Tijekom protekla dva dana Hrvatska je bila svjedokom dva događanja, koja su oba imala veze s integracijom – onom u sustav NATO saveza i međugranskom. Jedno je događanje bilo teorijsko i više “papirnato”, a drugo terensko – a opet “papirnato”. Prvo teorija!
Hrvatska i integracija u NATO
Prema službenim izvorima, postupak prilagodbe hrvatskih Oružanih snaga uvjetima i standardima NATO saveza traje neprekinuto još od 2000. godine – prvo kroz program Partnerstvo za mir, a onda i dodatno ulaskom u Akcijski plan za članstvo (Membership Action Plan – MAP) i započinjanjem provedbe Procesa planiranja i raščlambe (Planning and Review Proces – PARP). Dakle, neposredno pred sam ulazak Hrvatske u NATO, započela su održavanja i integracijskih konferencija – skupa radionica koje su u šestomjesečnome ritmu radile na jačanju operativnih sposobnosti RH za djelovanje u NATO sustavu. Na prvoj takvoj konferenciji (ožujak 2009. godine) odlučeno je i o donošenju “Plana integracije OS RH”. Taj dokument, donesen i primjenjivan van očiju javnosti, navodno je obuhvaćao ovih 7 područja:
(1) Izgradnju odnosa MORH i GS OS RH (MOD&GS Relationship Building), (2) Izgradnju sustava ugovaranja i nabave (Defence Aquisition & Procurement System), (3) Personalno upravljanje (Human Resources Menagement), (4) Izobrazbu i obuku (Education & Training – NATO preparation/curriculum), (5) Izgradnju odnosa časnika i dočasnika (Officer and NCO Integration), (6) Uvezivanje u NATO sustav razmjene informacija (NATO Network Enabled Capability) i (7) Promoviranje regionalne suradnje (Regional Cooperation Promotion).
U suradnji sa Savezničkim zapovjedništvom za transformacije (NATO Allied Command Transformation – ACT) Uprava za planiranje GS OS RH (zadužena za usuglašavanje, koordiniranje i praćenje ispunjavanja posla po Planu integracije) izradila je i tzv. “Integracijski radni program” (Integration Working Programm – IWP), kojim se operacionaliziralo aktivnosti na zatvaranju pitanja iz nabrojenih 7 područja integracije. Provođenje njegovih oko 30 aktivnosti godišnje pratilo se mjesečnim telekonferencijama između nadležnih u RH i NATO partnera (prvenstveno Allied Joint Force Command Naples – JFC NAPLES), a postupno se pristupilo izradi i pojedinačnih granskih integracijskih planova, u suradnji hrvatskih granskih zapovjedništava te partnera iz Izmira, Napulja i Madrida. No, bez obzira na globalni pogled koji je obilježio Plan integracije, izgleda da je u praksi težište svih ovih aktivnosti bilo prvenstveno na NATO integraciji postrojbi koje je Hrvatska deklarirala za slanje u saveznička djelovanja.
Konkretne aktivnosti
Na vježbi "Udar-10" u praksi je certificiran i RBK vod za dekontaminaciju
Taj je posao, započet 2009. godine, krajem iduće godine rezultirao vježbom “UDAR 10” (ili “UDAR-10” – ovisno o izvoru), provođenom od 11. do 29. listopada. Tijekom nje, provedena je prva certifikacija postrojbi OS RH (HKoV) delariranih za NATO, odnosno za nacionalne Ciljeve snaga (Force Goals) i to: (1) motorizirane pješačke satnije, (2) RBK voda za dekontaminaciju, (3) inženjerijskog voda za razminiranje, te (4) inženjerijskog voda za horizontalne konstrukcije – inače iz sastava Gardijske motorizirane brigade, Inženjerijske pukovnije Zapovjedništva za obuku i doktrinu, te Bojne NBKO. Ocjenjivanje deklariranih postrojbi provedeno je po programu CREVAL (Combat Readiness Evaluation), od strane tima nacionalnih ocjenjivača iz sastava HKoV, a pod nadzorom NATO ocjenjivačkog tima iz Allied Force Command Madrid (FC Madrid). Gledalo se tu pet područja: (1) priprema i planovi, (2) operacije, (3) logistika, (4) KIS i (5) administrativno područje, a postupak je mogao trajati maksimalno 72 sata. Uz to, te iste 2010. godine pristupilo se razvijanju sposobnosti za borbu protiv improviziranih eksplozivnih naprava (Counter Improvised Explosive Device – C-IED T3), za što se izgradilo obučne poligone u Slunju te na Cerovcu (kod Karlovca), a povećan je i broj namjenskih timova za obuku (Mobile Training Team – MTT).
