Većina veleposlanika SAD u Afganistanu od vremena rušenja s vlasti talibanskog režima krajem 2001. pa do danas osudila je trenutni američki pristup temi pregovora o povlačenju vojnih snaga iz te zemlje podno Hindukuša. Procjenjujući sadašnje stanje stvari, oni upozoravaju kako bi provedba takvih ideja lako mogla dovesti i do “totalnog građanskog rata” u Afganistanu. Sve ovo je rečeno u otvorenom pismu devetorice diplomata i stručnjaka, objavljenom samo dan nakon što je 2. rujna američki posrednik Zalmay Khalilzad objavio obrise dogovora postignutog u nedjelju 1. rujna, nakon posljednje, devete po redu runde pregovora u Kataru. No, dok se američki posrednik još u subotu 31. kolovoza na Twitteru hvalio: “Mi smo na pragu sporazuma koji će smanjiti nasilje te otvoriti vrata da Afganistanci sjednu zajedno i ugovore častan & održiv mir, kao i jednog ujedinjenog, suverenog Afganistana koji ne prijeti Sjedinjenim Državama, njihovim saveznicima, ili bilo kojoj drugoj državi” – zabilježeni su masovni talibanski napadi na gradove Kunduz (31. kolovoza) te Pul-i-Khumri (1. rujna) na sjeveru Afganistana, koji su suzbijeni u nizu teških borbi praćenih brojnim zračnim napadima zapadnih snaga. Kako se moglo čuti od upućenih – riječ je tu o borbama kojima talibani (koji trenutno drže oko pola Afganistana) ojačavaju svoju poziciju upravo pred očekivani kraj pregovora, i onda suočavanje sa svojim preostalim neprijateljem, “marionetskim režimom u Kabulu”.

U spomenutom mirovnom dogovoru, kojim administracija predsjednika Trumpa pokušava sama ishoditi uvjete za povlačenje svih ili barem dijela oko 14.500 trupa iz Afganistana, od talibana se očekuje vrlo malo – zapravo tek da pristanu osigurati da Afganistan ubuduće ne bude baza međunarodnih terorista, te sudjelovanje u nekakvom sustavu budućih mirovnih pregovora s predstavnicima pro-zapadnih vlasti u Kabulu, koji će vjerojatno biti vođeni u glavnome gradu Norveške, Oslu. Pri tome, te iste vlasti u Kabulu do sada nisu bile uključene u razgovore SAD i talibana – što ne čudi, imajući u vidu da pobunjenici s njima ionako oklijevaju razgovarati, kao što su im neprihvatljivi i predsjednički izbori koje je Kabul zakazao za 28. rujna ove godine. Ujedno, i svako pridržavanje ikakvih dogovora tu je vrhunski neizvjestno, budući da povlačenjem snaga Zapad ujedno gubi i svaki konkretan utjecaj na protivnike svojih saveznika u Kabulu – utjecaj koji je ionako oslabio u posljednje vrijeme.

Veleposlanstvo Rumunjske u Kabulu – meta bombaškog napada talibana u noći od 2. na 3. rujna 2019. godine

Ovo isključenje iz tijeka pregovora predstavnika čitavog sustava vlasti u Kabulu (kao i niza država koje u Afganistanu imaju svoje vojne trupe), te činjenica kako se povlačenje snaga SAD iz države krenulo osmišljavati čak i prije postizanja ikakvog dogovora – za spomenute američke diplomate predstavlja mogući izvor dodatnog nasilja i nesigurnosti. U svom otvorenom pismu koje je 3. rujna objavilo Atlantsko vijeće SAD, ukupno devet bivših veleposlanika SAD u Afganistanu (zajedno 12 godina iskustva pri veleposlanstvu SAD u Kabulu) ističu: “(…) mi vjerujemo da američka sigurnost i vrijednosti, uključujući tu i podršku pravima žena, zahtijeva da do potpunog povlačenja snaga dođe tek nakon stvarnoga mira. Način na koji se upravlja američkom vojnom prisutnošću ondje imat će kritični utjecaj na vjerojatnost provedbe uspješnih mirovnih pregovora, budućnost borbe protiv Islamske države, te šanse da Afganistanci uspostave predstavničku vlast u državi“. Ukratko – za nekakvo opće povlačenje američkih trupa iz Afganistana oni traže mir kao preduvjet, ujedno zagovarajući i pristup da ikakva parcijalna povlačenja ne bi trebala biti provedena u opsegu koji bi talibanima dao dojam kako su na pragu kompletne vojne pobjede. Naravno, tu nisu zaboravili ni činjenicu kako primirje s talibanima ujedno ne znači i apsolutni kraj nasilja u državi, budući da protiv režima tu ratuje i Islamske država, kao i niz drugih odvojenih pobunjeničkih skupina.

