Prošle smo godine već pisali o neizvjesnome ishodu dileme: “Kupuje li hrvatska borbene zrakoplove ili ne?”, o nastavku diskusije u kojoj su se formirala dva gledišta – kupiti nešto novo (ili rabljeno), ili pak remontirati postojeće zrakoplove MiG-21 (te time kupiti još par godina za donošenje neke dugoročnije odluke). No, tada se također formiralo i mišljenje da je ovakva odluka po svome značaju više od čistog resornoga pitanja i da za njeno donošenje treba sazvati Vijeće za obranu – vrhovno konzultativno tijelo obrambenoga sustava. No, kako stvari trenutno stoje, ne ide baš sve po ovome tijeku.
Predstavnici švedske države i tvrtke Saab još uvijek nisu upoznati sa stavom Vlade RH
Iako odluka u odnosu na strane ponuđače još nije službeno donesena s razine Vlade RH, iz MORH-a se krajem godine moglo zamijetiti aktivne pripreme za remont zrakoplova MiG-21. O njima smo na portalu obris.org i prvi izvijestili, kada su te namjere bile iznesene u Hrvatskome saboru. Tada je još vrijedila i ponuda švedskog poduzeća Saab, javno objavljena u Zagrebu 10. listopada prošle godine – s rokom isteka, postavljenim za 31. siječnja ove, 2013. godine. No, iako se izgleda u obrambenome sustavu ozbiljno krenulo s razradom opcije remonta (za koju su predviđeni i novci s proračunske stavke MORH-a), to krajem 2012. godine nije ujedno dovelo i do službenoga odbacivanja tada važeće švedske ponude – ili, s druge strane, i svih drugih kupoprodajnih ponuda.
Pri tome, treba tu istaknuti i jednu ozbiljnu dilemu u čitavom hrvatskome petljanju oko kupovine ikakvih borbenih zrakoplova. Naime, nije dvojbeno da je Hrvatska prije nekoliko godina razglasila Request for Infomation (RFI) za postupak pribavljanja borbenih zrakoplova. No, to je tek uobičajena prva faza ponešto dužeg i kompleksnijeg postupka javne nabave, o kojem se sredinom 2008. godine moglo u časopisu Aviation Week pročitati:
“In April Croatia issued an RfI for the replacement of its 12 MiG-21 fighters. The RfI was issued to seven contenders – a longer list than even India’s mighty fighter program. Potential bidders include the Dassault Mirage 2000-5, surplus Dassault Mirage F1 from a French supplier, Eurofighter Typhoon, Lockheed Martin F-16, surplus F-16s from Israel, MiG-29M (MiG-35) and Saab Gripen. A downselect is expected by the end of the summer with an RfP to be issued to two or three suppliers by late 2008/early 2009“.
Nakon tog koraka, koji je RH obavila, nikad se nije krenulo dalje. Odnosno, Hrvatska od prikupljenih relativno grubih informativnih pregleda ponude nikad nije produžila – na formiranje užega kruga podobnih ponuđača, kojima bi se onda uputio i zahtjev za dostavu detaljnijih poslovnih ponuda (Request for Proposal – RFP). Umjesto toga, vlasti u Zagrebu nastavile su igru toplo-hladno, i dalje – pa i nakon kraja 2012. godine.
Da li je potpredsjednik Vlade Grčić dao lažnu nadu švedskoj ministrici trgovine Ewi Björling?
Dok bi bilo normalno očekivati da se ozbiljnim usvajanjem odluke o remontu zrakoplova MiG-21 za neko vrijeme i službeno te pristojno okonča čitava avantura s inozemnim ponuđačima borbenih zrakoplova, te daljnjim prikupljanjem njihovih RFI-odgovora (kojih je samo švedska strana predala čitav niz), to u RH nije slučaj. Dapače, u posljednjih se nekoliko mjeseci tu formirao jedan jasno podijeljeni dvostrani pristup. Paralelno s jasnim proračunskim pripremama za remont prastarih MiG-ova 21 u okviru MORH-a, s nekih drugih adresa u Vladi RH mogle su se čuti i drugačije poruke, možda i zbog privlačnosti ponuđenog paketa vezanih uzvratnih poslova (offset) u vrijeme krize koja trenutno trese “Lijepu našu”.