I na vježbi "Udar 11" evaluaciju za certificiranje radili su domaći kadrovi
Samo nekoliko mjeseci kasnije, tijekom 2011. godine, obrambeni se sustav i u ovome segmentu suočio s općom krizom – koja je tada već više od dvije godine tresla naciju. Aktivnosti međunarodne vojne suradnje su “izuzetno racionalizirane” (što doduše ispada upitno, kada se zna da je u Godišnjem izvještaju o izvršenju državnoga proračuna za 2011. godinu – usvojenom u Saboru 6. srpnja 2012. godine – ova stavka i dalje trošila kao i ranijih godina, tek oko 3,7 milijuna kuna manje nego 2010. a ipak oko 8,5 milijuna više nego 2009. godine). Većina je aktivnosti iz Integracijskog radnog programa za 2011. održana na operativnoj i tehničkoj rrazini, s ponovljenim težištem na certificiranju snaga deklariranih za NATO djelovanja. Konkretno, certificirani su: (1) vod iz Bojne za specijalna djelovanja (BSD), (2) MOVCOM tim i postrojbe za prijevoz tereta, (3) inženjerijska satnija za razminiranje, (4) inženjerijska satnija za horizontalne konstrukcije i (5) vod Vojne policije. Uz to, potvrđene su (afirmirane) i snage koje su certificiranje prošle godinu ranije, koje smo već naveli. U tom je kontekstu na poligonu kod Slunja od 19. do 28. listopada 2011. godine održana i vježba “Udar – 11”, na kojoj su sudjelovali pripadnici Gardijske motorizirane brigade (gmtbr), Inžinjerijske pukovnije Zapovjedništva za obuku i doktrinu (ZOD), Bojne NBKO i Vojne policije.
Dovršetak procesa
Integracija OS RH u NATO dovršena u samo tri godine
Dok je još početkom 2012. godine (na svom prvome sastanku s čelnicima MORH i GS OS, 3. siječnja) tada novi ministar obrane Kotromanović “podsjetio da plan integracije RH u NATO mora biti završen do 2014. godine“, stvari su tu onda krenule ponešto brže. Tijekom ove godine dovršena su sva ocjenjivanja i zaključeno je da na jesenskoj Integracijskoj konferenciji može biti potpisana Deklaracija o završetku integracijskoga procesa OS RH u NATO. Time je integracijska konferencija zakazana za 25. listopada 2012. godine postala “Final Integration Conference”, a dokument o službenome okončanju postupka integracije OS RH u NATO sustav je 25. listopada oko 11 sati u prostorima Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” u Zagrebu s hrvatske strane potpisao general pukovnik Drago Lovrić, dok je u ime NATO-a to isto učinio zamjenik zapovjednika Savezničkog zapovjedništva za transformaciju, poljski general zbora Mieczysław Bieniek. Po mnogima je samo tri godine rada za obavljanje ovolikoga posla jedan prilično dobar rezultat.
A onda i malo svježe prakse!
