U samo 6 dana dva velika požara na dva različita dijela obale, izgorjele kuće, maslinici i automobili, na sreću bez ljudskih žrtava. Zadnjih dana u zraku jedva 50% protupožarne eskadrile, angažirana tek 2 voda Hrvatske kopnene vojske, a ministar obrane si je baš u to vrijeme organizirao boravak u rodnim Vinkovcima (prvo je bio vikend, pa onda Dan grada Otoka, a treći put i posjet Gardijskoj oklopno-mehaniziranoj brigadi). Pritom ga je inkomodirao tek šef mu, premijer Andrej Plenković, koji se u srijedu predvečer odlučio pojaviti na šibenskom požarnom području pa mu je Banožić pravio društvo. No zato je danas na požarištu bio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović dok je Banožić bio, pogađate, u svojim rodnim Vinkovcima. Ovakvo nešto bilo je nezamislivo  u vrijeme njegovog prethodnika Damira Krstičevića, koji je bio čak i pomalo komičan dok je s vodenim crijevom trčkarao od vatre do vatre, no istinski se trudio biti na terenu, razgovarati s vatrogascima i vojnicima, te – ako treba – i pomoći u nekim birokratskim zavrzlamama. Nekako je nakon splitskih izbora nestao i glavni koordinator za sustav domovinske sigurnosti, štoviše potpredsjednik Vlade baš za te stvari, Tomo Medved – ni njega ovih dana nije bilo nigdje za vidjeti, osim ako nije u pitanju novo preslagivanje u vladajućoj koaliciji nakon odlaska Čačićevih „reformista“. No društvo u Banskim dvorima, ono koje ipak stane pred kamere i mikrofone, unisono ponavlja – nije istina da smo nespremni dočekali protupožarnu sezonu!

Istina je ipak upravo vidljiva na terenu – tako se danas od vatrogasaca sa šibenskog požarišta moglo čuti kako su kanaderi (CL-415) došli prekasno jer su bili na nekom drugom požarištu, te kako ih definitivno ima premalo, što se vidjelo i jučer tijekom zastoja koji je potrajao zbog nadopune gorivom, a zamjene nije bilo. Trenutno su u najboljem slučaju operativna 4 protupožarna aviona tipa CL-415 i 3 aviona Air Tractor. Na jedan Canadair ne može se računati čak do kraja ove ili početka sljedeće godine (ako i tada), dok će drugi biti operativan negdje sredinom kolovoza. S Air Tractorima je situacija tek nešto bolja – 2 aviona su na radu u ZTC-u, dok jedan – onaj koji je krajem svibnja pri spuštanju oštetio plovke – čeka da HRZ za njega uopće zatraži popravak.

ZTC na sto muka

Zašto je tome tako, pokušali su prije 2 tjedna objasniti čelni ljudi Zrakoplovno-tehničkog centra, glavnog održavatelja hrvatskih protupožarnih aviona. Uzme li se u obzir da hrvatska protupožarna flota nije baš mlada – prosjek starosti joj je oko 20-ak godina – kao i to da su se pogotovo posljednjih godina „raubali“ nemilice, ne čudi da je pod oblake skočio i broj sati potrebnih za njihovo održavanje. Samo tijekom proteklih 5 godina broj korektivnih sati na avionima CL-415 porastao je u prosjeku do 50%, dok je za  jedan od aviona (oznake 844) umjesto planiranih 7.000 norma sati realizirani 11,315 norma sati. Roman Babić, direktor servisa u ZTC, ustvrdio je da je to zato što je „obujam tehničkih nedostataka, nađenih na tim avionima, bio veći od onoga koji se mogao predvidjeti“. Procjene za narednu sezonu su još i gore, što je Babić dočarao grafom: „Tu vidite da je u sezoni 2016./2017., znači prije samo 6 godina, taj iznos tih korektivnih norma sati bio 8.000, a naše je očekivanje da 2023./2024. će biti 20.000 norma sati. Znači, to je povećanje od 2,5 puta u manje od 10 godina“.

