Iako su šanse za uspjeh veta na ratifikaciju ugovora o kupovini F-16 od SAD-a bile vrlo male, bugarski predsjednik Rumen Radev i to je dodao popisu svojih pokušaja stopiranja akata Vlade Republike Bugarske (od preuzimanja funkcije u siječnju 2017. godine do danas, ovo je njegov 18. veto). Tako je prošloga tjedna bugarska Narodna skupština odbacila dva Radevova veta – prvi koji se odnosi na financiranje stranaka putem privatnih donacija (s naglaskom na donacije iz poslovnog sektora, smatrajući da je dostatno financiranje iz proračuna), i nama bitno zanimljiviji drugi, na kupovinu F-16. Kod prvog veta, Skupština je glasala sa 129 glasova „ZA“ Vladin prijedlog državnog proračuna, 84 „PROTIV“ i 1 „suzdržanim“, te time odbacila veto Rumena Radeva. Kada je u pitanju drugi veto, Narodna skupština je u petak, 26. srpnja, izričito glasala o predsjednikovom stopiranju ratifikacije ugovora o kupovini američkih borbenih aviona F-16, i to je nakon oštre dvosatne rasprave odbačeno s natpolovičnom većinom od 128 glasova „ZA“, 73 „PROTIV“ i 3 „suzdržana“. Prethodno je 24. srpnja i parlamentarni Odbor za obranu odbacio predsjednikov veto oko nabave F-16 s omjerom glasova 13:7 – protiv su bili zastupnici vladajuće stranke GERB (Граждани за европейско развитие на България – stranka premijera Borisova), DPS (Движение за права и свободи) i VMRO (Българско Национално Движение, iz koje potječe ministar obrane Krassimir Karakachanov), a za veto zastupnici BSP (Българска социалистическа партия), NFSB (Национален фронт за спасение на България), te zastupnici iz stranaka Ataka i Volya. Ovi jasni rezultati ipak nisu do kraja riješili sudbinu bugarske odluke za F-16, što će biti jasnije ako ponešto detaljnije pogledamo razvoj ovoga pitanja u Bugarskoj tijekom posljednjih dana…

Predsjednički veto na posao

Bugarska oporba iz socijalističkog BSP, još je tjedan dana ranije nastojala da Narodna skupština odgodi glasanje o kupovini F-16 na 6 mjeseci, smatrajući da je cijena previsoka i da postoji opasnost od skrivenih troškova, pa bi ukupna cijena ovoga posla mogla biti viša od 3 milijarde leva (umjesto 2,2 milijarde prema tvrdnji Vlade). Ta je ideja 19. srpnja bila ultra brzo odbijena bez glasovanja, a ministar obrane Krassimir Karakachanov je tada rekao da odgađanje konačne odluke neće spustiti cijenu, ali bi moglo produžiti rok za isporuku aviona. Tom su prilikom onda, u istome danu, obavljena i oba zakonska čitanja ovih akata, te su oni prihvaćeni nakon dva odvojena seta glasovanja – što je postavilo i dobar dio osnova za kasnije prigovore.

Radev u Zemunik, veto u Skupštinu (Photo: HRZ/M.Karačić)

Sam Radevov veto na kupovinu F-16 plasiran je usred njegovog dvodnevnog posjeta Hrvatskoj, održanog 23. i 24. srpnja. Iako je hrvatska javnost očekivala da će Radev sa svojim domaćinima – predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović i premijerom Andrejem Plenkovićem – razgovarati i o bugarskim iskustvima nabave borbenih aviona, to se ipak nije dogodilo. Drugog dana posjeta Hrvatskoj, 24. srpnja, Rumen Radev posjetio je 93. ZB u Zemuniku, gdje se upoznao s tijekom uspostave Međunarodnog središta za obuku helikopterskih posada i timova za provedbu zadaća specijalnih zračnih operacija (Multinational Special Aviaton Programme – MSAP), u kojem sudjeluje i Bugarska, a svojim je građanima poručio da će izjavu o vetu na F-16 dati po povratku u zemlju. Za to vrijeme, Bugarska je pretresala razloge za ovaj Radevov potez. Ukaz broj 173, objavljen u jutarnjim satima 23. srpnja na službenoj web-stranici Ureda predsjednika Republike Bugarske, odnosi se na zahtjev za ponovnu raspravu u bugarskoj Narodnoj skupštini o Zakonu za ratifikaciju međunarodnog ugovora (LOA) BU-D-SAB o avionima F-16 Blok 70 i s time vezanoj podršci. Osim ugovora o kupovini aviona, Radev je tražio da Skupština ponovno razmotri i samo 3 vezana ugovora – međunarodne ugovore (LOA) BU-D-AAA „Streljivo u potpori F-16“, (LOA) BU-P-AAD rakete „Sidewinder AIM 9X Blok II, vezani materijali i usluge“, te (LOA) BU-P-LAR „Višenamjenski komunikacijski sustav – taktički radio MIDS JTRS (5) i pripadajuća podrška i oprema“. Time je predsjednički veto bio uložen na sklop od 4 osnovna ugovora koji sačinjavaju jezgru posla kupoprodaju paketa usluge borbenih aviona, ali ne i na odvojeni ugovor o industrijskoj suradnji (kojeg sklapaju Lockhed Martin i bugarsko Ministarstvo gospodarstva). Narodna skupština Bugarske sve je ove ugovore prethodno bila potvrdila 19. srpnja ove godine.

