Njemačka vojna industrija i oružana sila na prekretnici?

 

U sjeni rata u Ukrajini mnogi njemački mediji bave se vojnom industrijom, prepoznatljivom u svijetu, a prema pisanju njemačkoh medija – domaće narudžbe do ruske agresije bile su znatno smanjene.

Njemački Gepard u Ukrajini je dobio novi život

Njemačka je uvijek bila izbirljiva i pomno je birala kome će u inozemstvu prodati svoje oružje, tako da su mnoge tvornice, kao što je Rheinmetall, proizvodnju preselile u inozemstvo,  piše Deutsche Welle na svom portalu. Čak je aktualna vladajuća koalicija, kad je stupila na dužnost koncem 2021,. planirala još veće ograničenje domaće vojne industrije. Ali onda je u veljači 2022. počela invazija Rusije na Ukrajinu i politika je shvatila da mora “okrenuti ploču”. Ali to je lakše reći nego napraviti nakon tri desetljeća razoružanja. Problem je bilo i pitanje – što vojsci uopće treba? Tek na bojištu širom Ukrajine moglo se, nažalost, vidjeti kako izgleda vojni sukob današnjice i koja je oprema potrebna, a koja više nema smisla. Vlada je odobrila “izdvojeni imutak” od 100 milijardi eura za punjenje arsenala, ali rokovi isporuke protežu se godinama u budućnost jer u nekim slučajevima treba tek izgraditi tvornicu!

Njemačka je desetljećima, sve od pada Berlinskog zida, imala problem kamo sa starim oružjem i streljivom kojem ističe rok trajanja. Jer izgledalo je kako će dugo trajati mir, tako da se sve prodavalo za sitne novce, pa čak i uništavalo. Na nove narudžbe se jedva pomišljalo, tako da se i vojna industrija prilagodila političkoj volji: od oko 290 tisuća radnih mjesta u industriji naoružanja ostalo je jedva 100 tisuća. Čak je i njemački kancelar Olaf Scholz upozorio da kod kupnje oružja i streljiva nije „kao kad kupujete automobil”: „Oklopna vozila, haubice, helikopteri i sustavi protuzračne obrane ne stoje na policama trgovine. Ako se godinama ništa ne naručuje, ništa se niti ne proizvodi“.

Robert Habeck, Zeleni – novi pristup vojnoj industriji

Tek polako svima sviće  kako oružje ne treba samo za pomoć Ukrajini, nego i za punjenje vlastitih arsenala: „Ne možemo se pouzdati kako će Amerikanci uvijek plaćati račune i da će opremu imati na raspolaganju i za nas. To znači povećanje opsega vojne proizvodnje, a svi scenariji – pa i oni za obranu zemlje – moraju se ponovo aktivirati“, izjavio je ovog ožujka ministar gospodarstva iz stranke Zelenih, Robert Habeck. Slične zamjerke ima i oporba: “Dok je Rusija već provela prilagodbu na ratnu industriju, ova vlada ne poduzima zadovoljavajuće korake za nužno potrebno jačanje industrije oružja i vojne opreme”, piše u prilogu frakcije kršćanskih demokrata za raspravu u parlamentu. To je točno i zbog toga što u u Rusiji postoje još mnoge tvornice iz komunističkog doba kad su posvuda na Istoku postojali egzaktni planovi što tko treba proizvoditi u ratnom dobu. Dapače: proizvodnja za “civile” je bila tek sporedna zadaća – što se zorno vidjelo i na kvaliteti tih proizvoda. Što je još gore, stanje u njemačkoj vojnoj industriji i u njemačkoj vojsci očito nije sasvim jasno ni nekim političarima. Tako mlada zastupnica Zelenih, Merle Spellerberg, može se doduše složiti da što prije treba povećati kapacitete, “ali – a to je veoma važno – te kapacitete moramo moći smanjiti čim to dopusti sigurnosno stanje”.

Pogoni MBDA za proizvodnju projektila za sustave Patriot u Schrobenhausenu

Međutim, to tako ne funkcionira ni u bilo kojem industrijskom sektoru, a najmanje u vojnoj industriji. Thomas Gottschild, predsjednik njemačkog predstavništva Matra BAe Dynamics Aérospatiale (MBDA) – inače i proizvođač krstarećih projektila Taurus– upozorava da oni trebaju jasne i dugoročne narudžbe kako bi u dogledno vrijeme povećali kapacitete. Kao pozitivni primjer ističe narudžbu preko 1000 raketa za sustav Patriot kojeg će MBDA u Schrobenhausenu u Njemačkoj raditi u suradnji s američkim Raytheonom. No za same Tauruse, ističe, Gottschild, Vlada nije ispostavila niti jednu nrudžbu, unatoč brojnim zaahtjevima o njihovoj isporuci Ukrajini,  pa sukladno tome linija za proizvodnju ovih projektila ostaje “hladna” do daljnjega.

