Saborski Odbor za obranu danas je jednoglasno podržao Vladine odluke o angažmanu Oružanih snaga RH u 4 nove operacije i misije. Vlada je o tome raspravljala na svojoj 40. sjednici, održanoj 08. lipnja, te je također jednoglasno dala zeleno svjetlo slanju hrvatskih vojnika u Poljsku (enhanced Forward Presence – eFP, do 90 vojnika), Litvu (eFP, do 200 vojnika), Irak („Inherent Resolve“, do 3 osobe) i na Mediteran („Operacija Sophia“, do 3 osobe). Kako smo već ranije pisali na portalu Obris.org, radi se ukupno o 300 pripadnika OS RH, a razlozi kako i zašto bili su čak donekle detaljnije objašnjeni u Banskim dvorima nego na današnjoj sjednici saborskog Odbora. Tome je pripomogao i gigantski dnevni red, sa čak 7 točaka, i to od prijedloga nove Strategije nacionalne sigurnosti i Zakona o sustavu domovinske sigurnosti, preko novih misija, pa do Godišnjeg izvješća o obrani za 2016. Četiri nove inozemne operacije i misije tako su završile objedinjene u zajedničku raspravu, ukupnog trajanja od 17 minuta. Jedina novost koja se pritom mogla čuti od predlagača, ministra obrane Damira Krstičevića, je ta da Republika Hrvatska NATO-misiju tzv. „ojačanja Prednje prisutnosti“ u Poljskoj smatra zanimljivijom i manje skupom od one u Litvi – zbog čega je za Litvu planirana tek jedna rotacija, dok će se u Poljsku ići kroz više kontingenata.

Ni neuobičajeno veliki broj prisutnih članova Odbora za obranu (iako su se i oni krenuli rasipati kako se odugovlačila višesatna sjednica ovog radnog tijela) nije bio previše inspiriran za raspravu o potrebi i ciljevima sudjelovanja OS RH u ove 4 misije. Jedina dva diskutanta bila su iz jedne stranke – SDP-a. Tako je predsjednika Odbora Igora Dragovana zanimalo nekoliko stvari – (1) zašto se šalje toliko veliki broj pripadnika OS RH u Litvu i Poljsku (200+90), te može li se taj broj smanjiti, (2) zašto je Sabor u ovom postupku sveden tek na puku formalnost, te (3) detaljnije obrazloženje preuzimanje obveze u operaciji „Inherent Resolve“. Naime, Dragovan je primijetio da je 290 vojnika za jačanje prednje prisutnosti NATO-a u Litvi i Poljskoj do sada najveći broj pripadnika OS RH predviđen za neku međunarodnu misiju, te je predložio da se taj broj, ako je moguće, prepolovi, pa da se u Litvu pošalje do 100, a u Poljsku do 45 vojnika. Također ga muči i činjenica kako se sada Sabor po prvi puta našao u situaciji da u posljednji čas raspravlja o obvezama na koje se Hrvatska obvezala još 2016. godine, čime je praktički doveden pred gotov čin.

Prešutjevši u obrazloženju da nakon rasprave na Odboru za obranu ovi novi angažmani Hrvatske vojske odmah idu i na plenarnu sjednicu Sabora, ministar obrane Krstičević pravdao se time da su obveze zaista preuzete još prošle godine, da su primjerice naši susjedi Slovenci već otišli u Latviju, dok hrvatski vojnici idu u Poljsku i Litvu tek negdje krajem godine, pa „Sabor ima vremena da donese tu odluku“. Što se brojnosti hrvatskih vojnika tiče, rekao je Krstičević, „Mi iz pozicije OS smatramo da možemo to napraviti, osigurana su sredstva i iskazali smo tu spremnost. Što se tiče Litve – to je misija jedna pod vodstvom Njemačke, i tu smo stavili do 200 pripadnika. Znači, može biti i manje. Smatra se jedna satnija – hoće li ta satnija imat 150, hoće 140, hoće 160 – vodeća nacija određuje strukturu“. Ovisno o potrebama i željama vodeće nacije – u litvanskoj operaciji to je Njemačka, a u poljskoj SAD – formirat će se i konačan broj pripadnika OS RH koji će se krajem godine uputiti u NATO-misiju jačanja prednje prisutnosti na istoku Europe. Što se Poljske tiče, priznao je Krstičević, ona je izričito izrazila želju vidjeti hrvatske vojnike u višenacionalnoj skupini kojoj je domaćin. O sudjelovanju u toj operaciji državni se vrh usuglasio na sjednici Vijeća za obranu, ocijenivši je kao geografski bližu, opsegom manju (SAD, Ujedinjena Kraljevina i Rumunjska) i samim time jeftiniju. O detaljima angažmana u Poljskoj razgovarat će se početkom srpnja, prilikom posjeta delegacije Ministarstva obrane i OS RH Varšavi.

