak 24,75% (odnosno 107 žena).

„Iako se Hrvatska vojska nalazi u gornjem dijelu, ajmo je nazvati NATO-ve tablice po broju zastupljenosti žena u Oružanim snagama, njihova zastupljenost na vodećim dužnostima ipak još nije na zadovoljavajućoj razini. Svjesni smo toga, i radimo i ulažemo mnogo kako bismo povećali njihovu zastupljenost upravo na tim zapovjednim i rukovodećim dužnostima. Nastavit ćemo i dalje sustavno, kontinuirano i intenzivno raditi u području rodne ravnopravnosti i osnaživanja položaja žena u Hrvatskoj vojsci“.

obećao je general-pukovnik Siniša Jurković, dok se savjetnik Predsjednika Republike za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić prisjetio anegdote iz 2003. godine, kada je kao načelnik Uprave za međunarodnu vojnu suradnju pred ministricom obrane Željkom Antunović, pomoćnicom ministrice za obrambenu politiku i planiranje Jelenom Grčić Polić i tadašnjom šeficom kabineta pomoćnice ministrice Gordanom Garašić, te Mirom Ricardel – šeficom visoke američke delegacije i pomoćnica tadašnjeg američkog ministra obrane, držao brifing o hrvatskom doprinosu u Afganistanu.

„Jedan moj djelatnik je držao brifing za njih o našem doprinosu u Afganistanu, i sve je išlo dobro dok nije došao do 3. ili 4. slajda gdje smo konkretno govorili o našem doprinosu. I ‘Bullet’ broj 1 je bio da smo tamo imali jedan vod Vojne policije. ‘Bullet’ broj 2 – imali smo tamo 3 terenska vozila. ‘Bullet’ broj 3 – jedan mali sanitetni dio. Broj 4 – 2 psa, i broj 5 – 3 žene. Kad sam to vidio htio sam se nekako sakriti, misleći – ‘možda neće nitko ništa primijetiti’, kad odjednom počele su se sve žene smijati u sobi. I na kraju je ispala jedna zanimljiva šala, možda koincidentno ili ne, mene su nakon toga poslali na re-edukaciju u Veliku Britaniju, na školovanje“.

Kasnije, kao ravnatelj SOA-e, Lozančić je ustanovio kako pitanje rodne ravnopravnosti treba proširiti i van obrambenog sektora, prije svega na sigurnosno-obavještajno polje gdje je, tvrdi, uspio napraviti značajne pomake. O tome smo na portalu Obris.org pisali prošle godine, kada je prema podacima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova položaj žena u obavještajnim službama bio bolji nego u drugim dijelovima sigurnosno-obrambenog resora – u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, npr., od ukupnog broja zaposlenih bilo je čak 39% žena, dok ih je na višim i čelnim radnim mjestima bilo 25%. MORH se već ranije izjasnio da se pri promaknućima vodi načelom tzv. „pozitivne diskriminacije“, što je prema jednima dobra, a prema drugima loša mjera. Za nositeljicu projekta o osnaživanju žena u vojnim snagama i mirovnim misijama to je ipak dvojbeno:

„Čim je riječ ‘diskriminacija’ u pitanju ne vidim ništa pozitivno, tako da se moram ovdje ipak ograditi. Pozitivno bi bilo da je pola-pola, ajmo reći, da je 50% muškaraca, 50% žena, ako govorimo u tim kategorijama, naravno kada govorimo o upravljačkim pozicijama. Sve dok nismo barem na polovici, ja smatram da nismo postigli naš cilj“.

Prema istraživanju Irene Petrijevčanin Vuksanović, od 150 ispitanika iz Oružanih snaga skoro 1/3 bila je izložena nekom obliku diskriminacije u području ravnopravnosti spolova (najčešće kao mete ogovaranja i širenja glasina, žrtve seksističkih komentara i neprimjerenog komentiranja izgleda), od čega su značajnije bile izložene žene (38,7%). Više od polovice ispitanika bilo je izloženo nekom obliku uznemiravanja i nasilja, pri čemu su žene bilo izloženije nego muškarci (61,3% u odnosu na 50%). Među počiniteljima diskriminacije, uznemiravanja ili nasilja najzastupljeniji su nadređeni (46,6%), te kolege i kolegice (36,9%). Međutim, manje od 11% osoba prijavilo je doživljenu diskriminaciju ili uznemiravanja.

U MUP-u je, pak, nešto više od 1/5 ispitanika bilo izloženo nekom obliku diskriminacije, od čega je više od 1/3 žena izjavilo da su bile žrtve diskriminacije. Gotovo polovica ispitanika bila je izložena nekom obliku uznemiravanja i nasilja, pri čemu je bilo čak 65,25% žena, dakle gotovo 2/3 ispitanica u MUP-u je bilo izloženo nekom obliku uznemiravanja ili nasilja (ogovaranju/širenju glasina, ignoriranju, verbalnom vrijeđanju,ili seksističkim komentarima). Samo 8,15% osoba prijavilo je doživljenu diskriminaciju ili uznemiravanja. To je zabrinjavajući podatak koji pokazuje nedostatak povjerenja u kontrolne mehanizme, što se može popraviti, kako kaže Irena Petrijevčanin Vuksanović,

„(…) samo kroz edukaciju i prevenciju. A čuli smo postotak i došli smo do tog postotka anketom na više od 500 ispitanica i ispitanika – samo 11 posto njih ima povjerenja u prijavu nekog oblika nasilja, mobbing, zlostavljanja, itd. To je jako loš postotak i mislim da taj postotak također trebamo početi osvješćivati i trebamo podizati razinu svijesti i povjerenja u institucije i u osobe kojima treba prijaviti svaki oblik zlostavljanja“.