Udar 12/1 - nova borbena oklopna vozila, ali ipak stare jurišne puške
Na tragu prakse ustanovljene tijekom protekle dvije godine, i ovoga je listopada na poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja organizirana vojna vježba “Udar”, ne bi li se ocjenilo spremnost postrojbi deklariranih za operacije NATO-a – sukladno obvezama koje OS RH imaju temeljem preuzetih Ciljeva snaga i NATO-ovog integracijskog radnog programa za 2012. godinu. Ipak, kako su se već prošle godine iskristalizirale dvije odvojene skupine snaga za NATO certificiranje (one manje, prvi puta certificirane 2010. i onda afirmirane 2011.godine , i one veće, po prvi puta certificirane prošle godine), a kako je izgleda raznolikost snaga za certificiranje još i dodatno povećana, ovogodišnji se “Udar 12” sastojao od dva odvojena dijela – vježbe “Udar 12/1”, održane od 16. do 19. listopada, i vježbe “Udar 12/2”, održane od 22. do 26. listopada 2012. godine. Obje su ove vježbe održane uz sudjelovanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane – slično vježbi “Udar-10”, a za razliku od vježbe “Udar-11”.
Na vježbi “Udar 12/1” po sustavu CREVAL ocjenjivalo se 1. motoriziranu bojnu Tigrovi Gmtbr-e i dva Taktička tima za psihološke operacije (PSYOPS) – koji su prošli kroz proces certifikacije, dok se Satniju za razminiravanje i Satniju za horizontalne konstrukcije Inženjerijske pukovnije Zapovjedništva za obuku i doktrinu HKoV-a tek afirmiralo za NATO operacije. Ocjenjivanje su, kako je već uobičajeno, provodili certificirani ocjenjivači HKoV-a, ali ovoga puta uz dvostruki nadzor – ocjenjivačkog tima GS OSRH, i tima NATO-ovog Zapovjedništva snaga iz Madrida.
Za visoke je goste u vježbu "Udar 12/2" ukomponiran i vatromet te letački program
Za razliku od ostalih vježbi ovoga niza, u “Udar 12/2” je naglasak u odnosima s javnošću stavljen na događanja posljednjega dana vježbe, 26. listopada, kada su na poligonu po prvi put osvanuli i zaista visoki gosti – izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Zlatko Gareljić, ministar obrane Ante Kotromanović, načelnik GS OS RH general Drago Lovrić, zapovjednici grana OS RH, bivši načelnici GS OS RH (uz već uobičajeni izuzetak admirala u mirovini Davorina Domazeta Loše), te predstavnike MUP-a i lokalne samouprave. Scenarij tog završnog dijela vježbe, na koji su i bili pozvani svi ti gosti, temeljen je na prikazu napada Namjensko organiziranih snaga ekvivalenta ojačane mehanizirane bojne na nekakvu neprijateljsku satniju. NOS su činili Zapovjedništvo Gmtbr-a, zapovjedništvo bojne “Tigrovi” i njena 1. mehanizirana satnija, tenkovski vod M-84 bojne “Kune” Gombr-e, Protuoklopna skupina iz 2. bojne “Pauci” Gmtbr-a sa sustavom FAGOT, bitnica haubica 122 mm D-30 i vod sustava višecjevnih lansera raketa 122 mm iz Topničko-raketne bojne Gmtbr-a, te posade letjelica PC-9M i Mi-171Sh iz sastava HRZ i PZO.
Potpisana Deklaracija je doseg na ponos mnogih
Dok je vjerojatno da čitava ova vježba ipak prvenstveno služi svojevrsnoj proslavi već spomenutog potpisivanja Deklaracije o završetku integracijskoga procesa OS RH u NATO, ovoliko rasipanje resursa ipak ostaje upitno. Bez obzira na konkretne ciljeve koji su postizani do tog zadnjeg dana vježbe, a o kojima javnost u priopćenjima nije niti načelno obavještena, ostaje činjenica da “Udar 12/2” ipak dovršava scenama koje prije svega sliče svojedobnoj vježbi “Ponos 08” (o čijoj su se specifičnoj strukturi i upitnoj smislenosti svojedobno itekako raspredale svakojake priče), a tek manje nekom suvislom vježbovnom događanju.