Već spomenuti Canadair 844 s gotovo godinu dana remonta trenutno je i rekorder po dužini boravka u ZTC-u – za to je, tvrde, djelomično odgovoran sam vlasnik prava na proizvodnju i održavanje Canadaira, kanadska tvrtka Viking Air i njeno poigravanje sa servisnim biltenom izdanim krajem rujna prošle godine. Taj tzv. „Alert Service Bulletin“ zahtijevao je pregled 196 tvorničkih veza mjesta spoja krilo-trup određenom metodom, sa čijom se provedbom suglasilo i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, pa je i avion 844, čiji je dotadašnji remont bio već gotovo završen, vraćen na pregled spomenutih spojeva koji je u koordinaciji s HRZ-om definiran na trajanje od 550 norma sati. No već u prvom mjesecu pregleda ZTC je ustanovio da je servis bilten neprovediv na način kako ga je proizvođač propisao – počevši od nepristupačnost određenog broja svornjaka, preko izrazito teškog demontiranja jednog njihovog dijela i  mogućnosti oštećenja konstrukcije zrakoplova prilikom demontaže svornjaka, pa sve do loše definiranog ispitnog materijala u dokumentaciji. Iz istog razloga provedba servis biltena nije započela ni u Italiji (Babcock) ni u Francuskoj (Sabena), no Viking isprva ne pristaje na promjenu metode ispitivanja koju je predložio ZTC. Tek početkom siječnja ove godine Viking šalje dopunu biltena koja kaže da je pregled moguće napraviti upravo kako je 3 mjeseca ranije predložio naš ZTC. Već tada je bilo jasno da će zbog tog pregleda kasniti isporuka remontiranih i pregledanih vatrogasnih aviona, što Canadair što Air Tractor, pa je ZTC još 17. siječnja izvijestio MORH, GS OS RH i HRZ da će „u mjesecu lipnju na raspolaganju imati 3 do 4 aviona Canadair i 3 do 4 aviona Air Tractor“. Dakle, o skromnome broju ljetos raspoloživih vatrogasnih letjelica svi nadležni čuli su još prije pola godine.

Kanibalizacija i sve više posla!

No zbog nedostatka rezervnih dijelova, jedan CL-415 trenutno je u postupku kanibalizacije ili, kako kažu u ZTC-u, „premještanja ispravnih dijelova“. Radovi na njemu trebali bi početi tijekom srpnja, i potrajat će – bude li sve po planu – do studenog, iako samo Ministarstvo obrane na njega ne računa sve do sljedeće godine. Naime, za razliku od Bombardiera nekada, Viking ima više problema  pri nabavi dijelova pa su i rokovi isporuke dulji. „Za neke vitalne dijelove, koji su traženi, ti rokovi se produljuju po tri, četiri ili pet puta. I onda je apsolutno normalna stvar da se bavite premještanjem dijelova. Tako svi rade, ne samo mi. Tako radi i Babcock u Italiji, i Sabena u Francuskoj“, rekao je Babić. Pri tome ZTC nema neku veću rezervu ključnih dijelova za CL-415 ili za Air Tractor, pa se zato periodično snalazi izmjenjujući rezervne dijelove s drugim korisnicima tih aviona, ili pak čeka dijelove od proizvođača.

No ni kod Air Tractora stvari ne stoje sjajno, štoviše, njihov graf održavanja još je strmiji od onog za CL-415, ili kako je rekao Roman Babić: „Od prije 6 godina, sa otprilike nekih 1.000 norma-sati utrošenih za korektivne aktivnosti, trenutno, sada smo na gotovo 8 puta većoj vrijednosti“. I s njihovim održaavanjem bilo je sličnih problema kao i s avionima Canadair: 10. studenog proizvođač je izdao tehnički nedorađenu uputu (tzv. Service Letter) za popravke na spoju krila i trupa koja je zahtijevala skidanje krila s aviona, što je do sada, tvrdi Babić, nezabilježeno u svijetu. Nakon niza administrativnih radnji, procedura popravka je bila korigirana i dorađena, no već su tu izgubljena 2 mjeseca. Sreća u nesreći je ta da kod CL-415 nisu nađena oštećenja zbog kojeg je rađen dodatni pregled (koji su prošla 4 Canadaira, dok 2 to tek čeka). Međutim, kod Air Tractora je na svih 6 uočeno napuknuće na spoju krila i trupa, na koje je upozoravao proizvođač – što je serviserima otkrila fleka lanenog ulja iz same strukture aviona.

