Šest uvjetno rečeno novih ruskih MiG-ova 29 i remont postojeća 4 srpska Mig-a 29 – takvom se dogovoru nada srpski premijer Aleksandar Vučić nakon što sljedećeg tjedna ode u Moskvu na razgovore s ruskim ministrom obrane Sergejem Šojguom. Od spomenutih ukupno 10 MiG-ova 29, Srbija bi, nada se Vučić, njih 6 mogla dobiti već u ožujku sljedeće godine, dok bi preostala 4 – već postojeća u sastavu Ratnog zrakoplovstva Srbije – u dogledno vrijeme mogla otposlati na remont u Rusiju. To bi značilo da od iduće godine Vojska Srbije može računati na jednu lovačku eskadrilu od 10 letjelica, rekao je jučer, 15. prosinca, Vučić novinarima u Skupštini Srbije, dodavši kako će više detalja o samim avionima biti poznato nakon potpisivanja Sporazuma o vojno-tehničkoj suradnji Rusije i Srbije. Taj bi se sporazum trebao potpisati u srijedu, 21. prosinca, kada srpski premijer s brojnim izaslanstvom putuje u Moskvu. No vjerojatnije je da će se posao nabave MiG-ova 29 za Srbiju (ako do njega uopće dođe) službeno sklopiti početkom sljedeće godine, kada bi u Beograd trebao doći ruski predsjednik Dmitrij Medvedev. Dodao je Vučić još i to da „takve borbene mogućnosti nemaju sve države nastale na teritoriju bivše Jugoslavije zajedno“, te da će se Srbija po tom pitanju moći usporediti i s nekim NATO-zemljama iz susjedstva – što bi bila ogromna razlika prema stanju od prije samo koju godinu.
MiG-29 iz sastava Vojske Srbije
Osim nabave MiG-ova, prilikom nedavnog sastanka mješovitih povjerenstava za suradnju Srbije i Rusije govorilo se, navodno, i o nabavi 30-ak tenkova T-72B3 (nedavnim paketom opreme modernizirane verzije T-72), te isto toliko borbenih oklopnih vozila BRDM-2 – koja su za Vojsku Srbije veći prioritet od tenkova (što je zanimljivo, nakon brojnih priča o uspjehu domaćeg projekta Lazar). O svemu tome je razgovarao i ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov kada se u utorak, 13. prosinca, u Beogradu našao sa svojim srpskim kolegom Ivicom Dačićem. „Srbija ne kupuje naoružanje već ga Ruska Federacija donira, a Srbija će platiti samo onaj dio koji se tiče prilagođavanja opreme“, izjavio je Dačić nakon susreta s Lavrovom. Kako piše Tanjug, vrijednost ovog paketa opreme i naoružanja u nekoliko je navrata mijenjana – samo za 6 MiG-ova 29 i remont postojeće 4 srpske „dvadesetdevetke“, uključujući i prateću opremu, Moskva je navodno tražila oko 50 milijuna dolara. Navodno je upravo ruski ministar obrane Sergej Šojgu intervenirao da u posljednjoj varijanti ta cijena bude oko 25 milijuna dolara.
Da stvar bude donekle podjednaka, iz Srbije se opet čuju najave o nabavi 13 helikoptera zapadne proizvodnje. Točnije, navodno se radi o helikopterima tvrtke Airbus Helicopters koji bi bili, zajedno s naoružanjem, namijenjeni srpskim specijalnim snagama. Vučić taj plan nabave helikoptera opisuje kao 6+3+4, odnosno 6 naoružanih transportnih helikoptera za potrebe specijalnih snaga Vojske Srbije, 3 za potrebe Ministarstva unutarnjih poslova, dok bi 4 helikoptera (nije precizirano kakva) došla u Srbiju kao donacija (?!?).
Što bi Srbija zapravo dobila?
Srbija, baš kao ni Hrvatska, nema puno vremena za kakvo-takvo rješavanje pitanja svog nadzvučnog zrakoplovstva. Postojećim MiG-ovima iz sastava Ratnog zrakoplovstva Vojske Srbije resursi ističu 2018. godine i bez remonta ili kupovine novih zrakoplova Srbija tada ostaje bez glavnine svog ratnog zrakoplovstva. Rusija pak nudi MiG-ove 29 stare dobrih 30-ak godina, i to navodno jedan MiG-29 verzija 9-12 (NATO oznaka Fulcrum-A), 3 MiG-a 29 verzija 9-13 (NATO oznaka Fulcrum-C) i 2 dvosjeda verzija 9-51 (MiG-29UB, NATO oznaka Fulcrum-B). Oni su do sada bili u 31. gardijskom lovačkom avijacijskom puku u zračnoj bazi Milerovo (u Rostovskoj oblasti) i nisu baš skoro bili na remontu, ali su u stanju letjeti još nekoliko godina. Štoviše, sasvim je izvjesno da im je remont apsolutno neophodan u roku od naredne dvije godine.