Pozivajući se na čl. 101. st. 1 Ustava Republike Bugarske, predsjednik Rumen Radev u obraćanju zastupnicima parlamenta navodi da je bio motiviran neuobičajeno oštrom i kontroverznom raspravom u Narodnoj skupštini, koja je pokazala da uvjeti ugovora nisu jasni, te da nije postignut nacionalni konsenzus – bez kojeg je i prihvaćanje obveza Republike Bugarske te naglo povećanje proračunskog deficita u narednim godinama izrazito problematično i zabrinjavajuće. Iako nije sporno da Bugarskoj treba višenamjenski avion, pisao je Radev u svom Ukazu, sporna je skraćena zakonodavna procedura kroz koju je Vlada progurala ratifikaciju spomenuta 4 ugovora, čijim se iščitavanjem javnosti ne može jasno odgovoriti da li su sve obećane sposobnosti i kvaliteta usluga u funkciji kvalitete nabavljenih borbenih aviona. Prigovori i sugestije iznesene u parlamentarnoj raspravi nisu se mogli raspraviti ili izraziti kroz amandmane upravo zbog skraćenog zakonodavnog postupka, napominjao je Radev, tražeći zbog toga  da Narodna skupština preispita Vladina 4 ugovora za nabavu aviona, streljiva i druge opreme. Još istoga dana Radevu je odgovorio Konstantin Popov (GERB), predsjednik parlamentarnog Odbora za obranu i također bivši zapovjednik Bugarskog ratnog zrakoplovstva, kojem nisu smetali prigovori na ultra brzi postupak u parlamentu, kao ni apeli po pitanju nacionalnog konsenzusa o ovom pitanju: “Što se tiče konsenzusa, u Bugarskoj postoji konsenzus o našoj euro-atlantskoj orijentaciji, a imamo i konsenzus da nam treba novi, moderni borbeni zrakoplov. F-16 je prekrasan avion, te jedna izvanredna prilika za bugarsko Ratno zrakoplovstvo, da bude moderno i dobro opremljeno“. Ujedno, Popov je najavio i odborsku raspravu na tu temu odmah idućeg dana, u srijedu 24. srpnja (kada je predsjednički veto onda i bio odbačen).

Konkretni razlozi za veto?

Po povratku iz Hrvatske, 24. srpnja kasno poslijepodne, Rumen Radev je održao kratak briefing za medije i dao novu pisanu izjavu, u kojoj još jednom pojašnjava razloge zbog kojih se odlučio za veto na spomenute ugovore o kupovini F-16. U toj izjavi, Radev je rekao da baš zbog toga što ugovori nisu javni, javnost mora kroz raspravu u Narodnoj skupštini biti informirana o obvezama Republike Bugarske i obrambenim sposobnostima koje država dobiva kupovinom ove opreme.

