Nedavni posjet slovenskog ministra obrane Romana Jakiča Ministarstvu obrane RH bio je dobar povod za razgovor o aktualnim pitanjima, kako o slovenskoj obrani tako i o obrambenim odnosima Slovenije i Hrvatske. Jakič je na čelu MORS-a tek godinu dana, i tijekom tog razdoblja uspostavio je vrlo dobar odnos sa svojim hrvatskim kolegom Antom Kotromanovićem. No kao i Kotromanović, tako se i Jakič suočava sa sve manje novca za obranu, i sve većim potrebama, naročito kada su u pitanju modernizacija i opremanje.

U utorak i srijedu bili ste prvi puta u službenom posjetu Hrvatskoj, te je potpisan plan bilateralne suradnje za ovu godinu. Koji su to projekti između Hrvatske i Slovenije na području obrane koji će se vidjeti možda već do ljeta, ili u svakom slučaju do kraja godine?

Bio je to lijep dan zato što je to prvi službeni posjet mene kao ministra kod ministra Kotromanovića. Zadnji takav posjet, na razini ministra, bio je 2012. u Ljubljani kod mog  prethodnika. Mi smo ustanovili da bilateralno vrlo dobro surađujemo, da je realizacija dogovora koje smo imali prošle godine (znači za 2013.) bila realizirana od 72-73 posto – to je vrlo veliki postotak u usporedbi s ostalim državama s kojima surađujemo. Potpisali smo sporazum za ovu godinu za 32 projekta – ta 32 projekta idu kroz cijelu paletu konkretnih dogovora, najviše na području radiološko-biološko-kemijske obrane, logistike, inspekcije na području obrane, obavještajnih djelatnosti… Ne bih išao u detalje, ali znači sva područja, uključujući i edukaciju. U tom pogledu smo vrlo zadovoljni jer je došlo i do poziva da jedan Slovenac, od 3 vanjska,  ide na novi preddiplomski studij na Vojno učilište u suradnji sa civilnim programom, da ga tamo naprave za jednog dobrog dočasnika na tom kvalitetnom edukacijskom treningu.

Hoće li se suradnja između Hrvatske i Slovenije širiti i na području zaštite i spašavanja – to je u posljednjih godinu dana, pogotovo kada su u pitanju prirodne nepogode, bilo dosta aktualno?

Da, stvarno aktualno i vrlo efikasno, bar što se tiče komunikacije. Iako nemamo legalnog okvira u kojem bi to definirali, napisana pravila oko suradnje na tom području, moram reći da je do sada sve bilo super napravljeno. Ja se sjećam prošle godine vrlo brze reakcije ministra Kotromanovića i Vlade RH kad je trebalo poslati kanadere. Gorjelo je na Krasu, hvala Bogu – nije trebalo. Hrvatsko Ministarstvo obrane ima  kanadere, u Sloveniji su pod Ministarstvom obrane i vatrogasci, i civilna zaštita, a mi jedino možemo gasiti s helikopterima. Zato što nemamo druge mogućnosti mi moramo uvijek pitati ili Talijane ili Hrvate. Mislim da Hrvatska ima sporazum s BiH što se tiče ulaska kanadera u zračni prostor susjedne države, mislim da je dubina njihovog ulaska 30 kilometara, a mi smo pričali s ministrom Kotromanovićem da bi napravili 50 kilometara. Čak smo sad i u EU i u NATO-u zajedno… Onda sada kad je bila ova prirodna katastrofa s tim ledom i ledolomom – vi ste imali u Gorskom kotaru, mi smo imali pola Slovenije bez struje skoro više od tjedan dana. Među prvima nam je u pomoć priskočila Hrvatska s generatorima električne energije, a mi smo pomogli s protupoplavnim vrećama za poplavu koja je bila u Karlovcu. Ideja je da bi napravili nešto više u tom zakonskom smislu, ali već i sada, bez tih zakonskih regulativa, dosta dobro surađujemo kad je u pitanju reakcija na prirodnu katastrofu.

Ima li nekih prepreka da se taj zakonski okvir dogovori u neko dogledno vrijeme, recimo do početka protupožarne sezone?

Ne. To ćemo probati ubrzati, ali treba napraviti baš zbog dozvole ulaska u zračni prostor susjedne države  Da bi napravili taj proces najotvorenijim, da se može – kad je požar – odreagirati odmah.

