Na 174. sjednici Vlade Republike Hrvatske, u okviru 18. točke dnevnog reda, našle su se u petak 9. prosinca ove godine dvije podtočke vezane uz jedan te isti obrambeni posao – kupovinu lakog protuzračnog sustava Mistral. I dok je sav taj posao zapravo zbrzan mimo očiju javnosti, praktično bez ikakve diskusije, te proguran unatoč zabrinjevajućoj zamjeni tehničkih opisa između onoga što su pričali Vlada RH i Ministarstvo obrane za razliku od europskog proizvođača ovih PZO sustava, time je kroz proceduru prošlo trošenje preko 542,16 milijuna kuna u idućih nekoliko godina. Posao je odmah istog dana i sklopljen potpisom ugovora, a tek ostaje “post festum” ponešto reći o tom utrošku 71,96 miijuna eura, ako ikoga tu tješi manja brojka u nadolazećoj nam EU valuti.
Prva od ovih vezanih točaka dnevnoga reda pred Vladom RH nazvana je tek “Prijedlog odluke o preraspodjeli sredstava planiranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2022. godinu” i zapravo obuhvaća preraspodjelu sredstava aktualnog državnog proračuna unutar kvote Ministarstva obrane. U njoj je za kupovinu spomenutog PZO sustava u ovoj godini odvojeno ukupno 94.378.630 kuna – i to 4.250.000 HRK iz same kvote “OPREMANJE MATERIJALNO TEHNIČKIM SREDSTVIMA” (A545042), ustezanjem 4.220.000 HRK “Rashoda za usluge” i još 30.000 “Naknada troškova zaposlenima”, dok je preostalih 90.128.630 kuna skupljeno nizom rezova širom obrambenog proračuna.
Ovaj je zahvat obrazlagao Zdravko Zrinušić, državni tajnik u Ministarstvu financija, riječima:
“Dakle, ovom odlukom unutar razdjela Ministarstva obrane predlaže se preraspodjela sredstava u ukupnom iznosu od 94 milijuna 378 tisuća 630 kuna, radi posljedica narušavanja sigurnosne situacije u Europi, zbog agresije na Ukrajinu. Navedena preraspodjela provodi se temeljem članka 5 stavka 1 Zakona o izvršavanju državnoga proračuna za 2022. godinu. Naime, posljedica agresije na Ukrajinu je povećani rizik prijetnje sigurnosti zračnoga prostora – zbog toga je nužno prilagoditi postojeće prioritete i planove opremanja Oružanih snaga, a nabava raketnog sustava protuzračne obrane kratkog dometa predstavlja najvažniji prioritet opremanja Oružanih snaga. Potrebna sredstva, dakle, za raketni sustav protuzračne obrane kratkog dometa u ovoj godini, u navedenom iznosu osiguravaju se preraspodjelom sredstava od državnog proračunu, unutar razdjela Ministarstva obrane“,
i tu su se već našle sve one floskule koje će i kasnije pratiti ovaj čudan nabavni posao, bez obzira na svoju faktičnu točnost ili preciznost.
Napomenimo da se spomenutih 90,13 milijuna kuna skupilo smanjenjima stavke (1) “OPSKRBA MATERIJALNIM SREDSTVIMA” (A545049) za 13.077.207 HRK, pa (2) “PRIBAVLJANJE OSOBLJA I IZOBRAZBA” (A545053) za 3.500.000 HRK, (3) “OPREMANJE I MODERNIZACIJA KOMUNIKACIJSKO-INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA” (A545054) za 5.410.502 HRK, (4) “ODRŽAVANJE KOMUNIKACIJSKO-INFORMACIJSKIH SUSTAVA” (A545055) za 1.805.200 HRK, (5) “EU MISIJE I OPERACIJE” (A545067) za 10.000 HRK, (6) “DUHOVNA SKRB” (A545072) za 37.540 HRK, (7) “IZGRADNJA, REKONSTRUKCIJA I ADAPTACIJA OBJEKATA I INFRASTRUKTURE” (A545076) za 5.800.000 HRK, (8) “BORBENO OKLOPNO VOZILO” (K545043) za 638.605 HRK, (9) “OBALNI OPHODNI BROD” (K545044) za 53.120.000 HRK, (10) “NATO INTEGRIRANI SUSTAV PROTUZRAČNE OBRANE” (K545046) za 1.700.000 HRK, (11) “RAZVOJ CYBER SPOSOBNOSTI” (K545056) za 2.792.000 HRK, (12) “OPREMANJE DALEKOMETNIM TOPNIČKIM SUSTAVOM” (K545074) za 36.576 HRK, i (13) “OPREMANJE VIŠENAMJENSKIM HELIKOPTEROM” (K545078) za 2.201.000 kuna. No, dok je za dio tih stavki rečeno smanjenje više simboličko, tu posebno treba napomenuti kako su uštede u nekim od spomenutih stavki zapravo ozbiljne.
