Danas u 13 sati u Hrvatskom saboru održat će se 10. po redu sjednica Odbora za obranu. Dnevni red ima samo jednu točku – „Projekt opremanja OS RH borbenim zrakoplovima“. Radi se o jednom od završnih koraka u donošenju konačne odluke o nabavi novog višenamjenskog borbenog aviona za potrebe HRZ i PZO. S početkom ovog procesa Odbor je bio upoznat početkom srpnja ove godine. Prema Zakonu o obrani, saborski Odbor za obranu daje mišljenje za svaku nabavu za potrebe obrane vrijedniju od 5 milijuna eura. To ne znači da Odbor daje mišljenje o samoj vojnoj opremi i njenoj kvaliteti, već samo o opravdanosti troška u državnom proračunu. Posljednji put se tražilo mišljenje saborskog Odbora za obranu u studenom 2016. godine, kada je Ministarstvo obrane pred Odbor došlo s projektom tada već zakašnjelog remonta helikoptera Mi-171Sh.
S kakvim će prijedlogom danas doći predstavnici Ministarstva obrane – još uvijek nije poznato. Nakon što je MORH objavio da je 30. studenog završen proces evaluacije i validacije 4 ponude (američke, grčke, izraelske i švedske), još uvijek nema nikakvih službenih očitovanja o preporuci stručnoga tima koji je taj cijeli posao odradio u samo 2 mjeseca. Gostujući u emisiji „Tema dana“ HTV-a, u utorak, 12. prosinca, jedan od članova stručnoga tima, pukovnik Željko Ninić, ujedno i novi zapovjednik 91. zrakoplovne baze, rekao je tek što je stručni tim radio tijekom proteklih mjeseci:
„U fazama projekta, kako je on bio definiran, mi smo kao ekspertni tim izradili taktičko-tehničku studiju, gdje smo definirali što to mi trebamo imati da bi provodili sve zadaće koje su u strateškim dokumentima postavljene pred nas… nakon čega slijedi – to je izrada dokumenta “Zahtjev za ponudu”. Dostavljen je na pet adresa. Četiri su odgovorile, i pristigle ponude su 3. 10. naovamo otvorene, evaluirane, validirane prema prethodno dogovorenoj metodologiji, i sve skupa rezultiralo je izradom Studije izvodljivosti, 30. studenog ove godine“.
Na izričito pitanje da li je donesena odluka o izboru zrakoplova, Ninić je kategorički odgovorio:
„Ne. Donesen je dokument koji se zove “Studija izvodljivosti”, a to je prijedlog struke, gdje je kroz 4 domene, 10 poddomena i oko 700 elemenata ocjenjivanja ekspertni tim profiltrirao odgovore koje smo dobili u ponudama, i izradio prijedlog odluke uz opcije realizacije te iste odluke“.
Hoće li “Kockica” uskoro biti tek muzejski izložak?
Iz ovog odgovora ostaje prilično nejasno o čemu će to članovi Odbora za obranu danas davati mišljenje – u njihovoj nadležnosti zasigurno nije da sudjeluju u izboru samog tipa zrakoplova, a prijedlog odluke ne mora biti i konačna odluka, baš kao što ni mišljenje Odbora nije obvezujuće za MORH i Vladu RH.
Ovakvoj konfuznoj situaciji doprinijelo je i samo Ministarstvo obrane, držeći cijeli postupak van dometa javnosti, i na kapaljku puštajući tek minimalne bazične informacije. Dodatnom izostanku transparentnosti doprinijet će i današnja sjednica Odbora za obranu, koja će se održati iza zatvorenih vrata. Do sada je bio samo jedan pokušaj održavanja zatvorene sjednice, i to onaj na kojem je Odbor za obranu trebao dati mišljenje o projektu opremanja OS RH Panzerhaubitzama. Kako za tu sjednicu nije bilo kvoruma, sazvana je nova, za koju je Ministarstvo obrane izričito tražilo da bude otvorena za javnost.
Teško je spoznati razloge zbog kojih će današnja sjednica biti zatvorenog tipa – članovi Odbora za obranu stvarno nisu vrhunski stručnjaci koji će raspravljati o nijansama performansi zrakoplova i naoružanja, dakle o podacima koji bi mogli potpadati pod osjetljive za nacionalnu sigurnost, no javnost bi svakako trebala znati neke osnovne informacije – npr. kakav je tip borbenog zrakoplova potreban Republici Hrvatskoj, kakvi su zrakoplovi i pod kojim uvjetima ponuđeni, te dobiva li Hrvatska u takvom paket-aranžmanu i neke prednosti za vlastito gospodarstvo. Proteklih mjeseci se od ministra obrane jedva iščupao načelni podatak kakve zrakoplove nude zemlje koje su odgovorile na MORH-ov RfP, no do danas se ne zna točna vrijednost ni jedne od ovih ponuda, ne zna se sastav stručnoga tima (čak ni nakon odrađene evaluacije ponuda), niti je poznat konačan rezultat procjene istog tog stručnog tima, pa se time ne može pratiti ni eventualni raskorak u mišljenju struke i konačne političke odluke. Takva niska razina informiranja o ovom vrlo važnom postupku za Republiku Hrvatsku višestruko je opasna jer je snažna podloga za sve kasnije eventualne priče o navodnom namještanju posla i navodnoj korupciji sudionika procesa.