Hrvatskoj je, s druge strane, jako zanimljiv slovenski Centar za brdsko ratovanje. Prošlog mjeseca je potpisano pismo namjere. Da li je time sada Hrvatska postala punopravna članica i što on zapravo može ponuditi Hrvatskoj?

Vrlo nam je drago da je Hrvatska pristupila s pismom namjere i da je već potvrdila da će od 12.  do 15. svibnja doći na osnivačku skupštinu, gdje će postati punopravna članica.

Znači, sljedećeg mjeseca?

Da. Mi smo zakazali taj sastanak da dođu sve države koje su odreagirale na pozivno pismo unutar NATO-a. I Hrvatska je od samog početka bila tu prisutna. Što je prednost? Prednost je u tome što će Hrvatska, zajedno sa Slovenijom i ostalim državama koje će surađivati kao punopravne članice, kreirati standarde i politiku oko brdskog ratovanja, što znači razvijanje svih obrambenih politika na tom području. To uvijek taj centar izvrsnosti daje, na neki način, za cijeli NATO – naglaske kako ići. Npr. mi idemo, ako pitate, čak u smjeru industrije – ELAN je već razvio prototip složive skije koja može biti u ruksaku, itd. Tako da gledamo unaprijed, i vrlo smo sretni da će Hrvatska biti s nama u tome. Tako da je to jedan od pluseva. Bit ćemo kreator politika i standarda na tom području – znači standardizacija što se tiče brdskog ratovanja će biti rađena, ili kreirana, ili sugerirana od strane takvog centra.

Jedna malo manje vesela tema – Godišnje izvješće o spremnosti Slovenske vojske. Nedavno ste ga predstavljali predsjedniku Pahoru, isto vas čeka i pred Odborom za obranu Državnog zbora. Bilo je tu dosta alarmantnih upozorenja da je zbog proračunskih rezova Slovenska vojska došla na najnižu razinu operativnih mogućnosti. Da li imate mehanizama da zaustavite te proračunske rezove barem do kraja ove godine ili će tu stvari i dalje ići nizbrdo?

Mehanizam je politika, politika kreira proračun, proračun je u okvirima koje parlament na prijedlog Vlade potvrdi ili ne potvrdi. Ja bih bio zadovoljan da proračun koji smo već usvojili za 2014. i 2015. ostane takav kakav je, jer u tom proračunu stvarno smo smanjili u usporedbi s 2013. godinom, ali barem za 2015. za malo – 2, 3, 4 milijuna više proračuna. Što se tiče izvještaja – imate pravo, mi smo Predsjedniku, kao što svake godine prezentiramo, pokazali kakvo je u 2013. bilo stanje. Stanje je takvo da više ne režemo, kao što bi rekli, salo, nego počeli smo rezati meso i mišiće tog sustava, i da smo u suštini došli do nekog nivoa gdje bi morali ili na tom nivou se održati ili razmišljati o alternativama kako sa sumom, s tim proračunom, napraviti maksimalno. Problem toga kako napraviti maksimalno je unutarnja reorganizacija koja bi bila moguća sa smanjivanjem broja zaposlenih u civilnom i vojnom osoblju. Problem je ići u takvu reorganizaciju ako novac neće ostati u Ministarstvu. A u Ministarstvu je problem u tome kakva je podjela te financijske strukture. Na žalost, u ovom trenutku 80 posto trošimo na osoblje, znači na osobna primanja, samo 17 posto imamo – to i nije toliko slabo – 17 posto za održavanje, a najveći problem je što imamo samo 3 posto za modernizaciju. Jedino što radimo, u suštini, je da ne kupujemo ništa novo, vozni park nam je star… Tih 3 posto, što radimo sad, i to je moja politika, ulažemo u osobnu zaštitu vojnika, posebno onih koji idu u misije. Znači, vojnici koji su vani su maksimalno opremljeni. Ne režemo direktno u profesionalnu Slovensku vojsku, nego režemo oko njih, znači na ljudima koji imaju ugovore sa Slovenskom vojskom, tako da smo smanjili broj ljudi koji imaju ugovor, koji su civili, u prošloj godini na račun toga da bi prišparali nešto.

Koliko ti proračunski rezovi utječu ili u hodu smanjuju tempo preustroja SV koji je započet još prije nekog vremena?