Krajnji rezultat projekta je 10 preporuka koje mogu značajno unaprijediti položaj i status žena u sigurnosno-obrambenom sustavu.

„Svakako da se preporuke mogu implementirati kroz naše interne akte. Mi imamo jako dobru legislativu na razini Vlade, znači imamo sve zakone koji suzbijaju diskriminaciju i potiču ravnopravnost spolova. Tu je, čuli smo, i članak 3 Ustava RH gdje je ravnopravnost spolova jedna od temeljnih vrednota, a sada je zapravo ovaj project otvorio i dodatne mogućnosti da se kroz interne akte sustavi poput MUP-a i MORH-a, a čuli smo da ovdje treba uključiti i sigurnosno-obavještajni sustav, dovedu na razinu da zaista ta ravnopravnost spolova, a prije svega govorimo o upravljačkim pozicijama, dovede na još bolju razinu nego što je sada“.

zaključuje Irena Petrijevčanin Vuksanović.

U novom dopunjenom Vladinom Međuresornom povjerenstvu za nabavu višenamjenskog borbenog aviona najveća je novost izostanak dvojice članova – predsjednika Odbora za obranu Hrvatskog sabora i predstavnika Ureda predsjednika RH.

Predsjednik saborskog Odbora za obranu, Franko Vidović, već je jutros objasnio kako smatra da bi članstvom u Vladinom Međuresornom povjerenstvu bio u sukobu interesa. No zašto u Vladinom Povjerenstvu nema ni predstavnika Ureda predsjednika, odnosno predsjedničkog savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost Dragana Lozančića? To smo ih i pitali, te sa Pantovčaka dobili sljedeći odgovor:

„Ured Predsjednika Republike Hrvatske nema predstavnika u Međuresornom povjerenstvu budući da je riječ o povjerenstvu koje bi trebalo sa stručnog i tehničkog gledišta analizirati prispjele ponude za nabavu vojnih aviona i pripremiti prijedlog odluke za Vladu RH i druga nadležna tijela.

Predsjednik Republike će sudjelovati u donošenju političke odluke o nabavci vojnih aviona isključivo sukladno svojim ustavnim ovlastima“.

stoji u odgovoru Ureda predsjednika koji potpisuje glasnogovornik Nikola Jelić.

To je ujedno i bitan zaokret u odnosu na ranije odnose Ureda predsjednika/predsjednice i Vlade RH kada je u pitanju rad Međuresornog povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona. Naime, bivša je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović putem svog savjetnika sudjelovala u radu Međuresornog povjerenstva, kao i u raznim promotivnim aktivnostima vezanim uz izbor izraelskog aviona te Izraela kao novog i najboljeg strateškog partnera. Njen nasljednik Zoran Milanović jasno je dao do znanja da se ne misli na taj način uključivati u rad izvršne vlasti, što je i jasno izrazio 26. srpnja, u okviru velikog intervjua za televiziju N1 iz Zagreba riječima: „Ja ne odlučujem o tome koji će se avioni kupiti, i to je u redu. Pitat će me se, ali odlučit će Vlada“. Takvo shvaćanje predsjedničkih ovlasti dobro se ogleda i u današnjoj odluci o kojoj smo detaljnije čuli iz njegova Ureda.

Vlada je na svojoj jutrošnjoj 7. sjednici donijela odluku kojom se popunjava Međuresorno povjerenstvo za nabavu aviona. Kako smo jučer pisali, to se Povjerenstvo tijekom proteklih skoro godinu dana prilično osipalo, pa ga je bilo nužno popuniti prije zaprimanja ponuda za borbene avione, zakazanog za iduću srijedu 9. rujna. Osim što su pojedini članovi Povjerenstva napustili institucije koje su predstavljali u tom Vladinom tijelu, drugi su prestali obnašati funkcije koje su obnašali u mandatu ranije Vlade, ili su se samo izmijenili nazivi tijela čiji su oni bili predstavnici. Jutros je Vlada, praktički u zadnji trenutak, usvojila „Odluku o izmjeni Odluke o osnivanju Međuresornog povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona“. Obrazlagatelj je bio ministar obrane Mario Banožić:

„Vlada Republike Hrvatske donijela je 4. srpnja 2019. godine Odluku o osnivanju Međuresornog povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona, koje između ostaloga ima zadaću da pripremi i provede postupak nabave višenamjenskih borbenog aviona, te da predloži Vladi i drugim nadležnim tijelima donošenje odgovarajućih odluka. Ovom odlukom se zbog određenih kadrovskih promjena predlaže određena izmjena članova Međuresornog povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona.

Predložili smo da u Međuresorno povjerenstvo bude i predsjednik Odbora za obranu Hrvatskoga sabora, Franko Vidović… Međutim, gospodin Vidović se zahvalio, i njegov je stav da će on u ovoj nabavi raspravljati kad dođe na to u Odbor za obranu Hrvatski sabor. Dakle, nije pristao biti u Odboru. Dakle, s obzirom na navedena imena koja se nalaze u ovoj Odluci, predlažen da ovu… da Vlada donese ovakvu Odluku“.

Budući da do ovakve odluke predsjednika saborskog Odbora za obranu nije došlo slučajno ili bez razloga, bilo bi svakako korektno i da je ministar obrane tom prilikom šire objasnio razloge ovakvoga poteza, koji su mu vjerojatno dobro poznati. No o tome nešto kasnije.

