Selak: “Dan koji bi bilo bolje da nikada nije svanuo”

 

Povodim obilježavanja 25. godišnjice pogibije pilota HRZ-a, pukovnika Miroslava Perisa, oglasila se danas i živa legenda Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, umirovljeni brigadir Ivan Selak. Njegovu objavu s društvenih mreža prenosimo u cijelosti:

Dan 14. 9. 1993. je jedan od dana koji bi bilo bolje da nikada nije svanuo. Nažalost, tijek vremena promjeniti ne možeš. Ne možeš, ma koliko želio, promjeniti zoru tog dana, ne možeš promijeniti miris pokošene trave, ne možeš reći crvenoj vatrenoj kugli da ne izlazi na istoku, a sve to mi se urezalo u mozak i pomoći si ne mogu jer je tog ranog jutra, toga dana, poginuo pilot vitez Peris Miroslav. A bio je moj pratioc i rekao sam mu: ‘Ne brini vratit ćemo se’. Ni danas ne znam zašto sam to morao izreći , jer on se vratiti nikada neće. Vratio sam se sam. Više nikada te riječi nisam izgovorio, a bilo je puno takvih situacija.

Svaki 14. 9. za mene je tužan dan, ali danas sam bio ponosan. Jeste li čuli za osnovnu školu Banija u Karlovcu? Niste, nisam ni ja do prije koji mjesec. E pa vidite, postoje i takvi ljudi, ljudi kojima ne treba input sa strane, ljudi koji uključe prekidač ‘samoinicijativa – S’ i odrade. Takva osoba se zove Antonija Mastelić Milanović, ravnateljica Osnovne škole Banija u Karlovcu. Dakle, ona i njena ekipa učitelja i nastavnika, učiteljica i nastavnica, uključili su taj ‘S prekidač’ i u njihovoj školi su postavili spomen obilježje u čast i slavu vitezu Miroslavu Perisu, jer on je tu školu završio. Velika zahvala svim djelatnicima škole i onima koji su pomogli u realizaciji današnje svečanosti!

A jeste li čuli za udrugu građana pod nazivom ‘Inicijativa za očuvanje hrvatske zrakoplovne baštine’? Niste. I ja sam mislio da su to još jedna ‘ekipa koja priča, a ne radi’, a onda sam Tomislava Haraminčića odveo na mjesto pada čovjeka kojem sam obećao da će se vratiti, a nije. Na mjesto pada viteza Miroslava. I što se tada dogodilo? Skupila se njihova ekipa i uradila ono što bi trebao uraditi netko možda i plaćen za to (ali to je nevažno), dakle dečki su prevrnuli šumu i livade na mjestu pada jer nisu željeli da ostaci ‘Osvetnika Vukovara’ trunu na mjestu pada, da naša povijest, da povijest ove države trune i propada, nego su to sve nekoliko puta skupljali, sklonili i sačuvali za podsjetnik budućim generacijama na junačku prošlost njihovih predaka. E danas su i oni sve te predmete i mnoge druge postavili na izložbi u galeriji ‘Zvonimir’. Naravno, i oni su uključili onaj ‘S prekidač’. Kada u jednom danu na dva različita mjesta vidiš da postoje u ovoj našoj državi i takvi ljudi , onda samo mogu reći ‘Ipak je vrijedilo’, jer oni drugi nisu bitni.

Miroslave, viteže hrvatski, prošlo je 25 godina, toliko godina ne volim miris pokošene trave i ne divim se suncu kada izlazi, počivaj u miru negdje među zvijezdama s našom ekipom ili radi što te volja“.

Photo: Goran Novačić

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.