MORH kreće u osposobljavanje radara “Enhanced Peregrine”

 

Jedanaest godina nakon što je Hrvatskoj isporučen i posljednji od 4 pomorska radara Enhanced Peregrine – Ministarstvo obrane kreće u njihovo osposobljavanje i modernizaciju. Temeljem pozivnog natječaja odabrat će se najbolji ponuditelj, a ukupna vrijednost tog posla procijenjena je na 100 milijuna kuna. Pozitivno mišljenje o toj nabavi dao je u srijedu, 01. listopada, saborski Odbor za obranu, jednoglasno se složivši kako su Ministarstvu obrane i Oružanim snagama takvi radari više nego nužni.

Među ostalim, nužni su i zbog činjenice da se RH pri NATO-savezu obvezala na ispunjenje ciljeva sposobnosti, a jedan od tih ciljeva je i pomorska situacijska slika na Jadranu i njena razmjena sa saveznicima, pojasnila je članovima Odbora zamjenica ministra obrane Višnja Tafra. U situaciji u kojoj ministar financija strepi nad svakom kunom dobra je vijest da će većina novaca za modernizaciju Peregrinea doći iz Coalition Support Fonda – štoviše, veći dio od ukupno 80 milijuna kuna (koliko će pristići iz Fonda) već je uplaćen na račun Ministarstva obrane, dok će MORH platiti preostalih 20 milijuna na ime PDV-a. Projekt bi ukupno trebao trajati 36 mjeseci, i to tako da prvi osposobljeni radar treba stići u RH nakon 2 godine, a ostala 3 radara – svaka 4 mjeseca nakon prvog.

Radar na Visu

Enhanced Peregrine, Hum na Visu

Bitno više od samog projekta modernizacije članove Odbora za obranu zanimalo je zašto ti nesretni radari još uvijek nisu u funkciji. Zamjenica ministra obrane Tafra podsjetila je da se radi o projektu „More“ koji je u Ministarstvu obrane počeo još davne 1998., kada je MORH (odnosno pomoćnik ministra obrane Vladimir Zagorec) potpisao ugovor s američkom tvrtkom Metric Systems Corporation o isporuci 4 pomorska radara Enhanced Peregrine u vrijednosti od oko 15 milijuna američkih dolara, za što je Republika Hrvatska podigla kredit. Ukupna vrijednost tog posla, uključujući i izgradnju infrastrukture za potporu samih radara, dosegla je iznos od 170 milijuna kuna. Uvođenje, odnosno isporuka radara počela je u razdoblju od 2001. do 2003. (kada je plaćena i posljednja rata), tijekom kojih su isporučene 4 radarske konfiguracije za lokacije Vis, Lastovo, Mljet i Dugi otok.

Problemi u njihovoj uporabi pojavljuju se od samog početka, a do 2007. godine uspjelo se osposobiti i staviti u punu uporabu u OS RH samo radar na Visu. Ostala 3 radara neprestano imaju problema u funkcioniranju, pa danas radar na Lastovu uopće više ne radi, dok ostala tri (uključujući i onaj na Visu) funkcioniraju vrlo ograničeno. Na temelju razgovora sa zapovjednikom HRM-a, Tafra je pred članove Odbora za obranu iznijela podatak da su, ovisno od dana do dana, radari na oko 60% svoje iskoristivosti, s čestim kvarovima. Na temelju pronađenih dokumenata u Ministarstvu obrane, zaključak je da je u cijeli projekt hrvatska strana ušla potpuno nepripremljeno, kao i to da nije imala definirane taktičko-tehničke zahtjeve koje sam radar mora zadovoljiti u trenutku kada se uvodi u uporabu.

No tu nije kraj problemima. Tvrtka od koje su radari nabavljeni – Metric Systems Corporation – u međuvremenu je otišla u stečaj, i zamjenjuje je talijanska tvrtka Digital Radar Systems, s kojom je MORH započeo pregovore o tome da se radarski sustav isporučen Hrvatskoj dovede u punu upotrebu. U međuvremenu se uključilo i Državno odvjetništvo RH – 2006. godine MORH je od DORH-a zatražilo mišljenje o tome da li bi RH imala ikakvih izgleda ako bi krenula u arbitražu i zatražila povrat novca. Prema ugovoru, u slučaju spora moguće je pokretanje arbitraže u Švicarskoj.

Stav Državnog odvjetništva tu je bio prilično iznenađujući – Hrvatska ne bi imala nikakve izgledne šanse, jer talijanska tvrtka Digital Radar Systems nije potpuni pravni sljednik tvrtke Metric Systems Corporation koja je svoje postojanje okončala stečajem. S istim tim problemom susreo se i kratkotrajni ministar obrane Davor Božinović 2011. godine, koji je iz postojećih dokumenata, kao i iz DORH-ovog očitovanja, shvatio da se neće moći postići nikakav dogovor s talijanskom firmom. Postalo mu je jasno i da, čak i da se osposobe prema željenom prvotnom stanju, ti radari više nisu na razini onih koji se danas proizvode.