Taj preustroj bi se trebao završiti 2018. godine. 2013. bila je prihvaćena ta nova reorganizacija SV, gdje smo se odlučili da imamo 2 jednakopravne brigade (1. i 72.). Normalno, proračunski rezovi utječu puno, sve je prilagođeno… Ako imaš samo 3 posto modernizacije ne možeš investirati u neku novu mehanizaciju, u neku novu infrastrukturu koju bi želio, koja bi mogla slijediti stručna razmišljanja kakva bi trebala biti SV unutar NATO-a, važne su i naše obveze koje imamo prema našim partnerima u NATO-u i u EU. Baš zbog te realne situacije, trebat ćemo razmišljati o redefiniciji nekih strateških dokumenata u Sloveniji, koji će morati odražavati i aktualnu financijsku situaciju.

Kriza također utječe i na socijalni položaj slovenskog vojnika. Bila je o tome tematska rasprava na Odboru za obranu DZ-a. Koji je omjer – da li je kriza više utjecala na to da je povećan interes za posao u vojsci, ili je više utjecala da zbog teškog stanja u obrani je sve veći odljev vojnika iz obrambenog sustava?

Odljev je, prema statistici koju gledamo, u prosjeku isti kakav je bio do ovih posljednjih godina. Tu je komparacija s Hrvatskom vojskom npr. različita. Slovenska vojska je dio javnog sustava, sustava javnih službenika. Znači, mi smo u istim kategorijama kao i svi drugi u zdravstvu, školstvu, znači javnoj upravi. I SV u suštini dijeli sudbinu svih zaposlenih u javnoj upravi, što znači da su plaće zamrznute, naprotiv – socijalnim dijalogom smo došli do sniženja troškova. Teška je situacija još zbog jednog fakta – u prošlosti se nije gledalo gdje vojnici SV imaju prebivalište i gdje je njihova služba. I budući su se neki vozili od Murske Sobote u službu u Kranj, imali su osobni dohodak, osnovu koja je normalno izračunata kao i svi osobni dohodci u javnoj upravi – ali su dobivali dodatak na prijevoz, koji je nekada bio čak viši od samog osobnog dohotka. Zbog reorganizacije i zbog želje, da bi se snizili troškovi, i da vojska ne bi bila izložena vožnji od npr. Murske Sobote do Kranja, mi smo s reorganizacijom počeli premještati vojnike, da budu bliže i obitelji i službi. Ali im je pala ta kilometraža, za koju svatko od nas misli da je to dio njegove plaće, ali nije, i ostala im je osnovna plaća. Problem je bio još jedan. Imali smo i posebne tečajeve za ljudi koji su išli van, znači na 6 mjeseci u kontingent ili u Afganistan, Kosovo, Libanon ili bilo gdje, gdje je do 3 puta viša plaća. Znate kako je, ljudi su počeli na tu plaću uzimati kredite, a kad su došli natrag u Sloveniju – vratili su se na osnovu. I onda su se financijski preračunali, i to je stvarno problem u SV.

Da li se u ijednom trenutku razmišljalo da Hrvatsko ratno zrakoplovstvo sudjeluje u nadzoru slovenskog neba zajedno s Talijanima i Mađarima? Razmišlja li se u Sloveniji o pridruživanju ovoj Srednjoeuropskoj inicijativi zajedničke nabave zrakoplova, ako do nje dođe?