Slično je i u ostalim njemačkim tvornicama vojne opreme. Čak i kad je Rheinmetall konačno dobio narudžbu za 120 oklopna vozila, ona će najvećim dijelom stići iz pogona te tvrtke – u Australiji. No ipak, njemačka vlada tu nema mnogo izbora nego pristati na većinu zahtjeva vojne industrije, čak daleko iznad 100 milijardi eura “izdvojenog imutka”. Stručnjaci procjenjuju kako će sve ove narudžbe i nakon 2027., kad istječe ovaj izdvojeni račun, opteretiti proračun s dodatnih 50 milijardi eura svake godine, ali još nije jasno gdje će se taj novac naći, naglašava DW.

Široki spektar prosvjednika pred Rheinmetallom – od traktoraša do antimilitarista

Inače u veljači, kada je Olaf Scholz  šetao halama tvornice oružja firme Rheinmetall, pogledao je svaki pojediniizloženi tenk. Tada je nastao novi, promijenjeni savezni kancelar. “Svijet je postao grublji i mijenja se velikom brzinom, pa se zato i mi moramo mijenjati“, rekao je Scholz Nijemcima u novogodišnjoj noći, da bi sada očito počeo slijediti poruku vlastitog novogodišnjeg govora. No, dio javnosti ne podržava svog kancelara pa se tako, unatoč ozbiljnim sigurnosnim mjerama, oko 400 prosvjednika okupilo kako bi izrazilo svoje nezadovoljstvo planiranim proširenjem proizvodnje u poznatoj tvornici streljiva. Prema policijskim izvještajima, oko 300 traktora sudjelovalo je u prijavljenom skupu, a dodatnih 400 ljudi pridružilo im se u prosvjedu. Prosvjednici su nosili transparente protiv militarizacije i izražavali zabrinutost zbog povećane proizvodnje oružja, posebno u kontekstu trenutnog sukoba u Ukrajini. Unatoč provkjedima, Rheinmetall, veliki njemački vojni koncern, planira proširenje proizvodnje 155-milimetarskih topničkih projektila kako bi udovoljio velikoj potražnji za streljivom, potaknutoj ratom u Ukrajini. Tvrtka namjerava uložiti oko 300 milijuna eura u novi pogon u Unterlüßu. Prosvjednici, pak, naglašavaju da je njihov cilj skrenuti pozornost na negativne aspekte militarizacije i potrebu za miroljubivim rješenjima sukoba. Oni očekuju da će se njihovi glasovi  čuti te potiču na razmatranje alternativnih investicija koje promiču mir i sigurnost umjesto proizvodnje oružja.

Početak izgradnje nove tvornice streljiva za Ukrajinu – Rheinmetall CEO Armin Papperger, danska premijerka Mette Frederiksen, njemački kancelar Olaf Scholz i ministar obrane Boris Pistorius

Njemački kancelar dugo je slovio za kočničara i nekoga tko rado oklijeva, pa je po njemu čak iskovan i izraz „šolciranje”, koja označava glasne najave bez realizacije. Ali sada se preobrazio u praktičara. Nova parola glasi: „Svi za jednog. Jedan za sve“, rekao je kancelar kada je sredinom veljače (12.2.) ugostio poljskog premijera Donalda Tuska. Mislio je pritom na međusobno obrambeno jamstvo članica NATO-a. Njemačka će se aktivno angažirati u obrani svakog centimetra teritorija NATO-a, Scholzova je poruka Poljacima. Prije godinu dana je on na istom mjestu prije svega isticao potrebu za suzdržanošću, a sada kaže da se Ukrajini isporučuje „premalo i presporo.” A to ne govori samo svojim europskim kolegama. U nedavni posjet Washington on nije doputovao kao oklijevajući molitelj koji se ne drži svojih obveza prema NATO-u, već kao kancelar zemlje koja Ukrajini daje više, pa čak i od većine drugih Europljana. Njegova je poruka bila: “Koliko god to surovo zvučalo, mi ‘ne živimo u doba mira‘”. Kancelar kojem su ranije strani bili i njemačka vojska Bundeswehr i oružje postao je kancelar koji vidno dobro raspoložen sudjeluje na svečanosti polaganja kamena temeljca za novu tvornicu streljiva tvrtke Rheinmetall u Unterlüßu. Prije samo nekoliko godina pohvala izvršnog direktora najveće njemačke firme za proizvodnju oružja bila bi prilično neugodna za jednog socijaldemokrata. No vremena su se u Njemačkoj promijenila. „Respekt, zato što ste imali hrabrosti aktivirati 100 milijardi“, rekao je izvršni direktor Rheinmetalla Armin Papperger o posebnom fondu za Bundeswehr.  Kancelar je bio zadovoljan pohvalom – i izgledao je još zadovoljnije kada je Papperger izjavio da je Njemačka sada drugi najveći pomagač Ukrajine: „Naša je zemlja preuzela vodeću ulogu u Europi koju mnogi od nas traže već duže vrijeme“, rekao je Scholz.