Tako redukcija u ovogodišnjem financiranju projekta “Obalni ophodni brod” u iznosu od 66,7 posto donedavno predviđenih sredstava itekako govori kako od skorog dovršetka brodova zarobljenih u stečajem pogođenom Brodosplitu neće biti ništa. Jednako tako o razini pažnje ili važnosti pojedine aktivnosti govori da se nabavu opreme po pitanju navodno presudno važnog projekta NATO integrirane protuzračne obrane srezalo za 36,3 posto, dok je opremanje u obrambenom resoru donedavno iznimno popularnog strateškog projekta Razvoj cyber sposobnosti smanjeno za 33 posto. Pri tome, ako ništa drugo, baš je incident s padom drona u Zagrebu i praktično pokazao koliko treba dorada na materijalnoj i provedbenoj osnovici komunikacije domaćih elemenata PZO sustava s NATO integriranom protuzračnom i proturaketnom obranom – a upravo te stvari sada se interventno reže, odgađajući njihovu dalju dogradnju bez ikakvih ozbiljnih popratnih objašnjenja.
Glavnina posla i prve dileme
Nakon toga, na red Vlade RH došla je i glavnina ove teme – u okviru točke dnevnoga reda nazvane “Prijedlog odluke o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u razdoblju od 2024. do 2026. godine za nabavu raketnog sustava protuzračne obrane kratkog dometa“. Dakle, dok se ranije sređivalo interventno financiranje kupovine PZO sustava Mistral u tekućoj godini, ovdje se rješavalo njegove kvote u proračunima od 2024. do 2026. godine – uz izričiti navod kako je taj posao već uključen i u državni proračuna za iduću 2023. godinu (što ipak nije vidljivo, jer taj projekt opremanja nije dobio svoju zasebnu proračunsku stavku). Obrazlagatelj je ovoga puta bio ministar obrane Mario Banožić:
Kad slika s posjeta sajmu Eusatory u lipnju 2022. postane prorčka…
“Okolnosti koje su se dogodile agresijom Ruske Federacije na Ukrajinu, i pad besposadne letjelice u Zagrebu, ukazali su kako je nužno i neophodno prilagoditi prioritete i planove opremanja Hrvatske vojske. Stoga je nabava raketnog sustava protuzračne obrane kratkog dometa postavljena kao najviši prioritet opremanja u kratkoročnom razdoblju. Francuska Republika, u okviru implementacije hrvatsko-francuskog strateškog partnerstva, političke deklaracije potpisane 25. studenoga 2021. godine, ponudila nam je jačanje suradnje u obrambenim pitanjima. Nastavno na program nabave borbenih aviona, Francuska Republika odobrila je donaciju lansera sustava kratkog dometa, originalnog proizvođača MBDA France, za zaštitu zrakoplovne baze u kojoj će se nalaziti avioni Rafale. U skladu s potrebama, Oružane snage Republike Hrvatske iskazale su zahtjev za prioritetnom nabavom lansera sustava kratkog dometa Mistral, i raketa Mistral 3. Navedena nabava je hitna i neodgodiva mjera, koja dugoročno i sigurnosno-obrambeno važna za Republiku Hrvatsku. Ona obuhvaća isporuku raketa Mistral 3, lansera sustava kratkog dometa s najnovijom termalnom kamerom, sustavom za šifriranu elektroničku identifikaciju ciljeva i kompletom za koordinaciju zapovijedanja i upravljanja. Osiguran je paket integrirane logističke potpore, obuka osoblja i tehnička potpora proizvođača. Ovaj sustav jedno se integrira… jednostavno se integrira sa MBDA sustavom srednjega dometa, vertikalnom lanserom MICA, koji koristi iste rakete kao