Novi  sastav Međuresornog povjerenstva

Vlada je jednoglasno usvojila ovaj prijedlog, s napomenom „ali bez onih koji su odbili biti u ovom Povjerenstvu“, čime je to tijelo dopunjeno i konačno opet osposobljeno za rad. Međuresorno povjerenstvo sada čine:

• mr. sc. Zvonimir Frka-Petešić, predstojnik Ureda predsjednika Vlade Republike Hrvatske, supredsjedatelj Međuresornog povjerenstva
• admiral Robert Hranj, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, supredsjedatelj Međuresornog povjerenstva
• Anđelko Stričak, potpredsjednik Odbora za obranu Hrvatskoga sabora, član
• mr. sc. Daniel Markić, ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije, član
• Maja Čavlović, predstojnica Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, članica
• general-bojnik dr. sc. Ivica Kinder, ravnatelj Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, član
• dr. sc. Robert Kopal, posebni savjetnik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, član
• Ivona Ferenčić, glavna tajnica Vlade Republike Hrvatske, članica
• Ante Matijević, glavni državni rizničar, Ministarstvo financija, član
• dr. sc. Petar Mihatov, ovlašten za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za političke poslove, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, član
• Petar Barać, glavni tajnik Ministarstva obrane, član
• Zvonimir Novak, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, član
• brigadni general Michael Križanec, zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, član
• brigadir Davor Tretinjak, Ministarstvo obrane, član
• brigadir Željko Ninić, zapovjednik 93. krila Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva.

Bez Vidovića i Lozančića

Pri objavi sastava Međuresornog povjerenstva u oči upada nekoliko stvari. Prvo, u ovom sastavu Međuresornog povjerenstva NEMA predstavnika Ureda predsjednika RH. U proteklom sastavu ispred Ureda predsjednice u Međuresornom povjerenstvu bio je savjetnik predsjednice za obranu i nacionalnu sigurnost, dr. Zrinko Petener. Prema tome ključu, sada bi u Međuresornom povjerenstvu Ured predsjednika trebao predstavljati dr. Dragan Lozančić, no njega nema na popisu članova, kao ni ikog drugog ispred Ureda predsjednika. Predsjednik Milanović u nekoliko je navrata napomenuo da on ne sudjeluje i ne odlučuje o nabavi borbenih aviona pa bi to mogao biti i razlog zašto Ured predsjednika RH ne sudjeluje u Povjerenstvu. O razlozima smo upitali i sam Ured predsjednika, a odgovor ćemo objaviti čim ga dobijemo. Umjesto predstavnika Ureda predsjednika, u Vladino Međuresorno povjerenstvo inkorporiran je još jedan predstavnik Ministarstva obrane – tajnik Ministarstva, pravnik Petar Barać.

Drugo – kako je već spomenuto, u sastavu Međuresornog povjerenstva nema ni predsjednika Odbora za obranu, SDP-ovog Franka Vidovića. On je jutros u gostovanju na televiziji N1 obrazložio razloge zbog kojih ne želi biti članom tog tijela.

„Uloga Odbora i uloga predsjednika Odbora za obranu Hrvatskog sabora nije da sudjeluje u samim izvršnim poslovima izvršne vlasti. (…) Kao potvrdu mog stava evo pročitat ću vam članak 6 Zakona o obrani gdje se govori o Odboru za obranu i praktički o njegovom opsegu posla. Dakle, Odbor za obranu Hrvatskog sabora raspravlja i zauzima stajališta o visini i strukturi sredstava za financiranje obrane koje je predložila Vlada, izvješćima s područja obrane koja usvaja Hrvatski sabor, o zakonima i drugim aktima s područja obrane koje donosi Hrvatski sabor, i Odbor iz stavka 1 ovog članka daje mišljenje Ministarstvu obrane o nabavi za potrebe obrane za vrijednosti veće od 5 milijuna eura prije pokretanja postupka javne nabave.

Dakle, tu nema nigdje da sudjeluje u nabavama, da sudjeluje u odlukama oko konkretnih stvari i ja to raditi neću. Na kraju krajeva, sam Hrvatski sabor, pa i Odbor za obranu kao takav, su u principu vid građanskog nadzora nad Oružanim snagama i parlamentarnog nadzora nad OS, i mislim da tu ulogu treba čuvati“,

objasnio je Vidović. Ne ulazeći zašto je njegov prethodnik na čelu Odbora i stranački kolega Igor Dragovan prihvatio članstvo u Međuresornom povjerenstvu, Franko Vidović je naglasio da to smatra određenim sukobom interesa, što je objasnio i ministru obrane:

„To je Vladino…Vladino Međuresorno povjerenstvo u koje su zbog odluke koja je donesena na Odboru za obranu bili uključeni i predsjednik Odbora i potpredsjednik Odbora. Dakle, evo mogu reć… Ministar je jučer korektno nazvao, pitao da li ja želim biti, ja sam mu rekao iste ove razloge koje sam rekao i vama, čovjek je prihvatio to kao argumentaciju i to je to“.

