U proteklih nekoliko godina veliki broj oružanih snaga zapadnih zemalja je ili izmijenio već postojeće regulative o tetovažama, ili se ozbiljnije uhvatio u koštac s definiranjem regulative. Postojeće regulative variraju od potpuno liberalnih do vrlo restriktivnih, ovisno o mnoštvu faktora koji utječu na definiranje pravila. Jedno je zajedničko – većina zemalja koja se u posljednjih nekoliko godina počela ozbiljnije baviti tetovažama potaknuta je smanjenim priljevom mladih ljudi koji žele pristupiti u oružane snage. S obzirom da je sve veći udio mlađe populacije u zapadnim zemljama tetoviran, te da je ta ista mlada populacija u isto vrijeme glavni izvor potencijalnih novih pripadnika oružanih snaga, vrlo je jasno da restriktivne mjere po pitanju tetoviranja imaju direktan utjecaj na dostupnost potencijalnih kandidata za prijam u oružane snage.

Tetovaže na našim prostorima su dugo vremena, opravdano ili neopravdano, bile socijalno neprihvatljive, te su pogledi i vojnog vodstva poprilično konzervativni i definitivno nisu u skladu s razmišljanjima generacije koju isto to vodstvo pokušava privući u Oružane Snage Republike Hrvatske. U svrhu ovog članka nećemo se baviti razlozima tetoviranja kod pojedinaca, u ovom članku se jedino želimo osvrnuti na postojeće pravilnike i regulative koje postoje u Republici Hrvatskoj te zapadnim zemljama i koji uvelike utječu na priljev i prijam osoba u oružane snage.

Kako to gleda RH?

U Oružanim Snagama Republike Hrvatske samo jedan pravilnik spominje tetoviranje, a to je Pravilnik o službi u OS RH (NN 91/09 od 27. srpnja 2009. godine) koji u članku 24, stavku 5, točki 6 navodi: „– nije dopušteno nošenje nakita ni tetovaža na licu te tetoviranje na vidljivom dijelu tijela“. Ovaj članak sam po sebi je vrlo nedorečen te ne postavlja jasne granice dozvoljenoga, dapače ostavlja poprilično prostora za slobodno tumačenje, te otvara vrata potencijalnim tužbama i prigovorima. Na primjer, što se smatra vidljivim dijelom tijela kada govorimo o vojnoj odori? Da li je to odora dugih ili odora kratkih rukava? Razlika je velika, posebno kada govorimo o potencijalnom prijmu u OS RH.

Prilikom prijma, trenutni stav OS RH je da tetovaže ne smiju biti vidljive prilikom nošenja odore kratkih rukava (ljetna službena odora), iako to nigdje nije izrijekom navedeno. Ako uzmemo u obzir da su podlaktice jedno od mjesta gdje se zadnjih godina najčešće stavljaju tetovaže, jasno je koliki to utjecaj ima na broj kandidata koji su u skladu s propisanim kriterijima prijema. Također, nije definiran sadržaj koji u većini slučajeva predstavlja veći problem od same pozicije tetovaže. Tako na primjer, teoretski, kandidat za prijam u OS RH koji ima zadovoljene sve ostale kriterije za prijam neće biti primljen jer ima tetovažu srca na podlaktici, dok će kandidat s lošijim rezultatima i velikom tetovažom rasističkog sadržaja na leđima biti primljen.

MUP RH je imao vrlo ograničavajuće kriterije po pitanju prijma na izobrazbu ili policijsku službu, te je tetovaže kategorizirao pod „bolesti kožnog i potkožnog tkiva“, a sve kandidate koji su imali „tetovaže na uočljivim mjestima tetovaže i veće tetovaže“ karakterizirao je kao zdravstveno nesposobne temeljem Pravilnika o mjerilima i načinu utvrđivanja posebne psihičke i tjelesne zdravstvene sposobnosti za osobu koja se prima u policiju i policijskog službenika te o sastavu i načinu rada zdravstvenih komisija u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama. To je rezultiralo i odlukom Ustavnog suda RH koja je donijela rješenje o „prekoračivanju granica“ pravilnika koji regulira prijam u policijsku službu (Odluka Ustavnog suda RH, Broj: U-II-2064/2010, Zagreb, 23. travnja 2018. godine), te uvjetovala izmjene spornih stavki navedenog Pravilnika.

Inozemni primjeri postupanja

Primjera radi, mnoge europske zemlja imaju vrlo jednostavna pravila koja reguliraju što je a što nije dozvoljeno. Tako na primjer, naši susjedi Mađari imaju jednostavno pravilo: tetovaža ne smije biti vidljiva za vrijeme nošenja odore dugih rukava. Nigdje se ne definiraju vrste ili sadržaji tetovaža koje bi mogle utjecati na prijem ili zadržavanje vojne osobe u oružanim snagama.

