Mjesec dana nakon što je u Saboru potvrđena Vlada Tihomira Oreškovića, dio ministarstava je na današnjoj zatvorenoj sjednici Vlade dobio i svoje pomoćnike, no unatoč tome – Vlada još nije u potpunosti ekipirana. To se prije svega odnosi na činjenicu da već tri tjedna nema ministra branitelja, a sudeći po napisima – možda više neće biti ni Ministarstva branitelja, ali još uvijek nema ni većine zamjenika ministara, pa ni nekih pomoćnika.
U neekipirana ministarstva još se uvijek ubraja i Ministarstvo obrane. Unatoč nekim napisima, Vlada danas nije izabrala zamjenika ministra obrane, ali je razriješila dvoje dosadašnjih pomoćnika, i imenovala 3 nova. Razriješeni su dosadašnji pomoćnici – Zoran Drča za obrambenu suradnju i Snježana Vukelić za kadrove, a imenovani su: Nikola Brzica, Zoran Piličić i Zdravko Jakop. Zanimljivo je da su sva trojica bivše djelatne vojne osobe, dok su Brzica i Piličić članovi HDZ-ovog Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i unutarnje poslove, te predsjedničinog Vijeća za domovinsku sigurnost. Koliko je poznato, Brzica će preuzeti resor obrambene politike, dok su Jakopa dopali materijalni, a Piličića kadrovski resursi sustava obrane. Naime, dosadašnjeg pomoćnika za materijalne resurse Viktora Koprivnjaka na njegov vlastiti zahtjev razriješila je još bivša Vlada. Od starih pomoćnika, na tom je položaju ostala još samo Đurđa Hunjet, pomoćnica ministra za financije. Pogleda li se raspodjela ključnih pozicija u MORH-u, može se zaključiti da je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović preko trojca Buljević-Brzica-Piličić preuzela Ministarstvo obrane.
Nikola Brzica slovio je kao jedan od trojice kandidata za ministra obrane, magistar sigurnosti, bivši je kadet s West Pointa, s dvostrukim stažem u misiji ISAF u Afganistanu, OS RH je napustio 2010. godine. U reportaži o nekadašnjim diplomcima s West Pointa, objavljenoj 2004. godini u Slobodnoj Dalmaciji, Brzica se spominje kao „elita naših Oružanih snaga“, koji je „diplomirao 2002. kao jedan od samo desetorice kadeta koji su uspjeli završiti dva civilna smjera, diplomiravši među 5% najboljih“. Unatoč ustaljenoj praksi, Brzici se po povratku iz SAD-a nije automatski priznala temeljne časnička obuka, već ju je najprije morao završiti u Hrvatskoj, kako bi tek onda dobio prvi časnički čin, što je kod njega, navodno, izazvalo prilično razočarenje, baš kao i izjava jednog od njegovih tadašnjih zapovjednika o tome da „West Point ne stvara nadljude“. Svojim posljednjim medijskim istupima, Brzica je stekao priličnu naklonost javnosti kao „mlad, umjeren i stručan“, no imidž mu je pomalo poljuljan izjavama o mogućoj smjeni šefa SOA-e, koje je davao ispred HDZ.
Zoran Piličić umirovljeni je brigadir OS RH, koji je u sustavu bio do 2011. godine. Na mjesto pomoćnika ministra obrane dolazi kao predsjednik Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine. Tijekom vojne karijere, sudjelovao je u Domovinskom ratu i misiji ISAF u Afganistanu, bio je vojni izaslanik u susjednoj Sloveniji, te načelnik Odjela izobrazbe u MORH-u. U javnosti je također primijećen kao član HDZ-ovog Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i unutarnje poslove, no s tog se položaja do sada nije uspio probiti u prvi plan.
Zdravko Jakop brigadni je general, i u MORH se vraća s pozicije zamjenika direktora Centra za sigurnosnu suradnju RACVIAC. U HV je tijekom karijere obnašao niz dužnosti – od načelnika stožera 7. gardijske brigade za vrijeme Domovinskog rata do zapovjednika Zapovjedništva za obuku nakon rata. Na Fakultetu političkih znanosti magistrirao je na temu međunarodne vojne suradnje, a u brigadnog generala promaknut je 2009. godine. Krajem te iste 2009. general Jakop okušao se i na čelu velikogoričkog ZTC-a, da bi od kraja 2013. kratko bio i na čelu Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu. Oba se ta mjesta moglo gledati u kontekstu članka 14. stavka 2 Zakona o službi u OS RH (“Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku na temelju posebnog odobrenja ministra obrane može biti dopušten rad kod druge pravne osobe ako to nije u suprotnosti s interesima službe, odnosno biti članom upravnog odnosno, nadzornog odbora trgovačkog društva ako se radi o trgovačkim društvima od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku“) – što je potpuno različito od dužnosničkoga mjesta o kojem je sada riječ. Pri tome, otvoreno je pitanje da li je Jakop imenovan na pomoćničko mjesto direktno s pozicije djelatne vojne osobe, ili je izašao iz sustava (umirovljen?) netom prije današnjeg postavljenja. Načelno gledano, i jedno i drugo bi bio primjer upitne političke prakse, koja bi se u prvospomenutom slučaju i neposredno suprotstavljala načelnoj civilnoj prirodi Ministarstva obrane, kao jednoj od osnovnih postavki društvenog sustava šire civilne kontrole nad oružanim snagama u Hrvatskoj.
Unatoč medijski napisima, Vlada nije imenovala zamjenika ministra obrane, za što je, navodno, kandidiran Tomislav Ivić, u prošlom sazivu Sabora predsjednik Odbora za obranu, te prije toga i ministar branitelja u Vladi Jadranke Kosor. Njegovim imenovanjem, na čelu Ministarstva obrane bile bi osobe koje se do sada obranom nisu istinski bavile (Buljević i Ivić), a prema dosadašnjem iskustvu – očito je da ih taj resor nikada nije ni zanimao. Ivić se, naime, pokazao kao prilično loš i vrlo pasivan predsjednik Odbora za obranu, koji nije shvaćao ulogu odbora u aktivnom parlamentarnom nadzoru Ministarstva obrane i Oružanih snaga, a sjednice je rijetko sazivao i često ih požurivao jer je „vrijeme za ručak“ ili za neki drugi odbor. Uz to, ne govori ni strane jezike, a tek je u posljednjoj godini mandata počeo odlaziti na stručne skupove u inozemstvo. Ivićevo imenovanje u MORH moglo se u takvim okolnostima eventualno gledati u kontekstu spajanja Ministarstva obrane s Ministarstvom branitelja, koje bi bila prilična katastrofa za sam MORH. No, kao što smo rekli, usprkos nagađanjima medija Ivićevo postavljenje za zamjenika ministra danas se nije dogodilo.
Protiv takvog spajanja braniteljskog te obrambenog resora danas se izjasnio i ministar obrane Josip Buljević. Uz to da se “niti jedan ozbiljan razgovor u tom smjeru nije vodio“, mogli smo čuti još i jasan stav da:
“MORH se bavi sasvim drugim pitanjima, a Ministarstvo branitelja drugim. Ministarstvo branitelja formira ukupnu politiku prema Domovinskom ratu i bavi se pravima i potrebama branitelja. Ministarstvo obrane se bavi… kao što sam rekao… To nije Ministarstvo vojske, to je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, i bavi se sigurnošću. To su dvije potpuno odvojene stvari. Mislim da njihovo spajanje ne bi bilo u redu“.