Pritom je nejasno zašto je u Vladinom Međuresornom povjerenstvu ipak ostao potpredsjednik Odbora za obranu, HDZ-ov Anđelko Stričak. Budući da on u slučaju spriječenosti oporbenog predsjednika Odbora za obranu obavlja sve njegove dužnosti – za njega u načelu vrijede i svi problemi ovakve dvojne pozicije. Dakle, osim što takvo djelovanje u Povjerenstvu pokazuje temeljiti izostanak osobnog shvaćanja načela trodiobe vlasti, ono vjerojatno govori i o nerazumijevanju činjenice da saborski Odbor za obranu i Vladino izvršno tijelo imaju različite uloge u procesima javne nabave za potrebe obrane. Tako bi se – u slučaju da pitanje nabave borbenih aviona ponovno u dogledno vrijeme dođe na dnevni red Odbora za obranu – potpredsjednik saborskog Odbora i član Međuresornog povjerenstva Vlade RH Stričak trebao izuzeti iz rasprave i glasovanja zbog podvojenosti uloga. No čudno je da ta pitanja nisu raspravljena unutar samog saborskog Odbora za obranu na sjednici Odbora – kao što su svojedobno bila raspravljena pitanja o inkorporiranju članova Odbora u Vladino povjerenstvo. Na ovaj način, odluke o sudjelovanju ili nesudjelovanju parlamentaraca u ovom tijelu izvršne vlasti, Vlade Republike Hrvatske, tretiraju se kao osobne odluke pojedinaca.

Treće – u Međuresornom povjerenstvu nema predstavnika 191. eskadrile lovačkih aviona – one kojoj je eksploatacija borbenih aviona opis svakodnevnih zadaća. Umjesto predstavnika ELA-e, u Međuresornom povjerenstvu pilote borbenih aviona očito predstavlja brigadir Željko Ninić, ujedno i bivši zapovjednik spomenute Eskadrile, kao i 91. ZB. No, takvo rješenje, barem na onoj formalnoj razini, nije dovoljno.

I, konačno, kao četvrto – kao što smo jučer naglasili, ministar obrane ni danas NIJE postao član ovog Vladinog Povjerenstva, već je samo promatrač u ovom postupku, pa nije na njemu ni da valorizira i prihvaća ili ne prihvaća ponude, što si je Banožić jučer dozvolio. Dapače, Vlada Republike Hrvatske je čitavo ovo Međuresorno povjerenstvo upravo i ustrojavala da se nabava borbenih aviona ne bi radila kao 2018. – dakle, na razini Ministarstva obrane, s ministrom obrane kao glavnim i osnovnim nositeljem.

Kako bilo, Međuresorno povjerenstvo u novom dopunjenom sastavu svoju premijernu ulogu imat će sljedećeg tjedna u srijedu, 9. rujna, kada će zaprimiti sve pristigle ponude za višenamjenski borbeni avion, čime konačno počinje i glavnina njihova rada na tom zahtjevnom poslu.

Dok je jasno kako od predsjedničke inauguracije Zorana Milanovića, održane 18. veljače ove godine, traje kohabitacija HDZ-ove Vlade RH i politički lijevog Predsjednika RH – do danas nije zabilježena situacija da Vrhovni zapovjednik provede vrijeme u posjeti postrojbi Oružanih snaga RH, a da to Ministarstvo obrane službeno ne zabilježi. No danas smo i to doživjeli.

Naime, danas je Zoran Milanović, predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik OS RH, proveo obilazak obučnih aktivnosti u vojnom kompleksu u Udbini. Dok je o tome Ured predsjednika objavio izvješće sa slikama iza 15 sati, o tome se većinu dana na internetskim stranicama MORH-a nije vidjelo ništa, dok su OS RH to događanje spomenule tek oko 20 sati. U isto vrijeme, sve aktivnosti nadležnoga ministra prate se aktualno i u detalj, kao i razna manje bitna ceremonijalna ili vjerska događanja. No, dosta o toj političkoj sramoti, vratimo se na stvar…

Dakle, u skladu sa svojim dosadašnjim objavama po pitanju obrane, Zoran Milanović je vojarnu „Josip Jović“ na Udbini posjetio u sklopu svojih redovnih aktivnosti informiranja i praćenja stanja u stožerima, zapovjedništvima, postrojbama, ustanovama, te drugim ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske. Uz predsjednika Milanovića, u vojarni u Udbini bili su i Orsat Miljenić (predstojnik Ureda PRH) i Dragan Lozančić, savjetnik Predsjednika za obranu i nacionalnu sigurnost. Ondje su ih dočekali Zdravko Jakop, državni tajnik MORH-a, admiral Robert Hranj, načelnik Glavnog stožera OSRH, kao i general-bojnik Boris Šerić (zapovjednik Hrvatske kopnene vojske), brigadni general Perica Turalija (zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga), brigadir Željko Ljubas (zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“ HKoV), te pukovnik Tomislav Kasumović (zapovjednik samog Središta za razvoj vođa „Marko Babić“).

Tijekom boravka u Središtu za razvoj vođa „Marko Babić“ Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“ Hrvatske kopnene vojske on je popratio provedbu tamošnjih redovitih aktivnosti obuke, te temeljnu obuku za specijalna djelovanja koju provodi Zapovjedništvo specijalnih snaga. General-bojnik Boris Šerić, zapovjednik HKoV i brigadni general Perica Turalija, zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga, prezentirali su Predsjedniku Republike misiju, ustroj i temeljne zadaće svojih ustrojstvenih cjelina s naglaskom na planiranje, pripremu i provedbu obuke. Prikazana obuka obuhvaćala je brzo svladavanje višenamjenskog taktičkog tornja, svladavanje taktičkih prepreka timom u taktičkoj situaciji, uporabu vojno-radnih pasa, borilačke vještine te situacijsko gađanje osobnim naoružanjem. Kako izgleda, prikazane aktivnosti ostavile su dobar dojam – a tom prilikom je Predsjednik Republike naglasio i važnost dobre organizacije obuke kao temeljnog preduvjeta za postizanje operativnih sposobnosti, od pojedinca do cjelokupne postrojbe.