i avioni Rafale, čime se pojednostavljuje logistička i operativna potpora te održavanje. Avionima Rafale i zemaljskim sustavom Mistral će se ostvariti već provjerena integracija sustava protuzračne obrane, kroz jedinstvenost načela uporabe i održivosti. Osim povećanja sposobnosti zaštite zračnog prostora, nabava raketnog sustava protuzračne obrane kratkog dometa Mistral omogućuje dostizanje zahtjev… zahtjevnije… zahtjevnije razine NATO ciljeva sposobnosti. Ponuda za nabavu raketnog sustava protuzračne obrane kratkog dometa, za sklapanje ugovora, iznosi 53 milijona, 850 tisuća eura s otplatnim rokom od 5 godina, a obveze Ministarstva obrane, uključujući i ekonomsko povećanje cijena i porez na dodanu vrijednost, te tako ukupne obveze Ministarstva obrane iznose 71 milijun 957 tisuća i 138 eura, ili 542 milijuna kuna, 161 tisuću… i… 161 tisuću kuna. Ovom odlukom predlaže se da suglasnost Ministarstva obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna od 24. do 26. godine za nabavu raketnog sustava protuzračne obrane kratkog dometa. Potrebna sredstva za provedbu ove odluke osiguravaju se u državnom proračunu, na razdjelu Ministarstva obrane. Predlažem da Vlada donese ovu odluku“.
Iako ministar Banožić tu spominje određenu francusku donaciju opreme (“lansera sustava kratkog dometa, originalnog proizvođača MBDA France, za zaštitu zrakoplovne baze u kojoj će se nalaziti avioni Rafale“) – tom detalju više nema konkretnoga spomena. Time ostaje nejasna vrijednost ove donacije, kao i njen odnos prema sličnoj opremi koju Republika Hrvatska kupuje za nemalih 53 milijuna eura – odnosno, 71,96 milijuna eura ili oko 542,16 milijuna kuna s uključenim PDV-om. Kako god bilo, ovdje se saznaje da će ta ukupna cifra biti otplaćena u 5 godišnjih rata: (1) 16.155.000,00 eura ili 121.719.847,50 kuna u tekućoj 2022. godini; (2) 17.687.157,00 eura ili 133.263.884,42 kuna u 2023. godini; (3) 12.471.705,00 eura ili 93.968.061,32 kuna u 2024. godini; (4) 23.823.510,00 eura ili 179.498.236,10 kuna u 2025. godini; te (5) 1.819.766,00 eura ili 13.711.026,93 kuna u 2026. godini. No, nekoliko je stvari već tu zanimljivo.
Kao prvo, Vlada RH ovdje ne navodi raspodjelu tih gotovo 72 milijuna eura ili preko 542 milijuna kuna – (1) na samu otplatu posla i (2) PDV po godinama – a znajući da se PDV plaća tek po ulasku opreme u Hrvatsku time je praktično prešućena i podrobnija dinamika isporuke o kojoj se samo u pripadajućem priopćenju Ministarstva obrane kratko spomenulo: “Prve isporuke očekuju se do početka 2024. godine“. Osim toga, po pitanju prve rate isplate, one u tekućoj 2022. godini, dolazi do zanimljive razlike između brojki predstavljenih u prvoj spomenutoj točki dnevnoga reda (94.378.630 HRK, odnosno 12.526.196,83 eura prema fiksnom tečaju od 7,53450 za euro) i istovrsnih brojki navedenih za 2022. u drugoj tadašnjoj točki dnevnoga reda, pri navođenju prve rate planirane petogodišnje isplate (121.719.847,50 kuna ili 16.155.000,00 eura). Ta razlika od 27.341.217,5 HRK ili oko 3.63 milijuna eura ujedno je veća i od brojnih samostalnih stavki obrambenoga proračuna, a ostalo je nejasno da li se djelomično ili ukupno odnosi na famoznu “francusku donaciju” PZO lansera ili je tu nešto sasvim drugo posrijedi.