„Nova rasprava u Narodnoj skupštini obvezna je dati jasan odgovor na pitanje kako su bugarski interesi zaštićeni u odnosu na: (1) nabavnu cijenu od 2,2 milijarde leva bez PDV-a i sa 100% avansnog plaćanja, (2) rokove za isporuku aviona najranije za 4-5 godina, (3) naoružanje, opremu, obuku i usluge, pri čemu avioni ostaju s ograničenim sposobnostima, (4) skrivene i neodređene troškove koje će Bugarska naknadno platiti u smislu infrastrukture, transporta, naoružanja, opreme, obuke, usluga, poreza i naknada, (5) izmjenu ugovornih uvjeta od strane ponuditelja bez dogovora s bugarskom stranom (uvjeta koji se odnose na cijene, obujam i isporuku roba i usluga), te (6) u slučaju neizvršenja plaćanja“,

objasnio je Radev u dodatnoj izjavi, dodajući još i ovo:

„Izgradnja modernih obrambenih sposobnosti zahtijeva sveobuhvatan pristup i dugoročno planiranje, a u slučaju za Bugarsku kolosalnih rashoda – i raspravu o ključnim pitanjima nacionalne i kolektivne sigurnosti: kada ćemo dobiti kompletan paket naoružanja, opreme, obuke i usluga koji jamče višenamjenske mogućnosti aviona?; kada ćemo dobiti punu tehničku podršku u Bugarskoj, bez koje je godišnja eksploatacija aviona skuplja?; kada ćemo izgraditi potrebnu infrastrukturu?; kada ćemo kupiti narednih 8 aviona?; kada će eskadrila F-16 biti operativna?; kada, kako i koliko ćemo platiti sve ovo?“.

Izostanak odgovora na ova pitanja, smatra Radev, destabilizira proces modernizacije bugarskog Ratnog zrakoplovstva i ugrožavaju modernizaciju Kopnene vojske i Mornarice, a smanjenje javne potrošnje u zemlji s ogromnim siromaštvom i produbljivanjem socijalnih problema zahtijeva maksimalnu transparentnost i odgovornost, što se treba postići kroz otvorenu, konkretnu i detaljnu raspravu u Narodnoj skupštini. Rumen Radev je, inače, bivši zapovjednik Bugarskog ratnog zrakoplovstva i pilot MiG-a 29, optuživali su ga da je ruski čovjek, a on sam do sada nije skrivao svoju naklonost prema švedskom Gripenu, kojeg je Bugarska najprije odlučila kupiti, a onda – navodno pod američkim pritiskom – odustala.

Dimitar Stojanov – još jedan zapovjednik Bugarskog ratnog zrakoplovstva, ovaj u Uredu predsjednika

Da bi predsjednik Bugarske Rumen Radev mogao osporavati Vladinu odluku o kupovini aviona F-16 od SAD-a, postalo je jasno već nakon sjednice Vlade 10. srpnja, na kojoj je donesena ova, za Bugarsku „povijesna“ odluka. U razgovoru za BTV 12. srpnja pukovnik Dimitar Stojanov, šef kabineta Rumena Radeva, izjavio je da sa smanjivanjem cijene Bugarska kupuje avione smanjenih sposobnosti, ponovivši time izjavu svoga šefa od mjesec dana ranije: „Svaki potez prema ‘dolje’ i rezanje paketa vodi prema nemogućnosti realizacije svih operativnih sposobnosti aviona“, izjavio je Radev u lipnju. Stojanov je tako u razgovoru za BTN najavio da će budući bugarski F-16 biti u stanju ispuštati tek „klasične/gravitacijske bombe“, što nije „ništa različito u odnosu na ono što je Zrakoplovstvo imalo 1913. godine“, kao i da neće biti moguće navođenje na ciljeve laserskim sustavima niti GPS-om. Stojanov je pritom dodao da su SAD već upozorile da je u bugarskom interesu proširenje paketa ako želi višenamjenski borbeni avion sa svim sposobnostima i obučnim timom. Konkretno, rekao je vojni stručnjak iz predsjednikovog tima, to znači sljedeće: Bugarska je tražila 24 komada bombi MK-82, 15 setova GBU-49 Enhanced Paveway II, 15 setova GBU-54 Laser JDAM, 28 komada GBU-39 bombi malog promjera (SDB-1), te 4 komada AN/AAQ-33 Sniper ATP. Umjesto toga, Bugarska je kupila 24 komada bombi MK-82 i samo 2 komada AN/AAQ-33 Sniper ATP. Slična je situacija, piše portal Bulgarian Military, i s paketom projektila „zrak-zrak“: Bugarska je prvotno tražila 16 AIM-120C7 Advanced Medium Range Air-to-Air Missiles (AMRAAMs) – ali zapravo se naknadno zadovoljila s njih 13; tražila je 24 projektila AIM-9X Sidewinder – a onda došla na njih 12; tražila je 48 LAU-129 Multi-Purpose Launchers – što se svelo na 26 komada; a umjesto željenih 20 Joint Helmet Mounted Cueing System (JHMCS) II, kompatibilnog s opremom za noćno gledanje – ostao je zahtjev za njih samo 12 komada. Smanjen je i broj pilota koji će se obučavati za F-16 – sa 16 na 12, a smanjen je i broj inženjera i tehničara koji bi trebali na obuku – sa 75 na 65. Smanjen je i broj dodatnih zamjenskih motora General Electric F110 – Bugarska je prvotno tražila dva, a ne bi dobila niti jedan. Smanjena je i kvaliteta obuke za pilote koja bi se trebala provesti u bazi Graf Ignatievo. „S istim uspjehom mogli smo kupiti 10 aviona SAAB Gripen ili rabljene avione tipa MiG, Su, Typhoon, ili čak pakistanski JF-17 Blok 3“, zaključio je Bojko Nikolov s portala Bulgarian Military.