P. S. U kasnim večernjim satima je vijest o posjetu predsjednika Zorana Milanovića vojnom kompleksu na Udbini ipak osvanula i na internetskim stranicama Ministarstva obrane, tekstom istovjetna prethodnoj objavi na stranici Oružanih snaga RH.

*Photo: Ured predsjednika RH

Brojna nagađanja o kadrovskom ekipiranju Ureda novog predsjednika Zorana Milanovića danas su prekinuta priopćenjem s Pantovčaka, koje prenosimo u cijelosti:

„Na temelju odredbe članka 106. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) te članka 4. stavka 1. podstavka 1. Odluke o Uredu predsjednika Republike Hrvatske (‘Narodne novine’, broj 18/20) Predsjednik Republike Hrvatske donio je odluke o sljedećim imenovanjima:

– Orsat Miljenić, predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske i savjetnik Predsjednika Republike za vanjsku i europsku politiku,

– Dragan Lozančić, savjetnik Predsjednika Republike za obranu i nacionalnu sigurnost,

– Melita Mulić, savjetnica Predsjednika Republike za ljudska prava i civilno društvo,

– Jadranka Žarković, savjetnica Predsjednika Republike za odgoj i obrazovanje,

– Mirjam Katulić, glavna tajnica Ureda predsjednika Republike Hrvatske,

– Nikola Jelić, glasnogovornik Ureda predsjednika Republike Hrvatske,

– Dragana Podner, šefica protokola Predsjednika Republike Hrvatske,

– Bartol Šimunić, pomoćnik glasnogovornika Ureda predsjednika Republike Hrvatske,

– Marijan Mareković, posebni savjetnik Predsjednika Republike za veterane Domovinskog rata,

– Velibor Mačkić, posebni savjetnik Predsjednika Republike za ekonomiju,

– Julije Domac, posebni savjetnik Predsjednika Republike za energiju i klimu.

Odluke o imenovanjima stupaju na snagu danom donošenja“.

Lozančić i Mareković – očekivano

Kao što smo već pisali, imenovanje Orsata Miljenića i Nikole Jelića sasvim je u skladu i s dosadašnjim najavama i očekivanjima. Pomalo je neuobičajeno da predstojnik Ureda bude ujedno i savjetnik za vanjsku politiku, pa nema sumnje da će Miljenić imati zaista jako puno posla na Pantovčaku, ali i van njega. Do sada se nekoliko imena spominjalo među kandidatima za Milanovićevog savjetnika za vanjsku politiku, no ne i spajanje dvije funkcije – savjetnika sa šefom kabineta. Iako nema sumnje da Milanović ima veliko povjerenje u Miljenića, brzo bi se mogla pokazati sva mana ovakvog „2 u 1“ pristupa.

Nažalost, kao i do sada, ostali su spojeni i resori obrane te nacionalne sigurnosti, no ako već moraju i ostati takvi – onda kadrovsko rješenje za savjetnika (s njegovim iskustvom u MORH-u, SOA-i, DUZS-u i MUP-u) je najbolje moguće. To će, sukladno svim dosadašnjim najavama, predstavljati i zastupati Dragan Lozančić, dojučerašnji savjetnik ministra unutarnjih poslova, a nažalost puno poznatiji kao glavni akter  jednog od velikih skandala iz mandata predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Ona ga je 2016. smijenila s mjesta ravnatelja SOA-e uz nikad jasno objašnjene razloge, osim onog famoznog „izgubila sam povjerenje u njega“. Tadašnji kratkotrajni premijer Tihomir Orešković neko se vrijeme odupirao toj smjeni, ali je na kraju i on popustio uz objašnjenje da je Lozančić „Milanovićev privatni obavještajac“. Tek nedavno, tijekom televizijskih sučeljavanja u predizbornoj kampanji, Grabar Kitarović je na Novoj TV nevoljko rekla koju više o razlozima Lozančićeve smjene: „Dakle, nije ispoštivao dogovor koji smo imali, da se odradi jedan posao koji je bio iznimno bitan za RH već je to zavlačio mjesecima“. Odbijajući reći išta konkretnije, Grabar Kitarović je samo još natuknula da se time Lozančić uključio u političke procese koji su vodili prema izborima 2015. godine. Po završetku kampanje, Ranko Ostojić je kao predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost zatražio od DORH-a odgovor postoje li protiv Lozančića ikakve kaznene prijave, te jesu li pokrenuti izvidi: „Dobili smo odgovor od DORH-a da oni nisu pokrenuli postupak, da nisu smatrali da je ta izjava dovoljna za izvide. Međutim, ja kao predsjednik Odbora poslao sam dopunsko pitanje da mi odgovore kako se može dogoditi da netko tako nekoga optuži, da iznese takve informacije o čelniku SOA-e koje je rezultirala i njegovom smjenom, a da DORH ne poduzme ništa“. Odgovor se čeka.

Imenovanje umirovljenog generala Marijana Marekovića za veterane Domovinskog rata također je pomalo neočekivano. Njegovo se ime počelo pojavljivati tijekom zadnjih 10 dana, a od danas i nova formulacija resora ovog savjetnika – „veterani Domovinskog rata“ umjesto dosadašnjih „branitelja“, čime se očito pokušavaju izbjeći negativne konotacije koje se nažalost vežu uz ovu skupinu. U studenom prošle godine je i Udruga Hrvatskih stradalnika Domovinskog rata Sv. Rok iz Osijeka zatražila da se u Zakonu o braniteljima termin „branitelj“ zamijeni s „ratnim veteranom“, smatrajući da je završetkom Domovinskog rata riječ „branitelj“ izgubila funkciju, te da su „veterani rata“ prikladniji naziv. Odluka za Marekovića prevagnula je u Milanovićevom stožeru, navodno, zbog generalovog držanja po strani kada je u pitanju politizacija braniteljske skupine, ali i čuvanja od političkih spletkarenja svake vrste. Mareković je do sada bio predsjednik Uprave Pletera, te je u tom svojstvu početkom tjedna i potpisao redovni godišnji ugovor s Ministarstvom obrane RH o nabavi usluga prehrane i namirnica, usluga pranja i glačanja, usluga čišćenja prostora, te usluga smještaja. Po uslugama prehrane Pleter sasvim sigurno nije na dobrom glasu među pripadnicima OS RH, a kakav će biti rejting Marijana Marekovića među braniteljskom populacijom – vidjet će se vrlo brzo.

