Nakon što je u ponedjeljak, 02. Ožujka, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović naredio povlačenje osmorice pripadnika OS RH iz Iraka i Libanona, počelo se postavljati pitanje kako to učiniti. Za razliku od nekih drugih država, pa i nama susjednih, Hrvatska u evakuaciji svojih građana iz trusnih područja nažalost tradicionalno kasni. No, zato je premijer Andrej Plenković bio brz na jeziku pa je brže-bolje uzvratio Milanoviću:

„Vojnici su i dalje tamo, na sigurnom su. Njih ima svega osam, jedan u Libanonu, 7 u Iraku, koliko mi je poznato. Kada se steknu uvjeti, sigurnosne mogućnosti da se može nastaviti s tim procesom onda će se nastaviti. U ovom trenutku oni su tamo gdje jesu“,

rekao je Plenković prilikom posjeta Koprivnici, pritom komentirajući Milanovićevu zapovijed o povlačenju kao „potez bez konzultacija“.  No hrvatski vojnici „nisu u ovom trenutku ni na koji način fizički ugroženi“, zaključio je premijer. Slično je komentirao i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman:

„Ne znam u čemu je problem povlačenja u Iraku. Čuo sam se jučer s ministrom vanjskih poslova Iraka i razgovarali smo o sigurnosnoj situaciji u Iraku. Irak je sigurna zemlja“.

S druge strane:

„Također postoji jedan vojnik pod mandatom Ujedinjenih naroda u Libanonu, u sklopu misije UNIFIL. Koliko znam, on je već trebao biti povučen i ranije. Ali predsjednik je odlučio pokazati vjerojatno svoja prava, raspolagati svojim ovlastima na taj način. Zašto to radi i kako to radi, pitajte njega“,

rekao je u utorak hrvatski ministar vanjskih poslova.

U međuvremenu je ipak započela organizacija evakuacije hrvatskih građana – prema podacima Ministarstva vanjskih poslova, na Bliskom istoku je oko 2.000 rezidentnih hrvatskih građana, te 460 turista. Za njih su organizirana 4 aviona koja bi ih danas trebala prevesti iz Dubaija u Zagreb. Jučer je o tome u programu RTL-a opet govorio Gordan Grlić-Radman, koji je na pitanje u evakuaciji pripadnika OS RH iz Iraka i Libanona ustvrdio:

„A hrvatski vojnici, pazi, nisu vojnici. (…) Ja sam nedavno bio u posjetu Bagdadu. To su stručni ljudi koji djeluju savjetodavno, koji djeluju obučno. Oni nisu sad tu u uniformi“.

Nakon što je lupio tu glupost, Grlić-Radman je dodao:

„Ja sam razgovarao jučer s ministrom vanjskih poslova, razgovarao sam jutros s našim veleposlanikom u Bagdadu. Tamo je situacija sigurna. Naravno da postoje prostori gdje nije, to je Kurdistan, ali u principu, u Bagdadu je sve sigurno“.

Danas se na tu temu ponovno priopćenjem oglasio predsjednik Zoran Milanović, u kojem je ponovljeno da je „odluka Predsjednika Republike izvršna, a za provedbu Odluke zadužen je načelnik Glavnog stožera OSRH“. U naredne četiri točke priopćenja navodi se:

1. „Načelnik Glavnog stožera OSRH postupio je u skladu s Odlukom Predsjednika Republike, započeo je postupak povlačenja pripadnika OSRH iz misija u Iraku i Libanonu vodeći računa o sigurnosnim i operativnim uvjetima te o svemu redovito izvještava Predsjednika Republike;
2. Nakon što Odluka o povlačenju pripadnika OSRH bude u cijelosti provedena, javnost će o tome biti obaviještena;
3. Odluku o povlačenju pripadnika OSRH iz misija u Iraku i Libanonu Predsjednik Republike donio je sukladno svojim ustavnim i zakonskim ovlastima, a Odluka je utemeljena na sigurnosnoj procjeni stanja na području na kojemu borave hrvatski vojnici.
4. Kao i do sada, Predsjednik Republike i ubuduće će prije svega voditi računa o sigurnosti hrvatskih vojnika i nacionalnim interesima, poštujući hrvatski Ustav i zakone“.

Time je predsjednik Milanović pokazao da nema namjeru odustati od povlačenja hrvatskih vojnika i njihovog povratka u domovinu, unatoč Vladinim pokušajima da situaciju opiše kao sigurnu, barem što se Iraka tiče, zbog čega tamošnji pripadnici OS RH – koji, bez obzira na to što kaže Gordan Grlić-Radman, JESU hrvatski vojnici – očito nisu Vladin prioritet. Zato ne bi bilo nemoguće da načelnik Glavnog stožera OS RH, general Tihomir Kundid, provodi izvlačenje hrvatskih vojnika potpuno mimo Vlade, a uz pomoć NATO saveznika.

Predsjednik Milanović zadužio je generala Kundida da organizira evakuaciju

Najnovija odluka o povlačenju hrvatskih vojnika nije jedina te vrste. Još u ožujku 2013. vlada Zorana Milanovića donijela je odluku o povlačenju pripadnika OS RH iz mirovne misije UNDOF na Golanu zbog 3 incidenta koja su se dogodila na području za koje je ranije bila odgovorna satnija HRVCON-a. Procedura je tada poštivana do samoga kraja, pa je odluku o povlačenju iz ove misije Ujedinjenih naroda ekspresno donio i Hrvatski sabor, nakon čega je došlo do evakuacije pripadnika OS RH.

Sedam godina kasnije, 2020., došlo je do par povlačenja. Najpoznatije je povlačenje OS RH iz Afganistana, što je opet zapovijedio tada novi predsjednik RH Zoran Milanović. No na samom početku te godine, u siječnju 2020., NATO je iz sigurnosnih razloga odlučio kompletnu obučnu misiju NATO Mission Iraq izmijestiti iz Iraka u Kuvajt. To je uključivalo i 14 hrvatskih vojnika – 7 kojima je upravo završio mandat, i novih 7 koji su upravo bili stigli u Bagdad na preuzimanje dužnosti. Tada premijer Andrej Plenković nije imao ništa protiv, štoviše, rekao je da je njihov povratak u Hrvatsku moguć, budući da u Iraku „nisu nužni“, a „sigurnost hrvatskih vojnika je najvažnija“. Iz posljednje Milanovićeve zapovijedi o povlačenju hrvatskih vojnika nije do kraj jasno znači li to ujedno i kopletno povlačenje RH iz sudjelovanja u misijama u Iraku i Libanonu, za što bi bila potrebna i odluka Hrvatskog sabora, ili tek o privremenom povlačenju ljudstva iz ratom uzdrmane regije.