Već je postalo uobičajeno da Vlada u listopadu utvrđuje prijedlog međunarodnih misija u kojima će OS RH sudjelovati narednih godinu-dvije. To je jučer napravila i Plenkovićeva Vlada na svojoj 82. sjednici, prihvativši prijedloge Ministarstva obrane o angažmanu OS RH u 6 misija i operacije, te prijedloge o upućivanju pripadnika OS RH na dužnosti u NATO strukture. Najveća je novina po pitanju NATO ojačane Prednje prisutnosti (eFP) da će 2023. u Poljsku biti otposlana bitnica PzH 2000 umjesto do sada vrlo aktivne i atraktivne bitnice višecijevnih lansera Vulkan, te da se za koji mjesec OS RH ponovno vraćaju u Litvu. No o svemu ovome izvijestio je javnost ministar obrane Mario Banožić.
„Oružane snage Republike Hrvatske imaju dugu tradiciju sudjelovanja u međunarodnim operacijama i misijama još od 1999. godine kada su naši prip… prvi pripadnici upućeni u mirovinu…u mirovnu misiju Ujedinjenih naroda u Siera Lion. Trenutačno… Trenutačno Hrvatska vojska sudjeluje u 7 operacija potpore miru, jednoj NATO misiji, 2 NATO aktivnosti, s ukupno 248 pripadnika. Pred nama se danas nalaze nacrti prijedloga odluka o sudjelovanju Oružanih snaga Republike Hrvatske u operacijama, misijama i aktivnostima u inozemstvu u 2022. i 2023. godini. U sklopu aktivnosti ojačane Prednje prisutnosti NATO-a u okviru borbene skupine pod vodstvom SAD-a u Republiku Poljsku u 2022. godini predlaže se upućivanje do 90 pripadnika, bitnica samohodnih višecjevnih lansera raketa, kao i do 90 pripadnika uz mogućnost rotacije u 2023. godini s novom sposobnošću, bitnicom Panzerhaubitze 2000. Sudjelovanjem u ovoj aktivnosti dodatno razvijamo sposobnosti te podižemo interoperabilnost sa snagama drugih država članica, što izravno pridonosi jačanju i odvraćanju kolektivne obrane NATO-a“,
rekao je Banožić, ne ulazeći dublje u razloge zamjene naoružanja u NATO aktivnosti u Poljskoj. Sljedeća je na red došla Litva, koja također nije nepoznanica za hrvatske Oružane snage.
„Predlaže se sudjelovanje do 200 pripadnika Oružanih snaga u sklopu borbene skupine pod vodstvom Savezne Republike Njemačke u 2023. godini u Litvu. Dakle, pješačka mehanizirana satnija. Inače, u Litvi smo sudjelovali 2017. i 2020. godine. Mehanizirana satnija u toj aktivnosti provela je ciklus obuke vježbi s bojevim gađanjem, čime je uspješno prezentirana hrvatska vojna oprema i naoružanje“,
kratko je iznio ministar Banožić. U Litvu, kao i do sada, ide pješačka mehanizirana satnija s BOV Patria.
Oko operacije „Sea Guardian“ nema nikakvih nepoznanica, pa je i tu Banožić bio kratak:
„Uspješnost operacije potpore miru ‘Sea Guardian’ ima izravni učinak na potencijalne sigurnosne prijetnje i održavanje sigurnog i stabilnog stanja u bližem području prostora Jadranskog mora, što izravno utječe na hrvatsko gospodarstvo i društveni razvoj. Predlaže se upućivanje u tu operaciju u Sredozemlju u 2022. i 2023. godini do 35 pripadnika brodom Hrvatske ratne mornarice“.
Tako će u „Sea Guardian“ tijekom naredne dvije godine otići po jedan brod HRM s timom za pregled broda, i to isključivo za preglede nevojnih brodova za koje pregled odobrava zapovjednik broda, u skladu s međunarodnim pravom. U ovu operaciju HRM uobičajeno šalje svoje raketne topovnjače, RTOP-41 „Vukovar“ i RTOP-42 „Dubrovnik“.
Angažman u operacijama u Kuvajtu i Iraku u hrvatskim je okvirima uvijek slabijeg intenziteta, što se vidi i iz obrazloženja ministra obrane:
„U operaciji koalicijskih snaga ‘Inherent Resolve’, u zapovjedništvo operacije u Kuvajtu i Iraku, u 2022. i 2023. godini predlaže se upućivanje do 3 pripadnika uz mogućnost rotacije. Sudjelovanjem u toj operaciji pridonijet ćemo naporima međunarodne zajednice u borbi protiv terorističkih organizacija. U misiji potpore mira NATO misije u Iraku u 2022. i 2023. godini predlaže se upućivanje do 10 pripadnika Hrvatske vojske uz mogućnost rotacije. Ustrojavanje NATO neborbene misije u Iraku podržava ulogu NATO-a u potpori u razvoju sustava vojne izobrazbe, te u reformi iračkoga sigurnosnog sektora“.
Tijekom ove godine OS RH sudjeluju u operaciji „Inherent Resolve“ s jednim stožernim časnikom koji popunjava poziciju stožernog časnika za planiranje razine bojnika u Odjelu za buduće operacije, s rotacijama u trajanju do sedam mjeseci i mjestom rasporeda u Zapovjedništvu u Kuvajtu (točnije, u kampu ARIFJAN). Što se tiče misije NMI, odnosno „NATO Mission Iraq“, tu se za Hrvatsku ništa ne mijenja od 2019. godine, kada je bilo odlučeno o hrvatskom angažmanu u ovoj misiji, i to s najviše 10 pripadnika OS RH, uz mogućnost rotacije. S proširenjem aktivnosti u ovoj NATO misiji, usvojenim na sastanku ministara obrane NATO-članica u veljači ove godine, Republika Hrvatska je kroz NATO sustav generiranja snaga dobila potvrdu i odgovornost za popunu sedam pozicija, od čega jednu brigadirsku i to savjetnika na razini Ministarstva obrane Iraka. Hrvatski časnici i dočasnici u NATO-ovoj misiji u Iraku obavljaju dužnosti savjetnika, obučavatelja i mentora, te stožerne i potporne dužnosti.