Krajem lipnja, odnosno početkom srpnja, na radu u ZTC-u bila su još i 2 Air Tractora, dok su 4 formalno bila predana Protupožarnoj eskadrili od čega jedan, kako rekosmo, nije bio u ispravnom stanju nakon što mu se pri slijetanju nije izvukao stajni trap. Od 2 „Tractora“ u ZTC-u, jedan je već bio u postupku primopredaje HRZ-u, kada  mu je u prijeletnom pregledu uočeno oštećenje primarne strukture, što je zahtijevalo dodatni pregled i dodatne radove. Međutim, nisu svi problemi proizašli od proizvođača – za neke se pričalo kako su bili stvoreni u samom ZTC-u. Primjerice, kada se u kuloarima širila priča da su nakon završenog remonta na jednom od motora Air Tractora probni letovi navodno napravljeni bez ulja u motoru. Rudolf Španić, voditelj službe kvalitete u ZTC-u, ustvrdio je kako je to potpuno netočno, iako je prilično sigurno znao o kojem je slučaju riječ, kao i da odgovorni djelatnik ZTC-a više ne radi u firmi. Dok se pričalo da taj navodni let bez ulja u konačnici nije prouzročio kvar, a iz samog ZTC-a se potvrdilo da je o tome svoje mišljenje dalo više komisija, neslužbeno se spominjao i dolazak stručnjaka iz Francuske koji je o svemu tome dao svoj konačni sud.

Stanje „not great, not terrible“

Prema ZTC-u, Ministarstvo obrane, Glavni stožer i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo još od siječnja znaju da protupožarnu sezonu ne mogu započeti sa svih 12 Canadaira i air Tractora (6+6). Pa ipak, na sjednici Vlade održanoj 20. siječnja ove godine, usvojen je bio „Program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za Republiku Hrvatsku u 2022. godini“, a ministar obrane Mario Banožić tada je istaknuo da će za provedbu Programa ove godine osigurati do 6 zrakoplova Canadair, do 6 zrakoplova Air Tractor i jedan transportni helikopter. Početkom lipnja ove godine, u dokumentu „Program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za RH – Spremnost vatrogasnog sustava i priprema požarne sezone 2022. godine“, koji potpisuje glavni vaatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković, brojevi su donekle korigirani, pa ondje stoji da Zračne protupožarne snage sudjeluju sa DO 5 komada Canadair CL-415¸te još „3 komada AT 802A FireBosss, 1 AT 802F FireBoss, 1 AT 802A, 1 AT 802F“, kao i 1 primjerkom helikoptera Mi-8 MTV-1 – gdje su avioni AT 802 itekako podbacili stvarnom raspoloživošću.

Pred sam ulazak u protupožarnu sezonu već tradicionalno je provedena vježba „Sigurnost 22“ na kojoj su svi visoki uzvanici bili puni riječi hvale o spremnosti svih faktora koji sudjeluju u protupožarnim aktivnostima. Tako je ministar obrane Mario Banožić istaknuo da je „Hrvatska vojska dokazala svoju punu spremnbost zaa protupožarnu sezonu, te kako je ovo potvrda njihove vrhunske spremnosti i za one najzahtjevnije zadaće“. Glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucakovićje naglasio: „Sve je za spremno za protupožarnu sezonu, sve snage su na svoj način spremne što je pokazala i vježba ‘SIGURNOST 22’. Jako sam zadovoljan prikazanom vježbom, želim nam svima što sigurniju i mirniju protupožarnu sezonu“, i dodao kako mu je drago što se sustav vatrogastva povećava te kako za budućnost vatrogastva nije upitna. Premijer Plenković je bio jednako ekstatičan: „Napravili smo ogromni iskorak za hrvatsko vatrogastvo, donesen je novi zakon, a izdvojena su znatno veća sredstva. Nabavljaju se nova kvalitetna vozila. Svoje resurse ulaže i Ministarstvo obrane. Na razini smo ne samo da kvalitetno preveniramo požar, nego i kada se požar dogodi, sve ove službe koordinirano reagiraju jedinstveno, brzo i učinkovito. Imamo snage kada zatreba da pomognemo i drugim zemljama“. Naravno, i ove godine Hrvatska sudjeluje u europskom sustavu zaštite od požara RescEU, za što je, kao i do sada, deklarirala svoja 2 (od trenutno raspoloživa 4) protupožarna aviona CL-415. Istoga tog 10. lipnja bila je održana i sjednica Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti na čelu s Tomom Medvedom koji je zaključio da je spremnost za protupožarnu sezonu vrlo visoka, sustav zapovijedanja, koordinacije, praćenja i analize jako dobro postavljen, koordinacija i suradnja svih sudionika odlična, a nova protupožarna sredstva, sustavi veza i nove tehnologije, uz usvajanje i provedbu novih standardnih operativnih postupaka, jamče da će se svakom požaru pristupiti brzo i odlučno, uz najveću moguću pažnju za sigurnost ljudi i sredstava. Velike riječi!