Potpis ugovora i oskudni detalji posla
Kako bilo da bilo, još se na ove finacijske teme tinta nije ni osušila u Vladi RH, a ministar Banožić je već u Ministarstvu obrane tog istog 9. prosinca i potpisao “Ugovor o nabavi francuskog raketnog sustava protuzračne obrane kratkog dometa Mistral” s predstavnicima tvrtke MBDA France, čemu je prisustvovao i Gaël Veyssière, veleposlanik Francuske Republike u RH. Iako na internetskim stranicama same tvrtke MBDA o tom poslu nema objave, MORH nije propustio napomenuti da se ministar Banožić ponovo osvrnuo na činjenicu kako je do ove kupoprodaje došlo zbog “okolnosti koje su se dogodile agresijom Rusije na Ukrajinu i pad besposadne letjelice u Zagrebu“, čime je onda postalo “nužno i neophodno prilagoditi prioritete i planove opremanja Hrvatske vojske” – tako da se kao “najviši prioritet opremanja u kratkoročnom razdoblju” pokazala “nabava raketnog sustava protuzračne obrane kratkog dometa“.
Kako stoji u priopćenju MORH-a, “u skladu s ponudom tvrtke MBDA France, nabava raketnog sustava PZO kratkog dometa Mistral, odnosi se na isporuku raketa Mistral 3 i lansera sustava kratkog dometa s najnovijom termalnom kamerom, sustavom za šifriranu elektroničku identifikaciju ciljeva i kompletom za koordinaciju zapovijedanja i upravljanja. Prve isporuke očekuju se do početka 2024. godine“. Ujedno, osiguran je i paket integrirane logističke potpore koji uključuje specijalni alat i ispitno-mjernu opremu, inicijalni komplet pričuvnih dijelova, tehničku dokumentaciju, vježbovne rakete, obuku osoblja prema načelu „obuka obučavatelja“ i tehničku potporu proizvođača. Pri tome se u dokumentima pred Vladom RH tu još napomenulo i postojanje “jamstva u trajanju od 12 mjeseci po isporučenoj opremi“.
Odbor za obranu i neke bitne dileme
Prije dolaska pred Sabor i Vladu, Ministarstvo obrane je o ovoj svojoj hitnoj PZO potrebi u nekom trenutku ove godine navodno organiziralo i prezentacije više proizvođača takve opreme, a spominje se i provedba interne raščlambe mogućnosti pokretanja takvog procesa opremanja “u kratkoročnom razdoblju“. Iako se niti riječju ne razjašnjava zašto je to sve bilo tako hitno, kao što se ne objašnjava ni konkretne korake koji su doveli baš do prijedloga o “opremanju raketnim sustavom protuzračne obrane kratkog dometa” umjesto nečim ozbiljnijim srednjeg ili dužeg dometa (pa makar i polaganije, ali transparentnije) – 25. studenoga 2022. godine je o tome na kraju bilo zatraženo i prethodno mišljenje Odbora za obranu Hrvatskoga sabora, koji je taj posao navodno jednoglasno podržao na svojoj za javnost zatvorenoj sjednici.
Sam posao nabave koja je uslijedila tijekom narednih 14 dana, kako je to u svom dokumentu napomenula Vlada RH – “proveden je u skladu s člankom 41. stavkom 1. točkom 6. Zakona o javnoj nabavi“, i to kao “hitna i neodgodiva mjera koja je dugoročno sigurnosno i obrambeno važna za Republiku Hrvatsku“. No, da tu razjasnimo jedan detalj. Naime, spomenuti 1. stavak članka 41. Zakona o javnoj nabavi zapravo definira kada se ovaj zakon NE PRIMJENJUJE na pojedine poslove javne nabave, koji uključuju obrambene ili sigurnosne značajke – a posebice se tu Vlada RH pozvala na točku 6 koja glasi: “(6) kod kojih bi primjena odredaba ovoga Zakona ili propisa kojim se uređuje javna nabava za potrebe obrane i sigurnosti obvezala Republiku Hrvatsku da otkrije podatke čije otkrivanje je u suprotnosti s bitnim interesima njezine sigurnosti“. Dakle, posao je bio zaključen mimo redovitih procedura iz Zakona o javnoj nabavi, a izuzimanje se osim hitnošću i neodgodivošću opravdalo još i izbjegavanjem otkrivanja podataka – jer bi ono bilo u suprotnosti s bitnim interesima sigurnosti RH.