Što se operacije „Inherent Resolve“ u Iraku tiče, tek je usput spomenuto da će Hrvatska poslati jednog stožernog časnika u zapovjedništvo operacije u Kuvajt. No zato je ministar Krstičević pokušao objasniti razloge ovih novih, brojčano velikih angažmana OS RH. Tu je, kao prvi razlog, spomenuo interoperabilnost – „To je kao da vježbaš, a ne igraš tekmu!“ – interoperabilnost pomaže razvoju sposobnosti, organizacije, strukture i procesa u vojsci. Drugi razlog je solidarnost – „Mogli smo reći Poljacima NE, i to je odluka. Ali, možda ne sutra, već će i nama nekad trebati“. Treći razlog je prilično praktičan, a odnosi se na dostupnost i dijeljenje obavještajnih podataka – danas je teško vidjeti kada neka ugroza počinje kao nacionalna, a kada kao međunarodna, objasnio je Krstičević, pa prilika za uključivanje u pojedinu mrežu razmjene obavještajnih podataka može biti od velike pomoći.

Drugi diskutant na današnjoj sjednici Odbora za obranu bio je Dragovanov stranački drug Joško Klisović kojeg je, kao bivšeg zamjenika ministrice vanjskih poslova, jako zanimalo da ubuduće o ovakvim temama čuje ne samo ministra obrane, već i od ministra/ministrice vanjskih poslova, budući je slanje vojske u inozemstvo par excellence vanjskopolitičko pitanje, koje može imati velike posljedice na odnose Hrvatske s drugim državama. Konkretno, Klisovića je zanimalo kako će angažman OS RH u Litvi i Poljskoj utjecati na odnose Hrvatske s Rusijom i, slijedom toga, na politiku ruskih državnih banaka prema Agrokoru, nadajući se da će o tome ipak više čuti na saborskom Odboru za vanjsku politiku, čija se sjednica održavala nakon ove obrambene. Krstičević je tu izgledao uvjeren da ove dvije NATO misije nisu usmjerene ni protiv koga, pa tako ni protiv Rusije, s kojom se popravljaju odnosi: „Rusija je također naš prijatelj. Vidite da je bio ministar vanjskih poslova u Rusiji, priprema se predsjednica da ide u Rusiju, prije mjesec dana je veleposlanik Rusije bio tu kod mene – imamo također obrambenu suradnju sa Rusijom. Tako da mislim da tu nema nekih otvorenih pitanja“.

Klisovića je još zanimalo i postoji li neki dugoročniji financijski plan za nesmetano funkcioniranje daljnjih rotacija hrvatskih vojnika u misiji u Poljskoj. On naime smatra da se financijska sredstva isplaniraju uglavnom za prvu i drugu godinu takvih inozemnih angažmana, da bi nakon toga novaca ponestalo – zbog čega se, na neki način, naši vojnici kompromitiraju pred našim saveznicima. Tu je Krstičević izbjegao konkretan odgovor, ustvrdivši tek da je svaka misija isplanirana i financijski, u okviru financijskog plana Ministarstva obrane. To je i jedan od razloga, napomenuo je ministar obrane, zašto će hrvatski vojnici u misiju u Poljskoj ići u nekoliko rotacija, a u ipak dalju i zahtjevniju Litvu – samo u jednoj, prvoj i posljednjoj. Upravo iz financijskih razloga, Hrvatska si ne može priuštiti višegodišnje sudjelovanje u dvije ovakve misije. No koliko će one zapravo koštati, ni Vlada početkom mjeseca ni ministar obrane danas nisu jasno rekli. Međutim, i ovo što su čuli članovima saborskog Odbora za obranu bilo je dovoljno da složno te jednoglasno upale zeleno svjetlo za sudjelovanje OS RH u NATO-misiji jačanja prednje prisutnosti u Litvi i Poljskoj, u operaciji „Inherent Resolve“ u Iraku, te u „Operaciji Sophia“ u središnjem Mediteranu i ispred obale građanskim ratom rastrgane Libije.