Na ova pitanja je bugarska Vlada pokušala barem djelomično odgovoriti već 24. srpnja navečer, dokumentom objavljenim na internetskim stranicama bugarskog Ministarstva obrane. Unutar njegovih 18 stranica je obrambeni resor dao odgovore na ukupno 19 predsjedničkih pitanja o detaljima posla javne nabave borbenih aviona F-16. Pri tome, neovisni promatrači su zapazili da je gotovo jednako novih pitanja otvoreno, koliko je postojećih bilo odgovoreno. Posebno su se upitnima pokazali navodi o cijeni paketa, koji bi mogli rasti (ali bi mogli i padati, što je istaknula Vlada), te dostizanje operativne spremnosti (koje će itekako ovisiti o tek procijenjenom ritmu isporuke letjelica). Točne okvire nekih stavki (rezervni dijelovi, logistika), tek će trebati biti usuglašeni, a upitnim se pokazalo i pitanje točnog trajanja garancija (koje će početi teći od preuzimanja letjelica u SAD, a ne od njihova dolaska u Bugarsku). Višenamjenske karakteristike borbenog sustava F-16 lako bi mogle biti tek na papiru, ograničene kroz manjak specijalizirane dodatne opreme i sofiticiranijeg naoružanja – što su sve poljedice bugarske štednje pri ovoj ogromnoj nabavi. Jednako tako, usprkos višekratnim tvrdnjama iz Vlade i Ministarstva obrane, pokazalo se da će posao sa sobom nositi dodatnih troškova (koje se ne prikazuje, budući da nisu neposredni dio posla, iako su nužno vezani s poslom). Prvenstveno je tu riječ o kupovini spomenute dodatne opreme i kompleksnijeg naoružanja, ali i o prilagodbama bugarske zrakoplovne infrastrukture – gdje se samo radove u zrakoplovnoj bazi Graf Ignatievo procjenjuje na oko 200 milijuna leva (oko 114 milijuna USD).

Je li tu priči kraj?

Zbog svega toga i ne čudi da se financiranje čitavog paketa novih bugarskih borbenih aviona pokazalo posebnim problemom, na kojeg je bugarska Vlada nastojala odgovoriti još 16. srpnja. Tada je održana izvanredna sjednica Vlade na kojoj je usvojen prijedlog izmjena i dopuna državnog proračuna za 2019. godinu, kako bi se mogli platiti novi borbeni avioni. Amandmanima na državni proračun povećao se proračun Ministarstva obrane za 2,1 milijardu leva, a čitav je paket akata (četiri ugovora o kupovini aviona, Ugovor o industrijskoj suradnji, te Izmjene te dopune državnog proračuna) završio u Narodnoj skupštini u petak 19. srpnja ove godine. Zastupnici Narodne skupštine nisu se pretjerano zamarali raznim prigovorima na ovaj posao, već su nakon relativno općenite 8-satne rasprave 19. srpnja (1. i 2. čitanje) odobrili nabavu američkih F-16 Blok 70 za Bugarsko ratno zrakoplovstvo u vrijednosti od 1,25 milijardi USD. Istoga tog dana Narodna skupština je onda podržala i spomenute proračunske promjene sa 113 glasova „ZA“, 72 „PROTIV“ i 2 „suzdržana“. Ugovor o industrijskoj suradnji između Lockheed Martina i bugarskog Ministarstva gospodarstva Skupština je nakon 2. čitanja usvojila sa 116 glasova „ZA“, 38 „PROTIV“ i 3 „suzdržana“. Samo tjedan dana kasnije, u petak 26. srpnja, zastupnici su nakon dva sata oštrije rasprave ponovili svoje stavove te nanovo izglasali spomenute ugovore o konkretnoj kupovini F-16 i njihove opreme, preglasavši time predsjednički veto Rumena Radeva.