Za razliku od NATO-vih operacija na Mediteranu, one Europske unije manje su popularne, pa Hrvatska u „EU NAVFOR MED IRINI“, koja se odvija u otvorenom moru ispred Libije, sudjeluje tek simbolično, s maksimalno 3 pripadnika OS RH, što je potvrdio i Banožić na sjednici Vlade:
„Uzimajući u obzir strateške nacionalne i vanjskopolitičke ciljeve Republike Hrvatske, ciljeve Zajedničke sigurne i obrambene politike Europske unije, predlaže se nastavak sudjelovanja u operaciji ‘EU NAVFOR MED IRINI’ u 2022. i 2023. godini upućivanjem do 3 pripadnika uz mogućnost rotacije. Misije koje provodi Europa unija u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike aktivno doprinose jačanju stabilnosti i sigurnosti Europe, te obuhvaćaju širi spektar aktivnosti“.
Financijska sredstva za angažmane u misijama, operacijama i aktivnostima su osigurana u državnom proračunu na razdjelu Ministarstva obrane, a po relativno novoj praksi i u duhu opće netransparentnosti, Sabor će o sudjelovanju OS RH u svim tim operacijama potpore miru biti izviješten tek kroz inače štura Godišnja izvješća o obrani.
Rad u NATO strukturama
Kao i pri obrazlaganju misija i operacija, ministar obrane bio je jednako kratak i pri obrazlaganju „Prijedloga odluke o upućivanju pripadnika OS RH na dužnosti u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a“. Tu je Banožić rekao tek par načelnih stvari:
„Ulaskom u NATO, Republika Hrvatska prihvatila je i obvezu sudjelovanja u radu zajedničkih tijela NATO-a. Pripadnici Oružanih snaga, upućeni na takve dužnosti, mogu biti upućeni u područje NATO operacija kao ojačavanje stožera i zapovjedništva do godinu dana. Stoga se predlaže da se naši pripadnici, koji su na dužnostima u NATO zapovjednoj strukturi i drugim nacionalnim zapovjedništvima, mogu u 2022. i 2023. po potrebi službe uputiti u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a na zadaće koje su u okviru poslova koje obavljaju na tim dužnostima, te se može istovremeno uputiti najviše do 100 pripadnika“.
Stvari su ipak malo kompleksnije i zanimljivije, pa će tako Hrvatska od siječnja sljedeće godine opet popunjavati generalsku poziciju u Savezničkom zapovjedništvu združenih snaga u Napulju, Tu poziciju Hrvatska dijeli sa Slovenijom na 3-godišnjoj rotacijskoj osnovi, a osim generala, Hrvatska u Napulju ima obvezu popuniti još 18 pozicija. Uz to, a temeljem prilagodbe NATO zapovjedne strukture i podjele na dva strateška zapovjedništva, Hrvatskoj su pripale i dvije dodatne pozicije – po jedna u Središtu za kibernetičke operacije u Vrhovnom zapovjedništvu savezničkih snaga u Europi, te jedna u Logističkom zapovjedništvu u Ulmu (SR Njemačka).
U Savezničkom zapovjedništvu za operacije u Belgiji (uključujući i NATO stožer za specijalne operacije na toj lokaciji), zapovjedništvima združenih savezničkih snaga Brunssum i Napulj, zapovjedništvima grana, NATO bojni za komunikacijsko-informacijsku potporu, NATO Savezničkim snagama za zemaljski nadzor i Savezničkom zapovjedništvu za transformacije u SAD-u, Hrvatska ima 24 stožerne pozicije uz jednu generalsku poziciju na trogodišnjoj rotacijskoj osnovi, te 60 pripadnika Nacionalnog rasporedivog komunikacijskog modula.
U Multinacionalnom divizijskom zapovjedništvu za Srednju Europu, kojeg je Hrvatska osnovala zajedno s Mađarskom, Hrvatska sudjeluje s 15 pripadnika OS RH, uključujući i poziciju zapovjednika u prve tri godine (što trenutno obnaša general Denis Tretinjak), dok se sljedeće godine planira rasporediti još dodatnih 6 pripadnika. Istovremeno, u divizijskom zapovjedništvu Multinacionalne divizije sjeveroistok u Poljskoj RH od 2019. drži jednu poziciju na temelju rotacije svake tri godine.
U Savezničkom korpusu za brzo djelovanje u UK, te u Multinacionalnom korpusu sjeveroistok u Poljskoj Hrvatska sudjeluje s po jednim stožernim časnikom. Jednog časnika Hrvatska upućuje i u NATO središte izvrsnosti za planinsko ratovanje u Sloveniji, kao i po jednog stožernog časnika u NATO središte izvrsnosti vojne policije u Poljskoj, te u NATO Središte izvrsnosti za kooperativnu kibernetičku obranu, smješteno u Estoniji.
U odnosu na raniju Odluku o sudjelovanju pripadnika OS RH na dužnostima u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a iz 2019. godine – kada se u ove aktivnosti moglo uputiti najviše 80 pripadnika OS RH – jučer usvojenim prijedlogom nove odluke Vlada je tu kvotu povećala na najviše 100 pripadnika.