Uglavnom, gotovo 10 mjeseci od izbijanja intenzivnog ratovanja u Ukrajini – u koje se ni EU, ni NATO, a ni Republika Hrvatska nije direktno uključila – “agresija Rusije na Ukrajinu” postala je iznimno bitna za Hrvatsku po pitanju obrane njenog zračnog prostora, a to je u javnim obrazloženjima onda još kombinirano s “padom besposadne letjelice u Zagrebu” 10. ožujka ove godine, događajem od kojeg je također prošlo već 9 mirnih mjeseci. Ta se globalna bitnost i hitnost sada pokazala tolika da je opravdala “prilagodbu prioriteta i planova opremanja“, kojima se kratkoročno kao baš najviši prioritet pokazala kupovina jedinog tipa protuzračnog naoružanja koje RH već desetljećima ima u opremi svojih Oružanih snaga. Dapače, riječ je o PZO opremi iz klase koju se godinama u Hrvatskoj i uništavalo kao višak – unutar programa financiranog od Sjedinjenih Američkih Država od 2009. godine pa najmanje do 2019. godine.
MBDA – sustav Mistral je VSHORAD
Posebno je tu zanimljivo da se kako na Vladi RH, tako i u priopćenju Ministarstva obrane, francuski laki protuzračni sustav Mistral ustrajno opisuje kao “raketni sustav protuzračne obrane kratkog dometa“, dok se ujedno spominje i njegovo navodno lako integriranje s “MBDA sustavom srednjeg dometa VL MICA, koji koristi iste rakete kao avioni Rafale”. Iako hrvatska javnost nije saznala ni riječi o paketu naoružanja koji je prije godinu dana kupljen iz Francuske s borbenim avionima Rafale – ovdje se ipak rakete Mistral spominje kao “raketni sustav kratkog dometa” ili “Short Range Air Defense” (SHORAD), dok se u pripadajućem kontekstu sustav VL MICA spominje kao “sustav srednjeg dometa” odnosno gotovo pa “High to Medium Air Defense” (HIMAD). No, ostavivši po strani moguće logističke koristi ovakvog povezivanja PZO sustava istog proizvođača, za koje Vlada RH navodi kako “pojednostavljuje logističku i operativnu potporu te održavanje” kroz frazu o “jedinstvenosti načela uporabe i održivosti” – teško je tu previdjeti suštinsko razmimoilaženje faktičnih navoda Vlade RH i samog europskog proizvođača MBDA po pitanju raketnih PZO sustava Mistral i VL MICA.
MBDA – sustav VL MICA je SHORAD
Naime, za razliku od Vlade RH, MBDA u svojim materijalima laki sustav Mistral ne označava kao “sustav kratkog dometa“, već kao “sustav vrlo kratkog dometa“ – dakle ne SHORAD nego VSHORAD (“Very Short Rrange Air Defence”). Jednako tako, isti taj proizvođač MBDA svoj sustav VL MICA ne označava kao “sustav srednjeg dometa“, kao Vlada RH i MORH u svom priopćenju – nego ga opisuje kao “sustav kratkog dometa s vertikalnim lansiranjem“ (“Vertical Launch Short Range”). Dakle – baš kao klasu opreme po kriteriju dometa koju si je Hrvatska navodno već priuštila kupovinom sustava Mistral, koji je za MBDA tu ipak performansama inferiorna oprema “vrlo kratkoga dometa“. Dok o svemu ovome na Vladi nije bilo rasprave, kao što se ni riječ nije javno spomenulo u Ministarstvu obrane prije kupnje – za nadati se da je barem ponešto od ove neugodne zbrke oko dometa, pa time i tipa raketnog sustava koji se kupilo, barem načelno upalo u oko saborskim zastupnicima na sjednici Odbora za obranu koji se tom temom bavio 25. studenog ove godine. Nažalost, o tome se javno ne može zaključiti ništa – budući je njegova sjednica bila za javnost zatvorena, na nju nisu bili pozvani vanjski članovi odbora (koji bi raspravama ovog tijela trebali dodati ponešto stručnog sadržaja), a o tom sijelu nije objavljen ni sažetak zapisnika, baš kao što ovaj čitav skup zbog svoje konspirativne naravi nije čak ni uvršten u javni popis održanih sjednica spomenutog radnog tijela Hrvatskog sabora.