S jedne strane, posebice je u oči upao potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić, koji je tijekom sastanka s ministricom trgovine Kraljevine Švedske Ewom Björling, u petak, 18. siječnja 2013. godine izjavio:
“Ono što je isto tako bilo posebno apostrofirano, je razgovor oko jedne ideje – o kojoj se, kažem, vodi diskusija već dulje vrijeme – a to je mogućnost nabavke aviona. Dakle, zrakoplova za potrebe Ministarstva obrane, iz Švedske – a što za sobom vuče, naravno, i razgovor o široj industrijskoj suradnji, poznatoj kao ‘offset program’, gdje bi zapravo bio čitav niz indirektnih koristi za Hrvatsku. No, u ovom trenutku nemamo konačan odgovor na ovu inicijativu, i u idućih nekoliko tjedana ćemo svakako unutar hrvatske vlade zauzeti i definitivne stavove za ovo, kažem, kratkoročno razdoblje, u kojemu – naravno, sva ograničenja koja objektivno postoje, na neki način koče tu realizaciju. Prije svega, naravno, mislim na proračunske mogućnosti – dakle, mogućnosti financiranja jednog takvog, ozbiljnog projekta“.
I zaista, prošlo je nekoliko tjedana. S posljednjim danom siječnja službeno je istekla listopadska ponuda iz Švedske, a ni iz Vlade, ni iz nadležnog Ministarstva, ali ni iz Stockholma ili koncerna Saab, nije su čulo ni glasa. Kao da se nastavilo čekati spomenutu odluku vlade. No ta tišina, naravno, ne znači i da nema razvoja stvari, a o njemu se moglo ponešto dodatno čuti i jučer, kada je u prostorima Hrvatskog vojnog učilišta u Zagrebu MORH upriličio dosad jedinstveno predstavljanje Godišnjeg plana javnih nabava u obrani za 2013. godinu.
Jak snage državnih institucija na predstavljanju Plana nabave: Tomislav Ivić, Zlatko Gareljić, Ante Kotromanović, Višnja Tafra
Ondje se iz usta Branka Pribolšana, izlagača i državnog stručnjaka za javne nabave u obrani, moglo čuti i slijedeće:
“Moram vas obavijestiti da je tijekom protekla tri dana utvrđena i tehnička dokumentacija za borbeni avion. Nakon niza provedenih konzultacija, određena je tehnička dokumentacija, i taj trend nabave će ući… već je pripremljen, kod ministra na potpisu… u ovu Uredbu – odnosno, u objavu“.
Branko Pribolšan – prvi čovjek MORH-ove javne nabave
Pri tome, prilično je jasno da se tu radilo o poslu remonta borbenih zrakoplova MiG-21, koji bi nakon spomenutoga potpisa ministra Kotromanovića trebao biti uvršten u kategoriju javnih nabava koje se obavlja “prema odredbama Zakona o javnoj nabavi, prema Uredbi o provedbi nabave za potrebe obrane i sigurnosti, ili putem Državnog ureda za središnju javnu nabavu”, a od toga – konkretno, putem odredbi spomenute Uredbe. Dakle, tu bi se trebalo raditi o javnome postupku, koji bi po pokretanju bio i objavljen u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH Narodnih novina.
Kako uz ovu objavu stanja postupka remonta zrakoplova MiG-21 ujedno nije bilo i vijesti o okončanju spominjanih započetih postupaka nabave zrakoplova iz inozemstva – o tome smo s portala obris.org opetovano za stav upitali i Vladu RH. I opet tu nismo dobili ništa – dok su naša pitanja po ovoj temi ondje već tjednima na čekanju, ni jučer se opet nije ondje dobilo ikakvog konkretnoga odgovora. No, nije da tu baš nitko iz Vlade nema konkretan stav.