A stvarnost?

Požar na šibenskom području najteži od 2017.

Točno mjesec dana kasnije, druga priča. Kao i obično, najspremniji su se pokazali ljudi – od vatrogasaca do zaista herojski požrtvovnih pilota protupožarnih aviona. A neki  od aktera i nedavnih hvalitelja izvrsne razine priprema jednostavno su nestali – primjerice već spomenuti ministar Banožić koji nije želio davati zjave jer je „u protokolu s premijerom“, ili pak potpredsjednik Vlade Tomo Medved. Glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković jutros je zato izjavio: „Mi smo imali u pripravnosti četiri kanadera i tri Air Tractora. Imali smo još jedan veliki požar u Visočanima pokraj Zadra. Tamo su obranjene kuće. Tamo su požar gasila tri Air Tractora i jedan kanader, a na području Zatona i Rasline su bila dva do tri kanadera. (…) U tom trenutku smo imali dva velika požara i bio je treći na Boraji. S čime smo raspolagali, tako smo i postupili. Nepovoljne vremenske prognoze su bile od početka ove sezone. Koliko je kanadera bilo na raspolaganju, toliko smo i koristili. Što možemo dalje?“. Danas je pak na terenu bio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović koji je jutros za televiziju N1 ostao pri stavu da Hrvatska nije nespremna dočekala ovu protupožarnu sezonu:

„Vidite, mi imamo to što imamo. Moramo znati da se kanader pokazao i na razini Europe kao apsolutno najbolje sredstvo za rješavanje požara raslinja, pogotovo u početku. Ove godine imamo 71 posto više opožarene površine raslinja nego prošle godine. Hrvatska je ušla u program zajedničke nabave i planiramo i dobit ćemo i kroz europska sredstva dva nova kanadera, međutim, taj proces proizvodnje neće ići tako brzo, ne prije 2025. ili 2026“.

Božinović tako sve svoje nade polaže na zajedničku europsku nabavu novih CL-515, od čega bi 2 komada trebala kupiti i Hrvatska. No s problemima koje Viking Air ima već godinama, koji su u konačnici i doveli do toga da je u ožujku ove godine ta tvrtka završila objedinjena u portfelj mnogo veće kompanije De Havilland Aircraft of Canada (kojoj je osnovni zadatak među ostalim i ponovno pokrenuti razvoj te proizvodnju protupožarnih aviona na temeljima CL-serije, tzv. verzije CL-515), teško da će kroz samo 2 do 3 godine Hrvatska doći do 2 nova CL-515. Za razliku od hrvatskog ministra Božinovića, inozemni stručnjaci procjenjuju da novi takvi avioni teško da će izaći ispod čekića prije 2030. godine, ako uopće ikada budu proizvedeni.

Iako Tucaković očekuje 5. Canadair negdje oko 15. kolovoza, Božinović ga je najavio i ranije: „Od 1. 8. bi trebali imati na raspolaganju 5 kanadera i 5 air tractora. Još jedan kanader, obzirom na prirodu servisa, bit će gotov do kraja godine“. Što se Air Tractora tiče, četvrti će biti na rapolaganju do 23. srpnja, a peti – do 30. srpnja. Što je sa šestim „Tractorom“, za sada je nejasno.

I tako… dok ljudima gore kuće, u državnom vrhu nitko nije kriv. Dokumenti se donose više forme radi, nego u skladu sa trenutnom situacijom. Ozbiljnog promišljanja nabave protupožarnih aviona nema – posljednji takav avion nabavljen je u vrijeme ministra obrane Ante Kotromanovića kako bi nadomjestio pali Air Tractor na Braču 2011. godine. Američki partneri MUP-u RH nude vatrogasnu varijantu helikoptera Black Hawk zvanu FireHawk, no Hrvatska trenutno više gleda prema Bruxellesu nego prema Washingtonu. Jednako je okrenula pogled i od svojih transportnih An-ova, još u vrijeme kada su Ukrajinci nudili preinaku transportnih u protupožarne avione. I nakon svega ostaje Božinovićev zaključak – „Imamo to što imamo!“. Nazdravlje!