Ovaj prvi dio pitanja treba postaviti hrvatskom Ministarstvu,ministru i Hrvatskoj vojsci, jer je to suverena odluka same države – hoće li sudjelovati unutar NATO-a. Što se tiče ove inicijative zajedničke nabave zrakoplova, Slovenija to za sada nema u planu. A kada pričamo o različitim zajedničkim narudžbama – mislim da bi bilo dobro da bi išli u neke zajedničke nabave. Svi naši i avioni i brodovi, ako hoćete, i mehanizacija – će se istrošiti. A o zajedničkom ulaganju u zrakoplovstvo, na primjer, bar u ovom trenutku ne razmišljamo o tome, … Ali, u perspektivi, budući da pričamo o regionalnoj suradnji, o inicijativama “pooling&sharing”, “smart defence” i tako dalje. ..U ovom trenutku, na primjer, mi nismo ni pokrenuli nikakve akcije. Znamo za tu želju Republike Hrvatske, poštujemo je i razumijemo ju,  ali nismo u mogućnosti, financijski, da bi išli u takav projekt u ovom trenutku. Ali u perspektivi – ja mislim da to je budućnost, udruživanja… Baš smo o tome pričali s ministrom Kotromanovićem – on je rekao: “Zašto nismo prije deset godina zajedno kupili Role 2? Vi ste je sami kupili, 10 milijuna eura ste za nju platili…” Ja sam tri stvari pokrenuo – naš Falcon sam digao u zrak. Naš brod – pola flote – nam je bio na Lampedusi. I Role 2 smo sad postavili… Bolnica Jesenice, njen odjel hitne pomoći će biti u rekonstrukciji – za cijelu godinu ćemo im besplatno postaviti Role 2. Zato da će i naši trenirati… mi imamo sve vanjske, sve doktore, i većina ih je iz te bolnice. Baš smo se dogovorili s Antom Kotromanovićem da ekipa dođe pogledati, da vide kako to funkcionira, i da vidimo da li bi mogli uključiti i hrvatske doktore – da dođu na neku edukaciju kako raditi u takvim uvjetima unutar Role 2. Jer to je u biti mali klinički centar. To je kompletna traumatologija, u tim mobilnim jedinicama…

Moram vas na kraju pitati ono što vas svi pitaju – koliko vas aktualna istraga ometa u funkcioniranju i obavljanju dužnosti ministra obrane? Rekli ste da nećete dati ostavku sve dok i ako dođe do podizanja optužnice – ostajete li pri tome?

Budući se istraga odnosi na nešto što je bilo prije mog mandata, znači kad sam bio u službi direktora jednog javnog poduzeća, u suštini ne utječe na sam rad Ministarstva, i to vam mogu potvrditi da sam vrlo suveren i da se nisam dao smesti što se tiče rada, i isto tako sam angažiran, ambiciozan i radim. Ali sam postavio jedno pravilo koje u Sloveniji još nije postavio nitko – ja sam rekao da ću, kad bude podignuta pravomoćna optužnica, u tom trenutku odustati kao ministar obrane, jer se ne vidim da bih na sud kao optuženi išao u funkciji ministra. Kod nas su i neki kao predsjednici Vlade išli kao optuženi, na kraju i osuđeni u prvom stupnju, tako da ću ja držati svoju riječ. I zato me slovenski novinari na neki način ne pitaju više to pitanje, jer sam postavio neku crvenu crtu koja do sada nije bila postavljena i koju su razumjeli kao korektnu. Iako, čak i kad si optužen još nisi kriv, ali sam ja rekao da ako bude optužnica… Znate, u Sloveniji je uvijek tako, barem se u zadnje vrijeme vidi, da su sve te sumnje na neki način mehanizam političke diskreditacije i diskvalifikacije, i upotrebljavaju se kao oružje u političkoj maniri, što je ne odobravam, ali došlo smo do takvog stupnja gdje je to sad folklor. Ja sam rekao – ako će sud imati osjećaj da su stvarno bile neke nepravilnosti koje treba razjasniti i sud mora odlučiti da li je bilo nešto pravilno protuzakonito ili ne – tad ću odstupiti. Držat ću riječ.

To su bila moja pitanja, ne znam želite li vi još nešto dodati?

Ja bih samo želio da se zna da na području obrane i zaštite imamo stvarno dobru suradnju između država. Mi se maksimalno držimo svojih dogovora, osjeća se ta pozitivna klima, to kažu svi, i statistički se vidi da stvarno dobro surađujemo. Moj prethodnik nije toliko gledao na ovaj dio Europe, više je bio zainteresiran gledati kao što su gledali prije – samo prema zapadu. Meni je interes da razvijamo dobrosusjedske odnose, i da je bitno da i Slovenija i Hrvatska mogu biti faktor u sigurnosti i stabilizaciji te regije. I tako smo počeli, i mislim da je super.

Vi ste zapravo neobična kombinacija – Kotromanović ratnik, vi pacifist.

Da, možda baš i zato. Ja pacifist, da, on general. Istina je, ja jako cijenim kolegu Kotromanovića, On stručno sve zna što se vojske tiče, stvarno je dobar u tome. Možda smo i zato dobra kombinacija – ja sam više političar i orijentiran na međunarodnu suradnju i odnose. Sad su nas počeli slušati. Velike zemlje NATO-a, pogotovo ministri kao Chuch Hagel, slušaju naše mišljenje kad je Zapadni Balkan u pitanju.