Stavljeno pred zid, a istodobno suočeno i s dužnošću ispunjavanja ciljeva sposobnosti, Ministarstvo obrane RH razmatralo je 3 moguća rješenja: (1) nastaviti upotrebljavati radare onoliko koliko je moguće dok postoje pričuvni dijelovi za njih (što bi se postiglo kanibalizacijom jednog po jednog radara), (2) riskirati i ući u arbitražu s ciljem da se na taj način povrati barem dio novca, i (3) popravak postojećih radara. Odlukom ministra obrane Ante Kotromanovića oformljen je tim stručnjaka za radare, koji su na licu mjesta utvrdili da sam popravak ne dolazi u obzir, osim ako se na njima napravi i modernizacija. U tom smjeru je započeo i razgovor s nekim tvrtkama koje se bave radarima, nakon čega je sazrela odluka o modernizaciji postojećih Enhanced Peregrinea.

GEM radar na Žirju

Među ostalima, i radar GEM na Žirju

Postojeća 4 radara nisu dovoljna za nadzor cijele pomorske situacije na Jadranu – na jugu pokrivaju do Dubrovnika, a na sjeveru tek do Malog Lošinja. SDP-ovu članicu saborskog Odbora za obranu Tanju Vrbat Grgić zanimalo je na koji se onda način prati situacija na samom sjevernom Jadranu, konkretno na području Savudrije gdje i sama živi. To je područje, objasnila je Tafra, pokriveno drugim vrstama radar, prije svega onima kojima raspolažu Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. Riječ je tu uglavnom o civilnim radarima koji su, treba to priznati, radikalno slabiji od vojnih Enhanced Peregrine radara – npr. radari koje koristi Ministarstvo pomorstva cilj koji ima površinu od 150 kvadrata vide tek na 20 milja. Ministarstvo obrane tek djelomično razmjenjuje slike s MUP-om i Ministarstvom pomorstva, od kojih svatko prima sliku za svoje potrebe. Ta ministarstva u pravilu koriste antenske stupove Ministarstva obrane, pa je više nego nelogično da sve te mogućnosti do sada već nisu uvezane u jednu jasniju sliku. To je manjkavost na kojoj bi ubuduće trebalo snažno poraditi, ali to znači i jačanje tehničkih karakteristika radara svih ministarstava koji ih koriste.

Lockheed Martin radar AN/FPS-117 iz sastava mreže “Nebo”, Učka

Za kompletiranje kvalitetne radarske slike hrvatskoga Jadrana, o čijim smo problemima već pisali na portalu Obris.org, idealno bi bilo nabaviti još 2 radara u klasi popravljenog i moderniziranog sustava Enhanced Peregrine – što u postojećoj situaciji zapravo i nije pretjerano izgledno. No u MORH-u planiraju da bi se već modernizacijom postojećih radara mogli detektirati i niski objekti na moru (koji su ujedno i daleko ispod crte vidljivosti HRZ-ovog radarskog sustava “Nebo”), odnosno da bi se moglo pod normalno otkrivati objekte površine do minimalnih 2 kvadratna metra na 80 milja. Logično je pitanje zbog čega MORH u nadzor pomorske situacije ne ide zajedno s civilnim institucijama i njihovim radarima. Odgovor koji je ponudila Tafra je jednostavan – vojni radari imaju daleko bolje karakteristike od civilnih, posebice u trenutku kada se pojavi neki ometač – tada vojni radar automatski promijeni frekvenciju i dalje nastavi pratiti sliku.

Bivši načelnik GS OS RH, umirovljeni general Petar Stipetić, s jedne strane pozdravlja MORH-ovu odluku o modernizaciji radara, ali se ne slaže s popravkom postojećih, već zagovara nabavu novih. Prema Božinoviću, takva bi nabava bila vjerojatno skuplja od popravka postojećih, budući da je za postojeće već napravljena određena infrastruktura. No što se Stipetića tiče, jedino pravo pitanje je – tko će odgovarati za to što je „tamo neki šuster iz Amerike Hrvatskoj prodao da ne kažem šta“:

„Tko je mogao u ovoj državi baciti 170 milijuna kuna u vjetar i da zato ne odgovara? Zašto se proizvođaču platila kompletna cijena ako nije završio posao? Zašto se to pitanje ne postavi? (…)Podržat ću svaku odluku da se odabere kvalitetan radarski sustav, da ga se plati – ako treba – ponovno od nule pa do kraja, ali da on bude funkcionalan. A igre s kojekakvim mešetarima mi se ne sviđaju. I drugo – dobrim dijelom i mi smo sami pridonijeli tome da ovi radari nisu na vrijeme stavljeni u funkciju. Koliko se otezalo s deminiranjem prostora zato što je vojsci bilo zabranjeno da razminira dio prostora gdje su bili bivši radari i štićeni minama? Koliko se vremena utrošilo da se izgrade prilazni putovi da bi se instalacije mogle dovesti na određene punktove koji su bili odabrani? To su sve problemi i normalno – kad se to oteglo 5-6 godina ili 10 godina da onda je i propala firma koja je to radila i došli smo u ovakvu situaciju. Podržat ću odluku da se sustav kupi, ali nek se kupi novi sustav, a da se ne krpe stari otpadi.“

Tko će se sad vraćat' u '98.?

Tko će se sad vraćat’ u ’98.?

No, dok taj prijedlog o traženju konkretne odgovornosti nije naišao na odobravanje kako predstavnika MORH-a, tako ni predsjednika Odbora za obranu, HDZ-ovog Tomislava Ivića – svima njima dobro je legla činjenica da su prisutni članovi Odbora jednoglasno podržali MORH-ovu ideju o pokretanju osposobljavanja i modernizacije postojećih radara Enhanced Peregrine.

 

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.