Žarković i Mulić – opterećujuće i razočaravajuće

U savjetničkom timu predsjednika Milanovića samo su dvije žene – Jadranka Žarković i Melita Mulić. Otkako se prije nekoliko dana Žarković počela spominjati kao kandidatkinja za savjetnicu, kritike nisu prestajale – bivša ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje koja je ukinula nagradu „Oskar znanja“ za najdarovitije učenike, ali je zato poslala nastavnike i učitelje na usavršavanje kod udruga „U ime obitelji“ i Hrvatski generalski zbor, te na konferenciju „Obitelj i škola: ključ odgoja za vrijednosti“. Na konferenciji su se mogli čuti brojni homofobni i drugi neprihvatljivi stavovi, zbog čega se udruga „Zagreb Pride“ proteklih dana oštro protivila imenovanju Žarković za Milanovićevu savjetnicu.

No ako Jadranka Žarković i ima neke reference za ovu dužnost, druga njena kolegica nema. Radi se o Meliti Mulić, diplomiranoj turističkoj komunikologinji, bivšoj saborskoj zastupnici SDP-a, te po novom savjetnici Predsjednika RH za ljudska prava i civilno društvo. Tijekom svog saborskog mandata, Mulić je bila članica Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, i to joj je valjda jedina referenca za ovaj resor, budući da radom i suradnjom sa civilnim društvom, kao i zalaganjem za ljudska prava – nije ostavila traga. Svojedobno je Mulić žarila i palila, pa je tako 2012. otkriveno da je nakupila čak 19 funkcija i članstava u odborima, savjetima, gradskim i državnim povjerenstvima i izaslanstvima. No sve je to bez ikakvog utjecaja na javni život Hrvatske.

Nažalost, jedine dvije savjetnice u Uredu predsjednika nose sa sobom i jedno drugo breme – navodno imenovanje ne po profesionalnim već po privatnim referencama. Mediji su ovih dana spominjali Jadranku Žarković kao prijateljicu predsjednikove supruge, Sanje Musić Milanović, a Melitu Mulić kao suprugu Igora Dragovana, bliskog suradnika Zorana Milanovića i člana najužeg Milanovićevog izbornog stožera. Njihovim imenovanjem Milanović je poslao katastrofalnu poruku – žene se uspinju u političkoj hijerarhiji zahvaljujući svojim privatnim vezama i vezicama, a ne profesionalnim radom te ulogom u javnom životu zemlje. Tako su ova imenovanja dvostruko žalosna, a Milanović je već u trećem danu mandata izgubio kredit koji je dobio odličnim govorom na inauguraciji.

Današnjom primopredajom Izvješća o konačnim rezultatima izbora za predsjednika RH između predsjednika Državnog izbornog povjerenstva (DIP) Đure Sesse i izabranog predsjednika Zorana Milanovića i formalno je okončan ovaj izborni proces. No o namjerama novog predsjednika Milanovića još uvijek se zna vrlo malo, pa je u tom smislu prilično dragocjen intervju koji je Zoran Milanović dao Dnevniku Nove TV u četvrtak, 16. siječnja. U razgovoru koji je vodio Mislav Bago, Milanović je najavio vrlo skromnu inauguraciju koja će se po prvi puta održati u Uredu predsjednika na Pantovčaku, i to bez velike pompe, što uključuje da „neće biti lente, bit će bez garde i straže“. Također, Milanović je najavio i manji broj profesionalnih savjetnika od dosadašnjih, iako je ta tema i do sada predstavljala ozbiljan izvor problema:

„Ne zato što sam ja štedljiv, ili zato što je to uopće pitanje štednje, naprosto tako to u ovom trenutku ispada. Hoće li se mijenjati – ne znam, ali siguran sam da ću… Oni savjetnici koje budem imenovao će govoriti o nekim mojim prioritetima. Postoje oni koji su nužni – to je obrana, nacionalna sigurnost, vanjska politika i praktički…. I praktički ništa više. Ali sigurno neću imati savjetnika za društvene djelatnosti. Jer to je pretenciozno, dakle to je, kako da kažem, krivo. Dakle, ja nisam Vlada. Šta znači savjetnik za… Dakle, ja sam… ja ću se baviti listama čekanja? Nemam pravo tu… ako ne mogu ponuditi rješenje, bit mentor Vladi. Nemam to pravo. Ali iz društvenih djelatnosti ću imati neke prioritete – obrazovanje, kurikularna reforma, kultura… to je već puno“.