Razlozi nabave i još problema
Tako nam samo za kraj ostaje napomenuti još jedan tehnički detalj o učinku lakog raketnog sustava vrlo kratkog dometa, koji si je Hrvatska priuštila iz Francuske, jednako kao i susjedna Srbija 2019. godine (koja je 18 kompleta sustava Mistral 3 kupila i platila, s namjerom ugradnje u domaći PZO sustav PASARS, i gdje isporuka navodno kasni), te onda i Makedonija ove jeseni. Naime, domet sustava s raketama Mistral 3 je službeno 7,5 kilometara – a u RH je ta tehnika očigledno nabavljana iz 3 glavna razloga. Kao prvo, kako navodi MORH, riječ je o “dostizanju zahtijevane razine NATO ciljeva sposobnosti“, o čemu već tradicionalno nema nikakvih javnih detalja. Kao drugo, očigledno je tu i “zaštita zrakoplovne baze u kojoj će se nalaziti avioni Rafale“. Kao treće, što se ustrajno spominje, tu je i pitanje obrane zračnog prostora od prijetnji kakvu je predstavljala besposadna letjelica Tu-141 Striž, koja je u ožujku pala u Zagrebu. Naravno, nije se tu trošilo vrijeme na pitanje izostanka reakcije čitavog postojećeg sustava PZO u Hrvatskoj, o izostanku uzbunjivanju temeljem slike postojećih radara, ili o izostanku reakcije dežurnog dvojca borbenih aviona – za koje se već čulo jadne rasprave o lokalnom manjku sposobnosti djelovanja u noći (ne zbog ograničenja opreme, već zbog zanemarivanja specijalističke obuke za takav posao).
No, kako se čulo na konferenciji za medije održanoj u Zagrebu tim povodom 13. travnja ove godine – ostaje da se dron Tu-141 u dolasku prema Republici Hrvatskoj kretao brzinom od 860 do 950 km na sat, odnosno prolazio je između 14,2 i 15,8 km u minuti. Time je taj leteći objekt čitav kružni domet pojedinog raketnog sustava Mistral, od 7,5 km u dolasku te još 7,5 km u odlasku od paljbene pozicije, prolazio unutar jedne minute – i upitno je koliko se na takvu prijetnju uopće moglo reagirati ovim oružjem, nevezano o činjenici mirnodopskog vremena, krajem tjedna i iza 23 sata uvečer. No, barem tješi činjenica da je posada opremljena raketama Mistral 3, i smještena kod Trga bana Josipa Jelačića načelno mogla točkasto pokriti većinu glavnoga grada RH, uključujući tu i studentski dom na Jarunu. Iako nije jasno tko bi takve zaštitne posade na vrijeme upozorio na dolazak i smjer potencijalne prijetnje, ipak u skladu s pokazanom ekspertizom valjda samo ostaje otvoreno – hoće li se takva upitna dežurstva u ritmu 24/7/365 doista i uvesti, sad kad se već u tu svrhu hitno, nužno i neophodno, bez puno rasprave, “investiralo” preko 542 milijuna kuna.
Da ponovimo – preko pola milijarde kuna potrošeno je za sustav “vrlo kratkog dometa” koji su vlasti RH javnosti predstavile kao “sustav kratkog dometa“, dok Hrvatskoj nabava stvarnog PZO sustava kratkog dometa tek predstoji. Naravno, pri tome nije sporno da sustav kratkog dometa MBDA VL MICA, sa svojim dometom do 20 km (i do 9,14 km u visinu), ipak košta višestruko više – dok je uz sve to još ostalo potpuno nejasno pitanje budućeg opremanja OS RH ikakvim pravim sredstvima protuzračne obrane srednjeg ili dugog dometa. Riječ je tu o tehničkom poduhvatu na kojem se u Hrvatskoj zadnji put ozbiljno radilo tijekom davno prošlog Domovinskog rata, ali očigledno ne i tijekom kasnija tri desetljeća.