Ruska akro-grupa Striži leti na modernijim “29-kama” od onih koje bi nabavila Srbija
S nekim budućim generalnim remontom, ruski bi MiG-ovi, baš kao i postojeće 4 srpske „dvadesetdevetke“ mogli letjeti negdje do kraja 2020-ih. Ruske RIA Novosti izričito spominju još 14 godina, kao razdoblje tijekom kojeg bi svih 10 MiG-ova moglo letjeti i obavljati zadaće nakon remonta. No, prema procjeni uglednog srpskog zrakoplovnog portala Tango Six, Srbija bi u roku od samo 2 godine morala izdvojiti još barem 30 milijuna eura kako bi Rusiji platili za opći remont 6 MiG-ova 29. „Još uvijek nemamo detalje da li bi se sa 6 aviona iz Rusije dobilo/kupilo i naoružanje, izvršila doobuka aktivnih i obuka novih pilota, nabavili rezervni dijelovi kao i dodatna zemaljska oprema za opsluživanje aviona. Iako zrakoplovno-tehnička služba raspolaže s određenom opremom za održavanje, toj opremi je također ne samo potreban remont, već bi bilo poželjno da se nabavi i dodatna količina iste kako bi normalno funkcionirala eksploatacija buduće flote od 10 aviona MiG-29. Ako bi se među tih 6 primjeraka našla i verzija 9-13, onda je potreba za navedenom opremom još veća, jer se ova varijanta ne nalazi u inventaru RV i PVO. 9-13 se dosta razlikuje od 9-12B, mnogi sustavi su potpuno drugačiji, a aktivni piloti bi morali na obuku za ovu verziju“, pesimistično procjenjuje Tango Six. Posljednje rakete zrak-zrak Vojska Srbija nabavila je u Rusiji sada već davne 2008. godine (8 komada R-27R1 srednjeg dometa), a osim njih trebalo bi obnoviti i zalihu raketa R-73 i R-60. No tržišna cijena ovih raketa nije mala – Tango Six napominje da R-27 košta oko 700.000 USD, a R-73 – oko 400.000 USD: „To znači da bi za samo jedan borbeni komplet 6 aviona MiG-29, od kojih bi neki bili dvosjedi (koji ne nose R-27) trebalo izdvojiti barem oko 15 milijuna dolara. Još više novca bi bilo potrebno kako bi se osiguralo novo naoružanje za još 4 aviona kojim je opremljena jedina lovačka eskadrila RV VS“, piše portal Tango Six.
Vučiću je u pomoć krajem jučerašnjeg dana pristigao ministar obrane Srbije, Zoran Đorđević. On je izjavio kako će „uvjeti i daljnja modernizacija i razvoj tih aviona, kao i naše lovačke avijacije, zavisiti od tih dogovora s Ruskom Federacijom i toga što premijer bude dogovorio“. Što bi značilo da je cijeli taj posao još uvijek na relativno dugom štapu, te da od potpisivanja konačnog kupoprodajnog ugovora sljedećeg tjedna neće biti ništa.
Kako će to Srbija platiti?
Zoran Đorđević, ministar obrane Srbije
U subotu 10. prosinca, na dan kada ja Hrvatsko ratno zrakoplovstvo slavilo 25. obljetnicu postojanja, Narodna skupština Srbija usvojila je predloženi proračun za 2017. godinu. U proračunu za sljedeću godinu predviđeni su ukupni prihodi u iznosu od 1.092 milijarde dinara (8,9 milijardi eura) i ukupni rashodi od 1.161 milijardi dinara (9,5 milijardi eura), s deficitom od 1,7% BDP-a. Od toga, Ministarstvu obrane Republike Srbije pripalo je 58.867.536.000 dinara (ili oko 478,5 milijuna eura), što je za 13,5 milijuna eura više nego ove, 2016. godine. No većina tih sredstava bit će potrošena za plaće zaposlenih i razna druga davanja, dok je, s druge strane, drastično smanjena proračunska stavka za naoružanje i vojnu opremu – s postojećih 15,7 milijuna eura u 2016. za ovu je stavku u 2017. namijenjeno tek 1,75 milijuna eura. Kako piše Tango Six, srpski ministar obrane Zoran Đorđević u intervjuu za časopis „Obrana“ izjavio je da će ukupan obrambeni proračun (uključujući i vlastite prihode MORS-a) biti oko 61 milijardu dinara, odnosno 1,39% BDP-a, dok su potrebe sustava obrane u 2017. godini – 65,2 milijarde dinara. Za usporedbu, hrvatski obrambeni proračun za istu godinu planiran je na ukupno 4.385.657.645 kuna, odnosno oko 581,94 milijuna eura (1,23 posto BDP) – od čega se za opremanje i modernizaciju navodno ukupno planira oko 609,6 milijuna kuna (13,9% obrambenog proračuna ili oko 80,9 milijuna eura).