O izboru čelnih ljudi

Iako o imenima nije želio razgovarati, nije tajna da Milanović na jednom od profesionalnih savjetničkih mjesta vidi Dragana Lozančića, bivšeg šefa SOA-e i bivšeg ravnatelja DUZS-a – osobu koja je 2016. godine bila u središtu prijepora, između Kolinde Grabar Kitarović i Vlade RH – a koju je Milanović i tijekom predizborne kampanje hvalio kao iznimnog stručnjaka i profesionalca. Štoviše, u razgovoru za Novu TV Milanović je potvrdio kako je njegova ponuda Lozančiću na stolu, te da sve ovisi o njemu – hoće li je prihvatiti ili ne, s obzirom na poslove koje Lozančić radi ne samo kao savjetnik ministra Davora Božinovića, nego i kao instruktor u nekim međunarodnim institucijama. Ono što je sigurno, a to je rezolutno potvrdio i Milanović, Lozančić se neće vraćati u SOA-u. Aktualnom ravnatelju Danielu Markiću mandat ističe početkom svibnja, i tada bi trebalo ili reizabrati ga na novi mandat, ili mu pronaći nasljednika. Milanović se tu, kako je rekao, neće miješati:

„Što se tiče SOA-e, tu ću inicijativu prepustiti predsjedniku Vlade da predloži, jer tako je bilo kad sam ja bio premijer i smatram da je to normalno, jer Vlada vodi unutarnju i vanjsku politiku. Vlada je glavna, i normalno je da, eto, taj segment predloži premijer. A inače u radu SOA-e i tako se ništa značajno ne može dogoditi i ne smije dogoditi bez suradnje premijera i predsjednika. Ono rutinsko, tehničko, svakodnevno – da“.

U obilasku vojarne u Petrinji 2015. s bivšim načelnikom GS generalom Lovrićem

S prvim danom ožujka mandat ističe i aktualnom načelniku GS OS RH, generalu zbora Mirku Šundovu, koji nema pravo na reizbor. Imenovanje novog načelnika bit će jedna od prvih obaveza novog predsjednika države i vrhovnog zapovjednika OS RH:

„U tome ću izravno sudjelovati. Srećom, znam dosta tih ljudi i imam neke svoje ideje i stavove. (…) Sve mora biti kompromis. Ali to sigurno ne može biti netko tko ne ispunjava jedan cijeli niz egzaktnih uvjeta… (…) Mada to zakonom nije striktno određeno, ali ja imam svoja  vrlo stroga pravila i probat ću ih predstaviti, a ne nametnuti. (…) Ima ih 10, 12, 13… Dakle, sve su to stvari koje… Mislim da ne možeš bit protiv ni jednog… ni protiv jednog“.

Prema postojećim zakonima, Milanović bi tijekom svog mandata trebao dva puta izravno sudjelovati u izboru načelnika GS OS RH – naime, predsjednički mandat traje 5 godina, a mandat načelnika Glavnog stožera OS RH 4 godine.

O kupovini borbenih aviona

Kako je najavio, Milanović se neće puno petljati ni u aktualni izbor borbenog aviona – odluka je na Vladi, rekao je izabrani predsjednik, pojasnivši na pitanje voditelja Bage i svoj u kampanji izrečeni stav o izravnim pregovorima sa SAD-om kao jedinim normalnim načinom nabave aviona.

„Pa zato što ne kupujemo aute, za sada, ko neki dan, pa onda moraš raspisati javni natječaj, odnosno poziv pa specificiraš te aute… Zna se da se kupuje Audi, ali moraš raspisati javni natječaj preko Ureda za opće poslove Vlade i Sabora, pa onda preko Ureda za nabavu, i na kraju se kupi preskupo umjesto da se kupi direktno duplo jeftinije, recimo godinu dana staro vozilo, ne? Međutim, ovdje se ne kupuju auti, ovdje se kupuju ubojiti strojevi, dakle važni u sustavu nacionalne sigurnosti, kad je već donesena takva odluka, a ja nisam protiv nje. I to ne možemo… Dakle, tu treba uzeti u obzir cijeli niz faktora, a glavni – osim kvalitete proizvoda – je pouzdanost. Dakle, dugoročna pouzdanost partnera, dostupnost ne samo obuke nego i rezervnih dijelova, zanavljanja sustava… pa to je najsigurnije s Amerikancima“,

rekao je Milanović, dodavši kako na neki način razumije i premijera Plenkovića i tijek aktualnog procesa nabave:

„On to vjerojatno radi iz opreza, jer su se jednom grdno prevarili ili su prevareni, to je njihova odgovornost, i sad vjerojatno nemaju neću reći hrabrosti nego im je nezgodno i žele … Dakle, žele ići kompliciranijim načinom, nepotrebno kompliciranim, koji za Hrvatsku na kraju ne mora značiti bolje rješenje, može biti lošije rješenje. Naravno, tu treba voditi računa, dakle da se sve strogo kontrolira da ne bi bilo dogovaranja i korupcije, a to je moguće. Ali krajnji učinak mora biti najbolji za Hrvatsku“.

Direktni pregovori po Milanoviću nisu nužno i najjeftiniji, ali su – smatra on – lišeni raznih posrednika:

„Ovdje se radi o američkoj Vladi. Nema tu nikakvih nakupaca konja i trgovine, to je američka Vlada. To ne mora biti najjefitnije… Dakle, ja nisam lobist američke vlade, iskreno govoreći fućka mi se. Ja bih najradije da mi proizvodimo to, al ne proizvodimo. Al mogli bismo proizvoditi brodove, recimo“.