Nakon jučerašnje prezentacije Godičnjeg plana nabave, ministar Ante Kotromanović u svojim je izjavama za novinare bio prilično jasan. Na pitanje o pretpostavljanom životnome vijeku remontiranih zrakoplova izjavio je: “Do deset godina! Do deset godina. Remont, znači, do deset godina. Govorimo o borbenim zrakoplovima, a što će… helikoptera… to će se produžiti još i duže“, a na pitanje novinara, koji su se pitali o modelu remonta i dokupa zrakoplova MiG-21 (“Znači, sedam remontiramo, i pet se kupuje?”), potvrdio je: “Pet se kupuje, da!“. Pri tome, Ante Kotromanović osvrnuo se i na probleme oko odabira potencijalnog izvođača remonta svih tih MiG-ova:
“Znate što, kad govorimo, recimo, o remontu MiG-ova. Evo, konkretno… ili svejedno, bilo čemu, o remontu… Mi imamo interes, u MORH-u smo razvili određene interese, ali, ne možemo mi sada govoriti tko će što… govoriti, pričati, pisati… svi imaju interese. Ukrajinci, Rumunji, Rusi… nemam poima… Izraelci. I oni navijaju za sebe, naravno. Mi gledamo svoje interese. Morate biti svjesni toga. I zato, radimo ponekad… ono, ko u minskom polju smo. „Step by step“. Znamo sve! Našli smo prolaz u minskom polju!“.
Tomislav Ivić: štednja je realnost
Tom istom prilikom smo za komentar projekta javne nabave posla na remontu zrakoplova MiG-21 upitali i Tomislava Ivića, predsjednika saborskog Odbora za obranu. On je izjavio:
“Moramo biti realni. U današnjim, ovakvim financijskim uvjetima i situaciji u kojoj je Hrvatska, u svakom slučaju nabavka novih aviona, ili polovnih aviona… mislim da nije realnost. I u tom smislu podržavam ovu odluku da se ide u remont postojećih kapaciteta, za određeno vrijeme – a do tada razmotriti kompletnu situaciju. Nadam se da će doći i bolja vremena, kada će Hrvatska moći i dugoročnije riješiti ovaj problem“.
A u sličnome je tonu čitavu stvar komentirao i Vlatko Cvrtila, bivši savjetnik Stjepana Mesića i Jadranke Kosor, te sadašnji vanjski te ekspertni član spomenutoga Odbora za obranu. Po njemu bi ovakva odluka bila :
” …prije svega posljedica financijske situacije. Mislim, bilo bi nerealno da se u ovim financijskim uvjetima ide u nešto takvo, jer bi jako teško bilo objasniti… Dakle, u toj ekonomskoj situaciji, gdje je veliki pritisak na javni novac, da se ide – bez obzira koliko potrebe postoje, ali sad ne raspravljamo o potrebama – nego, zapravo, o tome da je to jednostavno nerealno. Dakle, treba pričekati bolja vremena“.
Mogu li remontirani MiG-ovi izdržati još 10 godina?
No, dok se čitava ova tema nije pomicala s mjesta ni u razdoblju od 2004. do 2009. godine, kada se, uz uzlet gospodarstva, u medijima procjenjuje o čak 98 milijardi kuna (malo manje od 13 milijardi eura, po tečaju od 7,586 kn za Euro) bačenih u vjetar od krugova oko Ive Sanadera – danas treba konstatirati da sama odluka o remontu zrakoplova MiG-21 – ako navodno pripremljena, još nije potpisana. Time onda nije još ni pokrenut spomenuti postupak javne nabave posla oko remontiranja ovih letjelica. Dok bi taj smjer razvoja priče o resursima potrebnim za nadzor hrvatskog zračnog prostora opet bio zanimljiv i sam po sebi, za čitavo to vrijeme Vlada RH ustrajno šuti i prema domaćoj javnosti i prema međunarodnim akterima. Jednako tako, ukupan državni vrh RH ne pokazuje ni naznake sazivanja Vijeća za obranu, bilo na ovu ili na neke druge teme.
Iako bi neki rekli da su to sve potezi koje bi trebalo vući u slučaju da se ipak krene s poslom neke međunarodne kupovine zrakoplova – pitanje pridržavanja procedura normalnog sustavnog rada državnoga sustava bi tražilo i da se svim tim koracima pribjegne i u slučaju izričite odgode ili odustanka od međunarodnih postupaka nabave, pokrenutih prije nekoliko godina – pozivanjem na podnošenje informacija o ponudi pojedinih zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračne snage. Ovako, pukom šutnjom institucija, nastavlja se faktična neizvjesnost o čitavoj ovoj priči – a Hrvatska ispada smušena zemlja u kojoj, i uz određeno političko suglasje ipak, prema onoj narodnoj, “desnica ne zna što joj radi ljevica“.