Đorđević je najavio da će Vlada Srbije krajem ovoga mjeseca dodijeliti dodatna sredstva za obranu (možda čak oko 10 milijardi dinara ili oko 81 milijun eura) kako bi se premostili problemi nedovoljnog financiranja opremanja u 2016. godine. Ta dodatna sredstva bit će namijenjena za nabavu lovačkih aviona, helikoptera, radarske opreme, optoelektroničkih uređaja, telekomunikacijske opreme, topničkog oružja, vojno-policijske opreme, sredstava zaštite, streljiva, te kompleta i dijelova vojničke odore. Tijekom proračunske rasprave u Narodnoj skupštini Srbije, premijer Aleksandar Vučić u nekoliko je navrata spomenuo kako će se iz suficita republičkog proračuna (čiji bi se konačan iznos trebao znati krajem siječnja) financirati nabava naoružanja za Vojsku Srbije, a posebno lovački avioni iz Rusije. No iz kojih sredstava će se financirati održavanje postojeće opreme i naoružanja, uključujući tu i postojeću zrakoplovnu tehniku Vojske Srbije, Vučić se nije izjašnjavao.
Na posljednjih tjedana uznapredovalu priču o novim avioanima reagirala ja Socijaldemokratska stranka bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića. Oni, naime, smatraju da vlast pričama o nabavi letjelica iz Rusije pokušava sakriti katastrofalno stanje u Vojsci Srbije. „Dok su srpski vojnici i pripadnici Ministarstva obrane dovedeni na rub egzistencije smanjenjem plaća i praktično ukidanjem dnevnica, dok sve veći broj vojnika skida uniformu jer ne žele raditi za crkavicu, dok vojska ne može popuniti patrole u Kopnenoj zoni sigurnosti, vlast se ponovno, po tko zna koji put, hvali nabavkom novih aviona. Tu priču slušamo od dolaska Vučića na vlast, pa smo tako do sada trebali već imati i S-300 i S-400 sustave, Eurofightere i naravno MiG-ove“, pišu Tadićevi socijaldemokrati u svom jučerašnjem priopćenju.
Zašto je to dobra vijest za Hrvatsku?
„Nije sporno da Hrvatska dobije donacije u naoružanju, a sporno je kad Srbija dobije. Oni kad se naoružavaju – spremaju se za mir, a mi kad se naoružavamo – to je za rat. Mi nikome ne prijetimo“, izjavio je nakon susreta s Lavrovom srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, stavljajući ovu temu opet u regionalni kontekst. Realno, kad bi Srbija stvarno nabavila tih 6 MiG-ova 29, to bi za Hrvatsku bila dobra vijest. Zato što bi prisilila hrvatski državni i vojni vrh da napokon u predstojećoj 2017. donese konačnu odluku o nabavi novih zrakoplova za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Pogledaju li se zemlje-NATO članice iz susjedstva (Mađarska, Češka, Slovačka, Rumunjska i Bugarska), one su ili riješile ili su u postupku rješavanja nabave novih ili novijih borbenih zrakoplova. Hrvatska jedina već desetljeće i pol odgađa tu odluku, pravdajući se lošom financijskom i gospodarskom situacijom. Obnovi li i „neutralna“ Srbija svoju borbenu zračnu flotu, i to još od Rusije – crvene krpe za NATO i EU – Hrvatska neće moći ostati po strani i gledati kako joj se zauvijek gasi ratno zrakoplovstvo, kao jedinoj među pristojno opremljenim susjedima.
No sve to pod uvjetom da Srbija zaista i nabavi nove letjelice za svoje RV. Srbijanski državni vrh o ovoj nabavi priča već dobre 3 godine, uvijek malo gurajući priču pred izbore. Baš kao i 2013. godine, tako se i sada ponovno spominje nova mogućnost izvanrednih parlamentarnih izbora, koji lagano postaju batina svaki puta kada aktualni premijer Vučić poželi „bildati“ svoj rejting u javnosti. Trenutno je izvjesno tek da u 2017. Srbiju očekuju predsjednički izbori, a i aktualnom predsjedniku Tomislavu Nikoliću na unutarnje-političkom planu dobro bi došlo da mjesec-dva prije izbora na Batajnicu sleti novih 6 borbenih zrakoplova MiG-29.
I na kraju treba istaknuti i još jedan dodatni, ali ne i manje važan segment. Europska unija je upravo jučer, 15. prosinca, odlučila produžiti ekonomske sankcije Ruskoj Federaciji za još 6 mjeseci. Sankcije uvedene još u srpnju 2014. zbog ruske aneksije Krima odnose se na financijski, energetski i obrambeni sektor, te na razmjenu sirovina dvojne namjene (vojne i civilne), s određenim izuzecima. Dok Rusiji s jedne strane odgovara da kroz pošiljku naoružanja za Srbiju činovnicima u Bruxellesu poruči kako ih „ne šiša ni pol posto“, pitanje je odgovara li Srbiji, koja upravo pregovara o punopravnom članstvu u EU, takva konfrontacija s pregovaračima na drugoj strani europskoga stola. Jer bez obzira na višestruku naslonjenost na Rusiju, Srbija je do sada u nekoliko navrata pokazala da voli da joj jedna noga bude u Moskvi, a druga u Bruxellesu, Berlinu ili Parizu. Baš kao što bi voljela i da na stajankama na Batajnici u jednom redu stoje ruski MiG-ovi, a u drugom – Airbusovi helikopteri.