Norveške oružane snage, koje imaju dugu tradiciju tetoviranja vezanu za vikinšku povijest svoje zemlje, također imaju vrlo jednostavan set pravila:

• Nisu dozvoljene tetovaže na licu i vratu
• Nisu dozvoljene tetovaže ispod linije dugih rukava odore (sako)
• Nisu dozvoljene tetovaže koje vrijeđaju na bilo kojoj osnovi, niti tetovaže uvredljivog sadržaja, npr. „Kill them all“

Ova pravila se odnose na populaciju koja želi ući u sustav oružanih snaga. Trenutno ne postoje pravila za populaciju djelatnih vojnih osoba koje su već u sustavu iako se aktualno vode određene diskusije vezane za regulaciju istih.

Velika Britanija u kojoj vojna populacija već dugi niz godina prednjači u broju, veličini i opsegu tetovaža, pravila su vrlo regulirana, ali još uvijek jednostavna. Ako pogledamo službene objave na stranicama kopnene vojske (www.army.mod.uk) pronaći ćemo četiri jednostavna pravila:

(1) Generalno pravilo je da ako je tetovaža vidljiva na slici za putovnicu nećete biti primljeni u kopnenu vojsku.

(2) Tetovaže koje su uvredljive ili vulgarne, npr one koje oslikavaju seksualne aktove, nasilje ili ilegalne droge su zabranjene

(3) Tetovaže na rukama i stražnjem dijelu vrata su sada dozvoljene. Većina vojnika ipak ne tetovira šaku kojom pozdravljaju, iz poštovanja

(4) Tetovaže na glavi i licu nisu dozvoljene.

Kao zadnji primjer, SAD ima zasebna pravila za svaku granu svojih Oružanih snaga koja se međusobno dosta razlikuju, te u nastavku donosimo nekoliko jednostavnih prikaza:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pri tome, Marinski korpus SAD-a (US Marine Corps) tu ima ponešto detaljnije prikazane stvari po pitanju tetovaža – prikaze koji navode što nije prihvatljivo, ali i posebno pojašnjavaju što je to konkretno prihvatljivo za njegove pripadnike.

Jedan dodatan problem

Kada govorimo o OS RH, postoji još jedan problem oko postojeće, ili nepostojeće, regulative. Naime, Pravilnik se odnosi samo na prijam u OS RH. Što je s pripadnicima koji se tetoviraju za vrijeme dok su već u statusu djelatne vojne osobe? Koja su pravila važeća za njih? Što se događa s DVO ako se tetovaža sadržajem ili pozicijom protumači kao protupropisna? Koji pravilnik daje zakonsku osnovu za eventualno sankcioniranje DVO koja se tetovirala na dijelu tijela koji nije u skladu s odredbom da „nije dopušteno nošenje nakita ni tetovaža na licu te tetoviranje na vidljivom dijelu tijela“? Koliko potencijalnih žalbi i tužbi možemo očekivati u budućnosti ako se jasnije ne definira pitanje tetovaža?

Kao i sva ostala pitanja vezana za izgled te ponašanje vojnika, mornara i zrakoplovaca, koja su bolje ili lošije definirana u OS RH, i tetoviranje je nužno jasno definirati da bi se izbjegli mogući problemi vezani za stegu te jasno dalo do znanja, kroz važeću vojnu regulative, što je u OS RH prihvatljivo a što nije. Nadamo se samo da će se prilikom izmjena i dopuna pravilnika uzeti u obzir generacijska razlika u stavovima i razmišljanjima onik koji danas žele nositi odoru i onih koji u toj istoj odori donose odluke.

U kojemu smjeru će OS RH ići kada je u pitanju definiranje pravilnika o tetovažama ostaje za vidjeti. Do tada, u ionako problematičnim vremenima po pitanju prijava broja kandidata za prijam u vojnu službu ostaje nam samo nagađati koliko smo dobrih vojnika, zrakoplovaca i mornara, poslali kućama kao nesposobne i neprihvatljive za vojnu službu. Do tada, svi oni mladići i djevojke koji žele pristupiti u OS RH, a imaju istetovirana srčeka, imena, sidra i slično na podlakticama, za hrvatski obrambeni sustav ostaju „persona non grata“.

 

* Autor ovog članka je Davor Petek, časnicki namjesnik u mirovini, bivši prvi dočasnik NATO-vog Savezničkog Zapovjedištva za Operacije (ACO), bivši prvi dočasnik OS RH i sukladno važećem Pravilniku o službi u OS RH tetovirana persona non grata.