Suprotno onome što se u ranijim raspravam moglo čuti od premijera Bojka Borisova i ministra obrane Krassimira Karakachanova, čitava će se suma morati platiti unaprijed (do kraja godine) i odjednom (a ne u ratama, kako su Bugari tražili), kako bi Bugarska svojih 6 jednosjeda i 2 dvosjeda dobila do 2023. godine. Zanimljivo je pritom kako se zaboravilo i na brojne “pregovaračke” uvjete kojima je posljednjih tjedana navelike mahao ministar obrane Krassimir Karakachanov. Sasvim suprotno od njegovih tvrdnji kako se neće pristati na smanjenje sposobnosti novih aviona, kako cijena mora biti ona koju je odredila Narodna skupština (a ne SAD) ili će prekinuti pregovore, te kako se traži obročno plaćanje (po uzoru na druge zemlje) – u konačnici ništa od toga se nije ostvarilo, a Amerikanci su pokazali da ih se ne impresionira ucjenjivanjima tipa “ako ne spustite cijenu, možemo mi kupiti i neke druge avione“.

Vladislav Goranov, kreativni ministar financija

Bugarska planira financirati nabavu borbenih aviona iz svojih fiskalnih rezervi, koje su krajem svibnja ove godine iznosile 11,3 milijarde leva (ili 6,5 milijardi USD). Središnja Bugarska narodna banka priopćila je 12. srpnja da će vlada izdati dodatnih 200 milijuna leva (oko 100 milijuna eura) novog duga u obliku 20-godišnjih obveznica – uz već postojeće obveznice u vrijednosti od 300 milijuna leva izdane u lipnju ove godine. „Dvije milijarde za F-16 je ozbiljan fiskalni napor, ali dobra je vijest da si to možemo priuštiti bez kršenja naših zakona ili EU pravila“, izjavio je bugarski ministar financija Vladislav Goranov po završetku Vladine sjednice. „Budući da govorimo o investicijskom trošku, jednokratnom izdvajanju, nema drame. Govorimo li o pravilima EU, ističem da će odgođena isporuka, odnosno isporuka aviona kroz neko vrijeme, pretvoriti ovaj novčani izdatak – koji ćemo platiti odjednom – u izdatak na obračunskoj osnovi u godinama isporuke“, rekao je kreativni Goranov, dodavši da proračunski deficit neće uključivati 2 milijarde BGN za avione. Novi fiskalni deficit od 2% još je uvijek ispod 3% koliko dozvoljava EU, pa ne bi trebao zaustaviti bugarske planove o pridruženju eurozoni, odnosno mehanizmu ERM-2, do kraja ove godine.

Iako je ovime uvelike riješeno pitanje bugarske odlučnosti za kupovinu F-16, treba još napomenuti kako u idućih nekoliko dana ni Rumen Radev nije do kraja lišen opcija za daljnje djelovanje. Dok on sada mora potpisati četiri ugovora na kojima je njegov veto bio preglasan, on još može uložiti predsjednički veto na one vezane odluke Vlade i Narodne skupštine od 19. srpnja, za koje to dosad nije učinio. Naime, još teče zakonski rok od 15 dana za stavljanje veta i na Izmjene i dopune državnog proračuna potrebne za financiranje ove kupovine, ali i na sa svime time vezani Ugovor o industrijskoj suradnji. U Bugarskoj se kao posebno pitanje spominje i činjenica da ako Radev svoja veta na ove odluke uloži pri kraju svog zakonskog roka, problem bi bilo i održavanje nove raprave te glasovanja u Narodnoj skupštini o ovim aktima. Budući će Skupština u kolovozu biti na ljetnoj pauzi, tu bi ili trebalo sazvati izvanredno zasjedanje (kako je Hrvatski sabor ovih dana riješio rekonstrukciju Vlade RH), ili bi se tema borbenih aviona našla odgođena za redovito jesensko zasijedanje, s raznolikim mogućim posljedicama ovakvih proceduralnih otezanja.