Provedba spomenutih predsjedničkih izbora, zakazanih za 28. rujna, suštinski je neizvjesna. Dok se u svom pismu ovi bivši američki diplomati u Kabulu osvrću na posljedice koje bi imalo njihovo odgađanje, u slučaju nekakvog američko-talibanskog sporazuma – jasno je i da bi njihova provedba u vrijeme eskalirajućeg nasilja (vezanog uz okončanje takvih pregovora) mogla biti iznimno teška ili čak i nemoguća. Sve to kao da nije dotaklo Zalmaya Khalilzada, od rujna 2018. specijalnog američkog izaslanika za Afganistan i pregovarača s talibanima – koji je i sam od studenog 2003. do lipnja 2005. bio na dužnosti veleposlanika SAD u Kabulu, kada ga je bio glas svojevrsnog Bushevog podkralja Afganistana. Khalilzad je tek ovog ponedjeljka svoje pregovaračke rezutate podijelio s Kabulom, doduše isključivo s Ashrafom Ghanijem, predsjednikom Afganistana, ali ne i sa širom tamošnjom javnošću. Iz tih se nacrta dogovora saznaje kako navodno uopće nije definiran oblik vlasti u Afganistanu nakon odlaska snaga SAD, što kod mnogih budi uspomene na opće ratovanje nakon slično maglovito dogovorenog odlaska ruskih snaga iz zemlje 1989. godine. Na tu temu su bivši američki diplomati u svom pismu napisali: “Postoji i ishod bitno lošiji od statusa quo, naime povratak totalnom građanskom ratu kakav je bjesnio Afganistanom jednako kao i rat s Rusima, a to je nešto što bi moglo uslijediti nakon propasti pregovora, ako uklonimo previše od naše potpore afganistanskoj državi“.

Američki izaslanik Zalmay Khalilzad na debati za Tolo TV u Kabulu, 28. travnja 2019. godine

Nije sporno da rat u Afganistanu za SAD više nije veliko ratno događanje, budući da već godinama glavninu borbi i žrtava ondje trpe domaće snage. No, kako se saznaje posljednjih dana, američki sporazum s talibanima bi nakon ratifikacije u Kabulu mogao obuhvatiti povlačenje oko 5.000 američkih vojnika iz njihovih 5 baza širom Afganistana, u roku od 135 dana. Ujedno, u svom razgovoru za tamošnju TOLO televiziju Khalilzad je odbio objaviti i rok na koji bi u toj državi ostalo preostalih oko 8.500 američkih vojnika – lokalni mediji spekuliraju kako ni to ne bi bilo na duže od dvije godine.

Dok nije sporno kako se SAD i njihov predsjednik Donald Trump nastoje što prije izvući iz Afganistana, potpuno je otvoreno pitanje kako će taj razvoj situacije utjecati na brojne vojne saveznike koji su tijekom posljednjih 18 godina tragovima te velesile došli na bojište podno Hindukuša. Ovo pitanje jednako je relevantno za velike članice NATO saveza, kao i za Republiku Hrvatsku, koja baš danas, 4. rujna 2019. godine put misije “Resolute Support” u Afganistanu otpraća svoj 11. kontingent ljudi. Dok su prije samo nekoliko tjedana Republiku Hrvatsku potresle prve žrtve iz sastava OS RH u Afganistanu, a Hrvatski sabor i dalje koristi svoje ljetne praznike te ne pokazuje ikakvih posebnih aktivnosti na temu Afganistana – kako stvari stoje, lako bi moglo ispasti da 110 hrvatskih vojnika pod zapovjedništvom brigadira Dragana Basića sada zapravo odlazi u neizvjesnost kakva širom Afganistana zapravo nije viđena već desetljećima.