Ministri obrane Ukrajine i Njemačke, Rustem Umerov i Boris Pistorius

Svojevremeno je Scholzu trebalo jedanaest mjeseci da dozvoli isporuku „Leoparda” Ukrajini. Tada je u Bundestagu navodio svaku njemačku samohodnu haubicu kao obrazloženje da je već puno isporučeno. Sada zvuči drugačije. Puno se radi, ali to nije razlog za samohvalu, već razlog za zabrinutost, Scholzova je poruka. Jer drugi čine premalo. A nedavna najava je vrlo konkretna: „Njemačka će trošiti dva posto svog ukupnog društvenog proizvoda na obranu i naoružanje prema kriterijima NATO-a. I tako će to biti za sva vremena“, najavio je šef njemačke vlade. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je na njemačkoj televiziji izjavio da je Scholz od njemačkog kancelara izrastao u europskog lidera. „I zato su njegovi koraci sada koraci predvodnika“, rekao je Zelenskij, te dodao kako bi volio da mu takav Scholz jednom bude prijatelj. Možda ta Scholzova promjena stava ima veze i s Donaldom Trumpom, odnosno s tim što bi mogao značiti njegov ponovni predsjednički mandat. Kancelar nikada javno ne izgovara Trumpovo ime, ali svi znaju na koga misli kad kaže: „Nitko se ne smije igrati ili trgovati sigurnošću Europe.”

Preobrazba kancelara iz kolebljivca u inicijatora raduje i njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa, koji je sjedio u prvom redu na svečanosti polaganja kamena temeljca za novu tvornicu Rheinmetalla. Tada je Scholz rekao u čemu se griješilo u prošlosti: „Godinama se oružje nabavljalo kao da se radi o kupnji automobila. Ali tenkovi ne stoje gotovi na policama. Njih treba naručivati, jednog po jednog.” U novoj tvornici Rheinmetall planira proizvoditi 200.000 topničkih granata godišnje. „To zvuči impresivno“, rekao je kancelar, dodavši: “Ali na bojištu Ukrajina ispaljuje nekoliko tisuća projektila – svaki dan!

Armin Papperger, šef najvećeg njemačkog vojnog poduzeća,  pozvao je ovih dana europske zemlje da se odreknu dominacije nacionalnih favorita i stvore veće, specijaliziranije obrambene skupine kako bi se natjecale s američkim rivalima.  Papperger smatra da ukoliko Europa želi bližu obrambenu suradnju – onda se zemlje moraju specijalizirati za različite vrste vojnih tehnologija:  “Nema smisla izabrati, recimo, drugu ili treću najbolju tehnologiju jer je jedna država želi iz nacionalističkih razloga. To je najteža rasprava koja se sada vodi na razini vlade“. Rheinmetall je oživio svoje ambicije za daljnjom konsolidacijom raširene obrambene industrije u regiji. Prošle je godine tvrtka dovršila preuzimanje svog španjolskog rivala Expala vrijednog 1,2 milijarde eura, učvrstivši svoju vodeću poziciju u lancu opskrbe streljivom.  18. ožujka ove godine odlučila je kupiti Reeq, nizozemskog proizvođača bespilotnih kopnenih vozila koja se koriste u borbenim operacijama. Vrijednost ove trnsakcije nije objavljena. Dok su se drugi njemački obrambeni izvođači žalili na nedostatak konkretnih narudžbi iz Berlina, Papperger napominje da je Rheinmetall uspio brzo povećati kapacitete – proizvest će 700.000 topničkih granata sljedeće godine u odnosu na 70.000 u godini do 2022. – zahvaljujući ulaganjima u nove proizvodne linije. Tako je rat u Ukrajini probudio njemačku vojnu industriju. Do kada – tek će se vidjeti!

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.