Tako je otkriveno da je Mornarica, odnosno dugoročna zaštita mora – za novog predsjednika tema važnija od zaštite neba, što je Milanović vrlo brzo i objasnio:

„Ja to govorim već 5 i više godina. Mi smo… Ja sam kao premijer izašao iz mandata s narudžbom za 1, odnosno još 4, dakle 5 patrolnih brodova za Obalnu stražu, danas Mornaricu. To je ono što nam treba kao minimum, ali to nije dovoljno. Dakle, ja smatram da je prioritet Mornarica, jer ona čini razliku. Dakle, naših 12 ili ne znam koliko zrakoplova su u globalnom smislu ništa. Dakle, to je čisto nekakav bedž, ono, ponosa, da imaš, i da imaš tu sposobnost. To je skupo, ali mi smo država, ne zato što smo članica NATO-a – nije uopće bitno što smo u NATO-u, ali Mornarica i more – to je najdragocjeniji resurs koji imamo osim ljudi“.

O povlačenju iz Afganistana

Kao što je govorio i u kampanji, tako i tijekom predsjedničkog mandata Zoran Milanović namjerava tražiti i zagovarati povlačenje OS RH iz misije u Afganistanu. Usput je pozdravio i nedavno povlačenje hrvatskih vojnika iz NATO misije u Iraku.

„Dobro je da smo povučeni. Iz Afganistana…. Tamo nema rješenja. Dakle, pitanje je kada će se SAD povući. A mi tamo da budemo zadnji? Dakle, u konzultacijama s drugima, i tu je – mislim da je premijer, ako je govorio pogrešno govorio – dakle mi tamo nismo ušli…. Kaže, ‘ušli smo zajedno, izaći ćemo zajedno’. Dakle, prvo, to nije prava borbena aktivnost da bi se sad tu moralo govoriti o nekakvom… ratničkoj časti, to je ipak misija koja za naše ljude nije borbena i ja ne bih ni prihvatio borbenu misiju. Međutim, mi tamo nismo ušli zajedno. Mi smo tamo ušli više od godinu dana nakon Amerikanaca i niza drugih… Ali smo ušli tek 2003., dakle godinu dana nakon što su već talibani poraženi… Dakle, mi smo tamo ušli na inicijativu Vlade Ivice Račana, osobno sam u tome sudjelovao zajedno s još 3-4 ljudi, i to ne znači da nas to bilo čime obvezuje. Možemo izać onda kada mi odlučimo. Nema konzultacija. Jer ako se nastavite konzultirati reći će vam da ostanete do kraja“.

Misiju u Afganistanu novi predsjednik smatra totalno bezglavom i lišenom ikakve ideje o razlozima hrvatskog prisustva podno Hindukuša:

„Ne može to biti na razini da jedan broj vojnika tamo zaradi na misijama malo veću plaću – meni je drago zbog toga, nije mi drago kad se vrate ranjeni. Ili kad poginu – to mi je koma. I onda se pitam zašto? Zbog čega? Ne?!“.

Na to pitanje se nadovezao i voditelj Bago, upitavši koji je hrvatski interes imati vojnike i u Indiji te Pakistanu, na što je Milanović odgovorio:

„Dobro, to je puno manji broj ljudi. Da, to treba konstantno provjeravati i vidjeti omjer, dakle, a ne da idemo slijepo kao, ne znam, nekakvo… sa zvoncem oko vrata, tamo gdje idu naši partneri, jer neki od naših partnera gledaju prvenstveno svoje interese, da se razumijemo. I svaka im čast na tome, ali to nije moj posao. Ja sam hrvatski predsjednik“.

O simboličnim proslavama

Svečani mimohod za 20. obljetnicu Oluje, kolovoz 2015.

U vrijeme dok je bio premijer, Hrvatska je svečanim mimohodom obilježila 20. obljetnicu VRO „Oluja“. Na pitanje hoće li nešto slično predložiti i za 25. obljetnicu, Milanović je odlučno rekao:

„Ne, ne. Predlagali smo to na 20. godišnjicu hrvatske pobjede u ratu. To se ne radi stalno. To su iznimne prigode i… Ne treba nam militarizacija države. Pa ni ovdje…“.

No u Knin će, kako je najavio, otići, iako to mjesto nije bilo samo ishodište velikosrpske ideologije:

„Ponovit ću opet – i to se sve više vidi – ta ideologija, odnosno ta praktična disciplina velikosrpska, beogradska, čaršijska, je prosijana i rasijana iz Beograda, ne iz Knina. Knin je malo kolodvorsko sjecište u Dalmatinskoj Zagori, bez novca, bez ljudi, bez ideja, bez znanja, bez snage i težine, a mi slavimo to u Kninu kao da je to Berlin, kao da smo…. Dakle, to nije … kako da kažem …. Na kraju krajeva, … (…) Ajde ovako da vas pitam… Jel predsjednik Tuđman odlazio u Knin ’96., ’97., ’98. i ’99.? Ne! Znate tko je prvi otišao u Knin? Račan i Goran Granić 2000. To ne znači da neću ići, međutim to sve skupa… Dakle, o stvarima treba razmišljati. To nisu zatvorene teme, kao recimo i Dan državnosti. Koji je smisao ove odluke da se Dan državnosti, običnom skrpanom većinom, dakle onako, preko plota na fintu, ponovno nakon skoro 20 godina vrati na dan kada je HDZ dobio izbore ’90.?“.

U polusatnom intervjuu na Novoj TV izabrani predsjednik je podsjetio da je njegova uloga vrhovnog zapovjednika nominalna, i postaje stvarna tek u slučaju rata (kojeg Hrvatska nije proglasila ni u vrijeme stvarnoga rata s početka ’90-ih), te da nema puno ovlasti na području obrane. Budući da sustavom upravlja Vlada, Milanović je najavio da joj namjerava biti partner. U tvrdoj ili mekoj kohabitaciji, vidjet će se vrlo uskoro, već pri formiranju ureda na Pantovčaku, te prilikom predstojećeg izbora načelnika GS OS RH.